Autor: urednik

Srdačno vas pozivamo na dva javna predavanja koja će se održati u sklopu sedmodnevnog akademskog programa koji u suradnji s Historijskim muzejem BiH, Bosanskim kulturnim centrom KS i Piotr Piotrowski Centrom Univerziteta u Poznanu moderira publicist, teoretičar kulture i prevoditelj prof. dr. Boris Buden.

U srijedu, 22.3., s početkom u 19:00 sati, predavanje “Kapitalizam i rat” će održati prof.dr. Rastko Močnik, jugoslovenski i slovenski sociolog i filozof, iznimno prepoznat po svojim doprinosima kritičkoj teoriji, kulturnim studijama i marksističkoj filozofiji. On će govoriti o klasnim odnosima u postsocijalističkim zemljama nastalih nakon obnavljanja kapitalizma, te o odnosu klase i rata.

U četvrtak, 23.3., s početkom u 20:00 sati, predavanje s naslovom “Paravojske u bivšoj Jugoslaviji i Ukrajini: nasilje u ime države” će održati dr. Iva Vukušić, docentica za međunarodnu historiju na Univerzitetu u Utrechtu i gostujuća istraživačica na Odjelu za ratne studije na King's Collegeu u Londonu. Njeno u septembru 2022. u izdanju Routledge objavljeno istraživanje “Srpske paravojske i raspad Jugoslavije: državne veze i obrasci nasilja”, posebno je relevantno kao doprinos istraživanju genocida i masovnog nasilja na prostoru bivše Jugoslavije.

Oba predavanja održat će se u Sarajevu, u Galeriji BKC-a (Branilaca Sarajeva 24), a, budući da se organizuju u međunarodnom akademskom kontekstu, dijelom će biti na engleskom jeziku. Simultani prevod na lokalne jezike bit će dostupan.

Registracija nije potrebna a ulaz je slobodan.

Javna predavanja u Sarajevu održavaju se kao dio međunarodnog akademskog programa “Rat i revolucija: Razumijevanje 1989 u kontekstu umjetnosti jugoistočne i centralne Evrope” koji okuplja istraživačice i istraživače na doktorskim i post-doktorskim studijima zainteresiranim za teme rata i umjetnosti unutar ove regije. Program, koji se nakon Sarajeva nastavlja u Bukureštu, Poznanu i online, ima za cilj propitivanje ustanovljenih perspektiva na historijske događaje 1989. godine, te znanstveno razumijevanje njihovih utjecaja na razvoj umjetnosti i kulture iz jedinstvene, transnacionalne perspektive.

Događaji se realiziraju uz podršku Getty putem Connecting Art Histories inicijative. Više informacija o projektu na http://understanding1989.amu.edu.pl/

foto: Vanja Ćeremagić

U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, 16. 03. 2023. godine, sa početkom u 13 sati, održati će se svečana dodjela Godišnje nagrade Društva pisaca. 

Nagrada će biti dodijeljena Damiru Uzunoviću za roman “Ja sam” u izdanju Buybooka.

Tim povodom prvi put objavljujemo kritičku analizu profesora Srebrena Dizdara koji je o ovom romanu napisao da nadilazi i sredinu i vrijeme u kojem je nastalo i približava se zamišljenim univerzalnim vrijednostima kojima neizostavno teže samo dobra i najbolja književna ostvarenja.

Više na linku: https://buybook.ba/article/damir-uzunovic-dobitnik-godisnje-nagrade-drustva-pisaca-33

O romanu:

„Ja sam… raste i sazrijeva skupa sa svojim pripovjedačem, i od kraćih štikleca iz djetinjstva, preko uvjerljivih mladalačkih epizoda, prerasta u remek-djelo zrelog pisca, njegove poetike, svjetonazora i posvemašnjeg prelijevanja vlastitog ‘ja’ s onim ‘ja’ koje je izgovoreno na kraju života. Ja sam je rasplesan, veličanstven i dirljiv roman u kojem Uzunović doslovno emotivno ubija čitatelja.“

Jagna Pogačnik, Best Book

„Obični pisci pišu o ljudima i o gradovima, a talentirani ih oživljavaju. Ili, da upotrijebimo i tu veliku riječ, oni ih uskrsnu. Izvrsna književnost je tako bliska Božjem stvaranju. Ovo je, s jedne strane tako osobna, a s druge tako neponovljivo zajednička priča… Veličanstven roman o običnim životima.“

Zoran Ferić

„Ja sam Damira Uzunovića je svojevrsni sarajevski Amarkord iskovan preciznim i čvrstim rečenicama koje vraćaju veru u literaturu… Upravo napetost između ličnog i opšteg, između porodičnog i društvenog ovaj narativ čini nezaboravnim. U pitanju je roman, tačnije književni događaj, posle kojeg stvari neće biti iste.“

Vladimir Arsenić

„Jedan od stanovnika romana Ja sam vjeruje da prošlost ničemu ne služi. Damir Uzunović zna da nije tako. Njemu je prošlost poslužila da na njoj izgradi moćnu prozu kakvu svaki život zaslužuje, ali je mnogim životima nema tko napisati… Ovaj pisac može mirno spavati i živjeti, on je svoj tom majstorski ispisao.“

Marina Vujčić

„(…) Srčano, ne patetično, duhovito, ne ironično, bez nadmenosti i garda iza kojeg pisci taje slabosti. Krcato verizmima i opštostima naših sivih socijalističkih odrastanja čemu umijeće pisanja daje štih i šarm… Fino da se neko u regiji odvažio da ćuti tol'ke godine a onda urlikne – a skroz tiho.“

Goran Samardžić

Od idućeg mjeseca na online platformi Ondemand.kinomeetingpoint.ba besplatno online će biti dostupan kratki dokumentarni film u boji Vlatka Filipovića (1936 – 2019) “Kruh naš svagdanji daj nam danas” iz 1978. Film će biti dostupan u okviru online programa CineArchive, koji zajednički realizuju online platforma kina Meeting Point: Ondemand.kinomeetingpoint.ba i Filmski Centar Sarajevo, zaslužan za digitalizaciju filma.

Svakog mjeseca na platformi će biti novi film iz istorije bh. kinematografije. Filmovi će po mjesec dana biti besplatno dostupni OVDJE , gledateljima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Sloveniji.

Trenutno je na platformi dostupan film “Sarajevo 1920”, koji se može pogledati do 1. aprila OVDJE.

Film “Kruh naš svagdanji daj nam danas” prikazuje rad Crvenog krsta u Sarajevu za vrijeme socijalističke Jugoslavije. Zahvaljujući radu Crvenog krsta, mnogi siromašni ljudi su imali topao obrok svaki dan. Film “Kruh naš svagdanji daj nam danas” proglašen je najboljim dokumentarnim filmom na 36. Festivalu jugoslovenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu i stoga je Filipović nagrađen Velikom zlatnom medaljom Beograd.

Tekst o filmu “Kruh naš svagdanji” Vlatka Filipovića pisala je teoretičarka filma Vesi Vuković, a možete ga pročitati OVDJE.

Sarajevo 1920 „Harmonijom rada prirode i čoveka nikla je pod obroncima Trebevića jedinstvena pesma – belo Sarajevo!“ Ovim titlom počinje dvadesetpetominutni film star stotinjak godina koji je ekipa Filmskog centra Sarajevo našla u kutiji na kojoj je pisalo samo „Sarajevo 1920“. Djelo nepoznatih autora, izvorno snimljen u raskošnom 35-milimetarskom formatu, ovaj crno-bijeli nijemi uradak vrhunski je primjerak tada izrazito popularnog žanra putopisnog dokumentarnog filma. „Sarajevo 1920“ prikazuje prirodne ljepote, arhitekturu i način života glavnog grada Bosne i Hercegovine u periodu neposredno nakon Prvog svjetskog rata. Film koji sada po prvi put možete pogledati u cijelosti digitaliziran je u sklopu projekta Filmskog centra Sarajevo posvećenog digitalizaciji bh. filmske građe. Sedmominutni isječak iz filma, objavljen prije sedam godina na Youtubeu, prikupio je stotine hiljada pregleda i izazvao emotivne komentare ne samo Sarajlija i Sarajki, već i svih ostalih fasciniranih ovim dragocjenim pogledom u prošlost jednog grada. Razvile su se i polemike – da li je život bio bolji nekad ili sad, da li se grad promijenio ili je ostao isti – a u pojedinim komentarima argumentirano se dovela u pitanje i godina nastanka filma. Budući da se u određenim kadrovima može prepoznati kupola Templa, velikog jevrejskog hrama čija izgradnja je počela tek 1926, a pojedine žene koje šetaju gradom su obučene po modnim trendovima s kraja 20-ih, neki smatraju da je film sniman nešto kasnije, najvjerovatnije početkom 1930-ih. Bilo da je nastao u doba Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ili Kraljevine Jugoslavije, vrijednost filma „Sarajevo 1920“ je neosporiva. S jedne strane radi se o važnom historijskom zapisu, s druge o bitnom filmskom dokumentu, umjetnički uspjelom ostvarenju u kojem su autori pokazali puno zanatske vještine, dobar osjećaj za dramaturgiju, tempo i kompoziciju kadra. Uglavnom statičnim totalima Sarajevo je „zabilježeno“ od istoka prema zapadu, od Kozje Ćuprije do Vrela Bosne. Nakon „uspostavljanja“ pojedine lokacije, radilo se o Kazandžiluku na Baščaršiji, korzu na Sedreniku ili kupalištu na Bentbaši, autori se posvećuju detaljima koji čine neke od najljepših kadrova filma: žene koje vezu marame u doksatima kuća, mlade kazandžije koje čekićima kuckaju u limene posude, pekarski šegrt koji na glavi balansira dugačku dasku s brdom somuna, molitva u dvorištu Begove džamije, impresivna „vožnja“ kamere ulicom Sarači, figure u etnografskom odjeljenju Zemaljskog muzeja, cuko koji prolazi pored sumpornog vrela na Banja Ilidži, a kamera se okreće za njim… Danas, u vrijeme divlje urbanizacije i neplanske gradnje, „Sarajevo 1920“ je vrijedan podsjetnik o važnosti očuvanja naše kulturno-istorijske baštine i prirodnih ljepota, ali i filmske građe.

Dario Bevanda, dramaturg