Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com
Piter Šenkmen (Peter Shankman), autor pet biznis bestselera, ekspert u oblasti iskustva kupaca i serijski preduzetnik ključni je govornik SPARK.ME 2019, objavio je organizacioni tim Spark.me, jedne od najvećih marketinških konferencija u Jugoistočnoj Evropi.
Dnevne novine „The New York Times” su Šenkmena opisale kao „rok zvijezdu koja zna apsolutno sve o društvenim medijima.” Šenkmen je poznat po radikalno novim načinima gledanja na oblast korisničke ekonomije. Smatra da će narednih pedeset godina ekonomskog rasta biti prvenstveno vođene iskustvom koje kreiramo za klijente. Šenkmen takođe radi na podizanju svijesti o ekonomiji neurorazličitosti, što je započeo pokretanjem najslušanijeg podkasta na temu hiperkinetičkog poremećaja (hiperaktivnog poremećaja nedostatka pažnje) (Attention Deficit Hyperactivity Disorder – ADHD) pod nazivom „Faster than Normal”. Podkast se fokusira na prednosti i mogućnosti koje proizilaze iz činjenice da imate mozak koji „radi brže od normalnog“ i koji je hiljadama ljudi širom svijeta pomogao da prihvate svoj neuroatipični mozak kao dar, a ne prokletstvo. Šenkmen je osnovao i prodao tri startapa, među kojima je i „Help a Reporter Out” (HARO), platforma koja spaja novinare sa ekspertima i izvorima informacija. Osnivač je ShankMinds Breakthrough Network, elitne online zajednice mislilaca, preduzetnika, profesionalaca i inovatora koja podstiče razmjenu znanja i pruža mentorstvo svojim članovima. Šenkmen je dva puta uspješno završio Ironman triatlon.
Spark.me, jedna od najvećih marketinških konferencija u Jugoistočnoj Evropi, koja je zakazana za 25. i 26. maj, se organizuje u Auditorijumu Porto Montenegra u Tivtu, jednom od najvećih auditorijuma u Crnoj Gori. Ovo je prvi put da će se Spark.me održati u Porto Montenegru, srcu nautičkog turizma Crne Gore i jednoj od najekskluzivnijih marina na Jadranskom primorju.
Organizatori Spark.me su ranije objavili imena tri ovogodišnja govornika – u pitanju suAnab Jain(TED govornica, dizajnerka, filmska producentkinja, i suosnivačica Superflux, svjetski priznate kompanije koja inovacijama iz oblasti dizajna i tehnologije pokušava da nam približi svijet budućnosti), Jeremiah Owyang (suosnivač Kaleido Insights i svjetski autoritet za razvoj programa koji pospješuju inovativnost korporacija) i Cate Murden (osnivačica PUSH, konsultantske kuće čija praksa je utemeljena na istraživanju ljudskog ponašanja). U narednom periodu će biti objavljena imena ostalih govornika na konferenciji.
Karte za konferenciju Spark.me 2019 se mogu kupiti na zvaničnom sajtu konferencije – www.spark.me. Cijena karte je 300€, ali zainteresovani mogu kupiti svoju kartu po promotivnoj cijeni od 200€ do 21. aprila. Kao motivacija za sve mlade ljude željne znanja, u ponudi su i studentske karte koje su namijenjene srednjoškolcima i studentima redovnih, postdiplomskih i doktorskih studija koji su mlađi od 27 godina, a čija cijena iznosi svega 50€. Cijena karte uključuje pristup svim predavanjima (25-26. maja), startap takmičenju (25-26. maja), ručak na bazi švedskog stola za oba dana konferencije, osvježenje na svim kafe pauzama u toku oba dana konferencije, kao i koktel prijem (25. maja). Cijena karte ne uključuje troškove prevoza i smještaja. Kupljene karte se mogu naknadno prenijeti na drugu osobu (“name change”), ali se uplaćeni novac ne može refundirati.
Organizator Spark.me je kompanija doMEn d.o.o, agent registracije crnogorskog nacionalnog internet domena – .ME, koja od 2013. godine organizuje konferenciju jednom godišnje. Spark.me nudi priliku učesnicima da o aktuelnim trendovima u oblasti marketinga, tehnologije i biznisa uče od svjetski poznatih eksperata, te da ostvare kontakt sa preko 580 učesnika konferencije iz 28 država širom svijeta, među kojima će naći lidere iz poslovnog svijeta, svijeta tehnologije i inovacija, marketare, startapove i ljude željne znanja.
U Bihaću i Velikoj Kladuši boravi najveći broj migranata koji preko Bosne i Hercegovine traže put ka zemljama zapadne Europe. Trenutno ih je tamo između tri i četiri hiljade, od čega dvije trećine u Bihaću. Građani ova dva grada sve više iskazuju nezadovoljstvo zbog toga što, kako kažu, trpe najveći teret migrantske krize.
Ono na šta se Bišćani i Kladušani najviše žale jeste kriminal za koji kažu da je u znatnom porastu otkako su migranti i izbjeglice došli u njihove gradove. Često se pominje i kako se migrantska kriza negativno odrazila na ekonomsku situaciju u ovim sredinama. Antimigrantski stavovi najčešće počivaju na tvrdnji kako niko ne zna ko su ti ljudi koji ulaze u BiH bez dokumenata, te je stoga velika vjerovatnoća da su opasni ljudi, bjegunci od zakona u svojim zemljama, a možda i teroristi. Međutim, dostupni službeni podaci ne potvrđuju tri najčešće tvrdnje ili predrasude o migrantima.
Tvrdnja 1: Bihać i Velika Kladuša su nesigurni zbog migranata
U Unsko-sanskom kantonu u 2018. godini evidentirano je 1406 krivičnih djela, što je za 71 djelo manje nego u 2017. U gradu Bihaću i općini Velika Kladuša, u kojima boravi najveći broj migranata, broj krivičnih djela počinjenih u 2018. na gotovo je istom nivou kao i godinu ranije. U Bihaću je evidentirano 458 krivičnih djela (7 više nego u 2017.), a u Velikoj Kladuši 254 (4 krivična djela više u odnosu na prethodnu godinu). To su podaci iz Informacije o stanju sigurnosti na području USK za 2018. godinu koju je usvojila kantonalna Skupština 25. marta ove godine.
Informacija ne sadrži podatke o broju krivičnih djela koje su počinili migranti. Iz MUP-a nam je potvrđeno da su u ukupnu brojku uvrštena sva krivična djela, dakle i ona koja su počinili migranti ili izbjeglice. Ale Šiljdedić, portparol kantonalnog MUP-a, ranije je za Klix naveo da je „u prošloj godini evidentirano 77 krivičnih djela koja su počinili migranti. Od toga 15 krivičnih djela su prema njima učinili državljani BiH. Javni red i mir je narušen 42 puta. Evidentirano je više od 700 različitih manjih incidenata koji nemaju obilježje krivičnog djela, niti prekršaja, ali se mogu povezati sa ovom situacijom”, rekao je tom prilikom Šiljdedić.
Kada je u pitanju struktura krivičnih djela, pretpostavka je da migranti najčešće čine djela koja su usmjerena protiv imovine (krađa, razbojništvo, otuđenje tuđe stvari, itd.). U prošloj godini u Bihaću i Velikoj Kladuši evidentiran je blagi porast ove vrste krivičnih djela. U Bihaću je zabilježeno ukupno 212 krivičnih djela protiv imovine (više za 25 nego 2017.), a u Velikoj Kladuši 108 (18 više nego u prethodnoj godini).
Informacija o stanju sigurnosti za prošlu godinu pokazuje da je i po pitanju javnog reda i mira situacija u 2018. bila bolja nego godinu ranije.
Broj slučajeva narušavanja javnog reda i mira koje je policija evidentirala u USK-u u 2018. manji je za 12 posto nego godinu ranije. Takođe ukupni broj prekršaja smanjen je za 13 posto. Najviše narušavanja javnog reda i mira bilo je u Bihaću (491), zatim u Cazinu (455) i u Velikoj Kladuši (287). Zanimljivo je da su ovi brojevi na nivou onih iz ranijeg perioda kada migranata u USK nije uopšte ni bilo. Primjerice 2014. godine u Bihaću je zabilježeno 497, u Cazinu 389, a u Velikoj Kladuši 362 slučaja narušavanja javnog reda i mira.
Da zaključimo, službena statistika MUP-a Unsko-sanskog kantona ne potvrđuje da je s dolaskom migranata značajno narušena sigurnost u Bihaću i Velikoj Kladuši.Ipak, ono što jeste tačno je to da je percepcija sigurnosti promijenjena. Na portalu Biscani.net aktivna je anketa s pitanjem “Osjećate li se sigurno u vlastitom gradu?” na koju je oko 80 posto (od preko 17 hiljada posjetilaca) odgovorilo sa NE.
Strah, posebno od nepoznatog, se jako brzo širi i u atmosferi straha svaka teorija zavjere se lako “primi”. Ili, kako je rekao jedan od građana Bihaća na nedavnim protestima zbog situacije s migrantima: „Ono što mi želimo jeste da se oslobode javne površine, centar grada da naša djeca mogu normalno da šetaju. Jednostavno u ljude se uvukao strah od nepoznatog i to jednostavno mora stati.”
Tvrdnja 2: Zbog migranata ispašta ekonomija
Iz medijskih napisa može se zaključiti da se migrantska kriza negativno odrazila i na ekonomsku situaciju u USK-u, posebno na turizam. Predsjednica Turističkog klastera USK kazala je za Nezavisne novine u novembru 2018. kako su mnoge agencije tokom godine otkazale turističke aranžmane iz sigurnosnih razloga. Turistički radnici su se požalili da je posebno opao broj turista iz bogatih arapskih zemalja.
Međutim, egzaktnih podataka o stanju o turizmu još uvijek nema. Vjerovatno će ih biti sredinom ove godine kada Federalni zavod za statistiku objavljuje kumulativne ekonomske podatke za prethodnu godinu, među njima i broj turista i broj noćenja za svaki kanton. Ipak, zanimljivo je da je broj turista u Nacionalnom parku Una u 2018. porastao za 15 posto u odnosu na godinu ranije. Prema riječima direktora ovog nacionalnog parka, taj broj bi bio i veći da nije bilo migrantske krize. Na osnovu kojih indikatora je to zaključio nije navedeno.
Interesantni su i podaci koje smo dobili od Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Velika Kladuša i Bihać su poznate destinacije za vikend šoping ture kupaca iz Europske Unije, prije svih Slovenije i Hrvatske. Strani građani imaju pravo na povrat PDV-a za robu kupljenu u BiH, te se već godinama unazad najviše zahtjeva za povrat poreza podnese na graničnim prijelazima u Orašju, te u dva krajiška – Izačić u Bihaću i Hukića Brdo u Velikoj Kladuši.
Na sva tri ova granična prijelaza zabilježen je rast broja zahtjeva za povrat PDV-a u 2018. godini, pri čemu je taj rast najveći u Velikoj Kladuši. Granični prijelaz Hukića Brdo postao je vodeći u BiH po iznosu prijavljene kupljene robe na koju je zatražen povrat PDV-a. Ovi podaci govore da migrantska kriza nije imala veći utjecaj na dolazak stranih kupaca u Veliku Kladušu i Bihać.
Prema do sada dostupnim, ali nepotpunim podacima, migranti u Bihaću i Velikoj Kladuši nisu imali osjetan negativni utjecaj na turizam i trgovinu. Kada bi vlasti imale drugačiji, otvoreniji pristup politici migracija, oni bi mogli biti dio rješenja za jednu od gorućih ekonomskim tegoba.
Poznato je da Unsko-sanski kanton ima sve više problema sa nedostatkom radne snage. Boljom regulacijom propisa vezanih za radna prava migranata i tražioca azila, ova populacija bi mogla biti značajan izvor radne snage barem za sezonske poslove tokom ljetnih mjeseci (poljoprivreda, građevinarstvo, uslužne djelatnosti).
Mnogi od njih su već radili u Turskoj i Grčkoj, prikupljajući tako novac za nastavak puta. Lakšim pristupom migranata na tržište rada, uz ekonomske benefite, bi se i smanjio broj onih koji uslijed egzistencijalnih poteškoća postaju potencijalni počinioci krivičnih djela.
Tvrdnja 3: Ne znamo ni ko su ni otkud dolaze
Vijeće ministara je u decembru 2018. godine saopštilo da je Službi za poslove sa strancima od početka godine do kraja novembra prijavljeno 23.058 migranata, a namjeru za azil izrazilo je njih 21.759. Činjenica da je ogromna većina izrazila namjeru za azil znači da su prošli proceduru pri Graničnoj policiji BiH ili nekoj od organizacionih jedinica Službe za strance, te dobili potvrdu koja sadrži podatke o licu koje je iskazalo namjeru za podnošenje zahtjeva za azil.
Postoji mogućnost da migranti daju netačne podatke tokom ovog postupka, ali to ne znači da je nemoguće utvrditi njihov identitet kada počine krivično djelo. Nakon hapšenja uzima im se otisak prstiju te vrše provjere putem Interpola i Ministarstva sigurnosti, rekla je u izjavi za RTVUSK glavna kantonalna tužiteljica Fadila Amidžić. Dodala je da se u većini slučajeva uspijeva doći do identiteta osumnjičenih, posebno kod počinioca težih krivičnih djela, koji uglavnom budu u pritvoru do izricanja presude.
Takođe, gotovo svi miganti koji dođu u BiH već su bili u zemlji Europske unije – Grčkoj, gdje su registrovani, te je provjerom otisaka moguće utvrditi da li su dali iste podatke i u BiH. Proces registracije izbjeglice i migranti su prošli i u drugim zemljama na Balkanskoj ruti, pogotovo u Srbiji gdje je većina njih mjesecima boravila u kampovima pod nadzorom države.
Dodatni korak ka registraciji migranata, ali i poboljšanju sigurnosne situacije, mogla bi biti izmjena propisa, odnosno dekriminalizacija pružanja smještaja migrantima. Trenutno građani po zakonu ne mogu pružati smještaj migrantima, niti besplatno niti za novac. Zbog toga su migranti prisiljeni da idu u kolektivne centre (koji u USK-a više ne primaju nove migrante, ako nije riječ o porodicama ili maloljetnicima) ili da sami pronalaze ilegalni smještaj u napuštenim i praznim objektima.
Mnogi migranti ne žele da borave u kampovima u kojima vladaju loši uslovi i postoje visoke tenzije zbog nacionalnih, socijalnih i drugih razlika među korisnicima ovog tipa smještaja. Među njima ima i onih koji mogu da plaćaju privatni smještaj. Kada bi se izmijenili propisi i omogućilo građanima da iznajmljuju sobe onim migrantima koji su podnijeli zahtjev za azil, to ne samo da bi ekonomski osnažilo domaće stanovništvo nego bi i dovelo do napretka u registraciji i utvrđivanju identiteta migranata.
Novac Europske unije za smještaj migranata u BiH u najvećoj mjeri ide preko međunarodnih organizacija poput IOM-a koje organiziraju kolektivne centre za boravak izbjeglica i migranata. Praksa razvijenih zemalja Europske unije, poput Njemačke, je da finansira privatni smještaj tražioca azila tako što plaća određeni mjesečni iznos građanima koji izdaju sobe migrantima. Kada bi se ovakav pristup primjenio i u BiH, veće benefite bi imali i građani ove zemlje, prvenstveno u vidu dodatne zarade, ali i migranti koji bi živjeli znatno boljim uslovima nego u kolektivnim centrima.
Unsko-sanski kanton, odnosno Bihać i Velika Kladuša, nesumnjivo snose najveći teret migrantske krize u BiH. Naprosto, ova mjesta se nalaze na migrantskoj ruti koja se pokazala izuzetno uspješnom za migrante, jer su četiri petine onih koji su ušli u BiH u 2018. godini uspjeli doći do EU. Pristup države BiH, ali i Europske unije politici migracija pokazao se manjakvim, na šta upozorava i 30 europskih parlamentaraca u pismu kojeg su uputili Europskoj komisiji.
Frustracije građana Bihaća i Velike Kladuše, u izuzetno konfuznoj i složenoj situaciji, nažalost bivaju usmjerene ka migrantima umjesto ka onima kojima je posao da upravljaju krizama. U atmosferi nabijenoj mržnjom i strahom, činjenice postaju irelevantne, a širu sliku migracija – svjetskog problema 21. Vijeka – rijetko ko pokušava da vidi.
U želji da kontinuirano obezbjeđujemo mogućnost pogodnosti prilikom kupovine Buybookovih izdanja te upriličimo susrete naše posvećene publike i bh. autora/ica, Izdavačka kuća Buybook i ove godine organizuje „Proljeće u Buybooku“ od 15. do 20. aprila 2019. godine kada će u sarajevskoj i tuzlanskoj knjižari sva Buybookova izdanja biti snižena od 30 do 50%, a knjige drugih izdavača od 10 do 20%. Akcija važi i za kupovinu putem sajta www.buybook.ba. Popust ne vrijedi za udžbenike.
S velikim zadovoljstvom najavljujemo izdanja koja će se premijerno u našim knjižarama pojaviti povodom „Proljeća u Buybooku“ a među kojima su i dva naslova „Serotonin“ i „Platforma“ hvaljenog, osporavanog, višestruko nagrađivanog i sigurno najkontroverznijeg pisca današnjice – francuskog književnika i filmskog autora Michela Houellebecqa. U „Serotoninu“ Houellebecq kroz priču o životu depresivnog stručnjaka za poljoprivredu preispituje savremeni sistem vrijednosti i posljedice modernog tempa života. Naslov „Serotonin“ autora kojeg smatraju i književnim prorokom, vodi od antidepresiva koje glavni junak koristi kako bi se mogao nositi sa sjećanjem na izgubljene ljubavi i društvenim nemirima koji dolaze. „Prekrasno djelo beskonačne tuge“ jedna je od ocjena kritike za najnovije djelo dobitnika i nagrade Légion d’honneur, najvećeg francuskog nacionalnog priznanja.
U drugom romanu „Platforma“ Houellebecq se kroz portretiranje prosječnog društva i prosječnih pojedinaca bavi ekonomijom i sociologijom, vodeći svoje čitatelje/ice na putovanje ispunjeno seks avanturama i terorizmom. Oštar, smiješan i sarkastičan i ovaj je roman njegovog autora učvrstio na poziciji beskompromisnog pisca koji ne pribjegava autocenzuri niti vodi računa o političkoj korektnosti.
S „Proljećem u Buybooku“ stiže nam i novo djelo još jednog bestseler autora, riječ je o „Machbetu“ Joa Nesboa koji je nastao kao odgovor na inicijativu obilježavanja 400 godina od smrti najvećeg svjetskog dramskog autora, kada su neki od najvećih pisaca današnjice napisali vlastite vizije Shakespeareovih djela. Energija uložena u ovu knjigu premašuje i neka od Nesbovih prethodnih izdanja koja su ga učinila najvećim svjetskim književnikom. „Macbeth“ će se dopasti i novoj publici, onima koji nisu ljubitelji krimi romana, a s njim Nesbo potvrđuje nesvakidašnji spisateljski dar.
Od Paula Beattya, dobitnika nagrade Man Booker za 2016. godinu kojeg je New York Times i Los Angeles Times proglasio jednim od najboljih pisaca svoje generacije stiže nam roman „Zemlja snova“ u kojem srećemo nezadovoljnog DJ-a iz Los Angelesa koji odlazi u Berlin nakon rušenja zida u potrazi za svojim transatlantskim dvojnikom. Njegovo pisanje usmjereno je ka potrazi za značenjem i identitetom u svijetu koji je sve više haotičan.
Iz nove ponude izdvajamo i triler koji se čita bez daha, roman „Žena na prozoru“ koji potpisuje A. J. Finn, objavljen u skoro 40 zemalja i proglašen jednim od najiščekivanijih prvijenaca desetljeća.
Od djela domaćih autora s radošću najavljujemo ilustrovanu knjigu „Kraljevi i kraljice Bosne“ izuzetnog ilustratora i animatora Emira Durmiševića koju prate crtice namijenjene „velikoj i maloj raji“.
U proljetnoj ponudi Buybooka naći će se i novi roman Gorana Sarića „Tri hefte do neba“, a iz novije domaće produkcije izdvajamo „Schindlerov lift“ Drka Cvijetića, „Treće lice jednine“ Dževada Maksumića, „Via Appiu“ Emine Smailbegović i „Miris filmske trake“ Mustafe Mustafića.
Pogodnosti prilikom kupovine odnose se i na luksuzna Buybookova izdanja, pored prvog dijela knjige „Priče za laku noć za djevojčice buntovnice“ u ponudi je i drugi dio knjige, kao i „Izabrana djela“ Zuke Džumhura te sabrane priče „Ako ti jave da sam pao“ Daria Džamonje.
Radujemo se vašem dolasku u periodu od 15. do 20. aprila i nadamo se da ćete uživati u ponudi koju smo pripremili za još jedan proljetni susret sa ljubiteljima/icama knjige. O našim izdanjima možete se informisati i putem web stranice i online shopa www.buybook.ba.
Od 18. aprila na više lokacija u Sarajevu održati će se treći Pop Art Festival čiji program je svojevrstan omaž savremenoj bosanskohercegovačkoj umjetničkoj i kulturnoj sceni.
Festival će u četvrtak, 18. aprila od 20:00 sati početi panel diskusijom na temu bh. kinematografije o kojoj će govoriti istaknuti bosanskohercegovački reditelji Ademir Kenović, Srđan Vuletić, Aida Begić i Elmir Jukić.
Drugi dan Festivala, 19. aprila od 17:00 sati možete prisustvovati panel diskusiji „Art Career Day“ također u Meeting Pointu, na kojem će svoja profesionalna iskustva u oblasti umjetnosti sa publikom podijeliti istaknuti bh. umjetnici: glumac Ermin Bravo, strip crtač Enis Čišić, muzičar i producent Adis Kutkut – Billain, slikarica Vildana Brkić, te dizajnerica i kostimografkinja Lejla Hodžić.
Treći dan Pop Art Festival u Galeriji Akademije likovnih umjetnosti 20. aprila od 17:00 sati predstavlja izložbu studentskih radova rađenih na temu murala posvećenom Davorinu Popoviću. Izložbu će moderirati profesor Bojan Hadžihalilović, a pobjednički rad predstaviće student Akademije likovnih umjetnosti Armin Numanović. Nakon izložbe, poznati sarajevski ulični umjetnik i muralista Benjamin Čengić Zian, održati će predavanje o muralima na primjeru izvedbe pobjedničkog rada koji će od mjeseca maja krasiti jednu od zgrada u Radićevoj ulici u Sarajevu.
Isti dan od 20:00 sati u kinu Meeting Point održaće se i treća panel diskusija na kojoj ćemo ugostiti najbolje domaće Tattoo & Piercing majstore Jasmina Šehovića i Ervina Nevesinjca, te njihove partnere Inu Čano, Srđana Radanovića i Dinu Obradovića.
Pop Art Festival ove godine u sklopu muzičkog programa predstavlja koncert kultnog sarajevskog benda Protest koji će se održati 25. aprila u klubu Jazzbina Sarajevo. Ulaznice su u pretprodaji po cijeni od 10 KM u klubu Jazzbina Sarajevo.
Za kraj ovogodišnjeg Pop Art Festivala, od 27. aprila do 05. maja u Radićevoj ulici će biti oslikan mural legendarnom sarajevskom Pjevaču i zasigurno jednom od najznačajnijih predstavnika savremene bosanskohercegovačke umjetnosti – Davorinu Popoviću, frontmenu grupe Indexi. Mural, koji je rezultat studentskog konkursa na Akademiji likovnih umjetnosti, crtaće sarajevski ulični umjetnik Benjamin Čengić Zian i Obojena klapa. Inače, cjelokupan događaj odvija se u sklopu Dana Kantona Sarajevo tokom kojih će u Radićevoj ulici biti organizovane dječije radionice, muzički program, dizajnerski bazari, igre sa psima i ostali zabavni sadržaji.
Pop Art Festival ima za cilj objediniti, prikazati i promovisati različite popularne umjetničke izraze, koji su karakteristika našeg vremena i specifične sarajevske kulture i životnog stila.
Kratki igrani film „Fuga“ u završnoj je fazi postprodukcije. Scenarij i režiju potpisuje, Zoka Ćatić. „Fuga“ na specifičan način govori o svakodnevnici života u BiH nakon rata, a sniman je krajem prošle godine u Sarajevu. Ćatić u svom beskompromisnom video – pripovjedačkom stilu otvara bolnu postratnu temu, kako domaćih tako i međunarodnih politika koje neminovno utiču na život koji živi bh. društvo posljednjih dvadeset pet godina. U filmu, naslovne uloge igraju: Roman Mehić, Alena Džebo, Slaven Vidak, Semir Krivić, Maja Zećo, Robert Krajnović. Direktor fotografije je Almir Đikoli, šarfer i kolor korekciju radio je Faris Dobrača, montažu Mirza Ajnadžić, ton Slađan Vujić, dok je za postprodukciju i mastering tona zadužen Nenad Kovačević.
„Posebnu zahvalnost za snimanje kratkog igranog filma ‘Fuga’ dugujem ‘Centru za promociju civilnog društva’ koji su, u okviru svog programa, namijenjenog pojedincima, prepoznali moju ideju i omogućili mi da po prvi put u životu snimim film za koji djelimično imam pokrivene inicijalne troškove“, rekao je Ćatić.
„Fuga“ doslovno znači nemir. Naziv fuga dolazi od latinske riječi fugere (bježati) ili fugare (tjerati u bijeg). Sa muzičkog stanovišta, aludira na sistematski sprovedenu imitaciju, pri kojoj jedan glas “bježi” pred drugim da bi se na kraju stopili u jedan. U medicini, Fuga je termin koji se odnosi na poremećeno stanje i potrebe za bjegom od svojih ličnih problema, mijenjajući indetitet i otpočinjući sasvim nov život. Bježeći od stvarnosti u fikciju, autor nailazi na apsurd.
Jednominutna verzija filma „Fuga“ osvojila je drugu nagradu žirija i nagradu publike na međunarodnom festivalu jednominutnog filma Crominut film festivala u Požegi (Hrvatska) 2017. godine. Na istom festivalu, Ćatić je osvojio i UNICA nagradu – za promicanje razumijevanja među narodima i novog načina filmskog izražavanja 2014. godine, za film „Namjera“ kao i nagradu publike 2015. godine za jednominutni film „Testament“. Za dječiji film „Otkačeni Otok“, koji je radio sa Mirzom Ajnadžićem u okviru Ljetnje Škole Filma Šipan, osvojio je glavnu nagradu u kategoriji igranog filma do 15 godina na Dubrovnik Film Festivalu 2017.
Prošle godine je u saradnji sa udruženjem „Srcem za djecu“ i „MladiCe“ snimio dokumentarni film „Velika Bijela Kuća“. U filmu MladiCe (grupa mladih ljudi koji su u djetinjstvu, adolescenciji preživjeli rak) prenose svoje životno iskustvo borbe protiv raka, diskutuju kako pomoći drugima, govore o planovima za budućnost, ostvarenju svojih snova, svojim budućim pozivima ljekara, umjetnika, političara… Film je na Dubrovnik film festivalu 2018 (DUFF) ocijenjen kao najbolji film cjelokupnog festivala osvojivši Grand Prix.
Nastojeći afirmisati postojeće stvaralaštvo mladih ljudi u srednjim školama, ali i stvaralaštvo srednjoškolaca organizovanih u različitim teatarskim grupama i organizacijama u ponedjeljak 15. aprila u Živinicama počinje 18. Festival srednjoškolskog teatra Bosne i Hercegovine, kojeg organizira Centar za dramski odgoj iz Mostara sa partnerima iz Živinica, Bosanskim kulturnim centrom, Gimnazijom i Mješovitom srednjom školom. Pokrovitelj festivala je Općina Živinice. Do sada je Festival organiziran u Konjicu, Mostaru, Goraždu i Travniku, a već treću godinu je u Živinicama. Na Festivalu će biti izvedena 21 predstava iz doslovno svih krajeva Bosne i Hercegovine sa preko 250 učesnika. Festival će trajati do 19. aprila. Nakon izvedenih predstava svaki dan vodiće se razgovori o predstavama, a festivalski program pratiće i tročlani stručni žiri koji će na kraju najzanimljivijim teatarskim ostvarenjima dodijeliti priznanja.
Ovaj Festival programski i estetski profiliran je u duhu osnovnih principa dramske pedagogije, kako ih je struka postavila danas u Svijetu.
Zbog ravnopravnijeg vrednovanja ostvarenih rezultata, ali i ujednačavanja kriterija, festivalski repertoar odvijaće se u dva programa i to:
a) neprofesionalno vođene srednjoškolske dramske grupe, i
b) profesionalno vođene srednjoškolske dramske grupe.
Žiri će prilikom donošenja odluka ova dva festivalska programa posmatrati odvojeno i u svakom od programa nagraditi najbolja ostvarenja i pojedince.
Učesnicima Festivala, u svakom od festivalskih programa, mogu biti dodjeljene slijedeće nagrade:
– za predstavu u cjelini,
– za ansambl igru,
– za umjetničko – pedagoško vodstvo,
– za originalni dramski tekst, predložak ili ideju predstave,
– žiri, može dodijeliti i petu, pojedinačnu, nagradu, po vlastitoj
procijeni, za neki element umjetnosti teatra koji se istakne na Festivalu, te više pohvala po vlastitoj procjeni.
Nagrada za predstavu u cjelini nosi ime preminule glumice Zlate Imamović iz Travnika koja je godinama bila naš domaćin.
Iz Mostara na Festivalu učestvuju predstave Mostarskog teatra mladih i Koledža ujedinjenog svijeta.
PROGRAM
18.FESTIVALA SREDNJOŠKOLSKOG TEATRA BOSNE I HERCEGOVINE
Bosanski kulturni centar Živinice, 15. do 19. april 2019. godine
Ponedjeljak, 15. april
10,00 sati
Otvaranje Festivala
10,15 sati
JU Gimnazija Živinice
Jelena Tondini
„TELEFON“
Kolektivna režija
12,00 sati
JU MSŠ ŽIVINICE
Adem Musić
„HOTEL CALIFORNIA“
Režija: Ajla Babić
13,30 sati
Dramski studio M.A.S.K.E. JU Narodna biblioteka „Nevenka Stanisavljević „ Kostajnica
Maja Nikolić
“OTKAZ”
Adaptacija i režija: Novica Bogdanović
15,30 sati
Dramska grupa JU Gimnazije „Jovan Dučić“ Trebinje
Članovi dramske grupe
„KOFERI“
Režija: Igor Svrdlin
17,30 sati
JU Srednja elektrotehnička škola Tuzla
Ahmet Kasumović
„DUR“
Režija: Larisa Softić Gasal
18,30 sati
OKRUGLI STO
Utorak, 16. april
10,00 sati
JU Turističko-ugostiteljska škola Tuzla
Enisa Hasić
„KO SE HLJEBA OD KULTURE NAJ'O“
Režija: Enisa Hasić
12,00 sati
Dramska sekcija Gimnazije OBALA Sarajevo
Azra Bidžan-Hodžić
„MI & AUSLENDERI“
Režija: Azra Bidžan-Hodžić
15,00 sati
Mješovita srednja škola Bugojno
Mak Dizdar
„PORUKA“
Režija: Dubravka Gajić
17,00 sati
Katolički školski centar Sarajevo, grupa Optimi actores
Ornela Čolić
„DON QUIJOTE“
Režija: Emilija Pavićević
18,00 sati
OKRUGLI STO
Srijeda, 17. april
10,00 sati
JU Srednja ekonomsko-trgovinska škola Tuzla
Mustafa Mustačević
„PRIČE MOGA GRADA“
Režija: Larisa Ćustendil
11,30 sati
Srednja škola Stolac
Sena Mustajbašić
„BIĆE BIĆE“
13,00 sati
Mostarski teatar mladih
Stanislaw Ignacy Witkiewicz, Danil Harms, Billy K. Wells, Flann O Brien, Istvan Orkeny, Joseph Stein, Heiner Muller, Ljubomir Simović, Ljubivoje Ršumović
„PROPALA PREDSTAVA“
Režija: Sead Đulić
15,00 sati
Solo Projekti Koledža Ujedinjenog Svijeta u Mostaru / United World College in Mostar Solo Projects
phiSOLOphy
Mentor: Damir Dado Čobo
16,30 sati
OKRUGLI STO
Četvrtak, 18. april
10,30 sati
JU Centar za kulturu Zavidovići
Lana Šarić
“IFIGENIJA”
Režija, adaptacija, koncept prostora, izbor muzike: Sanela Ahmić i Alma Osmanović
12,00 sati
JU Mješovita srednja škola Sapna
Safeta Brzović
„BIT ĆU GLUMICA I TAČKA“
Režija: Jasmina Hadžić
13,30 sati
Dječje pozorište Eko Art Bugojno
Tekst iz radioničkog procesa
„KUT I JA“
Režija: Sanja Krnjajić
15,30 sati
Srednja mješovita škola „Zijah Dizdarević“ Fojnica, Dramska sekcija
Isak Samokovlija
„HANKA“
Režija: Zilha Hadžić
17,00 sati
OKRUGLI STO
Petak, 19. april
10,00 sati
JU Katolički školski centar „Sv. Franjo“ Opća gimnazija Tuzla
U okviru velike regionalne društvene kampanje #ShareLove, koja za cilj ima podsticanje i širenje ljubavi, mira, tolerancije i stvaranje dobrih međususjedskih odnosa u regionu, biće održana panel diskusija „Tiha balkanska većina“ u subotu, 13. aprila u 16h u zgradi RTV Doma u Sarajevu, u organizaciji Exit fondacije iz Novog Sada, u saradnji sa Munja Inkubatorom Društvenih Inovacija iz Sarajeva, najposjećenijom info platformom za osnaživanje mladih hocu.ba, uz podršku Ambasade SAD u Bosni i Hercegovini.
Na panelu će govoriti:
Ida Prester, frontmenka bendova „Lollobrigida“ i „Maika“
Dino Šaran, frontmen benda „Letu štuke“
Jure Zubčić, aktivista i učesnik #ShareLove akcije
Ivan Petrović, predsjednik UO EXIT fondacije
Jan Zlatan Kulenović, direktor Inkubatora društvenih inovacija „Munja“
Nemanja Cvetković, predsjednik udruženja „Balkanac“
Panel diskusiju će moderirati voditeljka Aida Alilović Jokanović.
Na događaju će biti prikazan i dokumentarni film „Kuća je tamo gdje su mi prijatelji“ udruženja „Balkanac“.
Istog dana u istom prostoru, u RTV Domu u Sarajevu, 13. aprila od 22h biće održana i velika #ShareLove žurka, u organizaciji Exit Festivala i Garden of Dreams, a uz podršku Ambasade SAD u Bosni i Hercegovini. Nastupaju danski DJ Matthew Dekay, After Affair b2b Kristijan Molnar , Alex Ranerro b2b Lawrence Klein i DJ Flooder i b2b P.S.
Pozivamo vas da prisustvujete i da medijski podržite događaje i tako doprinesete stvaranju boljeg društva.
Molimo Vas da svoj dolazak na panel diskusiju i #ShareLove žurku potvrdite na mejl exitfoundation@exitfest.org do petka, 12. aprila u 17h ili na 061134905.
Bend Propeler je objavio singl i video spot „Fabrika stereotipa“, za koji muziku potpisuje Kenan Glavinić, dok je tekst napisao Damir Bašić. Aranžman za ovaj singl su radili članovi benda Propeler. U pitanju je alternativni autorski bend, koji je nastao 2008. godine u Sarajevu. Kroz bend je prošlo mnogo ljudi, a danas ga čine Haris Delić, Kenan Glavinić, Admir Osmanović i Damir Bašić.
Od 2008. pa do 2011., članovi benda su producirali radijsku emisiju “Propeler Radio Show” na „Radio 202″, „Radio Federacije” i “eFM Studentskom radiju”, a krajem 2016. godine, članovi benda Propeler ulaze u studio “Bosnaton” i počinju sa snimanjem prvog albuma.
Plan je bio da snimanje i postprodukcija albuma traje ukupno pola godine. Međutim, taj plan je poremetila ideja da se za sve pjesme na albumu snime spotovi, koji će biti uvezani u jednu cjelinu – film „Delta val“. Prva klapa je pala u avgustu 2017. dok su se tokom 2018. snimili svi spotovi, a postprodukcija je trajala 10 mjeseci.
Film „Delta val“ će svoju sreću potražiti na filmskim festivalima, a spotovi će se pojedinačno online objavljivati svakog mjeseca. „Fabrika stereotipa“ je prva pjesma i spot koji Propeler objavljuje. Muziku potpisuje Kenan Glavinić, tekst Damir Bašić, a aranžman Propeler.
„Delta val“ je film o momku koji, nezadovoljan sobom, želi da se promijeni. Da bi to učinio, potrebno je da pročešlja svoj život, kako bi ustanovio tačne uzroke njegove nesigurnosti, neodlučnosti i straha. Tu ideju filma, svaki spot priča na svoj način, a pored toga, svaki spot ima i svoju posebnu priču.
Film se snimao u Sarajevu i okolini, kao i u Kelnu. U produkciji filma i albuma, učestvovalo je oko 100 ljudi od kojih je više od 60 glumaca i glumica. Svoje glumačke uloge ostvarili su: Emir Fejzić, Aidan Muratović, Sanela Krsmanović-Bistrivoda, Zoran Ćatić, Elma Juković, Emir Pašanović, Mirza Ajnadžić, Slađan Vujić, Bojan Mijatović, Meša Muratović, Viktor Kljajić i mnogi drugi. Scenario, režiju, produkciju i postprodukciju potpisuje Damir Bašić. Producent albuma je Ammar Jažić. Produkciju albuma i filma su finansirali članovi benda Propeler.
Panel diskusija „Observing Walls 1989-2019“, će se održati u Historijskom muzeju BiH 12.04.2019. (petak) sa početkom u 18:30 h.
Ove godine obilježava se 30 godina od pada Berlinskog zida, jedne od najznačajnijih
prekretnica u savremenoj svjetskoj historiji. Uklanjanje zida i Željezne zavjese između
Istočne i Zapadne Evrope nagovještavao je početak nove Evrope u kojoj će fizičke i
ideološke barijere biti manje važne ili nestati u potpunosti. Trideset godina kasnije vidimo da ciljevi demokratizacije i unifikacije Evrope najavljeni u historijskoj 1989. godini nisu u potpunosti ostvareni: iako su mnoge granice i zidovi nestali, u međuvremenu su nastali i neki drugi zidovi koji su doveli do novih podjela u našim društvima.
O zidovima u različitim dijelovima Evrope, njihovom značenju u prošlosti i danas i onome što povezuje Berlin, Sarajevo i Goriziu/Novu Goricu govore:
Bettina Effner, Fondacija Berlinski zid, Berlin
Lejla Gačanica, istraživačica, Sarajevo
Kaja Širok, Muzej novije historije Slovenije, Ljubljana
Razgovor moderira: Nicolas Moll, historičar
gosti:
Paul Lowe, fotograf
Zenit Đozić, glumac i TV producent
Fondacija Berlinski zid/Stiftung Berliner Mauer je institucija koja se bavi dokumentiranjem historije Berlinskog zida i brine o očuvanju fizičkih ostataka autentičnih historijskih lokaliteta, kao što su Berlin Wall Memorial na Bernauer ulici, koje sadrži posljednji komad Berlinskog zida i predstavlja centralno spomen područje njemačke podjele, ili East-Side galerija, kao najduži očuvani fragment Berlinskog zida. Historičarka Bettina Effner, zamjenica direktora Fondacije, bavi se obrazovnim aktivnostima institucije, a na panelu, između ostalog, otvara i pitanje da li je nekad podijeljeni grad danas u potpunosti ujedinjen.
Iz Berlina zid se „prebacio“ u ratno Sarajevo 1992. godine, a zidovi su predstavljali linije razgraničenja između dvije stane. Nakon 1995. i kraja rata oni više nisu postojali u materijalnom obliku, ali je njihova zaostavština ostala. Lejla Gačanica se bavi njihovom zaostavštinom, mentalnom mapom grada i nevidljivim zidovima, kao i pitanjima da li je konkretnija spomenička materijalizacija onoga što ne vidimo ali je tu, potrebna radi katarze i budućnosti, ili će svakodnevni život pobrisati i nevidljive zidove.
Historičarka Kaja Širok, direktorica Muzeja novije historije Slovenije, doktorirala je na temu suprotstavljenih viđenja i gradnje identiteta u graničnim područjima Italije i Slovenije/ Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Primjer grada Gorizie, kojeg zovu i „Mali Berlin“, a koji je nakon mirovnih pregovora 1947.godine ostao van granica Jugoslavije i s tim u vezi izgradnje novog grada – Nove Gorice, nudi mnogo zanimljivih opservacija po pitanju granica, zidova i s njima povezanih identiteta.
Paul Lowe, fotograf sa sarajevskom adresom, svoj prvi profesionalni zadatak dobio je u Berlinu 1989., da bi se potom našao i u ratnom Sarajevu nekoliko godina kasnije, a Zenit Đozić je sa popularnom satiričnom emisijom Top listom nadrealista 1988. godine, dakle čak i prije pada Berlinskog zida, govorio o sarajevskom zidu koji dijeli Sarajevo na Istočno i Zapadno. Njihove intervencije i lična viđenja će predstavljati značajan dodatni doprinos panelu.
Panel Observing walls: 1989. – 2019. se organizira u okviru istoimenog projekta koji
spajajući partnere iz Bosne i Hercegovine, Njemačke, Italije i Slovenije nastoji reflektirati naslijeđe tri grada (Berlin- Sarajevo – Gorizia/Nova Gorica) kroz problematiku zida, naglašavajudi lokalne posebnosti i ističući njihove zajedničke vrijednosti. Istraživanje i prikupljeni materijal u okviru projekta će biti predstavljeni u posebnoj publikaciji, kao i u okviru zajedničke putujuće izložbe. Nakon otvorenja u Ljubljani i Berlinu, izložba će u okviru Mjeseca muzeja u Historijskom muzeju BIH u novembru biti predstavljena sarajevskoj publici.
Partneri na projektu: Muzej novije historije Slovenije/Muzej novejše zgodovine Slovenije (Slovenija), Historijski muzej Bosne i Hercegovine (BIH), Fondacija Berlinski zid/ Stiftung Berliner Mauer (Njemačka), Beletrina (Slovenija) i Quarantasettezeroquattro/47-04 (Italija).
Podržan je od strane EU, u okviru programa Europe for citizens-European Remembrance.
Razgovor će biti vođen na engleskom jeziku, sa obezbijeđenim prijevodom za pitanja
publike.
Kao dio trogodišnjih aktivnosti praćenja, kancelarija Civil Rights Defenders u BiH prati zakonske promjene, ostvarivanje prava na okupljanje i policijsko osiguravanje okupljanja, medije, društvene medije te kažnjavanje, odnosno kriminalizaciju učesnika protesta. Od 2013. godine CRD aktivno prati sva veća okupljanja u BiH, odnosno sva ona okupljanja na kojima je rizik od kršenja ljudskih prava najveći. U tom smislu, uočili smo nekoliko promjena u ostvarivanju okupljanja u tom periodu. Općenito, poštivanje ljudskih prava varira i ovisi o veličini okupljanja, političkom pritisku kojem je skup izložen i, kao što longitudinalna analiza ukazuje, o mjestu okupljanja.
Kad je riječ o pravu na mirno okupljanje u praksi, 2018. godinu obilježili su protesti u Banjoj Luci i nasilni odgovor policije na ove proteste. Do 2018. godine okupljanja u ovom dijelu Bosne i Hercegovine bila su ograničena na okupljanja manje grupe aktivista, sindikata, bivših boraca, kao i redovna, najavljena okupljanja u spomen na ratne zločine. Prve dvije vrste okupljanja bile su više bile izložene pritiscima lokalnih vlasti u odnosu na potonje, koji se ogledao kroz finansijske i političke pritiske usmjerene protiv branitelja/ica ljudskih prava koji su ih organizirali. Početkom 2018. godine, otac brutalno ubijenog mladića, pokrenuo je svakodnevne proteste na javnom trgu u Banjoj Luci, zahtijevajući od policije da pronađe odgovorne za ubistvo njegova sina. Od marta, kada se desilo ubistvo, mobilizirao je najbrojnije okupljanje u jednom gradu ikada zabilježena u zemlji. Ono što je počelo kao protest kojim se pozivalo na odgovornost za spomenuto ubistvo preraslo je u opće pozivanje na odgovornost javnih vlasti i jasan zahtjev za političkom promjenom u tom entitetu. Članovi te grupe prijavljivali su političke pritiske kojima su bili izloženi tokom cijele godine, a koji su kulminirali policijskom brutalnošću i hapšenjima, a od 25. decembra 2018. i krivičnim prijavama protiv mirnih demonstranata koje su se nastavile i u januaru 2019, kada je ovaj izvještaj finaliziran.
Imajući sve ovo na umu, Civil Rights Defenders u saradnji lokalnim organizacijama koje djeluju u ovom dijelu BiH (Oštra Nula, Helsinški parlament građana, Centar za mlade Kvart, Transparency International u BiH, Klub novinara Banja Luka BH novinara), vas poziva na predstavljanje izvještaja, izazova, kao i zahtjeva za puno ostvarivanje prava na javno okupljanje u Bosni i Hercegovini.
