Piše: Azem Kurtić/Diskriminacija.ba
Prema posljednjem popisu stanovništva, u Bosni i Hercegovini živi oko 70.000 osoba s oštećenjem sluha. Iako je BiH potpisnica različitih međunarodnih sporazuma i dokumenata koji stoje u službi ljudskih prava, čime se obavezala da svakom pojedincu omogući jednak pristup i mogućnost jednakog uživanja ljudskih prava, osobe s oštećenjem sluha često su izostavljene od praćenja informacija i javnih događaja.
Ipak, u BiH postoje određeni događaji čiji organizatori se trude svoje sadržaje učiniti pristupačnim za sve. Organizatori FuckUp Nights Sarajevo, globalne platforme koja postoji u preko 300 gradova u svijetu i čiji je cilj promjena društvene percepcije neuspjeha, odlučili su da od prvog izdanja na svojim događajima angažiraju i tumača znakovnog jezika.
„Onog momenta kada smo odlučili da dovedemo FuckUp Nights u Sarajevo, shvatili smo da postoji ogromna društvena odgovornost prema svim sugrađanima i sugrađankama, uzimajući u obzir da u Bosni i Hercegovini živi veliki broj osoba sa invaliditetom. Već od prvog izdanja našeg javnog događaja smo angažovali tumača znakovnog jezika i pokušali smo da i na taj način promovišemo ideju stvaranja jednakih prilika za sve naše sugrađane i sugrađanke“, kaže Senad Alibegović, jedan od osnivača ovog događaja.
Od prvog izdanja 2018. godine, FuckUp Nights u Sarajevu uspio je da na svojim događajima okupi veliki broj osoba s oštećenjem sluha. Na prvom izdanju bilo je pet osoba sa slušnim teškoćama koje su došle na poziv organizatora. Budući da se radi o događaju koji razbija tabue povezane sa neuspjehom, i na kojem govore ljudi koji su učili iz svojih poslovnih padova, važno je da ovakve motivirajuće priče dođu do svakog pojedinca i pojedinke.
„Na neki naš podsticaj počeli smo da okupljamo određenu grupu osoba sa slušnim teškoćama tako da smo na posljednjem izdanju imali preko 70 gluhih i osoba oštećenog sluha koje su se odazvale našem pozivu“, kaže Alibegović, i dodaje da „promovišući inkluziju i angažman tumača znakovnog jezika ili bilo koju drugu inkluziju osoba sa teškoćama možemo mobilizovati cijelu jednu apsolutno marginalizovanu, zanemarenu i zaboravljenu grupu sugrađana i sugrađanki“.
Njihov pozitivan primjer motivirao je i druge da svoje događaje prilagode osobama s oštećenjem sluha.
„U posljednje dvije godine godine koliko mi djelujemo, moram priznati da smo imali odličan feedback od međunarodnih organizacija i organizatora događaja koji su imali taj argument da su vidjevši tumače znakovnog jezika i koliko je to važno bilo za zajednicu koju mi okupljamo, odlučili da i sami angažuju tumače“, kaže Alibegović.
Pored ovog događaja, prva bh. povorka ponosa je, također, imala tumača znakovnog jezika. Vođeni činjenicom da povorka ponosa nije samo borba za prava LGBTIQ osoba, već za sve marginalizirane grupe u Bosni i Hercegovini, organizacioni odbor donio je odluku da pruži priliku i osobama s oštećenjem sluha da dobiju informacije o ovom protestu.
„Osobe sa oštećenim sluhom imaju pravo i trebaju po zakonu da imaju sva jednaka prava, a to uključuje imati mogućnost da dobiju sve moguće informacije. Zbog toga smatramo da je važno da se uključe u društvo u cjelosti kroz protestne skupove i kroz bilo koju drugu vrstu događaja koji se dešavaju u Bosni i Hercegovini“, kaže Lejla Huremović, članica organizacionog odbora bh. povorke ponosa.
Iz neadekvatne komunikacije proizilaze drugi problemi
Renato Kričančić jedan je od tumača znakovnog jezika čiji su roditelji osobe s oštećenjem sluha i za sebe kaže da je prvo pričao na znakovnom jeziku, pa tek onda progovorio. Prema njegovim riječima, tumači znakovnog jezika su u velikom broju slučajeva djeca osoba s oštećenjem sluha, ili osobe iz njihove bliže okoline. Trenutno problem predstavlja i nepostojanje adekvatnog sistema certificiranja tumača.
„Odnedavno sam počeo malo intenzivnije raditi na javnim događajima gdje je potreban tumač znakovnog jezika, i zadnji događaj je bio na FuckUp Nights Sarajevo na kojem su se govorile dosta zanimljive teme i na tom događaju je bilo dosta osoba oštećenog sluha i od većine njih sam dobio jako pozitivne komentare“, kaže Kričančić.
Glavna barijera za potpuno i efikasno učešće osoba s oštećenjem sluha u svakodnevnom životu je komunikacija i iz toga proizilaze sve druge barijere u svim segmentima društva i sistema. Upravo zbog ovoga je nastala Facebook platforma „Znak za riječ“ koja ima preko 3000 pratilaca, čiji je cilj podizanje svijesti o znakovnom jeziku i njegovoj važnosti, te pružanje jednake prilike svima za učenje ovog jezika.
„Znakovni jezik je osnovno komunikacijsko sredstvo gluhih i nagluhih osoba, država je u zakonskoj obavezi svakom pojedincu obezbijediti jednak pristup i mogućnosti za puno i potpuno sudjelovanje i djelovanje u društvu“, kaže Ira Adilagić, jedna od osnivačica platforme „Znak za riječ“.
Problem su i mediji
Pored javnih događaja, veliki problem za osobe s oštećenjem sluha predstavlja i praćenje televizijskih programa. Prema Članu 10. Zakona o upotrebi znakovnog jezika na nivou BiH, prilikom izravnih prijenosa ili emitiranja snimaka sjednica tijela i institucija BiH, putem audiovizualnih medija treba se osigurati prevođenje na znakovni jezik. Prema istom Zakonu na nivou Kantona Sarajevo, pored sjednica, mediji imaju obavezu prilagoditi i informativne i edukativne emisije, a posebno emisije za djecu. Ipak, nedovoljna je zastupljenost titlovanih emisija i emisija koje imaju tumačenje na znakovnom jeziku.
„To znači da je 70.000 ljudi, ali i više, u momentu uskraćeno za informacije bilo koje vrste. Pristup informacijama, razmjena, je isto osnovno ljudsko pravo, prema tome mediji – televizijski programi su isto u obavezi biti pristupačnim svim korisnicima. Jednostavan primjer: gledanje domaćih serija kao što je ‘Viza za budućnost’ i druge popularne domaće emisije i serije, nije dolazila u obzir zbog nemogućnosti praćenja, a i dan danas mnogi ljudi pričaju o tome“, dodaje Adilagić.
Kako nam je rekao Renato, angažiranje tumača znakovnog jezika u Sarajevu se vrši preko Udruženja gluhih Kantona Sarajevo, koje smo i pokušali kontaktirati sa pitanjima za ovaj tekst. Cijena angažmana tumača znakovnog jezika se kreće od 10 do 100 KM, ovisno od dužine događaja i kompleksnosti teme. Nažalost, do završetka ovog teksta od njih nismo dobili odgovor.
Pozitivni primjeri su dokaz da događaji mogu biti inkluzivni za sve onda kada postoji volja organizatora, a često jedan primjer može pokrenuti lančanu reakciju promjena ka boljem. Dok inkluzivnost na događajima ne zaživi u većoj mjeri, ono što svako od nas može uraditi je da nauči barem osnove znakovnog jezika koji se u potpunosti može savladati za pola godine.
