Predstavljanje 15. broja Magazina za pravednije obrazovanje Školegijum, u sali kina Kriterion (Obala Kulina bana 2, Sarajevo), 27. aprila u 19 sati.
Osim brzog prelistavanja časopisa, u kojem se pokušava odgovoriti na pitanja:
Zašto obrazovanje nastavnog kadra za rad u javnom školstvu na Sarajevskom univerzitetu nije dobro?
Kako školski psiholog može prevenirati vršnjačko nasilje?
U čemu je problem sa eksternom maturom?
Šta se ne smije zaboraviti u pooštravanju mjera protiv maloljetničke delikvencije?
Šta se može odmah učiniti ako kvalitet obrazovanja djece proglasimo vitalnim nacionalnim interesom?
Zašto se u izvještavanju o boravku švedske ministrice obrazovanja u Bosni i Hercegovini najmanje pominjalo obrazovanje?
Kakvu sliku o nauci kreiraju internet portali u našoj zemlji, zašto je to loše i šta se povodom toga može učiniti?
Zašto zbornik „Prevaspitavanje čovečanstva cetinjske Svetigore“ treba čitati ne samo kao antireformsku nego i kao antihrišćansku knjigu?
Kako bi savjestan nastavnik odgovorio đacima na pitanje kome bi se priklonio u sporu roditelja Emira Tahirovića sa švicarskim školstvom i sudstvom?
Kakve šanse nude škole tenisa djeci siromašnih roditelja?
Kako su srednjoškolci odgovorili na pitanje da li bi koristili mušku kontracepciju?
Kako bi se književni serijal o Stražama ruskog pisca Sergeja Lukjanenka mogao iskoristiti u školskoj lektiri?
…biće govora o Školskom pravopisnom priručniku „Principi prije pravila“, devetoj knjizi iz biblioteke „Lektira narodu“:
„(…) Zaista, šta je tako strašno u miješanju normi? Je li to jezički presedan koji se ne može dopustiti, jer bi onda i bračno miješanje mladih bilo lakše zamislivo?
Zašto onaj ko kaže na početku rečenice ugao ne smije na njenom kraju reći kut? Šta ta greška o njemu govori – da nije dobar ni srb ni hrv, ili da je ostao neuk i nepismen, što oboje izlazi na isto: da licencu za učenost i pismenost daje nacionalizam a ne lingvistika. Pa nepismenost više nema veze s pismom nego s poslušnošću.” (Iz predgovora)
– biće uručena Nagrada „Šukrija Pandžo“: Za najbolji rad pristigao na konkurs koji je objavio magazin Školegijum…
– Matej Peljhan održaće predavanje na temu „Mali princ i inkluzija“:
Pokušao sam si predstaviti da li bi ga pogled na fotografije uopšte usrećio ili bi se desilo upravo suprotno – da li bi ga to osjećajno uništilo, tako da bi iznova bio suočen sa svojim teškim stanjem. Pitao sam se također da li ta njegova želja nije neki znak odbacivanja realnosti, za koje mi psiholozi znamo da nije najzreliji i konstruktivan odbrambeni mehanizam. Kad mi je jednom sasvim smireno kao da bi posljednja fotografija u seriji morala prikazati njegov povratak u invalidska kolica, posljednje su sumnje konačno nestale.
– Na dan promocije biće izložene fotografije iz serijala „Mali Princ“ Mateja Peljhana:
Sve fotografije možete pogledati u izložbenom prostoru kina Kriterion.
Školegijum, kao medij za pravednije obrazovanje, nastavlja da kritički analizira savremenu obrazovnu praksu i zagovara reformu koja će školu preobratiti od političkog instrumenta stranaka na vlasti u mjesto slobodnog, kritičkog i kreativnog spoznavanja sebe i stvarnosti.
Autor: urednik
FESTIVAL DJEČIJE UMJETNOSTI OD 2. DO 8. MAJA U SARAJEVU
Festival dječije umjetnosti (FEDU) održava se u Sarajevu od 2. do 8. maja na nekoliko lokacija (Trg Oslobođenja-Alija Izetbegović, Pozorište mladih, Centar za kulturu Sarajevo).
Festival dječije umjetnosti (FEDU) inače je prvi festival ove vrste u BiH i Regionu. Zamišljen je tako da bude spoj igre, edukacije, obrazovanja, prilika za afirmaciju knjige, književnosti uopće, teatra za djecu, muzike ali i ostalih vrijednosti koje iz toga proizilaze. U toku sedam dana trajanja festivala, kroz stalne dnevne aktivnosti, festivalski prostor bit će mjesto igre, druženja, učenja, promoviranja dramskog, literarnog i muzičkog stvaralaštva BiH i šire.
Festival je prilika afirmiranja umjetnosti i obrazovanja kroz igru i mnogobrojne programe, kao i prezentiranje novih dostignuća u oblasti teatra, lutkarstva, glume, muzike, interaktivnih znanja…
Posebnost ovog festivala leži u tome da je potpuno profesionaliziran i da je takmičarskog karaktera. Odabrano je osam predstava za djecu i mlade iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i BiH, zatim šest muzičkih horova koji se natječu na izabranu autorsku kompoziciju, a raspisan je i konkurs za najbolju savremenu bajku na koju je pristiglo do sada više od trideset prijava kompetentnih književnih imena iz BiH.
Nagrade su novčanog karaktera i dodjelit će se na ceremoniji zatvaranja.
Festival se održava pod pokroviteljstvom Općine Stari Grad i Vlade Kantona Sarajevo tj. Ministarstva kulture i sporta KS.
Svečano otvorenje predviđeno je za utorak, 3. maja u Pozorištu mladih u 11 sati s predstavom Pozorišta lutaka iz Mostara “Kresivo” H. K. Andersen u režiji Slavča Malenova.
Festival je prilika da se udruženim kreativnim snagama odupremo banalizaciji programa za djecu i da našim najmlađim ponudimo samo najbolje a naše autore stimuliramo da pišu i stvaraju svoja djela za nove generacije. Za izbor najkvalitetnijih zadužena su relevantna selektorska imena iz BiH.
Ulaz na sve programe je besplatan.
Dodatne informacije potražite na www.fedu.ba
Roditelji dovedite svoju djecu na radost iz koje se uči.
Mal’ je taj plav’ svijet što ga Zemljom zovu: NASA u Bosni i Hercegovini
Piše: Hena Klarić
Fondacija „Cure“ organizovala je druženje sa dr. Zainab Nagin Cox, inžinjerkom NASA-e, američkom voditeljicom Taktičke misije na Mars svemirskom letjelicom Curiosity.
„Dobili smo poziv, koji nas je zaista obradovao, od gospođe Rahele Džidić sa kojom smo također već sarađivale. Pošto se mi bavimo angaržovanjem i osnaživanjem mladih žena, Rahela je predložila da se upoznamo sa sa fenomenalnom Dr. Zainab Nagin Cox“, izjavila je Vedrana Frašto iz fondacije „Cure“.
Tom prilikom željele su pozvati svoje članice ali i šire zato što bi, kako Vedrana navodi, bila šteta da ne dođu i drugi kako se radi o ženi koja ruši stereotipe svojim radom – jer se generalno rijetko čije kada u BiH dolaze takve osobe i zato je bitno da se čuju pozitivne i afirmativne priče te da se razgovara o nečemu što nije svakodnevna tema. „Uglavnom nas kroz medije bombarduju modelima, primjerima stereotipne žene, a većinu pažnje imaju estradne ličnosti i skandalozni događaji, čime blijedi vidljivost žena koje mijenjaju svijet.“
Dr. Zainab Nagin Cox radila je na Spirit i Opportunity, roverima iz 2004. godine a sada radi na letjelici Curiosity koja je trenutno na Marsu. Nagin Cox je od malih nogu znala da želi zaditi za NASA Jet Propulsion Laboratory (JPL) jer bi time, kako je izjavila u svojoj prezentaciji, radila za čitavo čovječanstvo a ne za nešto što nas, ljude, razdvaja.
U razgovoru sa voditeljicom misije mogli smo čuti i o njenoj „misiji“ u Bosni i Hercegovini, kako je došla da razgovara o nauci, tehnologiji, istraživanju svemira kao primjeru šta možemo uraditi kada radimo zajedno i važnosti uključivanja svih ljudi bez obzira na spol i pozadinu iz koje dolaze te kako bi svoja istraživanja napravila još boljima nego što su sada uz pomoć mišljenja drugih ljudi.
Bila je članica američke avijacije gdje je procijenila postotak žena nekih 10-15%, dok u NASA-i taj postotak iznosi oko 30-40% i zastupljeno je više manjinskih populacija. Nagin Cox navodi kako u NASA-i nema razlike između injžinjera i injžinjerke jer NASA generalno ne gleda ljude kao naciju, rasu i spol.
„Bitno je da u svim religijama koje su prisutne BiH pokažemo kako je žena slobodna i time bih sumirala sve što sam do sada čula o borbi za ženska prava u BiH.“, izjavila je kada smo je upitali da li je upoznata sa situacijom u Bosni i Hercegovini.
(Fotografija “Earthrise” sa prve misije na Mjesec koja je poslala ljude, Apollo 8 dana 24.12.1968.)
U svojoj prezentaciji govorila je o svom životu i poslu, prepričavala zanimljive anegdote i za kraj odvojila dosta vremena na pitanja publike. Svoju prezentaciju uokvirila je fotografijom Zemlje iz Mjesečeve perspektive.
„Vjerovatno ste vidjeli ovu sliku: to je fotografija Zemlje sa lunarne orbite koju su uhvatili astronauti sa Apolo 8 misije dok su kružili oko Mjeseca. Kada pogledam u fotografiju sjetim se sebe sa 14 godina kada sam htjela raditi za JPL i mislila da je to važno jer je spajalo ljude. Čak i kao odrasla osoba i dalje vidim kako se dijelimo – u Americi to stalno radimo – dijelimo se na plave i crvene i stalno tražimo nove načine da pokažemo kako smo drugačiji po rasi, spolu, naciji… I kada pogledamo tu planetu, ne vidimo nikakve granice, nikakve nacije, vidimo jednu planetu. I nekad mislim da svi trebamo podsjećati sebe tako što gledamo u nebo i vidimo kako smo svi u istom timu. Neke razlike koje pravimo međusobno se doimaju tako smiješnim kada pogledate u tu kuglu, a čine se tako stvarnima kada smo ovdje. Zapanjujuća stvar u astronomiji je to što se možemo prisjetiti toga kada pogledamo gore. Ja sam sretna što danas mogu raditi ono što sam željela raditi sa 14 – pokušavati spojiti ljude. Za mene je to istraživanje Svemira, za druge to može biti liječenje bolesti, borba se za ženska prava, pisanje dobre knjige, ali ono što je mene držalo 20 godina je rad sa grupom ljudi koji rade nešto što je teško i nešto što je za mene važno. Svi možemo imati više novca ako radimo nešto drugo, ali postoji nasljedstvo u svemirskom programu koje nije samo tehnologija, buduća mogućnost da napustimo planetu već nasljedstvo u vidu perspektive koju dobijemo svaki put kada se neka od ovakvih fotografija vrate na Zemlju što bi, nadajmo se, jednog dana pokazalo svima nama da imamo više zajedničkog nego onog što nas razlikuje.“