OSTVAREN LIRSKI POTENCIJAL SEVDALINKE “SEJDEFU MAJKA BUĐAŠE” U ALIMANOVIĆEVOJ OBRADI

Poslušajte kako zvuči sevdalinka “Sejdefu majka buđaše” u muzičkoj obradi višestruko nagrađivanog pijaniste, kompozitora, dirigenta, aranžera i profesora Sinana Alimanovića. U nastavku se nalaze dva snimka, u različitim muzičkim formama: solo klavir i trio. Putem ove komparacije dobit ćete uvid u lirski potencijal ali i u tehničku kompleksnost i izmjene, koje se odnose na formu, realizirane u Alimanovićevoj pripremi tradicionalne pjesme “Sejdefu majka buđaše”.

U solo pijanističkoj formi, Sinan Alimanović sevdalinku interpretira u lirskom raspoloženju, te primjenjuje potpuno nove harmonijske progresije u odnosu na original. Dok svira muzičku temu, Alimanović u sevdalinku integrira harmonijsku progresiju II – V – I stupanj, ispirisanu najvećim jazz stvaraocima koji su je koristili i koriste danas: počevši od Charlie Parkera, pa sve do našeg savremenika Keitha Jarretta. Sama kompozicija je durska, tako da na lijepu dursku melodiju harmonijska struktura gradi poseban ugođaj. Po završetku teme, Alimanović koristi rhythm changes (aaba), to jest prije samog sola autor koristi rhythm changes kao pedal bass, ali za pola tona više u odnosu na originalnu intonaciju B, te prvih 16 taktova (aa1) svira u B13. Harmonija b chorusa (8 taktova) je es mol, po čijem završetku se ponovo vraća na akoji je isti kao aa1. Nakon teme, počinje standardni rhythm changes u B. Muzička tema dolazi po zavšetku nekoliko chorusa sola, i smirujuće završava kompoziciju.

U formi jazz trio (klavir, bubanj, kontrabas), solo klavir (Sinan Alimanović) izvodi muzičku temu, dok mu se u dijelu rhythm changes B13 priključuju bubanj (Vladimir Kostadinović) i kontrabas (Saša Borovec). Po završetku dijela rhythm changes B13, dolazi dio B u kojem muzičari sviraju po uzoru na američki jazz, u kojem je u velikoj mjeri prisutan shuffle ritam, a za koji je karakteristično da swinga i nosi groove. Naposljetku, groove se smiruje a klavir, na kraju, ponovo iznosi temu.

Navedeno je prisutno u oba snimka, s tim što je u solo pijanističkoj interpretaciji Alimanović imao zadatak da samostalno izgradi ritmičku arhitekturu sevdalinke kao i lirsku nijansiranost muzičke teme. O tome je govorio akademski profesor, pijanist Omer Blentić na promociji Alimanovićevog solističkog nosača zvuka “Live in Sarajevo” (2016), na kojem se nalazi i ova kompozicija:

“Na trenutke imate dojam da je tu prisutan jazz trio ili kvartet što je veoma interesantno jer Sinan Alimanović kroz majstorstvo sviranja klavira stvara te zvučne privide odvodeći nas u sasvim drugu dimenziju, u kojoj više ne percipiramo samo klavir kao instrument i njegove zvučne karakteristike, već mnogo toga više i drugačije.” – Omer Blentić

U trio verziji, Alimanović je dobio podršku vrhunskih jazz muzičara uz koje je lirski karakter sevdalinke “Sejdefu majka buđaše” također ostvario svoj puni  potencijal: višestruko nagrađivanog bubnjara Vladimira Kostadinovića i kontrabasistu Sašu Boroveca.

“Primjer pokaži, brini o ambalaži” – Upravljanje otpadom u Nacionalnom parku Sutjeska

Centar za životnu sredinu je u NP Sutjeska održao radionicu o upravljanju ambalažnim otpadom na kojoj su predstavljene osnovne informacije o ambalažnom otpadu, njegovom upravljanju, zakonodavnom okviru u Republici Srpskoj i regionu, ali i smjernice i dobre prakse koje bi mogle da se upotrijebe u budućem upravljanju ambalažnim otpadom u ovom nacionalnom parku.

„Cilj nam je da zajedno sa upravom Nacionalnog parka razvijemo saradnju, kako sa Opšinom Foča i lokalnim stanovništvom, tako i sa firmama koje se bave reciklažom, te razvijemo praksu odvojenog odlaganja i reciklaže ambalažnog otpada koji se skupi u parku. Vjerujemo da Sutjeska može postati primjer zaštićenog područja koje primjenjuje ekološki ispavne metode upravljanja otpadom”, istakla je Iva Miljević iz Centra za životnu sredinu.

Ambalažni otpad je posebna kategorija otpada koji iz godine u godinu postaje sve prioritetnija problematika i sastavni dio prostorno-planske dokumentacije.

Radenka Srndović, zamjenica načelnika Opštine Foča je izjavila: „Upravljanje otpadom u zaštićenim područjima bi trebalo urediti posebnim zakonom. Kao najstariji i najvrijedniji nacionalni park, Sutjeska bi uskoro mogla pružiti primjer drugim zaštićenim područjima, ali i samim opštinama, koje još uvijek nisu regulisale problematiku ambalažnog otpada. Edukativne radionice ovog tipa su neophodne kako bi se i lokalna zajednica, a i nadležne institucije uključile u rješavanje ovog problema”.

+
+

Centar za životnu sredinu je već duži period aktivan na području Nacionalnog parka Sutjeska gdje sprovodi razne aktivnosti u cilju unaprijeđenja zaštite vrsta i staništa, kao i razvoja održivog korištenja potencijala koje ovaj park nudi.

„Adekvatno upravljanje ambalažnim otpadom, ali i otpadom generalno, još uvijek nije u potpunosti rješeno u nacionalnom parku, odnosno još uvijek nema mogućnosti za odvojeno prikupljanje i reciklažu otpada. Mi smo veoma voljni da podržimo aktivnosti Centra usmjerene ka unaprijeđenju upravljanja i zašite Sutjeske. Naši resursi nisu dovoljni da pokrijemo sve što je potrebno, te je učešće svih zainteresovanih strana od izuzetnog značaja”, istakao je Dejan Pavlović, v.d. direktor Nacionalnog parka Sutjeska.

Radionica je realizovana u sklopu projekta „Upravljanje ambalažnim otpadom u Nacionalnom parku Sutjeska” koji je sufinansiran od strane Fonda za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost RS.

„BIO JE LIJEP I SUNČAN DAN“ U NEDJELJU, 08. MAJA NA SCENI SARTR-A

Na sceni Sarajevskog ratnog teatra ponovo se izvodi predstava „Bio je lijep i sunčan dan“ u nedjelju, 08. maja u 20h.  

Režiju potpisuje Tanja Miletić Oručević, a u predstavi igraju: Sonja Goronja, Mirela Lambić, Ana Mia Milić, Maja Salkić, Amila Terzimehić, Benjamin Bajramović, Adnan Kreso, Sead Pandur i Jasenko Pašić.

 Rezervacija ulaznica: 033 664 070 ili slanjem poruke u inboks https://www.facebook.com/sartr1992/.

 Bio je lijep i sundan dan 04

 „Bio je lijep i sunčan dan…“ dokumentarna je predstava bazirana na zapisanim sjećanjima 75 građanki i građana Sarajeva na 2.maj 1992. sakupljenih u knjizi „2. maj 1992.-Bio je lijep i sunčan dan“. To je jedan od rijetkih ratnih dana o kojima postoji jasno sjećanje među različitim ljudima; oni koji se sjećaju bili su tada djeca, studenti, djedovi, borci, policajci, novinari, domaćice….Od njihovih sjećanja predstava slaže mozaik lijepog proljetnog dana koji će zauvijek promijeniti njihove živote prvog, od 1395, dana opsade Sarajeva.

Mladi, ali kreativno potentan, glumački ansambl SARTR-a kroz proces rada na predstavi vrlo angažirano i posvećeno, osim što propituje svoja lična sjećanja,  uspostavlja odnos prema svjedočenjima  drugih kao bi ispričao priču vezanu za grad i njegove stanovnike koji, i kad je bilo najteže, nisu ostali  bez duha i nade.

Predstava  je  realizirana kao koprodukcija između Sarajevskog ratnog teatra i Festivala MESS, a u okviru  Švicarskog kulturnog programa Zapadnog Balkana -“Network for Participative Cultures of Remembrance” .