Green Council – Dani Arhitekture

U okviru Dana Arhitekture, udruženje Green Council iz Sarajeva održalo je se predavanje ‪#‎održivost 22. maja u kinu Meeting Point, a pridružile sui m se i studentice sa projekta „Studentski paviljon“. Izlagale su Dina Samić i Tijana Tufek-Memišević, Viši Asistent na IUS-u ispred Green Councila, dok o Studentskom paviljonu govorila Esma Hećimović.

Tema održivi razvoj značajan je globalni cilj koji Green Council podržava u svojim projektima, a udruženje putem ove prezentacije diskutuje i objašnjava o tome da li je održivost tradicionalna ili savremena filozofija življenja u Bosni i Hercegovini i da li smo zaista toliko superiorni nad prirodom.

“Green Council je nevladina organizacija koja za cilj ima propagiranje održivosti kako u arhitekturi i građevinarstvu tako i u drugim oblastima tehnologije. Način na koji to radimo jeste okupljajući multidisciplinarne timove u kojima pokušavamo da organiziramo stručnjeke iz različitih oblasti koji bi zajedno sa nama realizirali različite projekte.”, navodi Dina iz Green Councila

Green Council se ne bazira samo na građevinarstvu već kao primarnu ideju ima propagiranje ruralnog razvoja. Jedan od najznačajnijih projekata je bilo zagovaranje formiranja državniog ministarstva za poljoprivredu i ruralni razvoj. U 2015. Godini Green Council pokrenuo je dva vrlo značajna projekta u sektoru građevinarstva, “Energetska efikasnost u zgradarstvu”  (http://eehouse.green-council.org/portfolio/energetska-efikasnost-u-zgradarstvu-kao-polaznica-za-ostvarivanje-odrzivog-drustveno-ekonomskog-razvoja-u-bosni-i-hercegovini/) u nizu projektnih aktivnosti pokušava potaknuti korištenje prirodnih izolacijskih materijala umjesto stiropora, staklene vune i sličnih te projekat “Studentski paviljon” (http://studentpavilion.com/) koji će u potpunosti biti izgrađen od prirodnih, lokalnih i recikliranih građevinskih materijala.

DSC_0390 (Large)

Da bi Bosna i Hercegovina ispoštovala norme EU, morala bi prihvatiti najmanje 20% čistih tehnologija i koristiti prirodne izolacione materijale. Green Council kroz svoje projekte pomaže u pripremanju BiH u stvarima koje  neupitno dolaze.

“Od 2012. Godine EU ima novu direktivu gdje uvodi dva važna kriterija koji mijenjaju ono što je do prije toga bilo definisano kao održivo. Objekti koji su do 2012. smatrani i imali certifikat pasivne kuće, nakon uvođenja ovih kriterija gube te certificate. Kriteriji su primarna energija i emisija CO2. Neki objekti poput alpskih kuća građeni su sa materijalima koji su uvezeni iz inostranstva a primarna energija je upravo to: koliko je energije utrošeno od same ekstrakcije rude, njenog transporta i proizvodnje do implementacije unutar objekta. Upravo smo u Bosni i Hercegovini u poziciji izobilja tih prirodnih materijala gdje primarna energija, odnosno potrošnja energije u proizvodnji, ekstrakciji i implementacijirude smanjena je na minimum. Imamo veliki potencijal na kojem ležimo, a koji ignorišemo ili ga nismo svjesni.”, Tijana iz Green Councila.

Jedan od takvih, prirodnih lokalnih materijala, je ovčija vuna koja je na sektorskim analizama iz 2012. godine dosegla nivo od 2500 tona neiskorištene ostrežene vune koja u omjeru od 70% završava kao ekološki otpad. Proizvod od ovčije vune ima stopu utrošene primarne energije 7,5 puta manju od staklene vune jer nema utrošene energije u proizvodnji. Ovčija vuna posjeduje termička svojstva koja su u rangu svih konvencionalnih izolacionih materijala a posjeduje čak i akustična svojstva. Njeno najvažnije svojstvo je upijanje do 40% vlažnosti iz zraka. Takav materijal može se primjeniti i na historijski važnim objektima na kojima nije dozvoljena rekonstrucija fasade, jer se vuna može ugraditi iznutra. Vuna čak nema ni rok trajanja jer periodično ispušta sve što je upila u procesu prilagođavanja objektu, odnosno, vuna “diše zajedno sa objektom”.

Promocija knjige Mustafe Zvizdića “Praški metro”

Praški metro

(Sarajevo, Buybook: 2016)

četvrtak, 26. 5. 2016. u 20:00 sati

Knjižara Buybook, Radićeva 4, Sarajevo

Na promociji učestvuju:

Mustafa Zvizdić, Mile Stojić, Ahmed Burić i Goran Samardžić

Izdavačka kuća Buybook s velikim zadovoljstvom najavljuje promociju knjige poezije Mustafe Zvizdića Praški metro koja je nekoliko sedmica ranije objavljena u okviru Buybookove biblioteke Savremena bh. književnost. Promocija će se održati u četvrtak, 26. 5. 2016. u 20:00 sati u knjižari Buybook, a o knjizi i autoru govorit će Mile Stojić, Ahmed Burić i Goran Samardžić.

 Praški metro može se naći u prodaji u Buybookovim knjižarama i knjižarskoj mreži širom BiH, kao i putem Buybookovog web shopa www.buybook.ba po cijeni od 12,00 KM. Knjiga će na promociji biti dostupna po promotivnoj cijeni.

 VIŠE O KNJIZI I AUTORU

Mustafa Zvizdić rođen je 24. oktobra 1970. godine u Sarajevu, gdje je završio Filozofski fakultet, na Odsjeku za književnosti naroda Bosne i Hercegovine. Radio kao tehnički sekretar Društva pisaca BiH, srednjoškolski profesor i lektor u novinama. Poezija mu je fragmentarno prevođena na engleski, francuski, njemački, poljski i slovenski jezik. Knjiga Muzika zidnih satova emitovana je  kao radio roman u 5 epizoda u Dramskom programu BH radija 1 u Sarajevu. Živi u Sarajevu.

Objavljene knjige:

Igre voskom (poezija, Međunarodni centar za mir, 1996.)

Muzika zidnih satova (roman, Zoro, 2004.)

Praski-metro_Mockups

“Zvizdićevo ‘pjesničko ja’ se služi lukavstvom osciliranja između tri vremenska plana, između sadašnjosti, rata i predratnog dječaštva, a vremenska distanca se označava kao vrijeme koje je bilo potrebno ‘da mjesta za egzekuciju / Ponovo postanu/ Mjesta tvog djetinjstva’, kako se precizno i potresno konstatuje u pjesmi ‘1995–2015’. Zvizdićev rukopis će po objavljivanju bez sumnje zauzeti mjesto u samom vrhu savremene bh. poezije.”

Dragoslav Dedović
“Stil Zvizdićevog pisanja je prozračan i lagan. Njegove metafore su osobene i originalne, bilo da su fudbalske, košarkaške, ili atletske, one su bazirane na kolektivnom identitetu odrastanja u Jugoslaviji za vrijeme njenog Zlatnog doba. Naravno, ovaj rukopis nije lišen onog što je karakteristika i prve Zvizdićeve knjige, a to je humor, koji liječi sve rane, te balansira emociju i atmosferu ovog rukopisa tako da on, ipak, ima jednu optimističku i lirski mekšu notu.“
Faruk Šehić

Dobro jutro džezeri: Sarajevo Big Band

Bila, slušala, improvizirala: Hena Klarić

Sarajevo Big Band pripremio je spektakl u sferi sarajevske jazz muzičke scene 22. maja u klubu Cinemas Sloga Sarajevo. Pored stalne postave muzicara, nastupili su vokalni i instrumentalni solisti Šejla Grgić, Renata Kurtalič, Elvir Bandić „Banda“ i Tayfun Kesgin iz Turske. Dirigovao je Nenad Tesić a kao solo gitara nastupao je Muris Varajić.

Big bendovi su muzički sastavi koji se neupitno povezuju sa džezom, a postali su popularni još 30-tih godina. Godinama su se razvijali dok nisu dobili današnju formu, a po nekoj svjetskoj normi, očekivano je da svaka zemaljska metropola ima svoj big bend. Obično se u sastavu big banda nalazi od 12 do 25 muzičara: saksofoni, trube, tromboni i ritam sekcija, a vrlo često postoje i drugačije skupine koje odstupaju od normi.

Big bandovi su nerijetko vezani za institucije kao što su radiotelevizije pa čak i neka državna preduzeća u sektoru kulture i umjetnosti. Sarajevo Big Band orkestar je pokrenut je od strane nekoliko iskusnih instrumentalista koji su oko sebe okupili mlađe snage u želji da obnove plamen velikog orkestarskog zvuka. Jedan od takvih „starijih i iskusnijih“ muzičara je Faik Lačević, bubnjar u Sarajevo Big Bandu. U razgovoru sa njim saznajemo nešto o samom historijatu i podlozi ovog domaćeg sastava te stanju bosanskohercegovačke muzičke scene i njene publike.

 “Sarajevo Big orkestar je jednostavno nastavio tradiciju, koja je prekinuta u ratu, nekadašnjeg big banda Radiotelevizije Sarajevo. Taj bivši Big Band imao je svoje uspjehe i bio je jedan od onih odličnih orkestara koji si u ratu prestali djelovati. Dakle, to je nešto što je postojalo već. Svi centri u bivšoj Jugoslaviji imaju big bandove koji su vezani za radiotelevizije muzičke produkcije. Kod nas je to sa ovom ekonomskom situacijom bilo nemoguće. Postojali su i problemi koji su vezani za BHT muzičku produkciju. Ta rupa predugo je trajala a pojave jednog takvog benda nema. Ako svaka metropola na svijetu ima big band naravno da smo i mi htjeli, barem ovo koliko nas muzičara ima, da krenemo sa time tako da se to pomalo počelo razvijati i ovdje. Muzičara ima na akademiji, bit će ih, ja se nadam sve više i više, tako da i nije nemoguće da to zaživi. Naravno, trebat će nam u budućnosti i veća pomoć od društvene zajednice. Treba samo raditi, pa tražiti i pomoć od onih od kojih se može tražiti da bi bili u stanju organizirati koncerte na kojima će gostovati i ljudi sa strane.“, objačnjava Lačević.

02

Naglašava i kako se nalaze u nezahvalnoj situaciji s obzirom da je big band postojao nekada, prestao djelovati, pokušavao se vratiti, međutim, za svako djelovanje takvog orkestra potrebno je i dosta novca. Osim toga, potrebno je i dovoljno kvalitetnih muzičara da bi se moglo raditi na tome da orkestar zaživi i napreduje.

„Suština ovog orkestra i ovoga grada nije u tome da samo mi sviramo, nego da komuniciramo sa cijelim svijetom. Želimo da drugi ljudi dolaze i uključuju se u ovaj orkestar. Radi se o organizmu kome možete dovesti bilo koga ko će sa sobom donijeti nove materijale i nešto novo te, naravno, prenijeti svoje znanje na ostale muzičare. Komunikacijom, novim materijalima i upoznavanjem sa novim ljudima orkestar se razvija u svakom smislu. Orkestar kao jedno veliko tijelo se uvijek nalazilo u kulturi, ono nikada nije komercijalno iako može nekada raditi neke poslove koji su komercijalnog karaktera ali suština je da se svira u tom orkestru i da taj orkestar svira kvalitetnu muziku. To je vrhunac orkestarskog sviranja.“, rekao je Faik.

U orkestru svira otprilike 17 muzičara uz prisutnost saradnika, a raspon godina je zaista veliki.

„Imamo jednog momka koji je tek počeo ići u srednju školu i već svira u orkestru. On pohađa i neke dodatne časove tako da je već u situaciji da može svirati. Tu su i oni najstariji koj iveć imaju iskustvo u raznim orkestrima. Raspon je, što se kaže, od sedam do sedamdeset sedam, i suština je u tome da ima što više ljudi. Orkestar je otvoren za sve one koji žele ozbiljno raditi. To je stvar koja treba da se razvija dalje i mi očekujemo da će tako i biti.“

Najmlađi član, Mirza Sijerčić, je petnaestogodišnjak. Mirza je saksofonista i učenik Srednje muzičke škole u Sarajevu a svira i u kulturno-umjetničkom društvu „Proleter“.

13244759_247147478976851_8445753257993143962_n

„Ljudi ne poštuju i ne cijene ovu vrstu muzike. Većina mojih vršnjaka nisu zainteresovani za jazz i smatraju da je to prekomplikovano, da nema mnogo od toga, a jazz zapravo daje veliku slobodu u sviranju. Moj profesor,Adnan Cico, pozvao me je da sviram u big bandu. Kao najmlađi član dobro sam se uklopio u Sarajevo Big Band jer dosta slušam ovu vrstu muzike, sviđa mi se ovo što radim i zaista se trudim.“, kazao je Mirza.

Vjerujemo da će iskusni instrumentalisti Sarajevo Big Banda nastaviti okupljati mlade muzičare, obnoviti i održati tradiciju starog big banda te Sarajevo staviti na mapu svjetske muzičke scene.