Autor: urednik

Nihad Kreševljaković novi direktor festivala MESS

”Kao novom direktoru, moj imperativ jeste očuvanje kontinuiteta Festivala,  te očuvanje do sada izgrađenih rezultata, a što bih smatrao važnim osobnim uspjehom. U tom pogledu podjednaku pažnju posvetio bih objema komponentama J.U. MESS, odnosno festivalu i novim produkcijama u okviru Scene MESS, postojećim programima i aktivnostima (kao što je Modul memorije), te afirmiranju novih programskih sadržaja i vrijednosti”, istakao je Kreševljaković u smjernicama četverogodišnjeg plana i programa J.U. MESS za period 2016-2020 na osnovu kojeg je izabran za direktora, a koji će biti objavljen na zvaničnoj web te Facebook stranici ove institucije.

Na osnovu javnog konkursa, Vlada Kantona Sarajevo je umjesto v.d. direktorice Lejle Hasanbegović na funkciju direktora J.U. MES Međunarodni teatarski festival – Scena MESS imenovala Nihada Kreševljakovića. On će na ovoj poziciji naslijediti višegodišnjeg direktora MESS-a Dinu Mustafića, koji će ostati dijelom tima – kao rukovoditelj Scene MESS, odnosno teatarske produkcije MESS-a.

Svoju profesionalnu karijeru započeo je kao suradnik Festivala MESS još 1994. dodine. Prvo kao program menadžer, a petnaest godina je obavljao funkciju izvršnog producenta Festivala. Učestvovao je 1995. godine i u kreiranju programa Modul memorije Festivala MESS, čiji je umjetnički rukovoditelj od 2002.

Od 2011. do kraja 2015. godine uspješno je rukovodio Sarajevskim ratnim teatrom koji se u tom periodu afirmira kao jedna od vodećih bh. teatarskih kuća. Kao teatarski producent potpisuje se na predstave: “Strah i bijeda Trećeg rajha – 99%”, reditelja Nermina Hamzagića, “Bio je lijep i sunčan dan”, rediteljice Tanje Miletić Oručević, “Happy End”, reditelja Pjera Žalice, “Tajna džema od malina” i “Koncert sa orahom, čekićem i bašlijom” rediteljice Selme Spahić, “Životinjska farma”, reditelja Dine Mustafića, “Brašno u venama”, reditelja Borisa Liješevića i brojne druge. Pokretač je zasebnog programa “Teatarski opservatorij Sarajevskog ratnog teatra” čiji je cilj bio afirmiranje mladih reditelja/ica i glumaca/ica.

 

Nihad Kreševljaković rođen je u Sarajevu 1973. godine gdje je završio Filozofski fakultet, odsjek historija. Bavi se pisanjem, te je urednik i autor više publikacija. Bavi se i dokumentarnim filmom, te je koautor filma “Greta”, u režiji Harisa Pašovića, “Noć je. Mi svijetlimo” rediteljice Jasmile Žbanić, a samostalno realizira TV dokumentarce  “Gazi Husrevbeg” i “Od Auschwitza do Sarajeva”. Poslije rata zajedno sa bratom Seadom i Nedimom Alikadićem realizira kultni film o opsadi grada “Sjećaš li se Sarajeva” (2002), te dokumentarce “U potrazi za zemljom slobode – Un musulmano in San Marino” (2004) i “Od Skloništa do Sarajevskog ratnog teara” (2012). Njegov rad također obuhvaća i angažman na zaštiti i promociji kulturnog i prirodnog nasljeđa BiH, a od 2009. godine obavlja i počasnu dužnost atašea za kulturu Ambasade Republike San Marina u BiH.

“Ja ću raditi šta ja hoću” – Izložba i performans umjetnice Alme Gačanin u Zvonu

”Ovu poruku vam je uručila poznata bh. umjetnica, koja nema stolicu na poslu. Radno vrijeme: stojim. Ja ću sjediti ako ja hoću. Ja ću raditi šta ja hoću.”

”Ovu poruku vam je uručila poznata bh. umjetnica, jer vjeruje u slobodu. Radno vrijeme: neprocjenjivo.”


Ovo su samo dvije od šezdeset poruka koje je umjetnica Alma Gačanin ispisala tokom tredesetodnevnog performansa, jer raditi posao koji želiš i biti za njega adekvatno plaćen/a u bh. stvarnosti počinje graničiti sa nemogućim. Raditi bilo šta, samo da se radi, dio je naših kolektivnih uvjerenja. Prenijeli smo to i na mlade i rekli im kako nemaju prava na vlastite izbore ukoliko su njihove porodice daleko od centara moći.
Slična ili još složenija situacija je sa umjetnicama i umjetnicima mlađe generacije. Namijenili smo im da strpljivo čekaju ”na svoj red”, komadić galerijskog i medijskog prostora, na parče slave koja se u našim okolnostima kao takva i ne percipira, a najvjerovatnije neće ni doći.
Zato svaki iskorak od ovog dominantnog obrasca itekako raduje i zato s razlogom možemo reći da je Alma Gačanin jedna od onih koji/e drugačije promišljaju vlastitu poziciju na ukupnoj društvenoj a svakako i umjetničkoj sceni.
Šira javnost ju je upoznala kao ovogodišnju finalisticu nagrade Zvono, a potom su je građani i građanke Sarajeva i Facebook zajednica imali priliku pratiti tokom realizacije tridesetodnevnog performansa pod nazivom ”Ja ću raditi šta ja hoću.”
Naime, Alma je bila angažovana na jednom od onih poslova kod kojih se ne postavlja pitanje o uslovima rada.
Trebala je raditi cijeli mjesec bez slobodnog dana, te je odlučila da se uz dogovoreni posao nastavi baviti svojim umjetničkim radom i da bude za njega plaćena.
Ispisivala je po dvije poruke dnevno, kasnije im dodavala ilustracije, a svaku od njih dijelila slučajnim prolaznicima.
U svojim porukama bavila se cijenom rada, platom, satnicom… u namjeri da se promoviše sloboda izražavanja te potakne hrabrost prilikom zauzimanja za sebe.
Uraditi nešto što želimo i biti plaćeni za to čak i u okviru nekog sasvim drugog posla koji nas ne ispunjava osnovna je ideja performansa Alme Gačanin.
”Borba i suočavanje sa egzistencijalnim ukrštenicama se mora započeti, te iz takvog nužnog revolta i umjetnički rad se mora napraviti, jer je to jedini način da se uradi ono što ja hoću, a možda i ono što vi hoćete”, poručuje umjetnica.

Od 12.7 do 22.7.2016.
Obala Maka Dizdara 10

Mural Rikarda Druškića: Prazan zid kao platno, naselje kao galerija

Stanari stambene zgrade u sarajevkom naselju Šip željeli su uljepšati betonski zid u dvorištu. Prazan zid kao platno prepustili su umjetniku Rikardu Druškiću, a njihova akcija inspirisala je i nastanak samog rada.

Profesorica Adila Salibašić, stanarima stambene zgrade u naselju Šip predložila je da zajedničkim snagama uljepšaju svoje dvorište, pa i naselje u kojem žive. Gospođa Salibašić kaže da je ideja za oslikavanjem javne površine došla iz iskonske potrebe čovjeka za lijepim, za umjetnošću. “Književnost, teatar, slikarstvo, ples su podjednako potrebni čovjeku kao i uređen dom ali i bašta, svojevrsni bijeg u ljepotu, u nešto smisleno,” kaže gđa. Salibašić i dodaje: “Kao tipično sarajevsko haustorče ja za druge bašte osim javnog parka i prostora oko zgrade ne znam. Zato je redovno i uređujem kao da je moja.”

Zahvaljujući inicijativi stanara ove zgrade i umjetniku Rikardu Druškiću danas je jedna monotona I tmurna masa betona dobila potpuni smisao u ljepoti ulične umjetnosti. Uz samo malo inicijative i volje stanara, nastane prava mala bajka.

“Gledam stanovnike naselja kako oduševljeni promatraju, neke strance kako tumače poteze umjetnika i priču koja proizilazi iz murala, neki čak i djecu dovode… I ne mogu a da se ne zapitam zašto očekujemo da neko drugi sredi i uredi ono što je nama bitno?” zaključuje gđa. Salibašić.

1

Rikardo Druškić je ilustrator i slikar iz Sarajeva koji je intrigantnom jednostavnošću svojih radova privukao mnoge obožavatelje diljem svijeta. Rikardov opus, koji broji preko 300 radova, bazira se na kombinaciji tradicionalne i digitalne tehnike slikanja, a dio radova čine i murali, te ulja na platnu.

Rikardo Druškić održao je samostalne izložbe u Sarajevu i Mostaru, a diljem svijeta izlagao je u sklopu grupnih izložbi u New Yorku, Miamiu, Los Angelesu i Taiwanu. Danas se čak dvadeset Rikardovih radova nalazi u Los Angelesu u Centru za digitalnu umjetnost – Los Angeles Center for Digital Arts (LACDA).

Dobitnik je brojnih međunarodnih priznanja, od kojih je posljednje osvojeno prvo mjesto u kategoriji apstraktne umjetnosti na međunarodnom takmičenju vizualne umjetnosti Art-Competition.net za rad “Početak”. Početkom 2015., Druškićev rad “Madness Continues” osvaja drugo mjesto na takmičenju “Imaginacija” u organizaciji američkog časopisa za nauku i umjetnost Mind Magazine. Prethodno su njegovi radovi “Madness Continuous” i “Depth” odabrani su od strane globalne platforme za promociju savremene umjetnosti see.mee koja ova dva rada prikazuje na ekranima čuvenog Times Square-a u New Yorku.

2Veliko zanimanje za slikanje murala i uličnu umjetnost osiguralo mu je i učešće na prvom Festivalu Ulične Umjetnosti (FUU) u Sarajevu, unutar kojeg svoje stvaralaštvo prenosi u javni prostor kroz streetart. Druškićevi murali krase ulice Sarajeva i Mostara, a veliki broj murala, slika i tapeta krasi i zidove mnogih ureda i domova. Druškić je i autor ilustracija za zbirku poezije pod nazivom “Tjeskoba” autora Zdravka Ostojića.