Autor: urednik

Piše:Hena Klarić

Inicijativa H:ART do sada je održala šest izložbi u sarajevskim haustorima a ukupno je osam haustora ukrašeno umjetninama mladih umjetnika i umjetnica Bosne i Hercegovine. Ideja, nastala početkom predhodne godine, javila se kao odgovor na monotoniju i tamnu svakodnevnicu u našoj državi gdje se umjetnička djela zauvijek poklanjaju građanima.

U razgovoru sa jednom od inicijatora/ki inicijative H:ART, Lejlom Kusturicom, doznajemo zašto i na koji način organizuju galerije u haustorima, na čiju inicijativu i kako stanari i stanarke prihvataju ove pozitivne projmene u društvu.

“Radi se o tome da smo došli na ideju da se umjetnošću borimo protiv mraka u koji je naša zemlja zapala, borimo se za slobodu, za zajedništvo i za solidarnost. Rekla bih da ideja ima dvije strane: jedna strana se tiće toga da želimo oplemeniti zajedničke prostore, želimo da zidovi više nisu samo zidovi i želimo da zajednički prostori kroz koje ljudi samo prolaze postanu ljepši, veseliji i razlog za interakciju, a sa druge strane želimo da naše mlade umjetnike i umjetnice promoviramo i da pokažemo ljudima šta to oni rade.”, ispričala je Lejla.

Haustori koji su dobili novo ruho nisu tek tako izabrani, već stanari/ke ili kućepazitelj “aplicira” za uljepšavanje te se taj haustor stavi na listu čekanja. U ovom trenutku se na listi nalazi preko 30 haustora u Sarajevu. Iz inicijative H:ART dođu, pregledaju prostor, dogovore se sa stanarima koji vrlo brzo daju svoj pristanak i, u odnosu na radove koje imaju u tom trenutku, naprave postavku i izlože je te shodno tome, održe i dan otvaranja. Lejla navodi kako je poenta da svi radovi zauvijek ostanu u haustorima, oni se daju na poklon stanarima da bi  ih stalno podsjećali kako život može biti lijep, kako se moramo i trebamo družiti, kako je uvijek tako bolje i kako nam solidarnost uvijek treba biti vodilja u životu.

“Ljudi vrlo pozitivno reaguju. Posebno nakon što to sve bude završeno i onda vide, da kažemo, “frtlutmu” što se dešava. Toliko ljudi dođe, profesori, mladi umjetnici, glumci, obični ljudi, gosti iz druge zgrade da pitaju zašto galerija nije kod njih, itd.”, ističe Kusturica.

Razgovarali smo i sa Majom Skenderović, čiji su radovi izloženi na posljednjoj izložbi, vizuelnom umjetnicom koja je trenutno na master studijama.

“89% ljudi čije sam reakcije čula bile su predivne. Mala djeca su jako oduševljena a generacije do 30, 40 godina jako lijepo reaguju i zainteresovani su o tehnici. Većina ljudi uopšte ne zna da je u pitanju mural ali žele da im se objasni šta je to urađeno, presretni su zato što je to njihov haustor i zato što je obogaćen nečim ovakvim direktno od umjetnika. Malo je prilika, barem ja nisam vidjela u proteklih 10 godina da se održavaju ovakve vrste manifestacije – da se ukrašava haustor, da ima neku ugodniju, topliju, ljepšu i pouzdaniju priču, tako da ljudi dok prolaze kroz prostor imaju kontinuiranu mogućnost da gledaju umjetničke radove.”, objašnjava Maja.

Murale koje je predstavila u sklopu H:ART-a su podijeljeni u 3 ulaza kao 3 različita paviljona koji imaju svoje zasebne pouke: “gaji ljubav”, “misli ljubav” i „budi ljubav“.

Maja je svoje radove bazirala na istraživanju ljudi i interakcija u prostoru, a murali koje je postavila su ustvari kombinacija dva različita ciklusa. “Prvi ciklus je selekcija šezdeset od 3000 digitalnih crtežnih portreta. Oni potiću iz ciklusa „muzej privremene osobnosti“ čija se tematika bavi ljudima koje sam upoznala u toku svog dvogodišnjeg brodskog života dok sam radila kao fotograf. Uradila sam taj ciklus portreta ljudi: o njihovom momentalnom razmišljanju, trenutnoj karakternoj osobini, kao neka njihova specifična rečenica koju su rekli u tom momentu. Drugi ciklus je „muzej ljudskosti“ koji sam krenula raditi u maju 2016 godine na Street art festivalu u Mostaru. Tu je prvi mural koji sam uradila na Youth centru. Nakon toga sam nastavila raditi taj ciklus, a on će se, nadam se, nastaviti razvijati u narednih godinu dana. Jedan od dijelova tog ciklusa su ustvari ova tri murala koje sam predstavila u haustoru.”

Također dodaje kako joj se dopada što su ljudi došli na ideju da mijenjaju  prostore koji su izuzetno monotoni i dosadni i kako su oni ustvari samo zidovi koji bi bili potpuno drugačiji da imaju nešto na sebi. U narednom period najavljuje da će raditi murale po Sarajevu i kako bi bila presretna kada bi joj ljudi prilazili i upitali je o tome šta radi te da je voljna odgovarati na sva pitanja.

Inicijativa H:ART želi da Sarajevo postane otvorena galerija i da grad postane prepoznatljiv u Europi, a i svijetu, po nečemu što će se zvati bosanski sindrom. Nadaju se da će Sarajevo postati mjesto gdje ljudi svakodnevno uživaju u umjetnosti, komuniciraju o umjetnosti te mjesto gdje će djeca koja prolaze kroz svoje haustore vidjeti da je umjetnost od početka njihovih života nešto tako blisko i da je bila tu od trenutka kada si bio svjestan prostora oko sebe.