Projekcija dokumentarnog filma “Dom u tuđini”

Dokumentarni film ”Dom u tuđini”
O postdejtonskim nevoljnim razmjenama kuća

 

„Sve izbjeglice i raseljena lica imaju pravo slobodno se vratiti u svoje domove. Imaju pravo na vraćanje imovine koje su lišeni u toku neprijateljstava od 1991. godine i na naknadu imovine koja se ne može vratiti. Što raniji povratak izbjeglica i raseljenih lica važan je cilj rješavanja sukoba u Bosni i Hercegovini“

Ovo je dio iz Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, rijetkog dijela dokumenta zahvaljujući kojem je parafiran mir, a koji je stigao i u svakodnevni govor bez prethodnog formalnog poznavanja pravne terminologije.

I danas, 21 godinu od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, proces povratka nije do kraja realizovan.

2,2 miliona osoba tokom ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini imalo je status izbjeglica i interno raseljenih lica. Oko milion osoba nije se vratilo u svoje domove. Neki od njih još uvijek su u alternativnim smještajima bez naznaka rješavanja stambenog pitanja.
Zbog nemogućnosti povratka, neutvrđeni broj njih je, nakon rata, domove međusobno zamijenio.
Među njima su i sagovornici/e dokumentarnog filma ”Dom u tuđini’‘ nastalog u produkciji Centra za nenasilnu akciju (Sarajevo/Beograd).

Uz ljudske žrtve i lične traume zbog posljedica nasilja u ratu, iskustvo gubitka doma jedno je od najtežih vezanih za minuli rat na prostoru Bosne i Hercegovine. O tome, između ostalog govore sagovornici/e dokumentarnog filma ”Dom u tuđini”. Riječ je o ljudima kojima se život doslovno zaustavio onda kad su protjerani ili kad su osjetili da bi trebali napustiti vlastite domove, a svaki pokušaj nastavka tog života više je nalik prividu. Pomirili su se sa im da se u svoje domove neće vratiti, u prvom redu zbog djece. Djeca su imala priliku da formiraju vlastiti život na novom prostoru na koji prethodna generacija kao da nema pravo.

Postdejtonska nevoljna razmjena kuća podrazumijeva i novi život nedaleko od prethodnog, gotovo u susjedstvu, ali s druge strane linije ”razgraničenja” pa tako neki od sagovornika u filmu svakodnevno prolaze pored vlastite kuće, odnosno kuće koja je bila njihova ali više nije. Zamijenili su je.
Otrgnuti iz vlastitog okruženja, nerijetko dobro situirani, morali su početi život iznova.

U filmu ”Dom u tuđini” ne ‘prebrojavaju se krivci ni žrtve niti istražuje geneza procesa prognaništva. Iskustva ljudi, bez obzira s koje ”strane” dolaze ista su – problem nisu komšije već politika, ljudi su se promijenili nakon rata, bez obzira kojoj etničkoj skupini pripadaju. Nemoć i mirenje sa postojećim njihova je zajednička karakteristika. U raseljeništvu nema razlika, osim individualnih iskoraka i odluka da se nastavi život dalje, bez obzira na to što to nije bio njihov izbor već posljedica okolnosti.

Živeći ”okolnosti” i posljedice rata,  oko 80 000 ljudi u Bosni i Hercegovini još uvijek ima status raseljenih osoba. Nitko nema precizne podatke o tome koliko je osoba mijenjalo svoje domove, niti imaju ikakav poseban status. Dokumentarni film ”Dom u tuđini” nastao je zbog potrebe ukazivanja na ovaj problem, na život u izmještenosti, u poraću i tranziciji, na život pod tuđim krovom.

 

Predstava „Antigona i Kreont“ gostuje u subotu na sceni SARTR-a

U subotu, 11. marta s početkom u 20h na sceni Sarajevskog ratnog teatra gostuje predstava “Antigona i Kreont”. Predstava je rađena u produkciji Kino Kultura – Teatar na Navgatorot Cvetko čiju režiju potpisuje Nela Vitošević.

U predstavi igraju Simona Dimkovska, Ivana Pavlaković, Natalija Teodosieva, Zoran Ljutkov, Blagoj Veselinov, Stefan Vujisić,

O predstavi

Tri Antigone i tri Kreonta polemiziraju o sukobu otpora i vlasti. Tri Antigone pretstavljaju različite aspekte istog lika, isto kao i tri Kreonta. Adaptacija je bazirana na više tekstova koji obrađuju temu Antigone. Ona je nastala kao potrebu redatelja da se suoči sa univerzalnim političkim pitanjima koja se vijekovima ponavljaju.

Zato se u predstavi suočavaju 6 likova koji dijele isti problem, ali su stavljeni u različite okolnosti.

Ideja je da su se kroz povijest mijenjali vladari, mijenjali sistemi, vrijednosti, ali želja za slobodom pojedinca kao i njena suprotnost želja za vlašću vlastodršca su uvijek ostali isti. U tom smislu ova predstava postavlja suštinski važna politčka pitanja, ali ne da i njihov odgovor, nego stavlja gledatelje u poziciju da razmišlja i da sam donese zaključak.

Predstava se izvodi na makedonskom jeziku uz titlove na hrvatskom jeziku.

Rezervacije ulaznica možete obaviti radnim danima pozivom na 033 664 070 i subotom na 060 327 0025 u periodu od 10h do 16h. Cijena ulaznice iznosi 10KM.

 

Izložba Nikole Vučkovića u Zvonu

Udruženje za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono sa zadovoljstvom vas poziva na otvaranje izložbe kolaža akademskog kipara Nikole Vučkovića.
Izložba će biti otvorena u Zvonu u petak, 10. marta u 21:00

Stvaralaštvo akademskog kipara Nikole Vučkovića prometejski je intonirano, bilo da se radi o skulpturama, crtežima ili kolažima. Umjetnik u srž umjetnosti unosi snažne emocije, strasti i porive, kojima se suprotstavlja totalitarizmu razuma. To dokazuje i ovom izložbom kojom ide protiv struje, dovodeći na scenu kolaž, vraćajući time dostojanstvo ovoj zapostavljenoj likovnoj tehnici.  Pomoću njega daje svoj odgovor na sveprisutnu temu sadašnjice: erotiku.

Svaki kolaž je akt koji preuzima fotografiju nagog ženskog tijela u izazovnoj pozi, a glava je mozaik od fragmenata lica od kojih svaki pulsira erotskim nabojem. Zahvaljujući ovakvom postupku, svojevrsnoj mješavini kubizma i naturalizma, djelo žonglira na rubu erotike i pornografije, popraćeno tekstualnim isječcima.

Senzibilnoj publici Vučković nudi istančani i čulno bogati doživljaj erotskoga, dok će ga malograđanskim moralom opterećeni promatrači doživjeti kao neukusnu provokaciju. Upućeniji poznavatelji Nikoline umjetnosti znaju da je eros njezin lajtmotiv. Seksualnost i čulno zadovoljstvo su preokupacija koja se konkretizirala kroz crteže, kolaže, skulpture i instalacije od prvih radova do danas. Neki će se sjetiti njegovog diplomskog rada na ALU u Sarajevu, skulpture nage žene inspirirane pompejanskim figurama, ali u sladostrasnom grču, koja je uzdrmala publiku u jednoj metropolskoj galeriji ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Na ovim kolažima mnogobrojni su aktovi u kojima je nago tijelo epicentar što uzburkava atmosferu unutar kadra slike i izvan njega. Nikoli je umjetnost medij za širenje ars erotice, tj. istine o seksualnosti koja se otkriva jedino preko neposrednog iskustva.

Elvira Jerković- Peyraud

 

 

SAMSUNG CAMERA PICTURES

Nikola Vučković, akademski kipar, rođen 1956. u Metkoviću. Srednju školu primijenjenih umjetnosti završio u Splitu, a diplomirao kiparstvo na ALU u Sarajevu 1980. godine u klasi prof. Alije Kučukalića.

Član je ULUBiH-a, HULU Split, HULU Dubrovnik, te osnivač ULU En Face. Izlagao na 45 samostalnih izložbi, te sudjelovao na mnogim skupnim selektivnim izložbama u BiH i inozemstvu. Pokretač je i organizator međunarodne izložbe „Privatno i javno“, te utemeljitelj istoimene nagrade za mlade umjetnike. Dobitnik je mnogih nagrada za crtež i kiparstvo u BiH i Hrvatskoj. Autor je 19 javnih skulptura i spomenika u zemlji i inozemstvu.

Redovni je profesor kiparstva i kiparske tehnologije na ALU u Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru, te gostujući profesor kiparstva na ALU u Sarajevu.