Autor: urednik

Udruženja za afirmaciju kulture i umjetnosti ”Zvono” sa zadovoljstvom vas poziva na promociju romana ”Farbanje” autora Hamze Hodžića.
Promocija će biti upriličena u Galeriji ”Zvono” (Obala Maka Dizdara 10) u ponedjeljak, 6. marta u 21:00.
O knjizi će pored autora govoriti Boris Lalić i Kristina Ljevak.

O KNJIZI:

”Samo su istinite priče nevjerovatne priče” kaže jedan od junaka romana ”Farbanje” prvog literarnog djela ove vrste posvećenog učenicima Gazi Husrev-begove medrese i njenom internatu u kojem se odvija paralelni život, bitno drugačiji od školskih pravila, onakav kakav je i u školama sekularnog karaktera, obilježen vršnjačkim nasiljem, učeničkom hijerarhijom koja zavisi od nivoa razreda i torturom koju stariji provode nad mlađim, a mlađi kad stasaju nastave započeti niz, kako bi se ipak ”neka pravila morala znati”.
Želeći opisati neopisivo, Hamza Hodžić i sam učenik medrese, nastojao je ukazati na nužnost promjene sistema kao preduslova da se način komunikacije među učenicima poboljša, jer od njih, otrgnutih od vlastitih domova, često iz udaljenih dijelova BiH, malo šta zavisi. Najčešće im je jedina mogućnost prihvatiti postojeći obrazac, a svaki iskorak iz njega ili pokušaj individualnog promišljanja na nastavi drugačijeg od postojeće matrice, podrazumijeva sankcije.
Jer tamo gdje se propovijeda moral i vjera, ne znači i da se propovjedači pridržavaju pravila. Često su loš primjer svojim učenicima, ne opraštaju greške, ne ostavljaju prostor za iskupljenje, posežu za radikalnim sankcijama, ne razmišljajući koliko na taj način trajno određuju nečiji život. Zbog rigidnih pravila neki su prinuđeni da prekinu školovanje i tako postanu izgubljeni ljudi, odbačeni od vjerskog okruženja, nesnađeni u svakodnevnom.
U nedostatku formalnih uzora za katedrom, mladići su usmjereni na starije ”mudrije” učenike ako ih oni prihvate te često više od njih saznaju već što to biva u učionici.
”Mijenjajte sebe, ne druge”, jedan je od savjeta školskog lidera kog s pažnjom mlađi slušaju, a na takvim druženjima može se i čuti kako ”iz medrese izlaze muslimani, ali Boga mi ne znam kakvi vjernici”.
”Ako bi neko u ovom srednjoškolskom periodu i pokazao potencijal da može postati kvalitetan intelektualac u nekom području, bilo bi i previše očito među ovom bagrom da on može misliti svojom glavom, pa onda oni daju sve od sebe da ga stave u okove svojih načela. Nerijetko te okove previše stegnu. I logično, dijete puca i odustaje”, govori jedan od Hodžićevih junaka svojim školskim drugovima.
Danas kad se djelovanje vjerskih lidera ne preispituje, a njihove propovijedi bezuslovno usvajaju, postojanje romana kakav je ”Farbanje” hrabar je odabir autora koji uprkos formalnom izostanku zrelosti posjeduje angažovani i kritički pristup prema nečemu što je važno a ne propituje se, a i dio je i njegovog života. I nema boljeg izbora već pisati o onome što poznajemo.
Uz sve što može poslužiti kao društvena kritika ili putokaz korektivu važno je i saznanje da se i među internatskim zidovima medrese vode neki uobičajeni mladalački životi, otkrivaju prve ljubavi, najčešće sa izabranicama s druge strane Miljacke, odnosno iz ženske medrese, te spoznaju tajne prvih dodira u okolnostima šerijatskih pravila u nekim ukradenim trenucima šetnji po Darivi.
Nakon čitanja romana ostaje gorak ukus spoznaje da je licemjerje ispunilo svaku poru društva te da mladost samo ponekad može da nadvlada okolnosti u koje je zarobljena. Suočavamo se i sa činjenicom pred kojom često zatvaramo oči a koja podrazumijeva potpuno narušen obrazovni sistem i spoznaju đaka da ni u drugim školama nije puno bolje ”ali se barem ne skriva sve i ne pripovijeda o moralu i grijehu”. Otkrivamo i da pozicija nemoći takođe održava živim potpuno pomjeren sistem moći, te da se usvajajući obrasce tlačitelja regrutuju njihovi novi sljedbenici. Djelimično romantični kraj u kojem jedan od junaka pokušava pronaći zakopano blago predaka možemo, ako nam je za utjehu, tumačiti kao metaforu za mogućnost pronalaska vlastitog sanduka zlata ili komadića sreće, ako mu se dovoljno posvetimo i smognemo snage za pravljenje vlastitih izbora.
A izbor je i ”farbanje” ili način opstanka, a ono u internatskom životu podrazumijeva izmotavanje, izbjegavanje ili sitno varanje. Junaci koje u romanu srećemo farbanju su posvetili cjelokupno srednjoškolsko obrazovanje unutar naizgled čvrstih bedema sarajevske medrese.

O AUTORU: 

Hamza Hodžić rođen je 1991. godine. Nakon Gazi Husrev-begove medrese diplomirao je na Odsjeku za književnosti naroda BiH i B/H/S jezike. Trenutno radi kao lektor.
”Farbanje” je njegov prvi roman. Objavio ga je samostalno u fiktivnoj izdavačkoj kući Vakat jer je smatrao da je vrijeme da to učini.