Održana diskusija o ženama u BiH “Božanski poredak – ili kako ga poremetiti?”

U organizaciji Fondacije Heinrich Böll Stiftung održana je u Sarajevu projekciju filma “Božanski poredak” kao i diskusiju u nastavku “Božanski poredak – ili kako ga poremetiti?”.
Povod za prikazivanje ovog filma bio je priča o ženama u Švicarskoj koje su 70-ih godina prošlog stoljeća krenule u borbu za svoja prava. Film je kandidat za filmsku nagradu Oskar 2018, a za nas je bio povod da razgovaramo o pravima žena u našoj zemlji.
Poštuju li se prava žena u Bosni i Hercegovini? Gdje su žene u politici u našoj zemlji? Podaci brojnih vladinih i nevladinih organizacija pokazali su da treba biti bolje. Ambasadorica Švicarske u BiH, Andrea Rauber Saxer, smatra da su žene velika snaga Bosne i Hercegovine.
„Žene su ovdje odlične, talentovane, hrabre. Ipak, moraju biti malo aktivnije. Činjenica je da glas žena može promijeniti mnogo toga. U Švicarskoj se danas glas žena daleko čuje, često su glasovi žena i presudni. Važno je da se žene u Bosni i Hercegovini sjete da njihov glas može mnogo promijeniti“ – istakla je ambasadorica Švicarske u BiH Andrea Rauber Saxer.
Žene nisu dovoljno zastupljene u političkom životu Bosne i Hercegovine. Nema ih dovoljno na čelu javnih institucija, nema ih mnogo u parlamentima, kao ni na čelu općina, iako zakonska legislativa u našoj zemlji postoji.

„Imamo mi zakonsku legislativu i dobre predispozicije ali nikada nismo postali društvo u kojem se istinski realizirala ravnopravnost koju su žene na ovim prostorima davno izborile“ – smatra profosorica Amira Sadiković.

A žene su pokazale da mogu, smatra nekadašnji general Jovan Divjak. Prisječajući se perioda agresije na BiH, pozvao je žene da se ujedine. „Žene su spasile Sarajevo“ – istakao je.
„Mi nemamo više vremena. Činjenica je da se promjene ne mogu dogoditi preko noći ali vrijeme je da počnemo raditi na promjenama“ – zaključila je Andrea Vujošević, direktorica Cinema City.

U diskusiji su učestvovali Andrea Rauber Saxer, ambasadorica Švicarske u BiH, Andrea Vujošević, direktorica Multiplex Cinema City, dr. Amira Sadiković, docentica na Filozofoskom fakultetu u Sarajevu te Jovan Divjak, osnivač i direktor organizacije “Obrazovanje gradi BiH”. Diskusiju je moderirala Dženana Alađuz, direktorica INFOHOUSE.

Svi smo #MiDjeca

Da li smo kao društvo dovoljno tolerantni da na jednak način tretiramo svakoga? Jesu li svi građani ravnopravni u ostvarivanju svojih prava?

Za mnogu djecu u našoj zemlji, odlazak u školu je nedosanjani san, a suočavanje s predrasudama – svakodnevna realnost.

Djeca s poteškoćama u razvoju i njihovi roditelji su i dalje diskriminirani, isključeni iz zajednice, nevidljivi u odlukama nadležnih i okruženi predrasudama. Iako je inkluzija garantovana međunarodnim konvencijama i zakonskim odredbama u našoj zemlji, njeno sprovođenje u praksi još uvijek je nedovoljno.

Inkluzija ne smije biti iluzija, ona je moguća i društveno korisna. Za njeno sprovođenje nije potrebno mnogo – često je dovoljno krenuti od sebe i svojih predrasuda.

Organizacija Save the Children u Bosni i Hercegovini sprovodi kampanju „Svi smo mi djeca“ #MiDjeca čiji je cilj podići svijest javnosti o značaju uključivanja djece s poteškoćama u razvoju u školovanje i društvo.

Porukom „Svi smo mi djeca“ želi se prevazići dominirajući „model milosrđa“ koji je uz predrasude najčešći pristup u ophođenju sa djecom s poteškoćama u bh. društvu. Model milosrđa još više produbljuje jaz između manjine i većine, a zamijeniti ga treba model ljudskih prava koji potcrtava kvalitetno i dostojanstveno uključivanje u zajednicu, sa fokusom na mogućnosti i potencijale.

Tim povodom Save the Children predstavlja infografiku „Svi smo mi djeca“ koja kroz ilustrirane primjere oslikava suštinu inkluzije i približava je najširoj publici. U nastajanju infografike sudjelovale su osobe s invaliditetom, djeca s poteškoćama u razvoju i članovi njihovih porodica.

Kroz izjave u prvom licu, djeca s poteškoćama u razvoju i njihovi roditelji obraćaju se javnosti, dajući putokaze i primjere na koji način mogu i žele biti dostojanstveno uključeni u društvo.

Poštujući načela pristupačnosti za osobe s različitim poteškoćama, infografika je objavljena u nekoliko varijanti. Objavljena je verzija za slabovidne osobe i osobe s disleksijom, a u narednim danima pojavit će se u formi videa, kao i na Brajevom pismu.

Infografika je prilagođena korištenju na društvenim mrežama, stoga Save the Children poziva sve građane da je objave na svojim profilima uz hashtag #MiDjeca, te tako daju svoj doprinos razbijanju predrasuda i podrže pravo svakog djeteta na školovanje.

 

„Svako dijete koje se rodi ima iste potrebe – da raste, da se druži, bude voljeno. Moje dijete samo ima drugačije limite“ – Mehmed, otac djeteta s disleksijom

„Mnogi roditelji ne izlaze sa svojom djecom jer ih je strah reakcija javnosti. Dosta roditelja se povlači zbog okoline. A onda ih pitaju, a što ti ne izvodiš svoje dijete“ – Marija, majka djeteta s psihomotornim teškoćama

„Moje dijete neke stvari radi drugačije“ – Kasim, otac djeteta s kombinovanim smetnjama.

 

Inkluzija nije iluzija.
Inkluzija je proces uključivanja osoba s različitim sposobnostima u što aktivnije i ravnopravnije sudjelovanje u društvu, ukjučujući i obrazovanje.
Inkluzija je ljudsko pravo i obaveza. Garantovana je međunarodnim konvencijama i zakonskim odredbama u našoj zemlji.
Inkluzija je moguća i društveno korisna. Uključivanje djece s poteškoćama u razvoju / invaliditetom u obrazovne i druge procese je dvosmjerna ulica – što više dajete, više dobivate nazad.

„Svako dijete koje je prošlo kroz moju kuću i družilo se s mojim sinom postalo je bolji čovjek! – Anita, majka djeteta iz autističkog spektra

 

O.K. je

Tretirati nas kao osobe

Da idemo u školu

Pozvati nas da se igramo skupa
Imati strpljenja i saslušati nas

Pitati trebamo li pomoć

 

 

Nije O.K.

Nazivati nas bolesnim ili „posebnim“

Smiještati nas u odvojene ustanove

Pretpostavljati šta možemo ili ne
Praviti se da ne postojimo

Sažalijevati nas

 

 

Djeca nemaju poteškoća prihvatiti različitosti.

Odrasli prave razlike. Oni su često poteškoća za djecu s invaliditetom.

Dijete je dijete, a ne poteškoća koju ima.
Svi smo #MiDjeca

Save the Children

CIN – Trinaest godina provjerenih informacija

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Navršava se 13 godina od osnivanja Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), jedinstvene medijske agencije u Bosni i Hercegovini (BiH). U fokusu CIN-ovog istraživanja su: korupcija, organizirani kriminal i druge sistemske nepravilnosti.

Tim povodom u Sarajevu će 16. novembra biti upriličena konferencija o vjerodostojnim izvorima informacija u medijima i izazovima istraživačkog novinarstva u vremenu lažnih vijesti.

U 13 godina postojanja CIN je objavio preko 500 istraživačkih priča, 14 online baza podataka te desetine dokumentarnih filmova i videopriloga. Drugi mediji u zemlji i susjedstvu, ali i inostranstvu, prenijeli su CIN-ove tekstove ili se pozvali na njih više od 10.000 puta.

Također, u 13 godina rada nijedna osoba ili institucija nije dobila CIN na sudu zbog klevete, netačno objavljene informacije ili neke druge povrede profesionalnih standarda ili zakona.

Takav uspjeh nije slučajan. Iza njega stoji niz profesionalnih pravila i etičkih principa. Nasuprot senzacionalističkom objavljivanju informacija u digitalnom vremenu, istraživačko novinarstvo nastoji sačuvati suštinu odgovornog informisanja javnosti, odnosno dati tačnu i relevantnu informaciju. Novinari CIN-a, kao i svi drugi odgovorni istraživački novinari, prvo se pitaju da li je informacija bitna i da li je mogu dokazati, a tek onda da li je zabavna, utječe li na političke odnose i slično.

Za takav rad ključ je profesionalni integritet novinara, ali i metodologija rada koju je organizacija godinama razvijala. Iz CIN-a nijedna informacija ne može izaći u javnost prije nego što prođe provjeru činjenica. To je proces u kojem novinar drugom kolegi iznosi sve informacije koje namjerava objaviti i za svaku od njih predočava dokaz.

Provjera činjenica je vrijedan proces koji svoju punu važnost dobiva tek danas, u vrijeme poplave tzv. „lažnih vijesti“ u digitalnom novinarstvu.

Svakako, za kvalitet istraživačkog novinarstva je nužan pristup zvaničnim dokumentima jer su oni često jedini validan izvor koji može potvrditi ili odbaciti špekulacije i sumnje. Ipak, pristup javnim informacijama u BiH nije nimalo lagan. Novinari CIN-a godišnje pošalju preko 1.000 zahtjeva za informacije, a do sada su šest puta dobili sudske presude protiv institucija zbog nepoštivanja Zakona o slobodi pristupa informacijama.

O ovim i drugim izazovima istraživačkog novinarstva, kako u BiH tako i uopće, razgovarat će predstavnici medijske zajednice na konferenciji 16. novembra u Sarajevu.