Autor: urednik

Dodjela nagrada “LGBTIQ indeks jednakosti u zapošljavanju“

UN Women BiH, Agencija Ujedinjenih nacija za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena, i The Headhunter, najveća regionalna grupacija iz oblasti ljudskih resursa, će 12. decembra dodijeliti LGBTIQ Indeks nagrade privatnim kompanijama i organizacijama koje su uspostavile najbolje prakse u borbi protiv diskriminacije, i pokazale najveći stepen inkluzije u svom radu.

Indeks jednakosti u zapošljavanju je projekat The Headhunter Grupe koji se uspješno implementirao već nekoliko posljednih godina u Albaniji, a koji je u ovoj godini pokrenut i u Bosni i Hercegovini uz veliku podršku UN Women kancelarije u Sarajevu. Cilj provođenja Indeksa je podizanje svijesti o problemima diskriminacije na radnom mjestu i prilikom zapošljavanja, kao i povećanje ravnopravnosti, različitosti i drugih pozitivnih praksi u odnosu prema uposlenima i prilikom zapošljavanja.

Ovim povodom zadovoljstvo nam je pozvati vas na:

DODJELU NAGRADA,

U UTORAK, 12. DECEMBRA 2017.

 U 19 SATI, HOTEL EUROPE, ATRIUM

Prisutnima će se obratiti, i dodijeliti nagrade;

DAVID SAUNDERS, Predstavnik, UN Women, ALBIN ZUHRIĆ, Generalni direktor, The Headhunter BiH, AMNA MUHAREMOVIĆ, Specijalistkinja za programe, UN Women, ELTON ILIRJANI, CEO, The Headhunter Grupa, AMBASADOR EDWARD FERGUSON, Britanska ambasada Sarajevo, AMBASADORICA CHRISTIANE HOHMANN, Ambasada Savezne Republike Njemačke.

Promocija knjige „Kuća bez krova“ autorice Saide Mustajbegović

Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom vas poziva na promociju knjige priča „Kuća bez krova“ autorice Saide Mustajbegović koja je u Buybookovoj ediciji Savremena bh književnoost objavljena pred ovogodišnji Bookstan.
Promocija će se održati u petak, 15. decembra 2017. godine u 19:30 u knjižari Buybook (Radićeva 4). Sa autoricom će razgovarati Kristina Ljevak.

O KNJIZI:

„Jutro kada sam odrasla“ jedna je od priča knjige „Kuća bez krova“ i pod taj okvir, motive odrastanja u okolnostima kada „uniforme odvode očeve“ a djeca postaju prognanici koji u bijelom svijetu za sitne novce prekarno rade, mogle bi se smjestiti i druge priče, iako tematski različite. To nasilno, preko noći odrastanje, uvijek dodatno izoštri receptore, te otkloni plašteve pod kojim su se nalazile činjenice iz nekog prošlog, po mnogima idealiziranog vremena. Tajne Golog otoka provire poput pionirskih kapa i znački u podrumu jedne škole, što ih učenice, po kazni ili nagradi pronalaze, dolazeći do slika onoga „koji nas sve gleda“. Priča „On ne gleda“ upravo je raščišćavanje ili opraštanje s jednom ideologijom. Ono prije i poslije nje dio je univerzalnog, najčešće neizgovorenog, svojstvenog bilo kojem vremenu, poput priče „Čipka od azbuke“ u kojoj se svi djevojački snovi i sve ambicije ruše onoga trenutka kada njena udaja postaje dio porodičnog izbora a ne vlastite volje.
Saida Mustajbegović, posvećena pripovjedačica i vješta hroničarka naše potresne prošlosti i nimalo udobne sadašnjosti, donosi nam svijet junaka i junakinja čija se iskustva kreću od sivih izbjegličkih soba gdje su osim nepoznatih sunarodnika i pacovi cimeri do toponima našeg beščašća kao što su Prijedor, Heliodrom, Potočari, Dretelj… Njena proza natopljena je krvavom geografijom ovog prostora, ali ispisana tako da ostavlja vjeru u neko bolje vrijeme, jer je u onim najgorim bilo dobrih ljudi, žena čije prisustvo zamijeni majčino, muškaraca kojima je važna istina i oprost. „Kuća bez krova“ je literarna mapa Balkana u kojima se svadbe i sahrane smjenjuju u istom danu na istom mjestu kao u priči „Salon za čovjeka“. Ona je, baš kao što joj naslov i kazuje, utočište za sve nas čiji krovovi nisu čvrsti ili su nestali.

O AUTORICI:

Saida Mustajbegović, sociologinja, novinarka, urednica i kolumnistica, rođena je 1976. u Prijepolju (Srbija). Diplomirala je sociologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a trenutno je na magistarskom studiju komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu. Radila je na pravno-socijalnim analitičkim projektima i istraživanjima, a posebno je zainteresovana za kulturnu antropologiju. Pisala je za brojne novine i časopise u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Priče su joj prevođene na njemački jezik. „Kuća bez krova“ je njena prva zbirka priča.

Predstava “Jedvanosimsoboakalomistobo” u decembru na sceni SARTR-a

Publika Sarajevskog ratnog teatra ponovo može pogledati predstavu “Jedvanosimsoboakalomistobo”. Autori teksta su Nejra Babić i Aleš Kurt, koji je ujedno i reditelj predstave.

Termini igranja predstave su petak, 15. i srijeda, 20. decembar u 20h. U srijedu nakon predstave bit će upriličen razgovor sa publikom.

Cijena ulaznica iznosi 10KM, a rezervacije se mogu obaviti pozivom na 033 664 070 ili slanjem poruke u inbox Fb. page-a https://www.facebook.com/sartr1992/. Omogućen je popust za studente i penzionere.

U predstavi igraju: Maja Salkić, Mirela Lambić, Ana Mia Milić, Alban Ukaj, Sead Pandur, Jasenko Pašić, Adnan Kreso, Saša Krmpotić i Lejla Čaušević k.g. Dramaturgiju potpisuje Dubravka Zrnčić-Kulenović i Nejra Babić. Kostimografiju potpisuje Melisa Musić Ajkunić, a scenografiju Vedran Hrustanović. Muziku za predstavu su radili Damir Nevesinjac i Basheskia.

Predstava je realizirana u okviru projekta „Kofer za sjećanja“ Studija lutkarstva Sarajevo kojeg podržava Vlada Švicarske.

VIŠE O PREDSTAVI:

Piše: Nejra Babić, autorica teksta

ČESTITAMO NA POSTOJANJU

Pisati tekst o  stanju u državi u kojoj  već svi o tome pričaju, čitaju, pišu kolumne, raspravljaju, polemišu, svađaju se, šute, vrište, protestuju, odustaju od protesta,  je ubacivanje mozga u bubanj  veš mašine. Tema o kojima bi se moglo pisati je milon, apsurdnih situacija još više. Najzanimljiviji dio čitavog procesa prije pisanja je samo istraživanje, jer je to dovelo do nekih scena koje moja mašta nikada ne bi mogla ni izmisliti. Od Izvještaja Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice „o odlivanju pameti i ogromnom finansijskom resursu koje iseljeništvo predstavlja za razvoj domovine“ do ispovijesti žene koja je nakon poroda iz bolnice otpuštena kao muško, pa sve do spiska zvaničnih zanimanja u Bosni i Hercegovini na kojoj se nalazi i Direktor službe drugdje nerazvrstan.

Moja sreća u svemu tome je što tekst nisam pisala sama nego zajedno sa rediteljem Alešom Kurtom koji je davao ideje i smjernice snalaženja u ludilu tema kojima bi se mogli baviti. Krenuli smo od pokušaja definisanja toga ko smo zapravo, da bi prešli na postratni period i beskonačnu tranziciju i došli u sadašnjost u kojoj dosta vremena provodimo na šalterima, nezaposleni i umorni čekajući da nam padnu avioni sa neba kako bi pobjegli iz domovine. Jer istina je da je vrlo često jedva nosimo sebe a kamo li situaciju u kojoj se nalazimo.  Ali ne možemo svi ni otići. Onima koji ostaju, čestitamo na postojanju.

Piše: Aleš Kurt, autor teksta i reditelj predstave

Ojha

Ova režija je nastavak rada na prožimanju drevnog i današnjeg.  Radi se o socijalnoj komediji, a ona je po svojoj suštini crna, s tim što ova nije baš crna, nego više tamno siva. Smatram da teatar treba da bude socijalno angažiran i da se zaista bavi problemima društva koji nam najviše smetaju da živimo.  Pa eto, ova predstava se upravo bavi takvom tematikom. Pored toga ona je u potpunosti uronjena u teatarske kodove od antičkog doba do danas. Nije nam namjera bila da bilo kome ugađamo. Više smo tu da potaknemo na dobro. Da poučimo. I zabavimo. Ako se to još može.