„Diamusk je moje umjetničko ime koje je nastalo još u vrijeme dok sam radila s bendom Gluho Doba. Svi u bendu imali su neka umjetnička imena. Snimali smo u ljeto 1998. godine, prvi i posljednji album u Mostaru i za svo to vrijeme imala sam velikih problema sa komarcima. Tada sam se šaljivo nazvala Dia Mosquito, govoreći da sam ja poput Spidermananakon što ga je ujeo pauk šaleći se da sam postala kraljica komaraca. Potom sam skratila ime u Diamosque, te je samo po sebi nastalo Diamusk kao simbioza mog imena i muzike. „
Adisa Zvekić muzikom se bavi više od 20 godina. Jedinstveni i autentičan vokal, scenski performans i ukupan autorski rad, dali su nesumnjiv doprinos bendovima Gluho Doba Against Def Age, Dubioza kolektiv i La Cherga. Početkom septembra objavila je svoj drugi album „Freedom“ kao Diamusk.
„Nakon odlaska iz Dubioze Kolektiv nastavila sam da se bavim muzikom. Radila sam sa bendom La Cherge. Snimili smo jedan album i imali dosta koncerata za dvije godine koliko smo sjajno sarađivali. Trenutno živim u Norveškoj u Bergenu. Sa svojim mužem Aldinom radim na samostalnom projektu koji je nazvan Diamusk. Prošle godine objavili smo album „ Wadada“ a prvog septembra objavili smo album „Freedom“.“
Adisa već dvije godine živi i što je još bitnije radi u Norveškoj.
„Život u uređenom sistemu i život u neuređenom sistemu kakva je BiH je logično potpuno različit što itekako ima uticaj i na umjetnost način na koji stvaraš. U BiH na žalost se moraš isključivo osloniti na sopstvene snage. Na žalost mi imamo problem da sarađujemo. To sam najbolje osjetila kada sam otišla iz Dubioze. Bilo je jako teško pronaći ljude koji žele da sarađuju i da se uključe u tvoju priču. Istina, moja priča je vrlo specifična, karakteristična i svjesna sam da je jako teško pronaći adekvatne ljude ali bez obzira činjenica je da je čovjek prepušten sam sebi ukoliko želi da radi nešto dobro. Umjetnost, po meni bi trebala da raste i da diše najviše tamo gdje je najteže.
Moj muž i Aldin i ja imamo vlastiti studio i samim tim mnogo nam je lakše da se bavimo muzikom. Imam svoj tempo i mogu da radim kad hoću i kada mi obaveze dozvoljavaju. Za razliku od procesa kada si u nečijem tuđem projektu i kada zavisiš od nekog drugog, kad si pod pritiskom nečije perspektive, njegovog načina rada. Drago mi je da sam slobodna.“
Bez obzira na ogromne razlike u sistemu BiH i Norveške, njeni autorski tekstovi tretiraju univerzalne vrijednosti i ljudske potrebe, kojih najčešće nismo svjesni.
„ Moji tekstovi su i dalje na neki način angažirani i ciljaju na snagu koju svaki čovjek nosi u sebi. Pokušavam probuditi u ljudima svjesnost da mogu i da smiju da mijenjaju sebe i stvari oko sebe. Ne znam koliko ćuu tome uspjeti ali to su moje težnje. Velika mi je želja da sve to zaokružimo sa koncertima i živim nastupima. Kada će to vrijeme dozvoliti ne znam jer nismo u mogućnosti jer imamo trogodišnjeg sina, vrlo energičnog koji ima svoje zahtjeve i naravno da nam je u ovom trenutku on prioritet.“
„Norveška je uređena zemlja, samim tim čovjek ima mogućnost da gradi svoj život svoju budućnost i da taj život bude normalan. Za razliku od BiH gdje svi žive u nekom ludilu. Znam jer sam do prije dvije godine bila dio toga. To nije lako i ako igdje na svijetu ljudi moraju da promijene, to onda su to ljudi u BiH, jer ta zemlja i ti ljudi to zaslužuju. „
