Zijah A.Sokolović, glumac, reditelj, autor, prvi put susreo se sa “daskama koje život znače” u prvom Dječijem pozorištu, koje je bilo smješteno u Javnoj ustanovi Centar kulture i mladih Općine Centar Sarajevo daleke…Da prva ljubav nema zaborava, govori nam i promocija knjige CABAres, CABArei koju će Zijah promovisati u utorak 10. decembra, sa početkom u 11 sati u Foto galeriji Jelićeva.
Zijah A. Sokolović vjeruje da je on samo jedan običan čovjek koji nastavlja tajnu glume kojom su se bavili milijuni ljudi prije njega. Godinama je, iz predstave u predstavu, gradio istinsku obavezu prema tim dragim ljudima da tajnu o glumačkom pozivu prenosi dalje kroz vrijeme i prostor. Igrao je predstave i tužan i bolestan i umoran i odmoran i gladan, samo da dobije odgovor na pitanje čime se on to bavi. Daske koje život znače za njega su još jedino mjesto gdje iluzija ne može propasti.
U moru tekstova autora koji govore o njegovom stvaralaštvu, izdvajamo sljedeće:
“CABAres, CABArei” govori o dezorijentiranosti modernog čovjeka koji je izgubio ideale i uopće vjeru u njih, a nije u stanju postati žilavi “mediokritet” koji, slijedeći samo goli nagon samoodržanja, uvijek odnosi pobjedu nad bilo kakvim duhovnim vrijednostima i intelektom.
(R.P.) 30.03.1998 NAŠI DANI, Sarajevo BiH
Međutim, ovdje te verbalne gadarije gotovo stječu, s oproštenjem, filozofski kontekst, nedvosmisleno pokazujući tko smo i što smo u našoj današnjici dekoriranoj pomrčinom sve nepristojnijeg sunca. A najbitnijim se pokazuje autorov komentar na račun sveopće životne bezrazložnosti i komentar prema kojemu je, recimo, Sartreova “Mučnina” običan dječji vrtić. Cjelokupna povijest i sadašnjost čovječanstva, odnosno životinjstva, sastavljena od besmislica – užasnih ratova, mržnji, nasilja, zla i gluposti, spajaju se sa intimama pojedinaca, s detljima bračnog i obiteljskog života, s pojedinostima ljubavi i općih međuodnosa.
Anatolij Kudrjavcev 10.08.1999 SLOBODNA DALMACIJA, Split, Hrvatska
Nije slučajno da o prljavoj svakodnevici Zijah priča brzometno, ali sa izrazitom i promjenljivom mimikom i glasovnim modulacijama, a kada baca sve te muke na viši plan i razmišlja o životu, onda usporava kao obični čovek koji svojom mukom prerasta u neku vrstu mudraca, malog, ali ipak mudraca.
Jovan Ćirilov, 12.10.2002, BLIC, Beograd, Srbija
