Muzika. Umjetnost. Kultura. Akcija. – Stranica 277 – eFM.ba

Audio prilog / Javna dobra – primjeri dobre prakse III

[vc_row][vc_column][vc_column_text]Prilog pripremio: Boris Čović

U Banjoj Luci je 13. I 14. Juna održana konferencija CommONs! Creative Ways of Activism. Fondacija Heinrich Böll okupila je predstavnike organizacija iz zemalja Zapadnog Balkana koji se bave „commons“-om (zajedničkim ili javnim dobrima) kako bi razmjenjivali ideje o različitim načinima borbe za zajednicu kroz zajednička ili javna dobra. Organizacije su prezentirale slučajeve s kojima su se susretali u svojim zemljama i izazove koji su ih pratili u njihovoj borbi za uspostavljanje zajedničkih dobara. Razgovarali smo s nekoliko predstavnika organizacija i u narednom periodu vam donosimo seriju priča o zajedničkim dobrima u regionu.

Organizacija Zelena Istra

Muzil (Musil, Mužilj) je poluotok i gradska četvrt u Puli. Poluotok je poznat po tome što je bio neprekidno militariziran duže od 150 godina. Ovo mjesto sadrži sve slojeve kultura koje su prošle Pulom i jedini je neoskvrnuti dokaz novije pulske povijesti. Ovaj bivši vojni kompleks predan je, kao neperspektivna vojna imovina, Agenciji za upravljanje državnom imovinom i otada se ne koristi i propada a lokalna zajednica lišena je mogućnosti korištenja tog velikog područja, oko 160 hektara, za ostvarivanje svojih rekreacijskih ili poslovnih potreba.¸

Država, grad i županija imali su plan da Muzil pretvore u turistički rezort zatvorenog tipa. Sa 2700 kreveta, kongresnim centrom, golf terenima na 50 posto područja koje je danas borova šuma, ovaj prostor zatvorio bi se za građane, te bi tako petina grada bila dana na koncesiju investitorima i to na 99 godina. Organizacija Zelena Istra trenutno je u zagovaračkome procesu da se donese odluka za privremeno korištenje ovog područja i vraćanja ovog područja građanima.[/vc_column_text][track id=”640”][vc_column_text]Više o projektu možete pročitati na muzil-starter.org

VIDEO: vimeo.com/140633471[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

“Jel’ to nesto k'o Pikaso?“

Otvaranje izložbe slika “Jel’ to nesto k'o Pikaso?“, autora Selvera Begića, najavljena je za petak, 08. jula, u 19:30 sati u “JAVA” galeriji.

Opus slika pod nazivom “Je l’ to nešto k’o Pikaso?” odraz je umjetnikove ljubavi prema sarkazmu i svakodnevnim banalnostima. Inspirisan je trivijalnim, apsurdom i ironijom.

Stvaralaštvo Selvera Begića vodi ideja da je umjetnost igra koja se ne mora shvatiti ozbiljno. Vođen ovom idejom, ležernim i spontanim pristupom organizaciji likovnih elemenata, stvara likovna djela koja odišu humorom i čistim koloritom.

Kao i likovni elementi na slici, sam naziv izložbe nastao je jednostavno i organski se uklopio u koncept. Upitan u više navrata “Je l to nesto k'o Pikaso?“, od pojedinaca sa, kako kaže, „ specifičnom osjetljivošću za umjetnost“, naziv ciklusa pronalazi u svakodnevnici i ostaje dosljedan veličanju banalnog.

Selver Begić je rođen 1981. godine u Postojni, Republika Slovenija. Srednju Umjetničku školu završio je u Bihaću 2002. godine, a 2012. godine diplomirao na Akademiji likovne umjetnosti u Banja Luci, smjer Slikarstvo u klasi profesora Vese Sovilja. Do sada je izlagao više puta na grupnim i samostalnim izložbama.

Ako politika ne zna šta Mostaru treba – ima ko zna – NE ODSUTAJEMO !!!

Mostar Rock School je projekat pokrenut 2012. godine, i u četiri godine postojanja u programima škole učestvovalo je preko 500 mladih ljudi. Iako neformalna, ovo je jedina škola u Mostaru u kojoj mladi nisu podijeljeni po etničkoj, niti bilo kakvoj drugoj pripadnosti. Mostar je Bosna i Hercegovina u malom, i njegov nadimak „Grad slučaj“ zasigurno ne odašilje pozitivnu sliku o Mostaru, niti cjelokupnom BiH društvu. Mali koraci koji napreduju vrlo brzo, kakve je napravila Rock škola Mostar, su dokaz da potencijal za normalan razvoj i suživot postoji i da je ono što vladajuće strukture promoviraju kao nemoguće zapravo veoma jednostavno i može funkcionisati. Mostar Rock School je dokazala da može.

Nakon 4 godine projekat Mostar Rock School ostaje bez sredstava potrebnih za rad. Donatori koji su do sada podržavali program škole su usljed većih prioriteta i zbivanja na bliskom istoku promijenili kurs, te više nemaju mogućnosti podržavati ovaj program. Ukoliko se ne pronađe rješenje škola će prestati sa radom u septembru 2016. godine.To bi srušilo snove jedne generacije koja je probila zidove i pokazala da muzika može vezati i stvarati čvrste mostove među ljudima puno brže i jače od politike.

Život današnjice je brz, a sistem je takav da je teško gledati očima drugih, pa samim tim još i teže osjetiti vrijednosti potrebe onog drugog. Ali dati podršku dobroj ideji i nečemu što donosi sreću i mogućnost za razvoj drugih, naročito mladih ljudi, je upravo ono što naš svijet oblikuje u zdravu formu i nudi svijetlu budućnost.

Ovom prilikom pozivamo sve one koji dijele našu viziju boljeg i pravednijeg društva da postanu počasni članovi Rock škole Mostar i svojim donacijama direktno omoguće nastavak rada škole.
Vaše donacije će direktno utjecati na stvaranje prilika za druženje i međusobno zbližavanje mladih kreativaca koji svojim timskim radom postavljaju nove standarde BiH društva.

Uključi se i ti, doniraj i pomozi da škola nastavi sa radom!

https://www.youtube.com/watch?v=krJvD-6_Pf4

Mostar Rock School je fabrika zvuka koja iz godine u godinu iznjedri novu generaciju potkovanih talenata, mjesto razmjene i saradnje, klub profesionalnih muzičara, platforma podrške sa lepezom servisa za mlade muzičare i bendove u usponu.

Mostar Rock School djeluje u prostorijama Muzičkog Centra Pavarotti u Mostaru gdje nudi muzičko obrazovanje za mlade. Kroz individualne časove na dnevnoj bazi, kao i programe kombiniranih časova i session bendova, polaznici unaprijeđuju svoje znanje i vještine, međusobno surađuju i zajednički stvaraju.

Program je struktuiran na način da polaznici imaju priliku raditi sa što više različitih vršnjaka, te kroz zadatke upoznavati jedni druge, osobno i muzički. Na ovaj način, osim obrazovnog aspekta, Mostar Rock School podstiče suradnju, zajedničke vrijednosti i raznolikost.

Pored toga, Mostar Rock School nudi svoju infrastukturu (potpuno opremljene muzičke prostorije) za vježbanje i probe svim zainteresiranim muzičarima i bendovima iz Mostara i okoline.

Na ovaj način, kroz svoje aktivnosti Mostar Rock School godišnje servisira i do 200 mladih ljudi.

Na godišnjoj bazi, u sklopu obrazovnog programa, škola implementira 2400 sati individualne nastave, 400 session band proba i broji preko 600 proba gostujućih bendova.
U tri i po godine postojanja, Mostar Rock School je organizirala niz aktivnosti, od čega 38 koncerata (programski, promotivni, jam session), uzela učešće na četiri međunarodne razmjene mladih (Makedonija, Slovenija, Austrija), kroz svoj program ugostila velika svjetska imena poput Marc Ford-a (gitarista legendarnih Black Crowes – USA) i „Ten Years After“ (UK), te uspjela steći nadasve pozitivan imidž, kako u Mostaru, tako i u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Tome u prilog govori i činjenica da je Koledž Ujedinjenog Svijeta Mostar (UWC Mostar) potvrdio kvalitet ovog projekta, uvrštavajući Mostar Rock School program u jednu od pet obaveznih outreach aktivnosti za po pet svojih studenata godišnje.

Multimedijalna reportaža iz Turske by Denis Gigo Hadžić ” E pa ja neću …”

[vc_row][vc_column][vc_column_text]Turistička agencija «Fibula» u saradnji s Turskom ambasadom u BiH, organizovala je studijsko putovanje za 40 medija iz BiH – destinacije su bile; Alanya, Konya, Antalya i Kemer – gradovi na Sredozemnom moru. Za sedam dana obišli smo pet vrhunskih «petozvijezdaških» hotela (Utopia world, Side star elegance, Siam, Sherwood i Ulusoy club)… Na ovom putovanju i EFM je imao svog predstavnika, Denis Hadžić Gigo nam donosi razglednicu Turske kroz putopis.[/vc_column_text][track id=”642”][vc_column_text]– You speak english?

– Yes

– Can I get some mushrooms?

– No eat in rooms! Here eat.

Ma ne to čovječe pitam te za gljive, svakako neću nositi hranu u sobu. Pitam za gljive. No room. Mushroom… I onda arkadaš koji stavlja hranu na tanjir dovede drugog arkadaša koji također ne kapira, pa zajedno odu po trećeg i nakon dvije minute donesu mi gljive. Većina ljudi koji rade s ljudima je tanka s engleskim jezikom (bar ovi koje sam ja sreo), ali će koristiti ruke, oči, geste ili na kraju okupiti se njih trojica da bi shvatili šta ja tačno trebam.[/vc_column_text][track id=”645”][vc_column_text]

Žičara Olimpus– najviši vrh rivijere u Antaliji – 2365m, raj za paraglajdere.

[/vc_column_text][vc_gallery type=”image_grid” images=”610,611,612,614” img_size=”large”][track id=”646”][vc_column_text]

Đe se kupaš?

[/vc_column_text][vc_gallery type=”image_grid” images=”629,630,628,627,626,625,624,623,622,621,620,619,618,617,616” img_size=”large”][track id=”647”][vc_column_text]Na koncu, najisplativija vam je opcija, ukoliko odlučite doći u Tursku, da uzmete all inclusive aranžman. Prema riječima Envera Hamidovića – vodiča iz agencije Fibula – možete provesti sedam dana u Turskoj za oko 300 – 400 eura. Naravno postoje i dvorci iz bajki u kojima je sedmica od 1000 do 5000 eura…

Ponavljam, kao što je ljepota u očima onog koji gleda i kao što je ukus hrane srazmjeran praznini u stomaku, tako su i strah i predrasude veći u onim glavama koje ne putuju i boje se upoznati. Turska je lijepa, zasiti gladnog, napije žednog i uz sve to čovjek se osjeća bezbijedno. Sad će neki (i to s pravom), reći: „Šta je s terorizmom?“ Vidio sam na ulicama Antalye i Kemera dosta policije. Na ulazu u tržni centar pregledaju kao da ulaziš u ambasadu. Ali terorizam baš to i želi; da ne putujemo, da ne upoznamo i da ostanemo začahureni u homogenim sredinama i da se objesimo šalom straha za luster svoje kuće i nikad je ne napustimo – e pa, ja neću…[/vc_column_text][track id=”648”][/vc_column][/vc_row]

Otvorenje kolektivne izložbe “MOZAIK 40”

Otvorenje izložbe će biti upriličeno u prostoru galerije Collegium artisticum (JU Centar za kulturu Kantona Sarajevo), u petak, 1. jula 2016. godine u 18:30 sati, a u sklopu XXI Festivala “Baščaršijske noći”.

Na izložbi učestvuju:

Izet Alečković

Muhamed Bajramović

Amela Hadžimejlić

Džeko Hodžić

Edin Numankadić

Kolektivna izložba “Mozaik 40” okuplja pet bosanskohercegovačkih autora različitih umjetničkih profila i likovnih izraza. Svaki od pet umjetnika izložit će osam radova koji će činiti jednu cjelinu unutar veće strukture koja u osnovi podražava mozaik. Više dijelova – komadića mozaika, međusobno su veoma različiti i svaki od njih ima pojedinačnu formalno-sadržajnu vrijednost, ali postavljeni jedni do drugih oformljavaju novu smislenu cjelinu i kreiraju neobičnu i jedinstvenu sliku – izložbu.

Organizator izložbe je Javna ustanova “Centar za kulturu Kantona Sarajevo”, a realizaciju izložbe su podržali Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo i Udruženje likovnih umjetnika Kantona Sarajevo

Jagoda Buić: Tapiserije Kolaži Skulpture Umjetnička galerija BiH, 1. jula u 20 sati

Povodom obilježavanja 70 godina od osnivanja Umjetničke galerije BiH, 1.jula javnosti će se predstaviti izložba tapiserija, kolaža i skulptura Jagode Buić, svjetski afirmisane umjetnice i dobitnice mnogih priznanja.

Izložba je retrospektivnog karaktere, pa će tako od 1. jula do 20. augusta publici biti predstavljeni radovi koji su nastajali u posljednjih 40 godina.

Muhamed Karamehmedović je o stvaralaštvu Jagode Buić napisao: „Dogodilo se u São Paulu 1975. kada su posjetioci bez daha prolazili kroz „crne prostore“ Jagode Buić, kroz Čarobnjakov ekspresivni vrt na međunarodnom bijenalu na kojem su se sudarili i suočavali oblici od vune i kostrijeti – i posmatrači s poremećenim i uznemirenim ambijentom. Kretali su se u čudu između neviđenih suprotnosti, između sna i jave, realnog i nadrealnog, shvatajući da je taj raspon bezgraničan. Kretanje između tih suprotnosti kao da je odražavalo stvaralačko kretanje Jagode Buić – njeno jednako postojanje u mislima i u onim davnim počecima euklidovske vizije svijeta i antičkih tkalja do ove nove modernosti njene tapiserije koja se sliva u slapovima, dokazujući da ta vunena nit postoji i u ovom našem svijetu, u ovom sada, u Jagodinom danu. Od tada, u onom ranije i u ovom sada-možemo reći da se u opusu Jagode Buić, u njoj samoj, kao u rijetko kojem jugoslovenskom stvaraocu, utjelovilo putovanje.“

Biografija umjetnice

Jagoda Buić rođena je u Splitu. Studirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti i dizajna te povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Zagrebu. Diplomirala je na Akademie für angewandte Kunst u Beču. Studirala je filmsku scenografiju u Cinecittà u Rimu i povijest kostimografije u Cetro delle Arti e del cosume u Palazzo Grassi u Veneciji. Realizirala je više od 120 projekata kao kostimografkinja i scenografkinja za opere, balete, drame i filmove u različitim zemljama. Njezin umjetnički pristup kazalištu sastoji se od inzistiranja na velikim prostornim ostvarenjima avangardnog duha te interesa za mit i klasiični svijet. Najpoznaija su joj ostvarenja: Hamlet, Kralj Lear, Otello, Sofoklove i Eschilove tragedije i opere poput: Turandot, Otello, Tosca, Nabucco, Aida itd. Napisala je balet Apokalipsa prema sv. Ivanu i napravila adaptaciju Malog princa Antoine de Saint-Exuperya. Godine 1965. Stvara svoju prvu tekstilnu formu u prostoru, koju je otkupio Muzej Stedelijk iz Amsterdama. Otada izlaže svoje monumentalne tekstilne instalacije na svjetslim bijenalima (Venecija, 1968, 1970, 2002; São Paulo, 1967, 1975, 1979, Lausanne, 1965, 1967, 1969, 1971, 1973, 1975, 1977, 1985, 1987) i u najvažnijim svjetskim muzejima (Pariz, Dusseldorf, Rio de Janeiro, Buenos Aires, Bruxelles, Zürich, Tokio, Rim, Milano, Amsterdam, Oslo, Barcelona, Montreal, Chicago, New York, Madrid, Beč, São Paulo, Washington, San Francisco, Darmstadt itd.) Njezina su djela u mnogim javnim i privatnim umjetničkim izbirkama (u Metropolitan Museumu u New Yorku, Muzeju moderne umjetnosti u Parizu itd.) Posljednjih godina izlagala je u Rabatu (fotografsko viđenje Maroka), u Sarajevu 2009. (instalacija u Collegiumu Artisticumu) u Zagrebu – u Glipoteci HAZU 2008. i u Muzeju za umjetnost i obrt (retrospektiva) 2010. godine. Predavala je kao gostujuća profesorica na Royal College of Art u Londonu te na Atlantic Center for the Arts na Floridi. Dobitnica je brojnih svjetskih i domaćih nagrada. Živi i radi u Dubrovniku, Veneciji i Parizu.

Nagrade:

Beč, Academie für angewandte Kunst, Ehren Preis (Prix d'Honneur), nagrada za najbolji diplomski rad
Rim, Prva nagrada na Mostra internationale Roma Costume (s Božom Košak)
Zagreb, Nagrada grada Zagreba
Pula, Nagrada Zlatna arena za kostimografiju na VIII. Festivalu igranog filma
Sombor, Prva nagrada na izložbi jugoslavenske tapiserije
Zagreb, Nagrada Vladimir Nazor
São Paulo, Grand Prix Itamaraty, XIII. Bienal de Sao Paulo
Beč, Herderova nagrada
Lodz, Medaille d'Honneur (nagrada kritike), I. Mi. Dzinarodowe Triennale tkanin dekoracyjnyh
Angers, Nagrada grada Angersa za umjetničku instalaciju na povijesnim mjestima
Nagrada UNESCO-a za zasluge na području savremenog stvaralaštva
Hangzhou Triennial of Fiber Art, Hangzhou, Kina
Zlatna medalja Picasso, UNESCO
Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo
Elle Style Award – Nagrada za životno djelo

JOHN ZORN I JAZZ FEST NA POŠTANSKOJ MARKICI

Međunarodni muzički festival Jazz Fest Sarajevo od 2. do 6. novembra obilježava 20. godišnjicu, a u okviru atraktivnog i raznovrsnog programa predstavit će i John Zorn’s Bagatelles Marathon Sarajevo – svojevrstan “festival u festivalu” na kojem će nastupiti 12 ansambala koje čine neka od najvažnijih imena njujorške “downtown” scene predvođena Johnom Zornom.

Tim povodom BH Pošta štampala je poštansku markicu sa likom Johna Zorna u limitiranom izdanju, nominalne vrijednosti 0,90 KM koja će biti korištena u domaćem poštanskom prometu.

Grafičko rješenje, koje je uradio Goran Lizdek, sadrži fotografiju Johna Zorna kao i crteže i notne zapise ovog američkog kompozitora, saksofoniste, multiinstrumentaliste i producenta.

Program John Zorn’s Bagatelles Marathon Sarajevo bit će održan 4. novembra i predstavljat će evropsku premijeru kompozicija iz ciklusa The Bagatelles koje je Zorn napisao u periodu od marta do maja prošle godine.

U septembru će u izdanju BH Pošte još jednom poštanskom markicom biti obilježena 20. godišnjica međunarodnog muzičkog festivala Jazz Fest Sarajevo.

Kulturno-umjetnički program MLAZ-Počitelj

U organizaciji Društva za promociju kulturnog stvaralaštva MLAZ-Počitelj, u inspirativnom ambijentu galerije na otvorenom, koja se nalazi u Počitelju – malom gradu velike i jedinstvene kulturno-istorijske vrijednosti, u periodu od 20. do 25. juna 2016. godine boravi akademska kiparica LEJLA ĆEHAJIĆ. Skulpture nastale tokom ovog perioda biće predstavljene na izložbi koja će biti otvorena u subotu, 25. juna 2016. godine u 14:00 sati.

Lejla Ćehajić je rođena 1978. godine u Sarajevu. Završila je Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek kiparstvo, u klasi profesora Luke Ilića. Diplomirala je 2004. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek kiparstvo, u klasi profesora Mustafe Skopljaka. Na istoj Akademiji završila je postdiplomski studij iz oblasti kiparstva na temu “Skulptura kroz igru likovnih i izražajnih elemenata teatra i lutkarskog teatra“. Članica je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine od 2005. godine na čijim izložbama redovno učestvuje. Od 2010. do 2014. godine bila je članica Umjetničkog savjeta ULUBiH-a. Dobitnica je nekoliko nagrada za svoj umjetnički rad među kojima su nagrada na izložbi “Privatno i javno“ (Mostar, BiH, 2011.) i Grand Prix na izložbi “Collegium Artisticum 2011“ (Sarajevo, BiH, 2011.). Živi u Sarajevu i profesorica je u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti.

Radove Lejle Ćehajić karakteriše zaigranost i spontanost u stvaralačkom procesu. Njena skulptorska ostvarenja, nastala najčešće kombinacijom različitih tehnika i materijala (kao što su žica, drvo, boja, papier-mâché, …) izdvajaju se tehničkom izvedbom, pristupom, idejom, te svojom prepoznatljivošću, upečatljivošću i specifičnošću autorskog rukopisa, senzibiliteta i osobnosti. Takođe, radovi Lejle Ćehajić nam otkrivaju da je u njihov nastanak i realizaciju uložena i utkana ogromna stvaralačka energija, trud, fizički napor te nadasve ljubav prema umjetnosti i stvaranju.

Nakon radionice i izložbe Lejle Ćehajić, Društvo za promociju kulturnog stvaralaštva MLAZ-Počitelj nastavlja sa organizacijom bogatog kulturno-umjetničkog programa čiju je realizaciju podržala Fondacija za muzičke, scenske i likovne umjetnosti Sarajevo.

Od 29. juna do 1. jula 2016. godine biće realizovana Škola crtanja i slikanja za djecu i omladinu, pod stručnim vodstvom akademske slikarke Sonje Radan. Izložba radova nastalih tokom trajanja škole će biti predstavljeni u sklopu izložbe koja će biti otvorena u subotu, 2. jula 2016. godine u 12:00 sati.

U subotu, 9. jula 2016. godine u 14:00 sati će biti otvorena samostalna izložba skulptura ANESE KADIĆ. Anesa Kadić je rođena 1990. godine u Sarajevu. Završila je Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek tekstilni dizajn, u klasi profesorice Bojane Mikulić. Diplomirala i magistrirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek kiparstvo. Učestvovala je na kolektivnim izložbama studentskih radova na ALU Sarajevo, u Umjetničkoj galeriji BiH, … U julu 2012. godine, u sarajevskoj galeriji “Roman Petrović“, otvorena je njena prva samostalna izložba “Žabe”. Dobitnica je nagrade “Alija Kučukalić“ za najboljeg/u studenta/icu u školskoj 2011/12. godini.

U subotu, 16. jula 2016. godine (u 21:00 sat) svi zainteresovani će moći pogledati autobiografsku predstavu “I OVO…I ONO…I SVE!“ bosanskohercegovačkog glumca HARISA BURINE.

“I OVO…I ONO…I SVE!“ je (ne) stand-up komedija, autobiografska predstava bosanskohercegovačkog glumca Harisa Burine, u kojoj su uobličeni događaji i priče iz njegovog privatnog i profesionalnog života. Haris Burina, bosanskohercegovački pozorišni, televizijski i filmski glumac, rođen je 1963. godine u Zenici, gdje se i počeo baviti glumom kao član Dječije scene tadašnjeg Narodnog pozorišta Zenica. Završio je Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek Gluma, u klasi profesora Emira Kusturice, kao student druge generacije sarajevske Akademije. Još u toku studija, igrao je u kultnim predstavama “Audicija“ i “Tetovirano pozorište“, te je na taj način dao značajan doprinos stvaranju sarajevske Otvorene scene Obala. Od 1993. godine teatarsku karijeru nastavlja u Francuskoj, u kojoj ostaje nekoliko godina. U Toulouseu (Tuluz, Francuska) osniva pozorište “Theatre la Fenetre“ u okviru kojeg je nastao njegov autorski projekat – predstava “Ptice Sarajeva“, koja je premijerno izvedena 2001. godine. Osim u teatru, Haris Burina je ostvario veliki broj značajnih uloga igrajući na filmu i u TV-serijama. Između ostalih, izdvajaju se njegove uloge u sljedećim filmovima: “Go West“ (2005, režija: Ahmed Imamović), “Nafaka“ (2006, režija: Jasmin Duraković), “Nebo iznad krajolika“ (2006, režija: Nenad Đurić), “Dobro uštimani mrtvaci“ (2005, režija: Benjamin Filipović), i drugi.

Od 19. do 23. jula 2016. godine biće realizovana Likovna radionica i izložba u kojoj će učestvovati studenti i studentice Akademije likovnih umjetnosti Sarajevo. Likovna radionica će okupiti i povezati mlade likovne stvaraoce koji će, između ostalog, imati priliku da se međusobno bolje upoznaju, razmjene iskustva i ideje, te da kroz rad u inspirativnom ambijentu, koji pruža punu stvaralačku slobodu, istražuju vlastitu kreativnost i primjene stečena znanja i vještine. Voditeljica ove radionice je Ira Skopljak, a radovi nastali tokom trajanja radionice biće prezentirani na izložbi koja će biti otvorena u subotu, 23. jula 2016. godine u 14:00 sati.

U znak sjećanja na nedavno preminulog književnika ADMIRALA MAHIĆA, dugogodišnjeg prijatelja Društva MLAZ-Počitelj, u srijedu, 10. avgusta 2016. godine će biti realizovana izložba i poetsko veče (“Noć Admirala Mahića“) u sklopu 5. Međunarodnog karavana kantautora i pjesnika “NERETVANSKE VEDRINE 2016“.

Admiral Mahić (Banja Luka 1948. – Sarajevo 2015.) Završio je tehničku školu. Bio je vanredno upisan na Filozofski fakultet u Sarajevu, ali je pred rat napustio studije. Radio je kao mornar, ribar, konobar, poštar, radio spiker, novinar, … Za vrijeme posljednjeg rata, u opsadi grada Sarajeva, bio je zamjenik Glavnog urednika časopisa Glas Bosne i Hercegovine. Ujedno je vodio i literarni program Subotom u podne, u podrumu Pozorišta mladih u Sarajevu. Zajedno sa akademikom Muhamedom Filipovićem pokrenuo je inicijativu za osnivanje prvog PEN centra u Bosni i Hercegovini. Nakon oslobođenja grada Sarajeva uređuje časopis za poeziju i umjetničku fotografiju “Republika Poezije” u izdanju N.O. “Prokultura” – Sarajevo. Objavio je preko deset knjiga poezije. Za pjesme iz knjige “Ljubavni red vožnje” dobio je prvu nagradu publike i žirija na međunarodnom književnom Festivalu FAROPIS, u Starom Gradu, na otoku Hvaru. Pored poezije objavljivao je prozu, zabilješke s putovanja, drame; objavio je niz dramskih tekstova za djecu koji su emitovani na Radio Sarajevu. Bio je član Društva pisaca BiH i PEN-a BiH, član Društva književnika Hrvatske i PEN-a Hrvatske.

Od 18. do 27. avgusta 2016. godine će biti održan Internacionalni volonterski kamp “I care for Počitelj“, koji organizuju AdriaticGreeNet i UNESCO (Udine, Italija), u saradnji s Udruženjem građana Počitelj i Društvom MLAZ-Počitelj.

Zavirite u svijet umjetnosti Rikarda Druškića

Na web stranici www.rikardodruskic.wordpress.com otvorena je virtuelna galerija mladog sarajevskog umjetnika Rikarda Druškića u kojoj možete pogledati preko 100 radova u oblasti ilustracije, digitalne umjetnosti, slikarstva i street art-a.

Druškić je ilustrator i slikar iz Sarajeva koji je intrigantnom jednostavnošću svojih radova privukao mnoge obožavatelje diljem svijeta. Rikardov opus, koji broji preko 300 radova, bazira se na kombinaciji tradicionalne i digitalne tehnike slikanja, a dio radova čine i murali, te ulja na platnu.

Rikardo Druškić održao je samostalne izložbe u Sarajevu i Mostaru, a diljem svijeta izlagao je u sklopu grupnih izložbi u New Yorku, Miamiu, Los Angelesu i Taiwanu. Danas se čak dvadeset Rikardovih radova nalazi u Los Angelesu u Centru za digitalnu umjetnost – Los Angeles Center for Digital Arts (LACDA)

Dobitnik je brojnih međunarodnih priznanja, od kojih je posljednje osvojeno prvo mjesto u kategoriji apstraktne umjetnosti na međunarodnom takmičenju vizualne umjetnosti Art-Competition.net za rad “Početak”. Početkom 2015., Druškićev rad “Madness Continues” osvaja drugo mjesto na takmičenju “Imaginacija” u organizaciji američkog časopisa za nauku i umjetnost Mind Magazine. Prethodno su njegovi radovi “Madness Continuous” i “Depth” odabrani su od strane globalne platforme za promociju savremene umjetnosti see.mee koja ova dva rada prikazuje na ekranima čuvenog Times Square-a u New Yorku.

Veliko zanimanje za slikanje murala i uličnu umjetnost osiguralo mu je i učešće na prvom Festivalu Ulične Umjetnosti (FUU) u Sarajevu, unutar kojeg svoje stvaralaštvo prenosi u javni prostor kroz streetart. Druškićevi murali krase ulice Sarajeva i Mostara, a veliki broj murala, slika i tapeta krasi i zidove mnogih ureda i domova.

Druškić je i autor ilustracija za zbirku poezije pod nazivom “Tjeskoba” autora Zdravka Ostojića.

VIDEO INTERVJU – BOŽO VREĆO

Božo Vrećo je umjetnik, interpretator i autor sevdalinki rođen 18.10.1983. godine u Foči. Odrastao je sa majkom i dve starije sestre, a otac mu je preminuo kada je imao 5 godina. Majka je slikarka i uvijek mu je pružala podršku da se bavi umjetnošću. Nedavno je promovisao knjigu “Mila” koju je posvetio majci.

Knjiga je intimna ispovjest u kojoj Božo govori o svojoj porodici, očevom samoubistvom, majčinom životu koji je živjela između oca i maćehe.
“Mila” je ime Božine majke. O važnosti tog imena govori to da se unatrag čita kao Alim – jedno od 99 Božijih imena. Knjiga je spomenik ljubavi majke i sina, primjer tuge koje nastaju iz nesretnih veza i trpnje jer nikada ne bude onako kako srce kaže.

U relativnom kratkom roku promovisao je i tri singla u kojima je ostvario saradnju sa bendom Velahavle, Markom Luisom i sarajevskim producentom Adisom Kutkutom poznatijim kao Billain.

Trenutno je u Novom Sadu gdje radi na mjuziklu Koštana. Ova predstava po tekstu Bore Stankovića a u režiji Kokana Mladenovića trebala je biti postavljena u pozorištu na Terazijama u Beogradu. Međutim pozorište je ucjenilo reditelja Mladenovića da umjesto osobe transrodnog identiteta napravi audiciju za mladu glumicu za ulogu Koštane, na šta Mladenović nije htio pristati. Poslije niza peripetija, rasprava i odlaganja rad na predstavi je konačno počeo. Riječ je o koprodukciji Studentskog kulturnog centra Novi Sad “Fabrika”, Srpskog narodnog pozorišta i Centra za kulturu Tivat, gdje će se predstava premijerno odigrati 5. avgusta, a u septembru počinje svoj repertoarski život na sceni SNP.