Autor: urednik

Žiri u sastavu: profesorica Marina Katnić-Bakaršić iz BiH, producentica Jana Bäskau iz Njemačke, spisateljica Ana Stojanoski iz Makedonije proglasio je pobjednike i pobjednice 63. Internacionalnog teatarskog festivala MESS:

Grand Prix – “Zlatni lovorov vijenac za najbolju predstavu u cjelini”

• “Othello”, Vilnus City Theatre, Litvanija

Savremeni teatar bi uvijek trebao voditi publiku ka novim perspektivama i otkrivanju novih poveznica između tradicionalnog i današnjeg teatra. Oskaras Koršunovas uspijeva da Shakespeareov tekst učini više nego relevantnim za našu postkolonijalnu svakodnevnu stvarnost. Ova je predstava kreirala jedinstvenu formulu koja predstavlja izazov za gledaoce. Bazirana na Jagovim intrigama i manipulacijama, povezujući se sa publikom pomoću djelića pop kulture i, konačno, čineći to na veoma moderan način, predstava nam pokazuje kako bi novi teatar trebao izgledati. Politička manipulacija, zloupotreba moći, isključivanje, homofobija i naša ovisnost o konstantnoj prisutnosti medija pogađaju nas neočekivano snažno ovom savršeno orkestriranom i koreografski osnaženom produkcijom u nenaturalističoj scenografiji koja može biti opisana samo kao Gesamtkunstwerk.

Zlatni lovorov vijenac za najboljeg reditelja

• Oskaras Koršunovas za predstavu “Othello”

Koršunovas u ovoj predstavi bazira svoj režiserski metod na razvijanju mreže veza između dizajna svjetla, pozornice i likova s jedne strane, dok sa druge strane predstavlja ljubomoru, intrige i bolesnu ambiciju, tako da publika u ovu predstavu može ući kroz mrežu, odnosno teksturu veza između glumačkih ostvarenja, klasičnog komada i savremene režije. Želimo posebno naglasiti potpuno savremene interpretacije ovog klasika. Minimalistički, monohromatski, precizno – to su riječi koje definiraju njegovu režiju.

Zlatni lovorov vijenac za najbolje glumačko ostvarenje:

• Saulius Ambrozaitis kao Iago u predstavi Oskarasa Koršunovasa ″Othello“

Saulius Ambrozaitis, koji pripada mlađoj generaciji izuzetnog ansambla Oskarasa Koršunovasa, u ulozi Jaga zapravo je prototip influencera. Njegova glumačka prisutnost i inteligencija usklađene su sa virtuoznom agilnošću, koja ga čini centrum ove eminentno političke predstave. On dominira scenom, poigrava se sa tradicionalnim i modernim, pokazuje kako glumac treba stvarati tako važnu ulogu, a istovremeno savršeno sarađuje sa svim ostalim glumcima na sceni. Njegov je Jago bio istinski šekspirovski čak i u izletima koje je režiser pravio da bi komunicirao pop kulturu i obratio se današnjoj publici. Njegova je gluma precizna, prirodna, ona proizvodi lik koji precizno transformira dramski narativ u scensku izvedbu. Iako je veoma mlad, on na sceni djeluje kao iskusan glumac, a njegova transformacija nije samo fizička i psihološka već istinski dolazi iz dubine njegovoga bića.

• Varja Đukić kao Danica u predstavi „Pod oba sunca“ Borisa Liješevića

Varja Đukić igra glavnu žensku ulogu u ovoj scenskoj adaptaciji romana Ognjena Spahića o ljubavi u sjeni rata i destrukcije, patnje, otuđenja i traume. Suptilno oblikujući ulogu, gotovo utišano igrjući emocionalne nijanse, ona postiže da kao dio publike slušate svaku njenu riječ, koja vas pogađa pravo u srce. Varja Đukić stvara svoju ulogu Danice u vipestrukom spektru emocija, od krhkosti i nježnosti do samosvijesti i čvrstine zahvaljujući svom glumačkom potencijalu i sposobnosti da stvara prema režiserskim indikacijama. Njena se Danica transformira pred našim očima. Suptilni glumački stil, dominantan emocionalni spektar i racionalana karakterizacija ključni su aspekti njenog glumačkog potencijala.

Nagradu “Rejhan Demirdžić” za najboljeg mladog glumca:

• Oleksandr Rudynskyi kao Kaligula u predstavi Ivana Uryvskog ″Kaligula“

(National Academic Drama Theater Ivan Franko)

Oleksandr Rudynskyi kao Kaligula otjelovljuje ulogu sa glumačkom preciznošću i fascinantnom, gotovo ranjivom fizikalnošću koja odražava suštinsko razumijevanje jasnog formalnog jezika režije Ivana Uryvskog. Doživljavamo političara koji više nije pripitomljen etikom, zakonima ili moralom, u svijetu koji je na rubu. Na tom fonu odjednom se ukazuje oholost Vladimira Putina, što izaziva duboko poštovanje prema očuvanju glumačkog integriteta, čime zrači cijeli ansambl. Njegovu su izvedbu vodile režiserove indikacije; u njoj dominira racionalna perspektiva ludila njegovoga lika. Oleksandr Rudinsky svojom glumom pokazuje kako jedan mladi glumac treba utemeljiti ulogu na cjelokupnom kontekstu, ne samo onome iz predstave, već sveukupnom sociopolitičkom. Njegov Kaligula dominira scenom u takvoj performativnoj perspektivi nasuprot prirodnoj glumačkoj inicijativi.

Specijalno spominjanje stručnog žirija:

1. Scenska adaptacija romana, Ognjena Spahića “Pod oba sunca”, nastala u saradnji režisera Borisa Liješevića i dramaturginje Stele Mišković sa autorom, prepliće različite vremenske planove ratnog i postratnog vremena sa nezaboravnim poetskim pristupom koji stvara univerzum što nadilazi naturalističku interpretaciju.
2. Jasper Narvaz impresionira u “Chotto Desh” Akrama Khana (Akram Khan Company, Velika Britanija), potpuno očaravajućim jezikom pokreta u kombinaciji savremenog plesa i Kathaka kao jednog od najvažnijih oblika indijskog klasičnog plesa, što u konačnici postaje scenska prezentacija kompleksne ljepote.
3. Impresivno obavljen posao MESS tima, posebno tehničke službe i odjela za produkciju u uslovima složenog planiranja vremena i pripreme scene.

O Zlatnom lovorovom vijencu za najbolju predstavu Malog MESS-a odlučila su djeca svojim glasovima i ovogodišnja pobjednica je predstava “Gidionov čvor” u režiji Selme Alispahić.

Zlatni lovorov vijenac publike 63. Festivala MESS dobila je predstava „Chotto Desh“.

Osim nagrada koje dodjeljuje žiri festivala MESS na svečanoj ceremoniji su objavljeni i dobitnici nagrada koje dodjeljuju medijski pokrovitelji Festivala MESS:

• Oslobođenje – Zlatna maska Oslobođenja za predstavu “Alice u krevetu”
• Radio Sarajevo – “Sound of MESS“ – „Kaligula“

Ovogodišnji Festival su podržali Ministarstvo kulture sporta KS i FBiH, Grad Sarajevo, Općina Centar, Općina Novo Sarajevo, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS, Goethe Institut, Ambasada Savezne Republike Njemačke Sarajevo, Heinrich Boell, BH Telecom, BH Pošta, Kupikartu.ba a od ove godine oficijelno vozilo Festivala je Peugeot.

Ovogodišnji 63. MESS predstavio je 12 predstava od kojih je 11 bilo u zvaničnoj selekciji i 6 predstava na Malom MESS-u. Više od 400 festivalskih gostiju stiglo je u Sarajevo iz Bosne i Hercegovine, Ukrajine, Litvanije, Burkine Faso, Velike Britanije, Italije, Njemačke, Mađarske, Hrvatske, Kosova, Srbije, Crne Gore. Publika je gledala predstave koje su donijele mnoštvo tema i emocija: tugu, ljutnju i maštu, svijet ljubomore, povjerenja i izdaje, fragilnost života i borbu protiv otuđenosti; strah i kompromis običnih ljudi u vremenima krize; umjetnost na granici pristojnosti, humanosti i etike; ljubav u sjeni rata i poraća, izmučena patnjom, otuđenostima i traumama; nacionalizam, klimatske promjene i još mnogo toga.

Festival je završen prvim gostovanjem u Sarajevu produkcije jednog od najvećih svjetskih koreografa Akram Khana i predstavom „Chotto Dash“ koja slavi otpornost ljudskog duha u savremenom svijetu.

Projekcija dokumentarnog filma „Memoirs of a Massacre“ – Sjećanje na masakr, britanske rediteljice Nicky Bolster, bit će održana u ponedjeljak 09. oktobra u kino sali Općine Novi Grad sa početkom u 19 sati. Film donosi detalje o masovnom ubistvu više od 1000 mirnih demonstranata na trgu Rabaa u Kairu koji su se 14. avgusta 2013. godine okupili kako bi pružili podršku tadašnjem, prvom i jedinom, demokratski izabranom predsjedniku Egipta, dr. Mohamedu Morsiju. Film je premijerno prikazan početkom avgusta u prostorijama Britanske akademija filmske i televizijske umjetnosti (BAFTA), a od tada je uspio osvojiti i nagradu za najbolji dugometražni dokumentarac na Sweden Film Awards. Ulazak na sarajevsku projekciju je slobodan.

Pozivajući sve građane Sarajeva da pogledaju film, bivši predsjednik Egipatske unije u Bosnu i predstavnik Egipćana u Bosni i Hercegovini, Farid Al-Zayat, istakao je da je maskrom na trgu Rabaa u Kairu egipatska demokratija otišla u prošlost. „Sve do danas, odgovorni za zločin koji je trajno uništio brojne egipatske porodice nisu odgovarali pred zakonom. Ove lične priče želimo podijeliti sa bh. javnošću koja iz svog iskustva vrlo dobro zna kako je preživjeti zločin i čekati na pravdu“, kazao je Al-Zayat te dodao da će nakon projekcije filma biti održana i panel diskusija na kojoj će se dati širi društveno-politički kontekst ovog slučaja.

„Učesnici na panel diskusiji bit će historičar, producent i scenarist Nihad Kreševljaković te kao poseban gost dr. al-Moncef al-Marzouki, aktivista za ljudska prava i predsjednik Tunisa u periodu 2011-2014“, naveo je Al-Zayat i pozvao građane da se aktivno uključe u diskusiju.

Nakon intervjuisanja više od 200 svjedoka, organizacija Human rights Watch je u avgustu 2014. godine objavila izvještaj u kojem je slučaj okarakterizirala kao „zločin protiv čovječnosti“. Na desetu godišnjicu masakra izvještaj je objavila i organizacija Amnesty International nazvavši ga „Egipatska decenija srama“. O slučaju za koji do danas niko nije odgovarao, pisali su i poznati svjetski mediji kao što su Al Jazeera, Deutsche Welle, The Guardian te The Washington Post.

„Memoirs of a Massacre“ donosi svjedočanstva očevidaca koji su prisustvovali događaju među kojima su ključni britanski tjelohranitelj Craig Summers, koji je na trgu bio sa snimateljem koji je upucan, te fotograf agencije Associated Press, Mosa'ab Elshamy, koji je fotografisao masakr. U filmu između ostalih još govore i novinar The New York Times, David D. Kirkpatrick, član britanskog parlamenta, Crispin Blunt, te aktivistica za ljudska prava i autorica izvještaja Human Right Watch o Rabaa masakru, Sarah Leah Whitson.

„Udruženje dijaspore Egipta u Bosni i Hercegovini“ organizuju projekciju i panel diskusiju u Sarajevu kao gradu kojeg vide kao prijestolnicu multikulture i suživota i gradu koji je nažalost doživio slična iskustva nasilja i nepravde u svojoj bliskoj prošlosti. Događaju će prisustvovati istaknute ličnosti iz raznih oblasti kulture i umjetnosti, mislioci i udruženja te branioci ljudskih prava i sloboda u BiH i regionu.

Na posljednjem festivalskom MESSpressu razgovarano je o predstavama „Wakatt“ i „Gidionov čvor“ koje su večeras na programu Festivala MESS. Večerašnja izvedba „Gidionovog čvora“ (18 sati, Pozorište mladih) bit će prevođena na znakovni jezik, dok je „Wakatt“ u 19 sati i 30 minuta na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo.

Serge Aime Coulibaly, jedno od vodećih imena u polju savremenog plesa na afričkom kontinentu danas, sa svojom trupom Faso Danse Theatre predstavit će se u 19 sati i 30 minuta predstavom „Wakatt“ na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo. Riječ je o predstavi koja propituje kompleksne savremene izazove: nacionalizam, klimatske promjene i još mnogo toga. „Otvaramo brojna pitanja aktuelna u današnjem svijetu, svijetu u kojem je Planeta spaljena i na sceni imamo pepeo i istopljeno zlato i gledamo takmičenje ljudi u pohlepi, koji uvijek žele više i koji gledaju kako da maksimalno iskoriste sve resurse ne brinući o okolišu“, pojasnio je Coulibaly. Predstava ima dva dijela, u prvom se otvaraju mnogi problemi, da bi se potom krenulo u potragu za novom humanošću. “To je okosnica naše trupe, da se ne bavimo različitim stilovima koliko iskrenim dijalogom sa ljudima kroz pokret“, istakao je reditelj i koreograf Coulibaly.

Budući da su pripreme počele još u doba covida, iznimno je bilo zahtjevno raditi na postavci ovog djela. „Otkrivali smo i sebe kroz ovaj proces, natjerani da se naviknemo na nove okolnosti u kojima smo otkrili velikodušnost koja dolazi od brige za druge. Važno nam je da sa smo osmislili govor tijela koji će svima razumljiv“, istakao je Ahmed Soura, jedan od aktera predstave. „Iskrenost nam je važna jer svaki izvođač donosi i dio sebe na scenu i tako se direktno ostvaruje kontakt s publikom. Afrika jeste važan dio predstave, ali ovo nije neka egzotična predstava samo zato što smo afrički umjetnici, mi smo dio svijeta kao cjeline koji našoj publici nudimo jedinstveno iskreno ljudsko iskustvo“, zaključio je Coulibaly.„I kao umjetnica i kao majka imala sam potrebu da ovaj tekst i adresiramo aktuelna pitanja nasilja u školama, bullyinga, da dotaknemo svakoga ko je imao problem sa obrazovnim sistemom. Ovo je hrabra predstava, koja je uzdrmala većinu ljudi koji su je pogledali, a među njima je bilo mnogo roditelja, prosvjetnih radnika, srednjoškolaca, osnovaca“, istakla je Selma Alispahić, rediteljica predstave i glavna glumica. Posebno se osvrnula na činjenicu da je ovo prvi put da radi duodramu nakon dvadeset i jedne godine izvođenja jedne od najboljih predstava „Ay, Carmela“ sa pokojnim kolegom Draganom Jovičićem. „Ne može mi niko nadoknaditi gubitak partnera kao što je bio Dragan, zbog toga sam dobro promislila prije nego sam se odlučila za duo dramu, jer tu se ogleda istinsko partnerstvo, povjerenje i poštovanje među kolegama. Džana je sjajna glumica i zadovoljstvo je bilo raditi s njom što je nekad ličilo na pravu jazz seansu u radi i igranju i u toj ljepoti. Napravila sam predstavu koju bih i ja voljela pogledati u vremenu kad ovakvi formati iščezavaju sa scene. Dali smo glas onima koji šute i naš rad sigurno nije uzaludan“, zaključila je Alispahić.

Na redovnom festivalskom MESSpressu razgovarano je o projektu Dramadžiluk i drami „Tama na rubu grada“ te predstavi „Pod oba sunca“ u produkciji Kraljevskog pozorišta „Zetski dom“ iz Crne Gore u režiji Borisa Liješevića prema tekstu Ognjena Spahića, koja je na progamu 63. MESS-a večeras u 20 sati na sceni Pozorišta mladih Sarajevo.

Dario Bevanda, jedan od autora dramskih tekstova odabranih za scenska čitanja prvog Dramadžiluka istakao je važnost ovog programa za vidljivost savremenih dramskih tekstova. „Tama na rubu grada“ je tekst o dvije žene koje žive od čišćenja tuđih kuća i stanova koje u jednom stanu nalaze diktafon i kutiju sa starim audio kasetama zvučnih zapisa, koje je Stanar vodio tokom rata. „Mislim da su u Bosni i Hercegovini još uvijek nedovoljno zastupljeni suvremeni dramski pisci, pa se nadam da će i ovakav projekat promovirati njihov značaj. U pisanju ne razmišljam da li će doživjeti postavku na scenu iako sam se ranije time više opterećivao, a zapravo se više trudim da se bavim zanimljivim i aktuelnim društvenopolitičkim pitanjima“, istakao je Bevanda.

Predstava „Pod oba sunca“ nastala je po romanu Ognjena Spahića koji je po narudžbi pisao za „Zetski dom“. Dramaturgiju i dramatizaciju potpisuje Stela Mišković. „Ovo nije ljubavna predstava, ali je o ljubavi izmučenoj patnjom. Bilo je zadovoljstvo raditi na Ognjenovom tekstu u kojem smo trudili da zadržimo monološku formu“, istakla je Mišković.

„Nema razlike u kojoj je formi djelo nastalo ako sadrži onu dramsku esenciju u sebi i zbog toga sam se neizmjerno obradovao kad sam pozvan da radim ovaj uzbudljiv dramski tekst koji prikazuje raspad jednog sistema, a s njim i raspad ljudi, porodica i svjetova gdje najviše stradaju najmoralniji sinovi tog sistema“, objasnio je reditelj Boris Liješević.

Varja Đukić višestruko nagrađivana glumica prisjetila se i svojih prvih dolazaka na MESS 80-tih godina još kao studentica Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, te poslije i kao glumica u brojnim predstavama. „MESS je sinonim za teatar i Sarajevo i to ono Sarajevo koje je imalo kontinuitet teatra pod opsadom, što nama koji živimo ovaj poziv posebno znači“, rekla je Đukić. „Cijeli ansambl učinio je da nastane jedna kreacija kako bismo nadgradili Ognjenov roman, a posebno je teško raditi na tekstovima za koje vas veže lično iskustvo. Utoliko mi je dragocjeno što baš ovu predstavu igramo večeras“, objasnila je Đukić.

Posebno emotivno o Festivalu i Sarajevu je govorio i glavni glumac predstave, Srđan Grahovac, objašnjavajući da koliko se u BiH 90-ih dogodila eksplozija, u Crnog Gori je to više bila implozija. „Mi i dalje osjećamo te posljedica, toga svega što nije izašlo van, pa to sve i dalje bubri i iz toga ispadaju razni čirevi, zbog čega su ovakvi tekstovi važni“, istakao je Grahovac.

Zijah Sokolović i Maja Izetbegović razgovarali su jutros na festivalskom MESSpressu o predstavi „Ivanov“ Paola Magellija nastalu u produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo, dok su Sead Pandur i Adnan Kreso govorili o predstavi „Totovi“ u režiji Andrasa Urbana u produkciji SARTR-a. Obje predstave su večeras na programu 63. Festivala MESS u 19 sati i 30 minuta („Ivanov“, NPS) i u 22 sata (Totovi, SARTR). Zajedno sa predstavom „Noć s Aleksom“ čine bh. selekciju na 63. MESS-u.

Zijah Sokolović, četverostruki dobitnik Zlatnog lovorovog vijenca za najbolje glumačko ostvarenje na Festivalu MESS, nadahnuto je govorio o predstavi „Ivanov“, svojoj ulozi Grofa, te radu sa Magellijem i općenito o teatru danas. „Magelli je svjetski putnik u umjetničkom lutanju koji je stigao i u Narodno pozorište i postavio jednog neobičnog Ivanova. Trudio sam se da „Grofove“ iz izvedbi Kvrgića, Despota unesem u svoju izvedbu. Šebeljski je čovjek prošlog vremena, koji je, kako sam lik kaže, nekad bio „bogat, slobodan i ponekad sretan“. Ljudi danas uglavnom nisu ni bogati ni slobodni ni sretni, ali ono što ovaj lik ima je vrlina koje nedostaje i ovom vremenu – a to je ponos, nepristajanje na prodaju titule što zanimljivo rezonira sa današnjim vremenom kada se čini da je sve na prodaju. Zadovoljstvo je bilo raditi sa Paolom i cijelim ansamblom i nadam se da ću dio tog Grofovog ponosa očuvati i kao čovjek današnjice“, ispričao je Sokolović. Kako je istakao svijet se mijenja ali umjetnost ostaje. „Mi smo Čehovljevi likovi kojima je potrebno isprazno slavlje da bismo upotpunili vlastite praznine. Zato je važno raditi klasike koji su aktuelni i u današnjem vremenu“, zaključio je Sokolović

Sa Pozorišnih igara u Jajcu predstava se vratila sa nagradom za najbolju predstavu, za najboljeg glumca Aldina Omerovića, za najbolju glumicu Maju Izetbegović, te za kostimografiju koju potpisuje Lejla Hodžić. „Drago mi je što smo lik Saše postavili u moje godine i kako bi Saša u ovim godinama promišljala sve svoje odnose. Divno je bilo surađivati i sa Paolom i sa Ziketom, i mislim da je riječ podrška ključna za ovaj cijeli projekat, što i jeste najveće bogatstvo za nas umjetnike i umjetnice“, istakla je Maja Izetbegović. Maja je učesnica i novog programa Dramadžiluk u kojem je čitala dramski tekst „Tama na rubu grada“ Darija Bevande. „Sretna sam što učestvujem u prvom Dramadžiluku i to baš na Darijevom tekstu jer smo zajedno studirali i već sam igrala u jednom komadu postavljenom prema njegovom tekstu. Nama je bilo vrlo značajno, uzbudljivo i novo iskustvo“, ispričala je Izetbegović.

„Groteska i satira omiljeno su igralište za glumce da otkrivaju svoje druge strane i izađu iz zone komfora i još od Akademije sam priželjkivao da radim na ovakvoj predstavi kao što su „Totovi“, rekao je Sead Pandur.  Za rad sa Andrasem kaže da je iznimno intenzivan, ali i vrlo prijatan, Pandur je posebno izdvojio sjajan dramaturški rad kolegice Vedrane Božinović, koja je upravo poznavajući glumački habitus napravila dramaturgiju tako da sve funkcionira na sceni. „Ovo je nešto drugačija predstava od onoga što je publika navikla u Urbanovoj režiji, to je jedan klasičan komad ali sa elementima Andrasevog rediteljskog potpisa koji su, ipak, prepoznatljivi publici“, objasnio je Adnan Kreso o predstavi „Totovi“.

Jedan od najboljih evropskih ali i svjetskih reditelja, Litvanac Oskaras Koršunovas, razgovarao je danas na redovnom festivalskom MESSpressu s novinarima, zajedno sa članovima ansambla predstave „Othello“ koja će biti izvedena večeras u Narodnom pozorištu Sarajevo u okviru 63. Festivala MESS.

Ovo je sedmi put da postavlja Šekspirovo djelo te je objasnio zašto u ovom legendarnom dramskom piscu iznova nalazi inspiraciju za svoj rad. „Šekspir u svojim djelima oslikava i današnje vrijeme, a rijetko ga se sreće na teatarskim scenama jer nije politički korektan. On je višeslojni autor, koji se bavi suštinom i dubinskim pogledom na realnost, a ideologije današnjice stvari gledaju prilično površno, sve je osmišljeno za brzu upotrebu i vrijednost svega opada“, ističe Koršunovas. Prema njegovim riječima Šekspira možemo gledati i kroz prizmu ljubavi, konflikt stare i nove epohe. „Živimo u svijetu u kojem je taj konflikt intenzivan, ne samo fizički nego i metafizički, duhovnom, emotivnom, to su te matrice Šekspira zbog kojih mi je kao umjetniku uvijek zanimljivo raditi na njegovim tekstovima“, zaključio je.

Glumica Digna Kulionyte koja tumači lik Desdemone istakla je da je za nju rad na ovoj predstavi bio kao prolaz u stvarni svijet teatra kroz koji su vidjeli kako se radi na velikim profesionalniim produkciijiama budući da su nedavno diplomirali na Akademiji. „Zahvaljujući činjenici što smo imali mnogo vremena za rad na predstavi mogli smo sve slojeve teksta da preradimo u cijelom tijelu i duhu, a potom je počela magija na sceni“, objasnila je Kulionyte. Saulius Ambrozaitis, koji tumači lik Jage, objasnio je kako su se spontano kolege na sceni igrale kolutovima za kablove kada je Oskaras rekao „To je to!“ i potom su tražili sve veće i veće. „Iz te spontane igre na sceni gigantski kolutovi su počeli diktirati sam tok predstave, a Oskaras je ovo sve već vidio i prije nego smo počeli raditi na sceni. Zbog činjenice da smo sve ovo radili u doba pandemije, učinilo nas je to jačim i usmjerenim ka jednom cilju“, objasnio je Ambrozaitis.

„Sa promjenom vremena mijenja se i pozorište, u pozorištu se ne govori o estetici ali se govori o etici, totalni režiserski teatar nestaje, postaje dinosaurus, i možda predstavljam posljednju generaciju tog teatra. Večerašnja predstava je režisersko pozorište koje govori na jeziku teatra, to je pozorište koje koristi metafore, koje stvara koncepciju, ono što je novo su ljudi, oni čine suvremeni element u predstavi koja nije teatar radi teatra nego govori o aktuelnim stvarima koje se vide kroz lik Otela“, izjavio je Koršunovas.

Festivalska publika imala je već četiri puta gledati njegova ostvarenja, a 2001. osvojio je nagradu za najboljeg mladog reditelja za „Majstora i Margaritu“. Potom je 2003. osvojio nagradu kritike za „Cara Edipa“, dok je 44. Festival MESS 2004. otvoren predstavom „Romeo i Julija“. Posljednji put Korušnovasova produkcija predstavila se 2016. predstavom „Galeb“. „Hvala što ste nas ponovo pozvali na Festival MESS i drago mi je da sam opet u Sarajevu, jer Sarajevo ima posebno mjesto u mom srcu. Bio sam u poslijeratnom vremenu i to mi je jako važno!“, poručio je Oskaras Koršunovas na kraju MESSpressa.

Drugu noć Festivala MESS održana je festivalska premijera predstave „Alice u krevetu“, prema tekstu Susan Sontag, a u režiji Zoltána Balázsa, kojom koproducenti Scena MESS, SARTR i Maladype teatar obilježavaju 90 godina od rođenja Susan Sontag, i 30 godina od premijere predstave „Čekajući Godoa“  koju je režirala u opkoljenom Sarajevu. Produkcija će biti predstavljena na Budimpeštanskom proljetnom festivalu 2024. U predstavi glume Snežana Bogićević, Ana-Mia Karić, Kemal Rizvanović, Sanjin Arnautović, Matea Mavrak, Hana Zrno i Enes Kozličić. Kostimografiju potpisuje Ljiljana Majkić, aranžman i korepeticiju Tijana Vignjević, a dramski predložak Susan Sontag prevela je Senada Kreso.

U režiji Zoltána Balázsa koji potpisuje i dramaturgiju i scenografiju, predstava je dinamična posveta Sontaginim humanitarnim naporima u Bosni i Hercegovini i njenom nepokolebljivom vjerovanju u jednakost. „Veliko zadovoljstvo je raditi sa ljudima u SARTR-u, sa kolegama iz Festivala MESS a posebno raditi na tekstu velike Susan Sontag, koji je prilično zahtjevan i trebalo je otkrivati njegovu višeslojevitost i višeznačnost. Glumci su to odmah prepoznali i uložili su svu kreativnost u proces i drago mi je da imamo atipičnu teatarsku predstavu u kojoj vjerujem da će publika prepoznavati sve simbole i apstrakcije koje smo povezali i sa govorom tijela i drugim elemetima“, izjavio je Zoltán Balázs.

Drama, za koju je Sontag rekla da odražava “tugu, ljutnju i maštu”, spaja Alice James sa Carrollovom Alice. „Prvi put sam čitala tekst koji je napisala još 1991, inspirisana stvarnom Alice James i ovo nije historijski komad nego egzistencijalizam kojim se Susan prirodno bavila jer je bila genijalac. Sa Zoltánom smo radili prvi put nešto što možda nije blisko kulturi našeg pozorišta i bio je to izuzetan trening i intelekta i tijela i taj proces je bio spoznaja sebe samoga“, objasnila je Snežana Bogičević, koja tumači ulogu Alice.

Noć ranije na otvaranju Festivala Nihad Kreševljaković, također jedan od producenata ove predstave, istakao je kako je Susan Sontag svojim boravkom u opkoljenom Sarajevu ukazala na važnost umjetnosti, umjetnika i umjetnica, intelektualaca i intelektualki u dramatičnom vremenu. „Smatram da je jako važno da mlade generacije saznaju više o Susan Sontag, o njenim idejama i njenom zalaganju za mir. Da to ne bude samo ime trga, već da zaista proniknu u to kako je ona razmišljala i kako danas glumci tumače te njene ideje“, izjavila je ranije kreativna producentica predstave Sylvia Huzsár.

Prva repriza na repertoaru SARTR-a i Festivala MESS je u ponedjeljak, 02. oktobra u 20 sati, a ulaznice i za ovu izvedbu su odavno rasprodane.

Ranije danas u okviru MESS OFF programa prikazani su filmovi Pjera Žalice „Godot Sarajevo“ i Nihada Kreševljakovića „Don't cry for me, Sarajevo“ koji su približili rad Susan Sontag na predstavi „Čekajući Godoa“ prije 30 godina u opkoljenom Sarajevu.

Izvedbom predstave „Caligula“ Ivan Franko nacionalnog dramskog teatra iz Kijeva u režiji Ivana Uryvskog, otvoren je 63. Internacionalni teatarski festival MESS. Publika je ovacijama pozdravila umjetnice i umjetnice koji su stigli iz Ukrajine a čije je učešće na ovogodišnjem MESS-u realizirano u partnerstvu sa Delegacijom Europske unije u BiH.

„Živimo u svijetu i vremenu karakterističnom po sukobima, ratovima, društvenim i prirodnim katastrofama. Destrukciji nije izloženo samo materijalno naslijeđe već i naš duhovni svijet. Narušen je kolektivni, ali i naš individualni, psihološki mir. Krenite sa nama u ovu devetodnevnu plovidbu i uvjerite se da je Festival MESS čamac za spasavanje ljudske duše!“, istakao je Nihad Kreševljaković, direktor Festivala na ceremoniji otvaranja u Narodnom pozorištu Sarajevo.

U Bosnu i Hercegovinu i Sarajevo ove godine dolaze trupe iz Ukrajine, Litvanije, Burkine Faso, Velike Britanije, Italije, Njemačke, Mađarske, Hrvatske, Kosova, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Publika će vidjeti produkcije iza kojih stoje Oskaras Koršunovas, Serge Aime Couulibaly, Paolo Magelli, Andras Urban, Boris Liješević, Ivica Buljan, Blerta Neziraj, David Stohr, Irena Popović.

U dvanaest produkcija u zvaničnom programu i šest u okviru Malog MESS-a prepliću se: tuga, ljutnja i mašta, svijet ljubomore, povjerenja i izdaje, fragilnost života i borba protiv otuđenosti; strah i kompromis običnih ljudi u vremenima krize; umjetnost na granici pristojnosti, humanosti i etike; ljubav u sjeni rata i poraća; nacionalizam, klimatske promjene i još mnogo toga. Festival će zatvoriti prvo gostovanje u Sarajevu produkcije jednog od najvećih svjetskih koreografa Akram Khana, predstava „Chotto Dash“ koja će slaviti otpornost ljudskog duha u savremenom svijetu.

Ovogodišnji Festival podržali su Ministarstvo kulture sporta KS i FBiH,Grad Sarajevo, Općina Centar, Općina Novo Sarajevo, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS, Goethe Institut, Ambasada Savezne Republike Njemačke Sarajevo, Heinrich Boell, BH Telecom, BH Pošta, Kupikartu.ba a ove godine oficijelno vozilo Festivala je Peugeot.

Ovogodišnji, 63. Festival MESS trajat će do 08.10.2023. kada će biti proglašeni dobitnici Zlatnih lovorovih vijenaca u različitim kategorijama.

Na trgu Jurislav Korenić ispred Pozorišta mladih, orkestar Pocoloco je zvanično otvorio novo izdanje Malog MESS-a performansom “Pjeva mi se pjesma”.

Dječiji osmjesi, radost I veselje prolamali su se ispred Pozorišta mladih, gdje su mališani svih generacija uživali u performansu.

I ovogodišnji Mali MESS je posvećen inkluziji, gdje mališani kroz predstave na pravi način uče o uvažavanju svojih vršnjaka sa teškoćama u razvoju I djece sa invaliditetom. Inkluzivni teatar potiče empatiju i razbijanje predrasuda, a gledateljima pomaže da bolje razumiju životne izazove. Pozorište mladih je postao prvi naš teatar prilagođen djeci sa teškoćama i osobama sa invaliditetom.

Danas na repertoaru je predstava  „Ježeva kućica“, rađena po tekstu Branka Ćopića, a u režiji i scenariju Dubravke Zrnčić-Kulenović.„Bajka za van“, još jedna predstava teatra Pocoloco iz Hrvatske, biće odigrana u Velikom parku u 13 i 15 sati. Predstava „Pale sam na svijetu“, rediteljice Vere Pfaff biće odigrana u Servisnom centru udruženja „Dajte nam šansu“. Ovogodišnji program Malog MESS-a donosi i rediteljsko i glumačko ostvarenje Selme Alispahić, predstavu „Gidionov čvor“, koja će biti tumačena i na znakovnom jeziku, a na repertoaru je 06. oktobra na sceni Pozorišta mladih Sarajevo. Narednog dana, također u Pozorištu mladih, biće odigrana predstava „Mala Frida“ koja dolazi iz Hrvatske, a koja je u režiji Anice Tomić. Veliko finale biće upriličeno 8. oktobra, zadnji dan Festivala, u Narodnom pozorištu u dnevnom i večernjem terminu, u 14 i 19:30, a u pitanju je predstava „Chotto Desh“, iz Velike Britanije,velikog koreografa Akram Khana. Podsjećamo da je ovaj performans poklon direkcije Festivala MESS svojoj publici i da su karte besplatne, te se mogu preuzeti u kancelariji J.U.MESS-a .

Ovogodišnji Mali MESS je ove godine posebno podržan i od Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo, Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, Vlada Kantona Sarajevo, Opština Centar i Opština Novo Sarajevo i JP BH Pošta. Ulaznice za predstave u programu “Mali MESS” su i ove godine besplatne, a karte se mogu preuzeti u direkciji Festivala MESS, svakim danom u terminu od 11.00 do 19.00 sati.

Povodom otvaranja 63. Internacionalnog teatarskog festivala MESS danas je u Sarajevu održan panel „Rat i umjetnost“ koji je predstavljao razgovor o iskustvima bh. i ukrajinskih umjetnika i umjetnica u radikalnim okolnostima. U razgovoru su učestvovali Ivan Uryvskyi, reditelj predstave „Caligula“ ukrajinskog Nacionalnog akademskog dramskog teatra „Ivan Franko“ iz Kijeva koja sutra otvara ovogodišnji MESS, uz podršku Delegacije Evropske unije u BiH,  Ihor Poshyvailo, direktor Maidan muzeja iz Kijeva, Jasminko Halilović, direktor Muzeja ratnog djetinjstva, Hana Bajrović-Čardaković, autorica knjige i izložbe „Teatar pod opsadom“ te Nihad Kreševljaković, direktor Festivala MESS.

“Važno nam je govoriti o ovoj temi u nadi da će mlade generacije koji se rata ne sjećaju osvijestiti važnost stvaranja i očuvanja samoga sebe u vremenu razaranja, važnost ostajanja na pravoj strani historije, važnost očuvanja ispravnih vrijednosti, ali i da će ljudi koji su bili dijelom teatarskog djelovanja u periodu rata osvijestiti i podsjetiti se koliko je važno to što su radili i to čime su se bavili, jer jaču poruku od toga nam ne mogu poslati”, rekla je Bajrović-Čardaković ističući da je to upravo dokaz koliko je umjetnost u ratu potrebna za očuvanje ljudskog dostojanstva.

Sarajevsko iskustvo „Teatra pod opsadom“ opovrgnulo je izreku da muze umjetnosti zanijeme kad topovi zagrme. U Sarajevu pod opsadom realizirano je 57 teatarskih premijera, preko 2000 različitih teatarskih izvedbi i hiljade drugih umjetničkih programa. „Festival MESS je nakon vanrednih teatarskih produkcija pod opsadom u poslijeratnom periodu iznjedrio kulturološki program „Modul Memorije“ koji se bavi umjetnošću nastalom u ratnim okolnostima i njeguje ono što bi umjetnost trebala da bude uvijek – spoj etike i estetike. U trenutku kad traje agresija na jednu zemlju, najelementarnija je stvar jednu od predstava iz te zemlje dovesti na ovaj Festival i pružiti podršku njenim umjetnicima i umjetnicama“, zaključio je Kreševljaković

Ivan Uryvskyi, reditelj predstave „Caligula“ ukrajinskog Nacionalnog akademskog dramskog teatra „Ivan Franko“ iz Kijeva približio je iskustvo djelovanja umjetnika i umjetnica u Ukrajini od početka agresije, ističući njihovu predanost da nastave svoj rad i čak i u skloništima donesu nadu, inspiraciju i pozitivnu energiju. „Nakon dva dana puta presretni smo što smo u Sarajevu, jer na početku rata u Ukrajini nismo mogli ni zamisliti da ćemo sa našom predstavom gostovati negdje u inostranstvu ii jako smo uzbuđeni zbog toga“, istakao je Uryvskyi.

Ihor Poshyvailo, direktor Maidan muzeja iz Kijeva koji se razgovoru pridružio putem video linka naglasio je da se destrukcijom infrastrukture pokušava srušiti ukrajinska kultura i identitet. „Kulturni djelatnici i djelatnice u Ukrajini odlučni su u namjeri da kroz svoje stvaralaštvo pokažu svijetu i Evropi šta su ukrajinski teatar i kultura. Važno mi je što prolazimo ovo sve zajedno sa ljudima Ukrajine koji kroz naše djelovanje mogu razumjeti i strahote i iskustva ljudi u drugim kriznim područjima u svijetu“, poručio je Poshyvailo. 

„U ovom historijskom trenutku važno je izgraditi vezu između Sarajeva i Ukrajine. Ihor je jedan od stubova kulturne i muzejske scene i čovjek koji je uradio puno na zaštiti kulturno-historijskog naslijeđa i pomogao evakuaciju građe Muzeja ratnog djetinjstva. Muzej trenutno ima eksponate od preko tri stotine ukrajinske djece, i imamo prvu izložbu u Kijevu. Snažno smo fokusirani na dokumentaciju i Muzej ratnog djetinjstva je mali most između naše dvije zemlje, a u planu nam je i stalna postavka u Kijevu“, istakao je Halilović te objasnio da je zbog svega toga značaj kulture i umjetnosti u ratu poput hrane i vode jer pomaže ljudima da prežive.