Autor: urednik

U okviru 19. Majskih muzičkih svečanosti, pred sarajevskom publikom će se predstaviti španski klarinetist Esteban Valverde Corrales i pijanistica Christina García Lomba (Vigo) koji će nastupiti sa bosanskohercegovačkom violončelisticom Belmom Alić u četvrtak, 28. maja 2026. godine u 19:00 u Galeriji Bosanskog kulturnog centra KS.

Ovaj trio će izvesti Klarinet trio u B duru, op. 11 L. van Beethovena i Klarinet trio u a molu, op. 114 J. Brahmsa, a program će uključiti i Španski ples br. 1 iz opere “La vida breveza” M. de Falle kao i Fantaziju za klarinet i klavir A. Lópeza Carreñoa. 

Esteban Valverde Corrales, klarinet. Studij klarineta završio je na Conservatorio Superior de Música de Vigo u klasi prof. Francisca Péreza s najvišim priznanjima, a zatim se usavršavao kod prof. Aloisa Brandhofera na Universität Mozarteum u Salzburgu. Na Univerzitetu u Vigu doktorirao je u oblasti didaktike s najvišim pohvalama (cum laude), te mu je dodijeljen počasni doktorat (honoris causa) na Nacionalnoj muzičkoj akademiji Ukrajine (Kijev). Predavao je na nekoliko konzervatorija u Galiciji (Pontevedra, Ourense i Vigo). U periodu od 2003. do 2015. godine predavao je i obnašao dužnost direktora na Conservatorio Profesional de Vigo, dok je od 2008. do 2011. bio savjetnik Regionalne vlade Galicije. Od 2015. godine direktor je i profesor klarineta na Conservatorio Superior de Música de Vigo. Kao izvođač, bio je član Omladinskog orkestra Galicije te je sarađivao s vodećim španskim ansamblima, uključujući Simfonijski orkestar Málaga i Orkestar Barcelona. Tokom svoje bogate umjetničke i pedagoške karijere imao je niz nastupa i pedagoških angažmana u nekoliko evropskih i azijskih zemalja, uključujući Albaniju, Austriju, Bosnu i Hercegovinu, Estoniju, Italiju, Litvaniju, Crnu Goru, Norvešku, Poljsku, Portugal, Srbiju, Ukrajinu, Kinu i Kazahstan. Svira na klarinetima Selmer Muse. 

Belma Alić, violončelo. Diplomirala je 2004. godine u klasi prof. Yevgeny Xaviereffa na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Godine 2007. završava postdiplomski studij u istoj klasi, a 2015. godine i doktorski studij na Muzičkoj akademiji u Sarajevu na temu Nove tehnike u literaturi za violončelo solo XX i XXI stoljeća. Tokom školovanja pohađala je brojne seminare za violončelo i kamernu muziku kod profesora: Herre-Jan Stegenga, Nikola Ružević, Balazs Mate, Conradin Brotbek, Johannes Goritzki, Mineo Hayshi i Raphael Wallfisch. Sarađivala je s istaknutim gudačkim kvartetom Medici iz Londona i gudačkim kvartetom Manhattan. Bila je članica Međunarodnog omladinskog gudačkog orkestra (dirigent Simon Robinson) u Sloveniji i dvije koncertne sezone Svjetskog simfonijskog orkestra muzičke omladine (dirigenti: Carlos Kalmar, Amy Andersson i Yakov Kreizberg). U junu 2011. godine je sudjelovala u akademiji za mlade muzičare u organizaciji Kamernog orkestra Evrope s dirigentom Nikolausom Harnoncourt. Dobitnica je nagrade za poseban nastup na završnom koncertu seminara za gudače u Italiji (Martina Franca) 2010 godine. Kao solistica nastupala je uz pratnju orkestra Sarajevske filharmonije, Kamernog simfonijskog orkestra Zenica, simfonijskog i gudačkog orkestra Muzičke akademije UNSA i Mostar Sinfoniette. Svirala je s istaknutim muzičarima kao što su David Wilde, Michael Copley, Darragh Morgan, Ruth Waterman, Theodore Bikel, Edin Karamazov, Shura Lipovsky, Merima Ključo, Jeremy Joseph, Willam Conway, Nigel Osborne, Vanessa Redgrave i Tamara Brooks. Osnivač je i umjetnički rukovodilac ansambla Strings Attached Sinfonietta. Redovna je profesorica na Odsjeku za gudačke instrumente i gitaru na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu.

Cristina García Lomba, klavir. Rođena je u A Guardi, gdje je započela svoje muzičko obrazovanje koje je nastavila na Conservatorio Superior de Música de Vigo, gdje je diplomirala i završila postiplomski studij iz različitih oblasti, uključujući klavir (1990), solfeggio, muzičku teoriju, prima vista čitanje i korepeticiju (1992), harmoniju, kontrapunkt, kompoziciju i orkestraciju (1995), te kamernu muzik (1997). Završila je magistarski studij u području inovacija i istraživanja u obrazovanju (2015), kao i diplomski studij iz španskog jezika i književnosti (2022), na Universidad Nacional de Educación a Distancia (UNED). Njena koncertna aktivnost redovno uključuje solističke nastupe, među kojima se posebno izdvaja učešće na Are More Festival u Vigu. Kao korepetitorica, sarađivala je s različitim horovima, uključujući Coral Polifónica Casablanca iz Viga s kojim je nastupala na značajnim događajima kao što su Opera i Zarzuela Festival u Vigu. Važan segment njenog umjetničkog rada čini izvedba kamerne muzike, te redovno nastupa u različitim ansamblima, najčešće u kao članica dua (klarinet, flauta, ili fagot uz klavir) ili trija (klarinet, violončelo i klavir), održavajući koncerte širom Španije i Evrope. Intenzivno djeluje i kao korepetitorica na brojnim kursevima i majstorskim radionicama, naročito u oblasti klarineta. Od 1996. godine zaposlena je na Conservatorio Superior de Música de Vigo kao profesorica kamerne muzike, gdje je od 2018. u zvanju redovne profesorice. U periodu od 2002. do 2008. godine obnašala je dužnost šefice studijskog programa, a između 2008. i 2018. godine, djelovala je i kao korepetitorica na Odsjeku za klarinet.

Ulaz je slobodan. 

Posjeta muzičara iz Viga realizira se u okvriu programa Erasmus+.

Više informacija o programu 19. Majskih muzičkih svečanosti dostupno je na: www.mas.unsa.ba.

SA, linija života

Libraccio

Lecco, Italija

Martedì 26 Maggio 2026

U utorak 26.maja u knjižari Libraccio u Leccu u Italiji, biti će predstavljena knjiga “I cecchini del weekend (Vikend snajperisti)”, istraživanje italijanskog novinara Ezia Gavazzenija koje na svjetlo dana iznosi jednu od najmračnijih stranica opsade Sarajeva (1992.-1996.), fenomen “ljudskog safarija” koji je uključivao strane državljane koji su plaćali da pucaju na civile.

Uporedo sa promocijom knjige, u galerijskom prostoru ove renomirane knjižare, postavljena je izložba fotografija “SA, linija života” posvećena opsadi Sarajeva, koju je kurirao Anton Lorenci. Ova impozantna izložba, nastala u suradnji sa 30 fotografa koji su izravno dokumentirali taj period, okuplja svjedočanstva koja likovno prikazuju ljudsko lice četverogodišnje opsade grada.

Uz renomirana imena italijanske i internacionalne fotografske scene kao što su Jean Christian Bourcart, Paolo Siccardi, Fiona Lloyd-Davis, Isabella Balena, Manoocher Deghati, Dario Mitidieri, Edward Serotta, Heidi Rinke-Jarosch, Debbi Morello, Chris Helgren, Patricia Franceschetti, Tom Pilston, Yorck Maecke, Katrien Mulder, Georges Bartoli, Teun Voeten, Mike Goldwater, Luigi Baldelli, Hanani Rapoport, Dominik Landwehr, Aleksander Nordahl, Roger Richards, Corinne Dufka, Marco Okhuizen, Wolfgang Bellwinkel, Jean-Claude Coutausse, posebno mjesto zauzimaju i četiri sarajevska eminentna fotografa Zoran Filipović, Andrej Đerković, Milomir Kovačević i Dejan Vekić, čije su fotografije opsade Sarajeva ostale kao simbol umjetničkog pristupa dokumentovanja vlastite svakodnevnice tokom tog perioda.

Historijski muzej Bosne i Hercegovine i Centar za istraživanje i valorizaciju graditeljskog nasleđa VAM organizuju međunarodnu naučnu konferenciju „Partizansko spomen-groblje u Mostaru“, koja će biti održana u utorak, 26. maja 2026. godine u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Konferencija je posvećena jednom od najznačajnijih djela memorijalne arhitekture na prostoru bivše Jugoslavije – Partizanskom spomen-groblju u Mostaru, remek-djelu arhitekte. Ovaj nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine danas se nalazi između dugogodišnjeg zanemarivanja i sve intenzivnijih nastojanja da se osigura njegova trajna zaštita, obnova i međunarodno priznanje.

Konferencija se održava u trenutku kada je u Bosni i Hercegovini pokrenuta inicijativa za nominaciju spomenika Bogdana Bogdanovića na UNESCO Listu svjetske baštine, te ima za cilj otvoriti interdisciplinarni dijalog o očuvanju i valorizaciji ovog izuzetnog memorijalnog kompleksa, ali i šireg opusa Bogdanovića u Bosni i Hercegovini i regionu.

Tokom konferencije učestvovat će stručnjaci iz različitih oblasti – istraživači i poznavaoci opusa Bogdana Bogdanovića, arhitekti, konzervatori, historičari, historičari umjetnosti, teoretičari kulture, istraživači memorijalne baštine i drugi domaći i međunarodni eksperti koji se bave pitanjima spomeničkog naslijeđa, kulture sjećanja i zaštite spomenika. Kroz niz izlaganja i diskusija konferencija će otvoriti pitanja arhitektonske simbolike i estetike Partizanskog spomen-groblja, njegove historije i transformacija, izazova konzervacije i restauracije, ali i mogućnosti njegove revitalizacije i integracije u savremeni društveni i kulturni život Mostara.

Međunarodna konferencija predstavlja nastavak višegodišnjih aktivnosti koje su organizatori i partnerske institucije realizovali kroz izložbe, radionice, stručna savjetovanja i istraživačke projekte posvećene djelu Bogdana Bogdanovića u Mostaru, Travniku, Bihaću i Sarajevu. Poseban fokus konferencije bit će usmjeren na unapređenje pripreme kvalitetnog nominacionog dosjea za UNESCO i afirmaciju memorijalnog naslijeđa Bosne i Hercegovine u međunarodnom kontekstu.

Nakon nekoliko godina spisateljske tišine, Mehmed Begić se vratio knjigom „Autokino“, koju je ovih dana objavila izdavačka kuća Buybook.

„Autokino“ nosi podnaslov detektivski jazz i druga je knjiga Begićeve proze koja koja uporno odbija da odbija da se žanrovski svrsta. Dok se u prvoj knjizi, naslovljenoj „Pisma iz Paname“, uglavnom bavio onima koji muziku žive i stvaraju, ovog puta autor kao polaznu tačku ima celuloidnu traku i koristi filmove kao uporište promišljanja o raznim aspektima naših života.

Urednik knjige, Selvedin Avdić, o istoj je rekao: „Teško je pronaći knjigu o filmovima koja liči na “Autokino” Mehmeda Begića. To nije stručna studija, istorija, kritika, analiza, preporuka… kakve pišu eksperti. “Autokino” je, prije svega autorefleksija, na koju nas upućuje i sam naslov, to je knjiga koju je napisao jedan od nas – gledalac, dobrovoljac spreman da se u naše ime bezglavo baci u filmski vrtlog i poziva nas da zajedno dijelimo emocije pod otvorenim nebom, dok se ispred nas nižu filmski trikovi koje smo odavno prozreli ali i dalje u njima uživamo. Filmska avantura u “Autokinu” je stvarna i zaista naša.“

Begićevu nove knjige možete naći u knjžari Ivo Andrić u Mostaru, kao i u knjižari Buybook u Sarajevu.   

Web: https://buybook.ba/products/autokino 

Foto: Vanja Čerimagić

Program 19. Majskih muzičkih svečanosti uključuje koncert ansambla Etnoakademik, specijaliziranog za izvedbu bosanskohercegovačke tradicijske muzike, koji okuplja studentice i studente Odsjeka za muzikologiju i etnomuzikologiju, Odsjeka za muzičku teoriju i pedagogiju, te različitih instrumentalnih odsjeka I i II ciklusa studija Muzičke akademije UNSA. 

Na koncertu, koji će se održati u četvrtak, 21. maja 2026. godine, u 18:00 u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine, ansambl Etnoakademik će predstaviti reprezentativne primjere starije i mlađe, vokalne i vokalno-instrumentalne, svjetovne i duhovne te gradske i seoske muzičke baštine Bosne i Hercegovine.

Program su pripremili voditelji ansambla: prof. dr. Tamara Karača Beljak, v. asst. mr Damir Imamović i stručna saradnica Branka Vidović, prof. 

Ulaz je slobodan. 

Ansambl Etnoakademik osnovan je na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Najprije je djelovao pod imenom YUetno, a inicijativu za njegove aktivnosti pokrenule su tadašnja asistentkinja Mirjana Laušević i profesorica Ankica Petrović. Godine 1991. ansambl je preimenovan u Etnoakademik, te uz prekid rada u vrijeme ratnih godina, pod tim imenom djeluje do danas. Programski fokus Etnoakademika usmjeren je na očuvanje i interpretaciju bogate muzičke tradicije Bosne I Hercegovine. Repertoar obuhvata vokalnu, instrumentalnu i vokalno-instrumentalnu muzičku tradiciju, svjetovnog i duhovnog karaktera, seosku i gradsku praksu svih naroda Bosne i Hercegovine. Umjetničku djelatnost ansambl je predstavio na brojnim značajnim manifestacijama, među kojima se posebno izdvajaju nastupi u okviru Međunarodnog simpozija Muzika u društvu, kroz televizijske emisije Federalne radio-televizije, a izvedbe Etnoakademika snimljene su i objavljene i na dva CD izdanja u produkciji Muzikološkog društva. Ansambl okuplja studente različitih odsjeka Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu – od muzikologije i etnomuzikologije do muzičke teorije, pedagogije i drugih umjetničkih smjerova. Umjetnički i stručni voditelji ansambla su prof. dr. Tamara Karača Beljak, prof. Branka Vidović i v. asst. mr. Damir Imamović.

Više informacija o programu 19. Majskih muzičkih svečanosti dostupno je na: www.mas.unsa.ba.

Sarajevo će u subotu, 30. maja 2026. godine, biti domaćin drugog izdanja koncertnog događaja „Punk-Funk-Metal-o-Rama vol. 2“, koji će se održati u prostoru DKC Sarajevo (nekadašnji Dom pisaca, Kranjčevićeva 24, Sarajevo). Početak programa zakazan je za 20:00 sati. 

Na koncertu nastupaju četiri benda različitih muzičkih izraza, okupljena oko zajedničke ideje nezavisne i autentične scene. 

* Činčila – jedan od najprepoznatljivijih bosanskohercegovačkih alternativnih bendova, poznat po spoju psihodelije, funk-rocka, performansa i snažnog vizuelnog identiteta. 

* Individua – mladi sarajevski bend nove generacije koji sve više privlači pažnju publike svojim energičnim nastupima i savremenim alternativnim zvukom. 

* Kapitaklizma – “Jelly stoner” rock grupa oformljena u Sarajevu, kroz sirovu energiju i žestok zvuk bend donosi autentičan izraz domaće alternativne scene.

* Bijeda – sarajevski pop punk bend koji donosi brz, direktan i melodičan zvuk uz izraženu koncertnu energiju. 

Ovaj koncert nosi poseban značaj jer predstavlja direktnu podršku nezavisnoj alternativnoj sceni Sarajeva, ali i prostorima koji toj sceni omogućavaju opstanak. U vremenu kada su brojni klubovi i mjesta nekada otvorena za alternativnu muziku ugašeni ili nestali, nezavisni kulturni prostori poput DKC Sarajevo postaju ključni za razvoj savremene umjetnosti, muzike i zajednice. „Punk-Funk-Metal-o-Rama vol. 2“ nije samo koncert, to je glas nezavisnih autora, bendova i publike koja alternativnu kulturu u Sarajevu održava živom. 

Ulaz na događaj je organizovan po principu „daj koliko daš“, a na ulazu će biti postavljena kutija za dobrovoljne donacije, kako bi svako mogao podržati događaj u skladu sa svojim mogućnostima. 

Pozivamo sve ljubitelje muzike, kulture i slobodnog izraza da budu dio večeri posvećene zajedništvu, energiji i nezavisnoj sceni.

U oktobru 2026. godine, u okviru 66. Festivala MESS, bit će održano četvrto izdanje „Dramadžiluka“, programa koji je postao stalnim segmentom Festivala MESS. Cilj „Dramadžiluka“, organizovanjem javnih čitanja drama, jeste predstavljanje recentnih djela, kreiranje platforme za afirmaciju novih tekstova, povezivanje dramaturga, reditelja i glumaca, te olakšavanje u pronalasku tekstova za nove pozorišne produkcije.

Direkcija J.U. MES-a, povodom 4. izdanja Dramadžiluka, objavljuje Javni poziv i poziva dramske pisce te sve pozorišne radnike (direktore i direktorice pozorišta, producente i producentice, glumce i glumice…) da pošalju ili predlože dramske tekstove za koje misle da zaslužuju biti predstavljeni kroz scenska čitanja.

I ove godine je plan predstaviti i radove studenata dramskih akademija, neafirmisanih pisaca, te stoga pozivamo i mlade autorice i autore da nam pošalju kratke dramske tekstove (desetominutne komade), koji će biti predstavljeni na ovogodišnjem “Dramadžiluku”.

Rok za dostavu dramskih tekstova je najkasnije 30. juna 2026. godine. Pored tekstova, neophodno je dostaviti i biografiju autora te kratak siže drame, u suprotnom dostavljeni radovi neće biti uzeti u obzir. Materijale je potrebno poslati na e-mail adrese: imsirevic@gmail.com i hana@mess.ba. Drame mogu biti na svim regionalnim jezicima, kao i na engleskom jeziku.

Sve aktivnosti J.U. MES možete pratiti putem Facebook i Instagram profila Festivala MESS, te na web stranici Festivala MESS.

Savez antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata u Kantonu Sarajevo (SABNOR u KS) organizuje Festival otpora, kulture i umjetnosti “Partizan i ja”, koji se održava u periodu od 7. do 17. maja 2026. godine u Sarajevu i Tuzli. Festival je posvećen obilježavanju 9. maja, Dana pobjede nad fašizmom, sa ciljem odavanja počasti hrabrim partizankama i partizanima koji su dali svoje živote u borbi protiv fašizma, te kritičkog propitivanja savremenih fašističkih i neoliberalnih tendencija.

U vremenu kada globalna politička scena svjedoči porastu autoritarnih režima, ksenofobije, rasizma i ekstremne desnice, kada se širоm svijeta normalizuju nacionalizam i militarizam, a socijalna prava i solidarnost sistematski ugrožavaju neoliberalnim politikama, Festival “Partizan i ja” postaje ne samo čin sjećanja, već i glasno upozorenje i poziv na otpor. Od Evrope do Amerike, od Azije do Afrike, svjedoci smo oživljavanja fašističkih ideologija pod novim maskama, revizionizma historije i zaborava žrtava fašizma.

U Bosni i Hercegovini, kao i u regionu, historijski revizionizam dobija na snazi, a antifašističke vrijednosti se pokušavaju izbrisati iz kolektivne memorije. Rehabilitacija nosilaca fašističkih ideja, relativizacija ratnih zločina i glorifikacija kolaboracionista postaju dio mejnstrim diskursa, dok se mladi odgajaju bez istinskog znanja o opasnostima neofašizma i važnosti antifašističke borbe.

Festival “Partizan i ja” predstavlja važan prostor za sjećanje, dijalog i otpor ovim tendencijama, kroz spoj kulture, umjetnosti, historije i aktivizma, okupljajući različite generacije u zajedničkoj borbi za očuvanje antifašističkog naslijeđa i vrijednosti koje su ga obilježile: solidarnost, ravnopravnost, otpor tiraniji i borbu za socijalnu pravdu. U doba kada neoliberalizam razbija solidarnost među radnicima, siromašnima i marginalizovanim grupama, Festival podsjeća na važnost zajedničke borbe za dostojanstvo i prava svih ljudi.

Program Festivala:

12. maj, 19:00 – Panel: 9. maj – Dan pobjede nad fašizmom ili Dan Evrope

Učestvuju: Jasmin Imamović, Damir Nikšić, Andraž Rožman, Nedim Pustahija, Mirsad Ćatić Moderira: Vanja Šunjić

Mjesto: Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Zmaja od Bosne 5, Sarajevo

14. maj, 19:00 – Promocija knjige Jasmina Agića „Uloga Josipa Broza Tita u životu djeda Sulejmana”

Projekcija filma Muhameda Zlatana Hrenovice „Nijeme riječi ljubavi – moj korak u budućnost”

Mjesto: Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Zmaja od Bosne 5, Sarajevo

15. maj, 17:00 – Posljednje bitke na teritoriji BiH u 2. Svjetskom ratu

Mjesto: Park Velika aleja, Ilidža

16. maj, 19:00 – Promocija monografije „Moni Finci, Una persona calma”Priredila: Javorka Finci-Pocrnja

Učestvuju: Javorka Finci-Pocrnja, Dragan Markovina, Mile Stojić, Elma Hašimbegović
Moderira: Elma Fišić

Mjesto: Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Zmaja od Bosne 5, Sarajevo

17. maj, 17:00 – Okrugli sto „Dan pobjede u očima mladih”

Mjesto: Kafe „Tito”, Zmaja od Bosne 5, Sarajevo

Festival “Partizan i ja” nije samo sjećanje na prošlost , to je i poziv na djelovanje u sadašnjosti. Kroz razgovore, promocije knjiga, filmske projekcije, koncerte i tribine, Festival želi da podsjeti na to da borba protiv fašizma nikada nije bila samo historijska činjenica, već kontinuirana obaveza svake generacije. Kao što su partizani i partizanke svojom hrabrošću i žrtvom oslobodili Evropu od fašizma, tako i mi danas imamo odgovornost da se borimo protiv novih oblika fašizma, nejednakosti i nepravde.

SABNOR u Kantonu Sarajevo poziva sve građane, organizacije civilnog društva, mlade i stare, da se pridruže programu Festivala i zajednički obilježe Dan pobjede nad fašizmom, dan kada je srušen jedan od najmračnijih režima u historiji čovječanstva, zahvaljujući hrabrosti i žrtvi miliona antifašista širom svijeta. Samo kroz sjećanje i aktivizam možemo osigurati da se mračna historija nikada ne ponovi.

Festival se organizuje u saradnji sa Historijskim muzejom Bosne i Hercegovine. Ulaz na sve programe Festivala je besplatan.

30. 4-13. 5. 2026.

Susret s umjetnikom: 7. maja u 18 časova, ulaz besplatan

Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine

U Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine je od 30. aprila otvorena izložba “37 pogleda na Ramu” savremenog bosanskohercegovačkog umjetnika Amera Kobašlije. Izložba predstavlja ciklus slika nastalih tokom 2024. i 2025. godine, inspirisanih krajolikom Ramskog jezera i njegovim prirodnim i historijskim slojevima.

Serija “37 pogleda na Ramu” oblikovana je kao slikarsko istraživanje prostora koji istovremeno djeluje stvarno i izmješteno, poznato i teško dohvatljivo. Kroz motive vode koja se povlači i ponovo vraća, umjetnik otvara prostor za promišljanje o vremenu, sjećanju i tragovima prošlosti koji ostaju skriveni ispod površine. Ovaj ciklus može se čitati i kao lično, ali i kolektivno putovanje – prepoznavanje vlastite historije u pejzažu koji istovremeno pripada svima i nikome.

O ovom ciklusu piše i Miljenko Jergović: „Kako je Amer Kobašlija na kraju stigao u Ramu? Odgovor na to pitanje je vjerojatno banalan. Svi mi stižemo negdje gdje se zapravo nismo zaputili i onda tu počinjemo raditi nešto, ili stvarati nešto, što nismo planirali. Bivamo određeni mjestom i vlastitim odrazom u njemu. Tako je Amer počeo crtati i slikati Ramu. Pred sobom je zatekao impresivan predio. U kojem ima nečega od onih poopćenih i bajkovitih Kunisadinih predjela. Zatekao je onu duboku i tamnu Andrićevu Bosnu, kakvu, kao ni ja uostalom, prije onih naših ratova i njezina Sudnjeg časa, nikada nije gledao. Istovremeno, on nije vidio, niti ga je zanimalo da gleda, zemljopisni kič iz turističkih fotomonografija, kakav će u Rami vidjeti svaki loš umjetnik, naročito fotograf, pa će zatražiti da mu sklone tu automobilsku gumu s očiju. Amer je u Rami vidio ne samo svijet u kojem se i sam mogao prepoznati, nego je možda gledao i u metaforu svoga života. I mnogih naših života! Ili to ja samo tako zamišljam?“

Kako ističe historičar umjetnosti Feđa Gavrilović, u radu Amera Kobašlije Ramsko jezero postaje prostor susreta suprotnosti – između stvarnog i imaginarnog, osobnog i univerzalnog, prirode i kulture – prostor u kojem slikar traži i pronalazi cjelinu.

Sam umjetnik opisuje ovaj ciklus kao vizualnu kroniku krajolika i iskustva: kroz slojeve vode i tragove koji ostaju nakon njenog povlačenja, slike postaju prostor u kojem se prepliću lična sjećanja i historija prostora. Za Kobašliju, slikarstvo nije tek prikaz trenutka, već način da se iskustvo sačuva i prenese – kao trag o nečemu što je bilo i što i dalje traje.

Amer Kobašlija rođen je u Banjoj Luci, a nakon rata seli u Sjedinjene Američke Države, gdje gradi međunarodnu umjetničku karijeru. Diplomirao je na Ringling College of Art na Floridi, a magistrirao na Montclair State University u New Jerseyju. Danas djeluje kao profesor slikarstva na University of Central Florida, Danas živi i stvara između Floride i Japana, odakle potiče njegova supruga.

Izložba u Sarajevu dio je šireg projekta koji će nakon toga biti predstavljen i u Gradskoj galeriji u Ljubuškom. Projekat je realiziran uz podršku zajednice u Rami, čiji su predstavnici prepoznali njegovu umjetničku i kulturnu vrijednost, ali i potencijal da doprinese povezivanju ljudi kroz zajednički prostor i naslijeđe.

Biografija

Rođen u Banjoj Luci, Amer Kobašlija je 1993. godine ratom razorenu domovinu zamijenio izbjegličkim kampom u Nürnbergu u Njemačkoj. Tokom boravka u Njemačkoj, kao gostujući student, pohađao je Akademiju likovnih umjetnosti u Düsseldorfu. Godine 1997. Kobašlija emigrira u Sjedinjene Američke Države, gdje diplomira slikarstvo i grafiku na Ringling College of Art and Design, te završava postdiplomske studije na Državnom univerzitetu Montclair u New Jerseyju 2005. godine. Danas živi i stvara između Floride i Japana, odakle potiče njegova supruga. Redovni je profesor umjetnosti na Univerzitetu Centralne Floride u Orlandu.

Dobitnik je nekih od najprestižnijih međunarodnih nagrada za slikarstvo, uključujući Joan Mitchell Foundation Grant, Pollock-Krasner Award, kao i Guggenheim Fellowship. Imao je brojne samostalne izložbe u New Yorku, Los Angelesu, San Franciscu, New Orleansu, Orlandu, Naplesu, Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Parizu i Švicarskoj. Od 2006. godine imao je devet samostalnih izložbi u renomiranoj George Adams Gallery u New Yorku, uključujući i retrospektivnu putujuću izložbu 2015–2016. godine Amer Kobašlija: Places, Spaces. Uz ovu izložbu objavljena je opsežna monografija o njegovom radu. Godine 2025. u Bosni i Hercegovini održana je putujuća izložba Amer Kobašlija: Slike, praćena dvojezičnom monografijom, čime je umjetnik prvi put izlagao u zemlji u kojoj je rođen.

Njegovi radovi nalaze se u zbirkama Američke vlade u okviru programa Art in Embassies, Generalnog konzulata Japana u New Yorku, Musée de Sasset, Hunter Museum of American Art, Greenville County Museum of Art, G.U.C. Collection, Middlebury Museum of Art, Ogden Museum of Southern Art, Rollins Museum of Art, Stadt Sammlung Brig, Staten Island Museum, The Flag Art Foundation i TOA Tokyo, između ostalih. Kobašlijine izložbe su recenzirane u brojnim publikacijama, uključujući The New York Times, Art in America, ArtNews, Art & Antiques, The Village Voice, Time Out New York, New York Magazine, The New York Sun, The San Francisco Chronicle, The Florida Times-Union, Kunstbulletin i The Japan Times.

S engleskog preveo Danko Ješić.

Prvog dana u Goldenu Theo se probudio rano, razmaknuo zavjese u svojoj hotelskoj sobi i pogledao preko južnjačke zore. Stigao je prethodnog popodneva iz svog doma u New Yorku, gdje je zima, uz medijskih natpisa vrijednu zakašnjelu mješavinu snijega i leda, bila u punom zamahu. Let do Atlante (privatnim avionom) i vožnja dalje na jug do Goldena (u lincoln limuzini s vozačem) odvela ga je u svijet toplote, rascvjetan u bezbroj nijansi zelene, žute, svijetloljubičaste i ružičaste.

Sad, dok se budi iz nemirnog sna, stoji nekoliko centimetara od prozora i diše duboko, kao da bi nekako mogao udahnuti jutarnju svježinu kroz prozorska okna. Gledao je s divljenjem u prve tragove proljeća.

Oči su mu krenule na zapad prema širokom, vijugavom koritu rijeke Oxbow. Pojas magle lebdio je iznad vode.

S trećeg sprata i kroz mutno svjetlo prije svitanja, Theo je prepoznao mnoga obilježja koja je proučavao, pripremajući se za ovo putovanje: kaldrmisane ulice, željezaru, stara skladišta pamuka, hrastove zasađene prije Građanskog rata.

Ali treći sprat nije bio nipošto dovoljno blizu za nekog njegove ljubopitljivosti. Obukao se udobno, pogledao se u ogledalu, ispravio okovratnik i šal, i ugasio svjetlo. Okačio je natpis NE OMETAJ na kvaku vrata i krenuo stepenicama prema predvorju hotela. Pozdravio je šeširom recepcionara i izašao na svježe jutro, jedva čekajući da hoda ulicama prije nego što postanu prepune pješaka i automobila.

Osim jednog kafića i malog restorana, prodavnice u ulici Broadway bile su zatvorene. Theo je imao pločnik gotovo sasvim za sebe kad je počeo šetati.

Nije imao na umu nikakvo posebno odredište niti cilj. Kad god bi vidio neki predmet ili prizor koji ga je zanimao – a bilo ga je vrlo lako zainteresovati – zastao bi i zadržao se tu dok ne zadovolji radoznalost.

Zanimali su ga, naprimjer, željezni ukrasi na fasadi jedne zgrade na uglu. Ko ih je napravio? Kad? Kako?

Zanimao ga je i raspored cigli stare, ali dobro očuvane zgrade u kojoj se sad nalazila prijemna služba nekog fakulteta.

Zanimala ga je ploča koja je pripovijedala priču o razdjelnici, zvanoj Promenada, koja je prolazila kroz sredinu Broadwaya. (Gdje god da je živio ili putovao, Theo je imao običaj čitati historijska obilježja, nešto što je mogao prilično dobro raditi na pet jezika.)

Zanimala ga je jedna skulptura, modernistička, ali stara, blizu ulaza u višu medicinsku školu.

Posebno ga je zanimala jedna ptičica koja je stajala na klupi pored trotoara i preklinjala za mrvice.

Theo se zaustavio, malo se savio u struku, s rukama iza leđa, i šapnuo tom molećivom stvorenju. „Žao mi je, dragi druže, ali nemam ništa da ti dam jutros. Možda sutra? I prekini se žaliti. Budi sretan što nisi danas u New Yorku.“

Podigao je praznu pivsku bocu i ubacio je u obližnju kantu za smeće.

U jednom trenutku, izvadio je iz džepa malo povećalo, lupu, da bi proučio ljubičasti cvijet azaleje.

I tako dalje.

Te česte zanimljive pojave usporile su Theov hod u potpunosti. Kad je prošao svega dvije ulice, jutarnji saobraćaj se neprekinuto odvijao, a pločnici su se počeli puniti studentima i ljudima koji idu na posao, a mjesta za parking na obje strane Promenade, koja su ranije bila prazna, bila su gotovo puna.

Ali nije bilo razloga za brigu.

Tog dana, i u bliskoj budućnosti, Theo nije imao rokove, sastanke, obaveze. Imao je slobodu uživati u bezbrižnosti neograničene prilagodljivosti i potpune anonimnosti. Bio je običan turist.

Nije poznavao nikoga u tom gradu.

Pa… možda jednu osobu.

Još nije bio siguran koliko će dugo biti tu – sedmicama, mjesecima, duže? – ali vrlo brzo mu se svidio ugođaj njegovog novog privremenog doma.

Prvi dojam: vrlo ugodno mjesto za boravak, i prikladno nazvano.

Golden.

https://buybook.ba