Autor: urednik

Povodom objave romana Jug i Bene španjolske spisateljice Adelaide Garcíje Morales, koji će našoj publici uskoro biti predstavljeni u okviru Buybookove edicije „Riječi u pokretu“, s književnom prevoditeljicom Sanelom Sofić smo razgovarali o izazovima rada na knjigama, izvorima inspiracije i specifičnostima prevodilačkog diskursa.

RAZGOVARALA: Ivana Golijanin

Provedite nas kroz proces prevođenja romana Jugi Bene. Koliko je bilo izazovno i na kakve ste sve kompromise morali pristati kako bi nam približili ove knjige? Kako prenijeti podneblje i kontekst njenih romana na naš jezik, koji se služi drugim vrstama izražajnih sredstava?

Prevođenje je bilo izazovno jer stil Adelaide Garcíje Morales karakterišu poetičnost, introspektivni ton i suptilne emocionalne nijanse. Španski jezik često dopušta dvosmislenost i fluidnost izraza koju je ponekad teško prenijeti na bosanski jezik, a da se pri tome ne izgubi ideja pisca. Najveći izazov bio je prenijeti duh Andaluzije, njenog pejzaža i mentaliteta, a da pri tome tekst ne djeluje strano bosanskom čitatelju. Sticajem okolnosti, bila sam u prilici živjeti u Andaluziji pet godina i tokom tog perioda sam upoznala njihovu kulturu i upijala te pejzaže. To mi je u velikoj mjeri pomoglo da približim scene iz ovih djela našim čitateljima. Ponekad su bile potrebne stilističke prilagodbe kako bi emocije i ritam pripovijedanja ostali vjerni originalu, ali istovremeno razumljivi u našem jeziku.

Romani su dio Buybookove edicije „Riječi u pokretu“ s kojom se publici približava ekranizovana književnost i podsjeća na neka pomalo zaboravljena književna djela. Koliko je važno na ovaj način odgajati čitatelje i kakvo je Vaše iskustvo rada s ovom izdavačkom kućom?

Ova edicija igra značajnu ulogu u približavanju ekranizovanih književnih djela novoj publici, posebno onih koja su možda nepravedno zaboravljena. U vremenu kada vizuelna kultura dominira, povezivanje književnosti s filmom može biti dobar način da se čitatelji zainteresuju za originalna djela. Saradnja s Buybookom bila je inspirativna jer je riječ o izdavaču koji ima senzibilitet za književne klasike i kvalitetne prijevode. Postojala je otvorenost za dijalog oko prevodilačkih odluka, što je ključno kada radite na delikatnim tekstovima kao što su ovi.

Jug je svoju ekranizaciju imao 1983. godine, kada je Victor Erice snimio istoimeni film. Da li ste ga tokom rada na prevođenju romana na bosanski jezik imali na umu i ako jeste – koliko Vam je film pomogao u boljem kontekstualiziranju glavne priče?

Nažalost, nisam bila u prilici pogledati film Jug, što je u neku ruku možda i dobro, jer sam se prilikom prevođenja knjige vodila isključivo piščevim narativom. Tako da nisam podlegla eventualnim redateljevim izmjenama.

Osim romana, iz kojih ste drugih tekstova crpili inspiraciju za svoje prijevode?

Osim originalnog teksta, inspiraciju su pružili i drugi autori španske književnosti koji se bave sličnim temama – introspekcijom, emocionalnom suptilnošću i jugom Španije kao simboličkim prostorom. Posebno su korisni bili tekstovi iz španske književne tradicije 20. vijeka.

Prijevod je rezultat aktivnog čitanja, istraživanja i promišljanja o ograničenjima i mogućnostima teksta, ali nije imun na subjektivni doživljaj njegovog prevoditelja. Kakva ste kao čitateljica i trudite li se zatomiti Vaš glas u korist što objektivnijeg prijevoda?

Prevoditelj nikada ne može biti potpuno neutralan, jer čitanje teksta već uključuje tumačenje. Trudila sam se ostati što vjernija tonu i ritmu Moralesine proze, ali i izbjeći previše doslovan prijevod koji bi zvučao neprirodno na bosanskom. Svaka odluka – od izbora riječi do sintakse – podrazumijeva balans između autorove poetike i prirodnosti jezika ciljne publike.

U tom činu prevođenja, u kojem prevoditelj/prevoditeljica svodi izvornik na drugi jezik, jedna od važnijih stvari je upravo to mjesto gdje se čitatelji susreću s nečim do tada im nepoznatim i osvješćuju jezičke, kulturne i estetske granice i razlike. Šta je po Vašem sudu najvažnija uloga književnog prevođenja?

Književno prevođenje omogućava susret sa drugačijim kulturama, stilovima mišljenja i estetskim normama. Ono širi horizonte i otvara prostor za dijalog između jezika i tradicija. Dobar prijevod ne samo da donosi sadržaj iz jednog jezika u drugi, već i podstiče čitatelje na promišljanje o vlastitom jeziku i književnoj tradiciji.

Pomaže li nam tako književnost u prijevodu pri njegovanju saosjećanja, produbljivanju radoznalosti i razumijevanja drugih, ali i nas samih?

Apsolutno! Književnost u prijevodu omogućava nam da doživimo svjetove koji nam nisu bliski i da razumijemo ljude iz drugih kultura. Čitajući prevedene knjige, razvijamo dublju radoznalost, empatiju i sposobnost sagledavanja stvari iz više perspektiva. Također, književnost nas suočava s univerzalnim pitanjima identiteta, ljubavi, gubitka i vremena, bez obzira na jezične i kulturne granice.

Koliko je u Bosni i Hercegovini prisutno ozbiljno bavljenje pitanjem prijevoda i uopće pitanjem stilistike kada je riječ o prevodilačkom diskursu?

Ozbiljno bavljenje književnim prevođenjem postoji, ali je često marginalizirano u javnom diskursu. Stilistika i prevođenje kao umjetnost nisu dovoljno cijenjeni u akademskim i izdavačkim krugovima. Prevodilački rad se ponekad svodi na tehnički aspekt, dok se zanemaruje važnost interpretacije i umjetničkog izraza. Ipak, postoje izdavači, festivali i pojedinci koji nastoje održati visoke standarde, ali je neophodno više sistemske podrške za prevodilačku struku.

https://bookstan.ba

U momentima pripreme za obilježavanje Međunarodnog dana žena 2025.g., Ženska mreža BiH podsjeća javnost i institucije sistema da o ženskim seksualnim i reproduktivnim pravima – nema pregovora.

Bosna i Hercegovina je sekularna zemlja u kojoj građani/ke plaćanjem poreza plaćaju i zdravstvene usluge. Seksualno i reproduktivno zdravlje je dio zdravstvenih usluga i dostupno je za sve u skladu sa potrebama i uvjerenjima.

Obaveza države je da zaštiti pravo svake žene da donese samostalno odluku i da obezbijedi:

• sigurne uvjete za porod u skladu sa željom i potrebom buduće majke,
• sve uvjete bez diskriminacije za vantjelesnu oplodnju,
• kontinuiranu edukaciju i prevenciju seksualno prenosivih infekcija,
• dostupnu i besplatnu kontracepciju,
• redovne Papa-testove kao i mamografske preglede,
• dostupan, siguran, besplatan i legalan prekid trudnoće u državnim zdravstvenim institucijama.

Naglašavamo – pravo svake žene je da donese samostalno i, uz punu informiranost, odluku o svom tijelu.

To uključuje i pravo da samostalno donese odluku da li će ostati trudna ili ne, koliko puta, na koji način i sa kim će koliko djece roditi. To podrazumijeva da ima puno pravo da samostalno donese odluku o prekidu trudnoće.

Svako javno djelovanje koje negira pravo žene da samostalno donese odluku o svom seksualnom i reproduktivnom zdravlju smatramo nasiljem nad ženama i direktnim i kršenjem prava na izbor.

Pozivamo institucije sistema da rade svoj posao i preveniraju i sankcionišu svako djelovanje koje ima za cilj nasilje nad ženama i kršenje prava na izbor.

#nemanazad #ženskapravasuljudskaprava #pravonaabortus #pravonaseksualnoreproduktivnozdravlje #pravonaizbor #ženskamrežabih

Borislav Đurić decenijama unazad radi na izgradnji mira u BiH, a posebno u svom rodnom Mrkonjić Gradu.

Od korisnika omladinskog centra danas je jedan od njegovih čuvara.

Povodom Međunarodnog dana žena marširamo za dostojanstven rad, sigurnost na radnom mjestu i jednake plate. Za radne uvjete vrijedne življenja. Marširamo protiv neplaćenog i potplaćenog rada u Bosni i Hercegovini. Marširamo za bolji život za sve nas.

Marširamo u solidarnosti s ženama čija se prava sustavno krše, bilo da su nedovoljno plaćene, prinuđene na rad vikendom i prekovremeno bez naknade i godišnjeg odmora, ili podvrgnute mobingu i seksualnom uznemiravanju na radnom mjestu. Dok navedeno spada među najčešće radne povrede, žene su na tržištu rada dvostruko marginalizirane i zato što nemaju plaćeno odsustvo za brigu o djeci, zato što čim zatrudne gube posao ili šansu da se zaposle, zato što su za isti rad manje plaćene od svojih kolega.

Zato digni glas, uzmi svoj transparent i izađi na marš!

Osmomartovski marš nije samo protest – to je poruka moćnicima, vlastima i poslodavcima, da radnice nisu robinje i da nećemo šutjeti dok oni profitiraju, a nas izrabljuju. To je historijska borba koja traje i od koje nećemo odustati.

Pridružite nam se u borbi za život a ne preživljavanje!

Okupljanje je kod Doma sindikata od 16:30 do 17:00 nakon čega kreće marš prema Historijskom muzeju gdje će se održati govori i kratki muzički program.

Osmomartovski marš 2025 organizira neformalna grupa aktivistkinja i aktivista iz Bosne i Hercegovine, kao naš građanski doprinos unapređenju jednakih prava i mogućnosti za sve.

Kontakt email je 8martbh@gmail.com a možete nas pratiti i putem društvenih mreža.

Sarajevski audio-vizuelno-literarni pokret Individua, nakon dosta uloženog rada u igru, sviranje i snimanje, predstavljaju publici svoj drugi singl i video spot pod nazivom “Novi Mi”.

Novi Mi govori o onom jedinom neizbježnom za sve ljude i ostala živa bića. Međutim ova pjesma, toj ne tako veseloj tematici, pristupa iz ugla gledanja koji otkriva olakšanje i nove mogućnosti koje ta promjena stanja donosi. Sam tekst također ističe važnost prisustva osobe u svom životu i prihvatanja da svaka promjena otvara svjetove koji čekaju da budu istraženi.

Autor teksta i muzike je gitarista benda Muris Sladić uz dodatke od strane glavnog vokala i basiste Darina Ramića Mazalovića. Aranžman potpisuju Darin i Muris, uz saradnju ostalih članova grupe, saksofoniste Jana Zeherovića i bubnjara Natanijela Latala.

Pjesma je snimana u SpaceEcho studiju u Sarajevu pod vodstvom ton majstora Kemala Sulejmanovića. Mix i mastering pjesme potpisuje Haris Saračević.

Pjesma Novi Mi je propraćena i video spotom, za koji scenario, režiju i montažu potpisuje Darin Ramić Mazalović, dok je za color grading zaslužan Arthur Zwartjes.

Spot prikazuje ekipu benda, svečano obučenu, u dubokoj šumi gdje snijeg kao da nikad ne prestaje da veje, a androgina maskirana bića im se svake sekunde primiču sa jednim ciljem – da uzmu njihove duše sebi.

Darin svojim unikatnim režiserskim pristupom, kadar po kadar, gradi atmosferičnu misteriju punu mračnih rituala, metafizičkih prostora, ali i svijetlih momenta nade.

Kaže da je za ovaj audiovizuelni poduhvat uzeo ono najbolje iz filmova koji su poslužili kao inspiracija – izgled slike Robert Eggers-ovih filmova, scenografiju David Lynch-ovog Twin Peaks-a i alegorični prikaz smrti Ingmar Bergman-ove Persone.

Spot i pjesma su objavljeni na 24. Februar, koji je poznat kao Twin Peaks dan. Datum je izabran simbolično u spomen na nedavno preminulog režisera Davida Lyncha, koji je veliki kreativni uzor i inspiracija članovima Individue.

Ovaj video spot, kao i prethodni za pjesmu Diskoteka, je isključivo produkt rada članova grupe i njihovih prijatelja. Stoga, članovi Individue se od srca zahvaljuju Aiši Kečo, Hani Kovačević, Muhamedu Merdžaniću, Ahmedu Hadžiću, Tinu Požarniku, Tariku Sladiću, Samiru Torlaku, Jasminu Zeheroviću i Mustafi Čomoru za njihov nemjerljiv doprinos tokom snimanja, kao i Pozorištu mladih Sarajevo, na ustupljenom prostoru.

Nakon uspješne turneje 2024. godine u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji, Individua najavljuje svoj debitantskii album, koji se očekuje na ljeto 2025. godine. Izlazak albuma će dodatno biti propraćen regionalnom turnejom.

Alfred Döblin, Berlin Alexanderplatz, prevela s njemačkog Dina Bijelić

PIŠE: Petra Amalia Bachmann

Berlin Alexanderplatz Alfreda Döblina iz 1929. godine jedno je od najvažnijih djela njemačke moderne. Odlikuje ga spoj prikaza individualne sudbine i panorame velegrada, a prožet je Döblinovim prepoznatljivim stilom i jezikom. U izvrsnome prijevodu Dine Bijelić za Buybookovo izdanje, ovaj roman oživljava Berlin dvadesetih godina prošloga stoljeća, prikazujući ga kao dinamičnu i kaotičnu metropolu u previranju.

U središtu romana Berlin Alexanderplatz se nalazi Franz Biberkopf, bivši građevinski i transportni radnik koji se nakon odslužene zatvorske kazne zbog ubojstva iz nehaja pokušava vratiti poštenome životu. No Berlin, ta pulsirajuća i kaotična metropola, mu ne pruža utočište, nego ga neprestano gura prema propasti. Franz se, unatoč vlastitim nastojanjima da bude dobar, postupno zapliće u kriminalni svijet i pridružuje kriminalcu Reinholdu, a ubrzo zaljubljuje i u prostitutku Mieze. Ta će dva lika odrediti Franzovu sudbinu.

Metropola kao živi organizam

Roman je posebno značajan zbog inovativne tehnike montaže kojom Döblin stvara iznimno dinamičnu i višeslojnu narativnu strukturu. Ova tehnika podrazumijeva slaganje fragmenata disparatnih tekstova – novinskih članaka, reklama, službenih izvještaja – u neočekivanim kombinacijama, čime se stvara kompleksnija slika stvarnosti. Na taj način Berlin Alexanderplatz obuhvaća segmente koje tradicionalna pripovjedna perspektiva ne može dosegnuti.

Umjesto klasičnog pripovjedača koji čitatelja vodi kroz priču, Döblin uvodi nesvakidašnjega pripovjednog orkestratora, koji s tisuću glasova rekonstruira vrevu Berlina. Miješanjem različitih stilova – od dokumentarne objektivnosti do unutarnjega monologa – Döblin razbija klasičnu romanesknu formu. Upotreba tehnika poput struje svijesti, prenesenoga govora i unutarnjega monologa pridonosi slojevitosti romana te kod čitatelja, baš kao i kod samoga Franza Biberkopfa, stvara osjećaj vrtoglavice i dezorijentacije.

Perspektiva u romanu neprestano oscilira: čitatelj čas promatra Berlin iz ptičje perspektive, a već u idućem trenutku uranja u njegov kaotični ritam. Grad se čuje i osjeća – odzvanja smijehom, psovkama, stenjanjem, a njegov osebujni govor Döblin prenosi kombinacijom berlinskoga žargona, riječi iz Jidiša, biblijskoga jezika, stihova šlagera, reklamnih slogana i novinarskoga diskursa. Ovakva stilistička mješavina dodatno naglašava ritam velegrada koji se u romanu doima gotovo živim organizmom.

Biblijski motivi i filozofska dimenzija

Iako na prvi pogled Berlin Alexanderplatz donosi jednostavnu priču o pojedincu koji pokušava pronaći svoje mjesto u društvu, Döblinov roman zadire u dublje filozofske i religijske slojeve. Priča o izgubljenome raju i istočnome grijehu isprepliće se s motivima iz Knjige o Jobu. Biberkopf postaje svojevrsni moderni Job, čovjek kojemu sudbina neprestano zadaje udarce, sve dok na kraju ne prepozna vlastite pogreške i ne postigne unutarnju katarzu.

Romanom se sve glasnije provlači još jedan motiv – pjesma o koscu Smrti koja do samoga kraja ne prestaje odjekivati. Dok Biberkopf leži iscrpljen u umobolnici, slomljen je i preslab da bi se još jednom suprotstavio sudbini. Ostaje mu samo da prihvati istinu i pokaje se.

Ekranizacije

Döblinova moćna vizija Berlina između dva rata, uhvaćena u vrtlogu urbanoga života i sudbine jednoga pojedinca ubrzo nakon objave romana je i ekranizirana. Već 1931. Berlin Alexanderplatz stiže na kino platna i bilježi Berlin u previranju – grad kakav će već za nekoliko godina nepovratno nestati. U nepunih 90 minuta Phil Jutzi uspijeva ispričati ovu veliku priču – jednako bez daha kao što su to njegov junak i sam grad.

Danas se kasnija Fassbinderova 930-minutna televizijska adaptacija iz 1980. godine smatra ključnom ekranizacijom Döblinova romana. Rainer Werner Fassbinder stvara fascinantnu, iznimno vizualno upečatljivu viziju grada i ljudi. Slijedi predložak, ali mu ne pristupa „robovski“ poput Jutzija. Izrazito diferenciranom dramaturgijom koja se odvaja od romana, a ujedno ipak zadržava njegovu strukturu i atmosferu, Fassbinder uspijeva ostati vjeran djelu i njegovim slojevitim jezičnim razinama.

Redatelj Burhan Qurbani 2020. snima još slobodniju adaptaciju i premješta radnju u suvremeni Berlin. U središtu priče nalazi se afrički izbjeglica, koji ilegalno živi u njemačkoj metropoli. Ovaj osuvremenjeni Berlin Alexanderplatz puna tri sata publiku vodi kroz vrtlog svakodnevice i nadrealne noćne more te priču iznosi na posve nov način. Redatelj je ovaj romaneskni klasik moderne predstavio u posve modernome ruhu.

Roman Berlin Alexanderplatz se učvrstio kao jedno od ključnih djela njemačke književnosti, ali i kao jedno od najvažnijih djela europske književnosti 20. stoljeća. Unatoč podijeljenim kritikama – dok su jedni hvalili njegovu modernost i jezičnu inovativnost, drugi su ga napadali zbog prikaza radničke klase – roman je od svoje objave do danas inspirirao brojne autore na parodije, prerade, obrade i adaptacije, a njegova otvorenost interpretaciji učinila ga je nezaobilaznim predmetom književnoteorijskih istraživanja.

https://bookstan.ba

„U svijetu radosti čuvam te od pakosti, ja biću tvoj zaklon od zala i pred mrakom“ je jedan od refrena pjesme „Gladne oči“, petog po redu singla benda Konvoj. Pjesma propituje  narativ da je zlo oko nas postala normalna stvar svakodnevnice. Bend koji je ostao doslijedan svom stilu koji teži novim muzičkim izazovima kako melodijskim bravurama tako i tematiziranim tekstovima, svojim fanovima poklanja novi singl i čestita 1. mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

„Pjesma se nametnula sama. Plivamo u moru svakodnevnice koje je nažalost zatrpano produktima gramzivosti, eksploatacijom prirodnih resursa, bez brige o prirodi i ljudima. Posljedice tog parazitstva su dalekosežne, a svijest o tome sužena. Vratimo patriotizmu pravo značenje riječi kroz naše djelovanje. Zaštitimo ono što zaista vrijedi, zbog nas i budućnosti naše djece“, poručili su članovi benda Konvoj.

Autori pjesme su Hamdija Salihbegović i Nedžad Merdžanović, koji su također producirali pjesmu u svom studiju „Antika“. U izvođenju pjesme učestvuju i polaznici dječijeg hora „Suncokreti“,  koji su dali poseban pečat i simboliku, jer su oni buduća pokoljenja kojima ostavljamo ovu planetu. Idejni autor, snimatelj i montažer spota je Antonio Ilić, koji je već sarađivao sa bendom Konvoj, i ponovo ekranizovao stihove pjesme na pravi način. Snimanje spota je pomogla produkcija Dron.ba ustupljenim kadrovima prirodnih ljepota Bosne i Hercegovine.

Lorena svakodnevo sa svojom loptom dolazi sama na teren i igra fudbal. Razlog tome je i nepostojanje ženskog fudbalskog kluba u Glamoču. Od sramežljive djevojke kroz projekat „Unaprjeđenje društvene kohezije kroz saradnju u oblasti pružanja lokalnih usluga u Bosni i Hercegovini“ – stasala u aktivistkinju koja mijenja lokalnu zajednicu.

Hakan Sökmen, Izgubljena lobanja Mimara Sinana, prevele s turskog Sabina Bakšić i Alena Ćatović

PIŠE: Dalibor Plečić

U najnovijem romanu Izgubljena lobanja Mimara Sinana, jednom od njegovih najambicioznijih književnih poduhvata, Hakan Sökmen kombinuje elemente istorijskog romana, trilera i mistike (…) oblikuje intrigantnu priču koja spaja istorijske činjenice, teorije zavere, religijske i mitološke motive, sve u formi dinamične potrage za izgubljenom lobanjom Mimara Sinana.

Pisanje trilera u vremenu kada se ovaj žanr tako vešto uklapa u kapitalističke postulate tržišnog merkantilnog ludila predstavlja dvostruku priliku: možete završiti kao još jedan u nizu neuspešnih pokušaja gomile spisatelja i spisateljica, ili, s druge strane, možete uspeti i dospeti na liste bestselera. Mogla bi se ovde upotrebiti floskula o maču s dve oštrice, ali čini mi se da, barem kada je književnost u pitanju, postoji jedna druga dimenzija dela koja je daleko značajnija – kakvom estetikom jedno ostvarenje raspolaže.

Turski pisac Hakan Sökmen, autor nekoliko književnih dela i scenarija, upustio se u ovakav poduhvat, često istražujući teme istorije, identiteta i uticaja prošlosti na savremeni trenutak. Iako ne spada među najistaknutija imena turske književne scene, Sökmen je kroz romane i pripovetke stekao čitalačku publiku koja ceni njegovu posvećenost otkrivanju manje poznatih istorijskih epizoda i teorija zavere. Njegovo profesionalno iskustvo u arhitekturi i restauraciji dodatno obogaćuje roman o kome će biti reči i igra važnu ulogu u kreiranju njegovog sadržaja.

U najnovijem romanu Izgubljena lobanja Mimara Sinana, jednom od njegovih najambicioznijih književnih poduhvata, Hakan Sökmen kombinuje elemente istorijskog romana, trilera i mistike. Kroz omniscentnog naratora u trećem licu, Sökmen oblikuje intrigantnu priču koja spaja istorijske činjenice, teorije zavere, religijske i mitološke motive, sve u formi dinamične potrage za izgubljenom lobanjom Mimara Sinana. Roman donosi harmoničan spoj ozbiljne istorijske analize i privlačne popularne fikcije. Radnja započinje 1935. godine, kada se troje članova Turskog društva za istorijska istraživanja okupilo kod turbeta Mimara Sinana, kako bi, prema nalogu Mustafe Kemala Atatürka, otvorili njegov mezar, izmerili lobanju i potvrdili da je veliki graditelj bio Turčin. Međutim, tog dana iza scene se odvija složenija priča koja vodi do savremenog doba, prateći glavnog junaka Oktaja u njegovoj potrazi za izgubljenom lobanjom i misterioznim kovčegom.

Otvorenih pitanja u vezi ovog ostvarenja je podosta, ograničeni prostorom i vremenom, izdvojićemo, dakako, samo neke. Oktaj, glavni junak romana, pokazuje odlučnost u svojim postupcima, dok njegova plašljiva priroda, s druge strane, ne podriva autentičnost njegovih poteza. Njegov odnos s Gamze oscilira između nedorečenosti i implicitne ljubavi, dok fantazmagorični susret s profesorom Bulentom ostaje pomalo nedorečen, viseći u narativnom vakuumu bez nagoveštaja o prirodi tog susreta.

Sökmen koristi mrežu teorija zavere kako bi roman obogatio intrigantnim monolozima profesora, Gamzeinog amidže i medijske ličnosti Gökhana Gürkana. Kroz ove diskusije provlače se istorijske ličnosti, City of London, templari, masoni i slične ikonografije, što doprinosi slojevitosti romanesknog narativa. Autor uranja u analizu važnih tema poput kulturnog i etničkog identiteta, zloupotrebe nauke u političke svrhe i refleksije o ulozi nasleđa u savremenom društvu, pri čemu povremeno balansira između opisa bogatih detaljima i pristupačnog stila koji čitaocima olakšava razumevanje kompleksnih ideja, ali takođe zauzdava maštu.

Izgubljena lobanja Mimara Sinana ima potencijal da spoji istorijsku relevantnost i narativnu uzbudljivost. Roman pokreće ontološka pitanja kulturnog nasleđa i identiteta kroz nesumnjivo uzbudljivu mrežu mistifikacija i teorija zavere, čime se približava modernom senzibilitetu i interesovanjima savremenog čitaoca.

https://bookstan.ba

Medina i Mirza su prijatelji iz djetinjstva. Nakon što su dijelili školske klupe danas dijele istu želju – da doprinesu svom gradu.