Kursevi japanskog jezika za 2018-2019. godinu

U svrhu promocije kulturne razmjene i učenja jezika, Ambasada Japana u BiH ima zadovoljstvo najaviti Ljetni kurs japanskog jezika, koji će se održavati treću godinu zaredom od 28. augusta do 13. septembra 2018. godine u prostorijama Filozofskog fakulteta, Univerzitet u Sarajevu.

Za više informacija molimo posjetite link:
http://www.bosnia.emb-japan.go.jp/itpr_ja/00_000841.html

Također Ambasada Japana u BiH najavljuje i da će se Kurs japanskog jezika održati šestu godinu zaredom u prostorijama Filozofskog fakulteta, Univerzitet u Sarajevu, tokom puna dva akademska semestra, počevši od 1. oktobra 2018. godine.

Svi zainteresovani se pozivaju da se osjete slobodnim raspitati se o kursu na Orijentacijskom danu, koji će se održati 28. septembra 2018. godine na Filozofskom fakultetu.

Za više informacija o kursu molimo posjetite link:
http://www.bosnia.emb-japan.go.jp/itpr_ja/00_000824.html

Večeras zatvaranje izložbe Milomira Kovačevića Strašnog

Udruženje za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono sa zadovoljstvom vas poziva na zatvaranje izložbe fotografija „Oda radosti“ u Zvonu.
Večerašnji susret biće još jedna prilika da se nakon jednomjesečne postavke sretnemo s autorom koji nam je tradicionalno omogućio vrhunsku izložbenu postavku, ovoga puta posvećenu Orkestru limene glazbe iz Stoca, nastalu s ciljem slanja drugačije poruke iz grada koji je najčešće žrtva dnevne politike i zbog čega je teško da poruke drugačije vrste stignu do publike.
Zanimljivo je da je između izložbe u Stocu i ove sarajevske u Zvonu, Milomir Kovačević Strašni izlagao „Odu radosti“ u Parizu u jednoj od najznačajnijih galerija i da je to ujedno i jedna od najzapaženijih njegovih postavki u Francuskoj.
Uz portrete članova i članica Orkestra limene glazbe u Stocu, na pažljivo koncipiranoj postavci se nalaze i notni zapisi „Ode radosti“ te tekst koji potpisuje Andrea Lešić i koja je između ostalog napisala: „Orkestar limene muzike iz Stoca je, nekim nevjerovatnim čudom, u razjedinjenom i uništenom gradu obnovio tradiciju zajedničkog sviranja muzike za zajednicu. I u toj obnovi, on je zajednicu uspostavio: mješavina preživjelih članova nekadašnjeg orkestra, i vrlo, vrlo mladih ljudi koji se predratnog perioda zajedničkog života i zlatnih godina onog nekadašnjeg orkestra vjerovatno ni ne sjećaju, ali koji sada, zajedno, stvaraju muziku čija je svrha da obilježi zajednički život.“

Srijeda u muzeju – Masha Durkalić

«Artivizam» odnosno umjetnički aktivizam i način na koji društvenu stvarnost možemo mijenjati kroz umjetnički protest biti će tema predavanja koje će 1. augusta u 17.00 biti održano u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine, u okviru serije predavanja iniciranih izložbom 77 Million Paintings britanskog producenta, muzičara i vizuelnog umjetnika Briana Enoa.

O artivizmu kao konceptu koji se pojavio krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, u želji da se umjetničkim sredstvima skrene pažnju na aktuelni društveni trenutak, govorit će novinarka, feministkinja i društvena aktivistkinja Masha Durkalić. Ova magistrica demokratije i ljudskih prava koja se bavi istraživanjem društvenih pokreta u regionu Jugoistočne Evrope, naglašava kako artivizam nije stran ni u zemljama regije, prisjetimo se žute patke u okviru inicijative Ne davimo Beograd ili cucle i dignute šake Bebolucije.

“Danas, kada se naša regija suočava sa rastom populizma, kada desničarske politike zauzimaju sve više prostora jer politička ljevica skoro pa i ne postoji, i kada se pod znak pitanja dovode ljudska prava za koja smo mislili da se o njima nikada više neće diskutirati, neophodno je djelovati”, kaže Masha Durkalić.

Prisustvovanje predavanju je besplatno a u periodu od 17.00 do 20.00 bit će besplatan i ulaz u Historijski muzej te će se multimedijalna instalacija 77 Million Paintings Briana Enoa moći pogledati besplatno. Novosti možete pratiti na Facebook event stranici predavanja u sklopu izložbe 77 Million Paintings.

Od ove srijede živimo na dug!

U srijedu, 1. kolovoza/augusta, svijet ulazi u ekološki dug, najavljuje Global Footprint Network (GFN). Dan ekološkog duga je onaj dan kada potreba čovječanstva za prirodom nadmašuje ono što zemljini ekosustavi mogu u 2018 godini obnoviti.

Taj dan, koji se ove godine obilježava najranije otkako se vrše mjerenja (1997. godine bio je potkraj rujna), simbolično prikazuje utjecaj ljudskih aktivnosti na prirodu i njezine resurse. Prema GFN-u, za trenutačne potrebe čovječanstva bila bi nam potrebna 1,7 planeta kako bismo imali dovoljno prirodnih resursa za potporu ljudskim aktivnostima.

„Činjenica da se ovaj dan svake godine pomiče unaprijed govori nam da se i dalje prema planetu ne ponašamo odgovorno! Živimo od sve veće pozajmice koju uzimamo s računa bolje budućnosti  svoje djece “, ističe Deni Porej, direktor WWF Adrije. „Prema WWF-ovom Izvještaju o stanju planeta, sve zemlje u našoj regiji žive iznad svojih prirodnih kapaciteta. To dokazuju i podaci GFN-a o ekološkom otisku, koji se mjere u globalnim hektarima (ghe). To je jedinica za mjerenje naših zahtjeva prema Zemlji (ekološki otisak) i sposobnosti Zemlje da njima udovolji (biokapacitet). Prema tim podacima Slovenija predvodi našu regiju s najvećim ekološkim otiskom i prva ulazi u ekološki dug 12. svibnja/maja. Slijede je Hrvatska (19. lipnja/juna), Crna Gora (29. lipnja/juna), Bosna i Hercegovina (6. srpnja/jula), Makedonija (19. srpnja/jula) i Srbija (30. srpnja/jula)“, kaže Porej, dodajući da najkasnije u dug ulazi Albanija, 14. listopada/oktobra.

Ekološki dug moguć je samo ograničeno vrijeme prije nego što se prirodna osnovica za ljudski opsatanak počne degradirati i eventualno u potpunosti uništiti. Budući da naše potrebe sve više prelaze mogućnosti planeta da se regenerira,, na što dodatno utječu posljedice klimatskih promjena, Dan ekološkog duga je snažan podsjetnik na hitne akcije koje pojedinci i zemlje moraju poduzeti kako bi zaštitili šume, oceane, slatkovodne resurse, biljni i životinjski svijet, te tako pomoći u postizanju održivog razvoja. Ideje kako promijeniti svoj otisak mogu se pronaći na stranici GFN-a i WWF Adrije.

Razdoblje od sada do 2020. godine moramo iskoristiti kako bismo definirali ključne obveze i akcije kojima možemo preokrenuti trend gubitka prirode do 2030. godine i pomoći u osiguranju zdravlja i dobrobiti ljudi i našeg planeta.

O Global Footprint Networku:

Global Footprint Network je istraživačka organizacija koja želi promijeniti kako svijet upravlja prirodnim resursima i reagira na klimatske promjene. Od 2003. djelovali su s više od 50 zemalja, 30 gradova i 70 globalnih partnera za isporuku znanstvenih uvida koji su doveli do učinkovitih politika i investicijskih odluka. Zajedno, mi stvaramo budućnost u kojoj svi možemo napredovati unutar granica našeg planeta.

www.footprintnetwork.org

O WWF-u:
WWF je jedna od najvećih i najuglednijih svjetskih nezavisnih organizacija za zaštitu prirode, s gotovo pet milijuna pristaša i globalnom mrežom aktivnom u više od stotinu zemalja. Misija WWF-a je zaustaviti propadanje zemljina prirodnog okoliša te izgraditi budućnost u kojoj ljudi žive u skladu s prirodom čuvajući svjetsku biološku raznolikost te osiguravajući da je upotreba obnovljivih prirodnih resursa održiva, promovirajući smanjenje zagađenja i rasipne potrošnje. Za dodatne informacije: http://adria.panda.org/

Na Grani Zelenoj – “Arhitektura i društvena odgovornost”

Arhitektura i društvena odgovornost,  tema je o kojoj se ne govori u medijima a o kojoj javnost i ne razmišlja. Zašto je arhitektura prestala biti društveno odgovorna praksa i koliko ona može biti predmetom poltika, naizgled je manje bitna tema u odnosu na ono što nam zvaničnici serviraju kao aktuelne i bitne teme. Iza kulisa, zapravo vlada prava anarhija koja za cilj ima bogaćenje i profit uskih krugova, dok će posljedice takvog urbanizma, gradnje i arhitekture imati trajne posljedice u budućnosti.

O ovoj temi govore:  Senada Demirović – Habibija, kustosica “Centar za kulturu, dijalog i umjetnost ADA Mostar” Tomislav Ćurković, Arhitektonski studio “Dva Arhitekta” i Muhamed Serdarević, “Normal Arhitektura”

Ovaj video realiziran uz podršku fondacije Hainrich Boll.

Književna nagrada Šukrija Pandžo 2018.

Ilustracija: Željko Marjanović u knjizi “Iznad gore vjetri zbore” Šukrije Pandže (Svjetlost, Sarajevo, 1968)

Školegijum po treći put raspisuje konkurs za Književnu nagradu Šukrija Pandžo.

Pozivamo učiteljice i učitelje, nastavnice i nastavnike maternjeg jezika, studentice i studente, kao i druge uključene u kurikularnu reformu da u formi metodičke pripreme časa odgovore na pitanje Kako izabrana pripovijetka Šukrije Pandže može doprinijeti postizanju ishoda nastave književnosti, vezanih za čitanje i razumijevanje, konkretno, jednog ili više od sljedećih: [učenica, učenik] pokazuje dobro razumijevanje pročitanog; sumira, pojašnjava značenje pozivajući se na tekst, argumentira stav o pročitanom; povezuje napisano sa svojim iskustvom, vremenom i okruženjem u kojem živi; prepoznaje stereotipe i predrasude u tekstu, i načine na koje pisac nastoji uticati na nečije stanovište; razvija empatiju i uočava moralne vrijednosti tekstova i sadržaja.

Žiri će uz diplomu autorici ili autoru najbolje ocijenjenog teksta dodijeliti i nagradu u iznosu od 1.000,00 KM.

Tekstove je potrebno poslati do 31. 7. 2018. na mail konkurs@skolegijum.ba u Word-formatu.

Svi pristigli tekstovi biće objavljeni tokom osmog mjeseca na portalu Školegijuma.

Odluku će žiri na istom mjestu objaviti do 15. 9. 2018. godine.

Autorice i autori mogu učestvovati sa najviše tri teksta dužine do 20.000 znakova.

Izložba „Sjećanja u kamenu“

U Zemaljskom muzeju u Sarajevu, od 1. augusta do 31. septembra, bit će postavljena izložba pod nazivom “Sjećanja u kamenu”. Izložba “Sjećanja u kamenu” je multimedijski i multidisciplinarni projekat koji okuplja međunarodni tim istraživača i umjetnika bosanskohercegovačkog porijekla, a koja je prvobitno realizirana 2017. godine u Ismaili Centru u Torontu pod pokroviteljstvom Fondacije Aga Khan.

Glavni tematski focus predstavljaju groblja iz Osmanskog perioda i pogrebna kultura koja se ogleda u arhitekturi, ikonografiji i epigrafici. Iako se smatraju prostorima smrti, kamena groblja su i prostori na kojima se ispisuju novi narativi života i međuljudskih odnosa u pluralističkoj BiH. Ono što je zapisano u kamenu urezano je i u sjećanju, a izložba “Sjećanja u kamenu” na najbolji mogući način pokazuje poseban aspekt raskoši i ljepote našeg bogatog historijskog naslijeđa.

Autori izložbe su istaknuti naučnici, historičari i umjetnici na čelu sa Amilom Buturović (York University, Toronto, Kanada), historičarkom culture i religije čiji istraživački rad obrađuje groblja iz ranog Osmanskog perioda, te analizira promjene u eshatološkom senzibilitetu i kulturi smrti nastalim prilikom osmanizacije i islamizacije na ovim prostorima.

Azra Akšamija )MIT, Cambridge, SAD) historičarka arhitekture i konceptualna umjetnica, na izložbi predstavlja interaktivni ćilim koji su nakon rata tkale žene izbjeglice, a koji svjedoči o kontinuitetu bh. kulture i kontinuitetu stradanja i gubitaka kroz transformaciju tradicionalnih motiva bosanskih ćilima u motive koji svjedoče iskustvo rata. Velibor Božović (Concordia University, Montreal, Kanada) je vizuelni umjetnik čiji su radovi u ovom projektu istovremeno dokumentarni i interpretativni putopis kroz bosanskohercegovačka groblja u njihovom naturalizovanom stanju. U svojim radovima, Velibor ispituje uticaj fotografije na sjećanje u prostoru gdje se isprepliću historijski, fiktivni i lični narativi. Adis Elias Fejzić (Brisbane, Australia) je međunarodno priznati vajar koji istražuje odnose koje stećci grade u kontekstu savremene bosanskohercegovačke i svjetske kulture. U ovoj izložbi njegovi reljefi skulpture zatvaraju historijski krug otiskivanja memorije u kamenu kao individualnog stvaralačkog čina, od onogdavnašnjeg, tradicionalnog, do sadašnjeg i sofisticiranog, artikulisanog jezikom savremene umjetnosti.

Izložba je rezultat saradnje između Bosanskohercegovačko-američke akademije umjetnosti i nauka (BHAAAS) i Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.

 

Premijera predstave “O Miševima i ljudima”

Dugo najavljivana premijera predstave „O miševima i ljudima“ u režiji jednog od najznačajnijih reditelja današnjice, Dina Mustafića, odigrana je 23. jula na sceni u Starom Baru, u okviru 31. izdanja „Barskog ljetopisa“. Predstava, rađena po istoimenoj noveli Džona Stajnbeka, koprodukcija je „Ljetopisa“ i Gradskog pozorišta Podgorica.

Stajnbekovo djelo je smješteno u tridesete godine prošlog vijeka, u period Velike depresije u Americi. Njegovi likovi pripadaju obespravljenoj radničkoj klasi i slika su siromaštva i teškog života najnižeg sloja ljudi. Glavni junaci, Džordž i Leni, dva su prijatelja koja radeći mukotrpno na farmama, pokušavaju naći svoj komad zemlje, dom, znak sopstvene slobode. Osim teme socijalne pravde, ovo je i priča o prijateljstvu, snovima, iluzijama kao neophodnosti opstanka u surovom okruženju koje marginalizuje drukčije, stare, bolesne i osobe sa smetnjama u razvoju; o bijegu u utopiju kao jedinom mjestu na kojem možemo biti srećni.

Mi smo željeli da sve te tematske linije sačuvamo u našoj inscenaciji. Dakle, željeli smo da sačuvamo tu jednu apoteozu prijateljstvu, čovjekoljublju, jednoj nježnosti, brizi koju iskazuju dva glavna junaka jedan za drugoga. Sa druge strane, bila nam je vrlo bitna socijalna komponenta, jer svi likovi na neki način prave atmosferu tog svog nedorečenog, neiskazanog sna, a to je da negdje postoji taj neki drugačiji, bolji svijet, mnogo pravedniji od onog koji žive. Ta egzistencijalna tjeskoba, ta muka, depresija, samoća i tišina koja ih ophrvava i lomi im kičmu su nam bili bitni kao emotivna i idejna čvorišta predstave, kazao je reditelj nakon premijere.

Pozorišna interpretacija priče „O miševima i ljudima“, zahvaljujući jasnoj, usredsređenoj, humanistički orijentisanoj, rediteljskoj viziji Mustafića, može se čitati u arhetipima, odnosno u kontekstu najuniverzalnijih ideja ljudske prirode i života, ne odmičući od vrlo konkretno definisanog hronotopa koji Stajnbek svojim klasikom zadaje. Dramaturgiju i dramatizaciju predstave potpisuje Stela Mišković. Njen rad na Stajnbekovom tekstu i već gotovom dramskom predlošku koji je napisao, podrazumijevao je dominantno intervencije u vezi sa razvijanjem likova koji su urađeni tako da nijedan od njih ne bude samo puka funkcija, već zaokružen od početka do kraja. Džordž je tako čestit i dobar čovjek okrenut realnosti i egzistencijalnoj borbi, dok je Leni, krupan i snažan muškarac sa smetnjama u razvoju.Tragika njegovog lika je u sudaru snage odraslog čovjeka i plemenitog uma i nevinosti djeteta.

Gradeći Lenijev lik nismo nužno kretali od pretpostavke da je osoba sa smetnjama u razvoju. Pošli smo od tačke da on ima svijest djetata, iako je u tijelu prilično jakog muškarca, koji pritom nema kontrolu nad svojim postupcima. Za razliku od drugih uloga i procesa u kojima se bavite motivom lika, onoga što on želi, odnosima sa drugima, kod Lenija je sve jasno i izrečeno. Ono što je bilo teže naći je taj njegov entuzijazam. Ja sam ga našao u tom prihvatanju svih, kazao je Miloš Pejović koji tumači ulogu Lenija.

On i Džordž bore se sa otuđenošću i usamljenošću koja im je obojici nametnuta. Zato su način da se izbore, našli u suživotu, prijateljstvu, sanjarenju boljeg i ljepšeg svijeta i međusobnoj brizi.

Ideja interpretacije Džordžovog lika je da drugi zapravo prvi, što je veliki izazov za savremenog čovjeka, koji je egocentričan. To je ideja o tome šta možemo da uradimo za drugog. Drago mi je da sam se suočio sa tom idejom kroz ovaj komad i lik, jer to je težnja vrlini. Džordž je danas svak onaj ko je nesebičan da se za drugoga, da „povuče“ za onoga koji ne može. Svako od nas je Džordž kad uspije to da uradi, kad uspije da se da za drugog, istakao je Mišo Obradović, koji je igrao upravo Džordža.  

Glavne uloge tumače Miloš Pejović i Mišo Obradović, dok ostale uloge igraju:  Branko i Pavle Ilić, Dejan Đonović, Marija Đurić, Božidar Zuber i Vule Marković. Scenografiju je uradila Smiljka Šeparović Radonjić, kostimografiju Lina Leković, dok je muziku komponovala Tamara Obrovac. Nakon premijere, igraće se i reprize i to 24. i 25. jula, kao i 06. avgusta.

 

Prijavite se na sedmi Vikend aktivizma

Pozivamo vas da se prijavite na sedmi  “Vikend aktivizma“ koji će se održati od 17. do 19. avgusta u parku “Mladen Stojanović“ u Banjaluci.

Cilj ovog događaja je razvijanje kritičke svijesti kod mladih, kroz sagledavanje aktuelnih društvenih i političkih problema u Bosni i Hercegovini.

Kao i prethodnih godina kroz različite edukativno-kreativne radionice ćemo dijeliti znanje i učiti jedne_i od drugih, te se upoznati sa nenasilnim, društveno-odgovornim djelovanjem kao i demokratskim metodama za izgradnju boljeg društva.

Predavači na “Vikendu aktivizma“ će biti dugogodišnje_i aktivisti_kinje iz Bosne i Hercegovine.

Poziv je otvoren za sve mlade ljude od 18 do 30 godina iz Bosne i Hercegovine.

TROŠKOVE PREVOZA, SMJEŠTAJA I HRANE SNOSI UDRUŽENJE GRAĐANA  “OŠTRA NULA“.

Ukoliko ste zainteresovane_i  za učešće na ovogodišnjem Vikendu aktivizma, molimo vas da ispunite PRIJAVNI OBRAZAC

Rok za prijavu je nedjelja, 5. avgust 2018. godine.

Učesnice_i koje_i budu primljene_i na Vikend aktivizma će sve tehničke i praktične informacije dobiti mailom 10. avgusta.

Izložba “Sve zaboravljene stvari”, autorice Mirele Kulović u JAVA galeriji

Otvaranje izložbe slika i crteža “Sve zaboravljene stvari”, umjetnice Mirele Kulović, će se desiti u četvrtak, 02. avgusta, u 19:00 sati u JAVA galeriji.

Mirela Kulović je rođena 1986. godine u Tuzli. Najveći dio svog života provela je u Splitu, gdje je završila studij Industrijskog inženjerstva, kao najbolja studentica u svojoj generaciji.

Kist u ruke prvi put je uzela 2011. godine i ubrzo nakon toga potpuno se posvetila slikarstvu.

Danas se profesionalno bavi slikarstvom u Bostonu, gdje živi i radi.

Njen rad odlikuje šetnja između bogatih nanosa uljane boje na platnu i minimalnog izricaja na papiru.

Serija radova „Sve zaboravljene stvari“ odraz su ideje da se sa što manje materijala i boja stvori likovnost na papiru. U ovom nastojanju, Mirela slika intuitivno, apstrahuje osnovne likovne elemente, istražuje načine nastajanja linije i postavlja ih u prostor papira u kojem se kreću i žive. Neke linije pretvara u amorfne i apstraktne oblike koji ostavljaju dojam kao da smo ih već negdje vidjeli. Inspiraciju često crpi iz mističnih pejzaža i bogate historije balkanskih krajeva.

Po riječima autorice:

“U ovoj seriji radova, gdje prevladavaju radovi na papiru, vodila sam se namjerom da koristim što je moguće manje materijala i boja. Ovo je bio spontani rezultat moje potrebe da stvaram gdje god idem. Nove načine držanja olovke i nove linije otkrila sam u jednom trenutku kad sam sa sobom imala samo malu olovku i nekoliko listova papira. Zapitala sam se: na koji novi način mogu napraviti liniju?!

 Je li ta nova linija rezultat različitog pritiska ili držanja olovke?! Sve ovo me zabavljalo i vodilo u nove neistražene prostore. Papir je u tim trenutcima rada postao prostraniji od sobe u kojoj se nalazim. Oblici koji su se pojavljivali bili su abstraktni, ali kao da su mi već poznati. Sjećanje i nostalgija stapali su se sa iskustvom sadašnjeg trenutka. Tada smo slika, proces i ja postali jedno.“

Mirela je do sada realizovala četiri samostalne izlozbe u Bostonu, te sudjelovala na više od  trideset grupnih izložbi.Trenutno radi kao voditeljica projekta Art Centar Gračanica, koji za cilj ima osnivanje umjetničkog centra sa galerijskim prostorom i umjetničkom bibliotekom u gradu Gračanici.

Ovo je njena prva izložba u Bosni i Hercegovini.