Autor: urednik

Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com

Retrospektivna izložba Branka Šotre

Umjetnička galerija BiH ima čast i jedinstvenu priliku da u saradnji sa SPKD „Prosvjeta“ Sarajevo priredi, nakon skoro trideset godina od posljednje, još jednu veliku izložbu retrospektivnog karaktera na kojoj su izložena djela Branka Šotre. Ovaj umjetnik je u jugoslovenskoj istoriji umjetnosti bio zastupljen prvenstveno kao grafičar, posebno sa opusom koji je nastao tokom posljednjih petnaest godina njegovog  života (1945-1960), tako da je njegovo slikarstvo nedovoljno afirmisano od strane struke. Još manje su poznati njegovi radovi u oblasti drvorezbarstva, ikonopisa i zidnog slikarstva.

Izložba će biti otvorena u četvrtak, 09.05.2019. u 20h na Dan pobjede nad  fašizmom, kao jedna  od likovnih manifestacija uvrštenih u Dane Kantona Sarajevo. Izložba će biti otvorena za javnost do 23.05.2019. i ponovo sredinom jula do sredine avgusta.

Slikarski opus Branka Šotre na ovoj izložbi predstavljen je sa deset slika, devet ulja na platnu i šperploči  koja se čuvaju u fundusu Umjetničke galerije BiH, kao i jedno ulje koje se nalazi u vlasništvu Muzeja Sarajeva. No malo je slika uopšte ostalo iza Šotre. U pitanju su slike sa motivima bosanskih hercegovačkih sela i gradova, ruralni i urbani pejzaži nastali tokom tridesetih godina kada je umjetnik  živio u Bosni.

Izloženi plitki reljefi na ovoj izložbi potiču iz fundusa Umjetničke galerije BiH i Historijskog muzeja BiH. Dva reljefa iz Umjetničke galerije BiH su duborezne ikone Sv. Jovana Krstitelja i Sv. Save. Reljefi iz Historijskog muzeja BiH prikazuju seljake u poljskim radovima.

Crteži i grafike dominiraju na ovoj  izložbi i unutar njene postavke možemo pratiti razvojni tok ili liniju kojom se grafička umjetnost Branka Šotre razvijala. Likovna kritika smatra da je u grafici uzor Šotri bio njegov profesor Ljubomir Ljuba Ivanović koji je mu je tokom studija predavao crtanje po prirodi. Šotra se prije 1945. godine malo bavio grafikom.

Početnu grupu postavke čine crteži i grafike sa motivima koje umjetnika povezuju sa rodnom Hercegovinom i Stocem, a to su stećci. Veliku grupu unutar izloženih crteža i grafika čine gradske vedute starog Mostara, Trebinja, Počitelja, Jajca i Stoca, sa njihovim tipičnim načinom tradicionalne gradnje. Posebnu grupu čine grafike i crteži sa prikazima poljoprivrednih radova, koje nam približavaju narodne običaje, obradu zemlje i života sela u Bosni i Hercegovini.

Još jednu zasebnu grupu grafike čine grafike sa tematikom iz Narodnooslobodilačke borbe (NOB) nastale nakon Drugog svjetskog rata. Umjetnik je u sebi, kao aktivan borac i komandir koji je istovremeno obavljao i političke aktivnosti i zaduženja, nosio bezbroj sjećanja i snažnih utisaka iz ofanziva i borbi s neprijateljem, uopšteno govoreći, iz partizanskog života. Vremenom će polako ljudi nestati sa grafika, a ostaće samo veličanstvena priroda koju umjetnik pamti.

Upravo  će navedena priroda postati univerzum za sebe, beskrajno polje za istraživanje i usavršavanje jednog umjetnika kakav je Šotra i to u oblasti grafike. Grafika, odnosno tehnike drvoreza i linoreza bile su medij u kojem je Šotra uspio da dočara i prikaže svu raskošnost i nemilosrdnost prirode. Pa i ono što je bilo prepoznatljivo oku kao panj, pogorjela šuma – njeni strašni, jezivi, usamljeni sprženi ostaci, ogoljena bez života, ili krš, kamen, stijena – njeni gotovo morfološki prikazani slojevi postaju polako nešto neprepoznatljivo, apstraktno, asocijacija. Grafike posjeduju neobičnu atmosferu, kao da sadrže  još jedan dodatni element, određen zvuk, a taj zvuk je ustvari neprekidna tišina. Neka od djela Šotra je upravo tako nazvao.

Dragana Brkić–Hodak

Branko Šotra

Branko Šotra

Branko Šotra(Kozice kod Stoca, BiH, 1906 – Stockholm, Švedska, 1960) završio je Kraljevsku umetničku školu u Beogradu 1929. godine. Službovao u Sarajevu 1930 – 37, Loznici 1937-38, Ohridu 1938-40. i u Vršcu 1940-41. Prije rata dva puta hapšen kao komunista (1933. i 1936). Bavio se slikarstvom, grafikom, duborezom, primijenjenom umjetnošću i likovnom kritikom. Bio je načelink Vojnog muzeja u Beogradu i redovni profesor i rektor Akademije primenjenih umetnosti u Beogradu.

Proizvođači razvijaju ponudu i vide nove šanse za smilje

Broćanac, mjesto u blizni Posušja. Kod staklenika nas dočekuju Martin Soldo, direktor kompanije „Soldo Mont“, i agronom Dragan Ripić. Vrijeme je uzgoja i prodaje sadnica smilja i ostalog ljekovitog bilja, a u ovoj kompaniji ne prestaju sa inovacijama. Kažu da istražuju druge kulture, razmišljaju o unapređenju proizvodnje, a svoju šansu su prepoznali u preradi ljekovitog i aromatičnog bilja.

„Proizveli smo tonu eteričnog ulja, 700 smo prodali, ostalo još čeka kupca“, pojašnjava nam Soldo. Danas njegova kompanija ima nekoliko stotina kooperanta, a u vremenima krize sa smiljem je zadržao svoje saradnike tako što nije obećavao mnogo. „Na početku smo jasno dogovorili da onog trenutka kada se ulje proda, dolazi i dogovorena naknada za kooperanta koji nam je prodao smilje“, dodaje Soldo. No, ni njegovi počeci nisu bili jednostavni.

„Sa bratom sam se povezao, kupili smo staklenik u Njemačkoj. Rasklopili smo ga za dva dana, trebalo nam je mjesec dana da ga ponovo sklopimo ovdje“, kroz smijeh prepričava početke „Soldo Monta“ naš domaćin Martin.

Danas ova kompanija uspješno radi sa sadnicama smilja, ali i drugog ljekovitog bilja. Dragan kaže da je potrebno eksperimentirati sa različitim vrstama, kako bi se istražilo kojim još kulturama odgovara hercegovačka klima i krš. Nakon perioda kada je smilje praktično prešlo iz ‘divlje sredine’ na plantaže, ‘groznica’ polako prolazi, pa će na tržištu ostati oni proizvođači koji su imali jasniji plan te koji su ulagali u višu razinu prerade.

„Veliki broj ljudi je odustao, vjerujem da ćemo ove godine biti na nekoj trećini ponude u odnosu na ranije godine. Dajemo kooperantima sadnice, garantiramo otkup, savjetujemo ih u radu, ali taj tempo i standarde ne može svako pratiti“, napominje Martin.

Prerađivačima je svaki vid podrške značajan.

„Uz podršku USAID/Sweden FARMA II smo opremili destileriju, te nam je njihova podrška ostavila prostor za razvoj kapaciteta, ali i razmišljanje o proširenju proizvodnje, otvaranju tržišta, te konačno, novim radnim mjestima, bilo to kroz sezonske poslove ili kroz stalnu suradnju“, dodaje Martin.

Dragan nam potvrđuje da se rad sa ljekovitim i aromatičnim biljem često vezuje za smilje, ali da u diversifikaciji proizvodnje leži i šansa za veću konkurentnost prema ponuđačima na svjetskom tržištu.

„Eterično ulje od anđelike ima opuštajući učinak protiv nadimanja. Inula pokazuje značajno antibakterijsko djelovanje. Muškatna kadulja ima također značajne terapeutske osobine, pa onda lavanda koja je izuzetna kao proizvod za njegu kože. Uz sve to, tu je naravno i smilje, te smo kroz sve ove proizvode odlučili zaokružiti ponudu eteričnih ulja. Vjerujem da ćemo u narednim godinama biti značajnije prisutni na tržištu i kroz naše proizvode“, dodaje Dragan.

Izvoz ljekovitog bilja je u 2018. godini porastao za 2 miliona i iznosio je 6.5 miliona KM. No, struktura razmjene je i dalje nepovoljna, obzirom da eterična ulja izvozimo uglavnom u bačvama, a uvozimo ga u malim pakovanjima s većim stepenom prerade. U novoj sezoni se očekuje stabilizacija tržišta smilja u Hercegovini, a proizvođači i prerađivači vjeruju da vrijeme koje dolazi, uz obaveznu diversifikaciju proizvodnje, prihvatanje savremenih praksi i unapređenje proizvodnje, kao i prerada u proizvode sa višom vrijednosti (kao što je prirodna kozmetika), ipak donosi bolje vijesti za ovaj sektor.

Promocija knjige “Nasilje kao generativna sila” Maxa Bergholza

Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom najavljuje gostovanje Maxa Bergholza, američko-kanadskog historičara i profesora, autora knjige Nasilje kao generativna sila. Bergholz dolazi u Sarajevo na promociju svoje knjige koja će se održati u četvrtak, 9. maja 2019. u 19:00 sati, u Kamernom teatru 55. Uz autora o knjizi govorit će prevoditeljica Senada Kreso, te Husnija Kamberović i Senadin Musabegović.

Max Bergholz profesor je historije nacionalizma, nasilja i Balkana na Odsjeku za historiju na Univerzitetu Concordia u Montrealu. Za knjigu Nasilje kao generativna sila dobio je nagradu Joseph Rothschild koju Institut Harriman Univerziteta Columbia dodjeljuje za izuzetnu knjigu o Rusiji, Ukrajini, području Kavkaza, Srednjoj Aziji/Turskoj, Srednjoj Evropi i Balkanu, u kojoj je posebna pažnja posvećena pitanjima etniciteta i/ilinacionalizma. Američko historijsko društvo proglasilo ju je 2017. godine najboljim prvencem iz evropske historije od 1815. godine do kraja 20. stoljeća, dodijelivši Bergholzu nagradu Herbert Baxter Adams, jednu od najvažnijih nagrada na engleskom govornom području iz oblasti evropske historije.

Tokom dva zastrašujuća dana početkom septembra 1941. godine živote blizu dvije hiljade muškaraca, žena i djece divljački su oduzele njihove komšije u Kulen-Vakufu, maloj ruralnoj zajednici na današnjoj granici između sjeverozapadne Bosne i Hrvatske. To bezumlje – u kojem su žrtve kasapljene poljoprivrednim alatkama, utapane u rijeci i bacane u duboke okomite jame – bilo je vrhunac lanca lokalnih pokolja koji su započeli ranije tog ljeta. U knjizi Nasilje kao generativna sila Max Bergholz kazuje nam priču o naprasnom i zbunjujućem potonuću ove nekoć mirne multietničke zajednice u ekstremno nasilje. Ova dubinski istražena mikrohistorija pruža nam provokativne uvide u pitanja od globalnog značaja: Šta izaziva nasilje među zajednicama? Kako takvo nasilje među komšijama utječe na njihove identitete i odnose?

Nasuprot široko rasprostranjenom gledištu po kojem nacionalizam vodi u nasilje, Bergholz otkriva kako prevrati koje izazove lokalno ubijanje stvaraju dramatično nove percepcije etniciteta – sebe samoga, pretpostavljene “braće“ i onih koje se percipira kao “druge“. Kao posljedica, to nasilje je stvorilo nove zajednice, nove oblike i konfiguracije moći te nove prakse nacionalizma. Historiju ove zajednice obilježila je ta neočekivana eksplozija lokalnog, od nekolicine ljudi počinjenog nasilja, koje je funkcioniralo kao generativna sila u transformiranju identiteta, odnosa i života mnogih. Priča o ovoj uveliko nepoznatoj balkanskoj zajednici 1941. godine pruža nam moćno sredstvo za ponovno promišljanje temeljnih pretpostavki o međusobnim odnosima između etniciteta, nacionalizma i nasilja kako tokom Drugog svjetskog rata tako i šire, diljem svijeta.

Knjiga Nasilje kao generativna sila objavljena je u Buybookovom izdanju u jesen 2018. i uvrštena je u biblioteku Memorija, u okviru koje je do sada objavljeno nekoliko značajnih naslova: Deveta vrata pakla Rezaka Hukanovića, Krv realpolitike Florence Hartmann, Na Drini genocid Edine Bećirević, Krvnikov trag Juliana Borgera, Rat je mrtav, živio rat Eda Vulliamyja itd.

Knjiga je dostupna po cijeni od 32,00 KM u Buybookovim knjižarama i knjižarskoj mreži širom BiH, kao i putem Buybookovog web shopa www.buybook.ba. Na promociji će biti dostupna po promotivnoj cijeni.

IZ RECENZIJA

“Nasilje kao generativna sila historiografska je sinteza, izvanredna historiografska proza, ispripovijedana kao narativni tekst, ali i sociološka i antropološka studija. […] Knjigu kakvu je napisao Max Bergholz nismo dosad čitali. Ovaj se čitatelj ne sjeća kada je čitao nešto što mu je nanijelo takvu muku i skoro fizičku bol. Knjiga bi, kada bi je slučajno čitali i kada ništa u njoj ne bi preskakali, izazvala silan gnjev među hrvatskim, srpskim i bošnjačkim nacionalistima, kao i među zastupnicima moralne intaktnosti ustanka iz 1941, te one napuštene i prezrene povijesne istine iz socijalističkih vremena. Zapravo je nevjerojatno koliko nam je neprihvatljiva ova velika, možda i iskupljujuća knjiga.”

Miljenko Jergović

“Nasilje na Balkanu je previše opisano, a premalo objašnjeno. Snagom fenomenalnog istraživanja, žive rekonstrukcije i pedantne analize, Max Bergholz nam razotkriva istinu o međuetničkom ubijanju u jednom bosanskom gradiću tokom 1941. godine. Istovremeno i nepristrasno i strasno i duboko odgovorno, njegovo istraživanje dokazuje da ekstremno nasilje ima transformativnu moć da stvori identitet. Ova izvrsna i prosvjetljujuća knjiga zaslužuje da dođe do najšireg kruga čitalaca.“

Mark Thompson

Više informacija o autoru i knjizi na: www.maxbergholz.com

Izložba Zorana Lešića u ponedjeljak u Zvonu

Udruženje za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono sa zadovoljstvom vas poziva na otvaranje izložbe „Me, myself and I“ autora Zorana Lešića.
Otvaranje izložbe je u ponedjeljak, 6. maja u 21:00 sati u Galeriji Zvono, Obala Maka Dizdara 10.
Iako su posljednje profesionalne decenije Zorana Lešića, sarajevskog, a potom haškog fotografa bile vezane za Haški tribunal gdje je bio angažiran kao oficijelni fotograf, takvi izbori su bili posljedica okolnosti a ne ljubavi jer je ona oduvijek bila rezervirana za teatar, bilo da je riječ o glumi, režiji, fotografiji ili dizajnu pozorišnih plakata.
Odrastao je u pozorišnoj porodici, sin je pozorišne glumice i pozorišnog redatelja i čuvenog teatrologa Josipa Lešića te je i prije glumačkog ulaska u svijet teatra, njegov život bio je pozorištem definiran. Danas, kada je iza njega cijeli formalno završeni radni vijek, izložba kakva je predstojeća u Zvonu, a pod nazivom „Me, myself and I“ idealna je prilika za sublimacijom pozorišnih znanja i iskustava.
Ova izložba nam potvrđuje da se iz trivijalnih selfie okvira, a zahvaljujući umjetničkim i zanatskim vještinama, može otići mnogo dalje nego što je to uobičajeno banalno autoportretiranje, sveprisutno na društvenim mrežama.
Izložba Zorana Lešića podrazumijeva nekoliko nivoa i za njenu višeslojnost autoportret je bio polazna osnova koju zatim oplemenjuje različitim scenskim sredstvima i koji u konačnici tvore pozorišne plakate za predstave čiji izbori sugeriraju različite intimne poruke ili koji se referiraju i na ukupne društvene prilike. U najkraćem, postavka „Me, myself and I“ su sasvim drukčiji pozorišni plakati, nastali prema motivima pozorišnih predstava, na kojima je glavni junak, u različitim scenskim izdanjima sam autor, fotograf, glumac, redatelj i dizajner Zoran Lešić. Neke od tih predstava bile su dio autorskih želja, ali nisu realizirane, pa se izložbeni prostor u ovom slučaju pretvara i u teatarsku pozornicu što nam je ujedno i potvrda da za lični teatar, kada postoji ideja i vizija, nisu nužni i konvencionalni teatarski okviri.

Zoran Lešić je nakon glumačkog studija i glumačkog angažmana u Kamernom teatru 55, osamdesetih godina počeo da se bavi pozorišnom fotografijom, dizajnom pozorišnih plakata i asistiranjem redateljima. Prelazak u drugi mediji podrazumijevao je i iznimno uspješne rezultate, te je između ostalog trostruki dobitnik Sterijine nagrade za pozorišnu fotografiju. Radio je za sva sarajevska i niz bosanskohercegovačkih pozorišta.
Sa suprugom Mirjanom Blažević Lešić kreirao je umjetnički projekt „Sretna familija“.
Više informacija na: http://www.sretnafamilija.eu

Otvaranje izložbe “Čekajući Godoa: Susan Sontag u Sarajevu”

U okviru 24. Izdanja Modula Memorije, subotu, 4. maja, će u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti biti otvorena izložba fotografija „Čekajući Godoa: Susan Sontag u Sarajevu“, poznatog britanskog fotografa Paul Lowe-a, sa adresom u Sarajevu.

Ova izložba sadrži fotografije sa procesa rada na predstavi „Čekajući Godoa“ koja je nastala u Sarajevu za vrijeme opsade, 1993. godine, a koju si producirali Festival MESS i Pozorište mladih Sarajevo, gdje je ova predstava i odigrana oko 20 puta za vrijeme rata. Na fotografijama su glumci i glumice predstave, autorski tim, kao i sama rediteljica predstave Susan Sontag. Paul Lowe je ovjekovječio nastanak ove predstave ne samo fotografijama sa proba već i drugim fotografijama na kojima je prikazana radna, ali i prijateljska atmosfera, te faze kroz koje su prolazili prije nego je odigrana premijera, 17. avgusta 1993. 26 godina kasnije, mnogi ljudi će, uključujući i same aktere predstave, po prvi put vidjeti neke od ovih fotografija.

Dr. Paul Lowe je lider u polju doomentarne fotografije i šef odsjeka za fotožurnalizam i dokumentarnu fotografiju pri Masters programu na londonskom Koledžu za komunikacije, na Univerzitetu umjetnosti u Londunu, u Velikoj Britaniji. Paul je nagrađivani fotograf čiji su radovi objavljivani u TIME-u, Newsweek-u, magazinima The Sunday Times, The Observer i The Indenpendent, između ostalih. Pokrivao je najaktuelnije vijesti širom svijeta, uključujući pad Berlinskog zida, oslobađanje Nelsona Mandele, glad u Africi, konflikte u bivšoj Jugoslaviji, te uništenje Groznog. Njegova knjiga „Bosnians“, koja dokumentuje 110 godina ratne i post-ratne situacije u Bosni, objavljena je u aprilu 2005. godine. Negovo polje istraživanje je fokusirano na fotografije konflikta, a njegovi radovi su i dijelom knjiga: „Picturing Atrocity: Photography in Crisis“ i „Photography and Conflict“. Posljednje knjige koje je objavio su: „Photography Masterclass“, koju je objavio Thames and Hudson, te „Understanding Photojurnalism“ koju je napisao sa dr. Jenny  Good.

Aktivnosti Scene MESS možete pratiti na web stranici www.mess.ba te na instagram profilu Festival MESS.

Svi/sve smo mi radnici i radnice

Dok homofobna propaganda želi prikazati LGBTI osobe kao privilegirane „strane plaćenike“ u službi imaginarnih nevladinih organizacija sa nepreglednim materijalnim i političkim resursima, stvarnost je radikalno drugačija. Apsolutna većina LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini svoja primanja zarađuje na tržištu rada, te u potpunosti dijeli sudbinu svojih sugrađana i sugrađanki.

Međutim, pored problema koji pogađaju sve radnike i radnice u BiH (niska primanja, manjak radnih mjesta, neplaćen prekovremeni rad, mobing, nezaposlenost…), LGBTI osobe se moraju nositi i sa diskriminacijom na osnovu svoje seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili interspolnih karakteristika.

Mnogi i mnoge, pored nezavidnih uvjeta rada, žive u strahu da će izgubiti posao ukoliko poslodavci ili kolektiv saznaju da su LGBTI. Mnoge autirane LGBTI osobe strahuju od toga kakav će tretman doživjeti na razgovoru za posao, te da li će uopće biti razmatrane za neku poziciju zbog njihovog identiteta. LGBTI osobe koje žive u porodičnim zajednicama ne mogu ostvariti ista prava kao i heteroseksualni uposlenici i uposlenice – ne mogu prijaviti svoje partnere/partnerice na vlastito zdravstveno osiguranje, ne mogu dobiti slobodne dane ukoliko se trebaju brinuti o partneru/partnerici, itd.

Prva Bh. povorka ponosa će predstavljati prvi izlazak na ulicu LGBTI osoba koje će ponosnom šetnjom kroz grad protestirati protiv nejednakog tretmana i diskriminacije – diskriminacije na ulici, na poslu, u školi, u porodici. Protestirat ćemo kao LGBTI osobe, ali i kao radnici i radnice, kao dio globalnog radničkog pokreta.

Borbu za radnička prava treba vratiti na ulice i u institucije, sa jasnim fokusom na pitanje diskriminacije radnika i radnica, uključujući i one koji su LGBTI. Zakoni moraju izričito zabraniti diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i interspolnih karakteristika, a sindikati u Bosni i Hercegovini trebaju postati svjesni da u svom radu zastupaju i LGBTI radnike i radnice.

S nadom da ćemo svojim primjerom probuditi svijest o značaju uličnog aktivizma i javnog protesta, te da ćemo u budućnosti imati priliku prošetati i u pravim prvomajskim povorkama, Organizacioni odbor prve Bh. Povorke ponosa želi izraziti solidarnost sa svim radnicima i radnicama, te poručiti:

NAŠA BORBA – ZAJEDNIČKA BORBA!

Otvorene prijave za dvodnevnu radionicu u organizaciji Centra za životnu sredinu

Centar za životnu sredinu organizovaće dvodnevnu radionicu ,,(Re)kreacija prostora za motiva(k)ciju’’. Ukoliko živite na području Banje Luke, i zanima vas kako da pokrenete inicijativu u svojoj mjesnoj zajednici, naučite nešto više o nekim uspješnim i neuspješnim inicijativama iz Banje Luke, saznate koje su to institucije odgovorne za koju temu, te kako se komunicira s javnošću – ova radionica je pravi događaj za vas!

Aktivnost će početi u subotu, 11. maja, u prostorijama Centra za životnu sredinu, u ulici Miše Stupara 5, u prijepodnevnim časovima te će se nastaviti i idućeg dana, u nedjelju 12. maja. Za oba dana planirano je da radionica traje do poslijepodnevnih časova.

Pored aktivnosti koje će se odvijati u Centru za životnu sredinu, učesnici će biti u prilici i da se upoznaju sa materijom na samom terenu, odnosno na mjestima na kojima su se odvijali neki od najznačajnijih momenata građanske borbe: Nova Varoš, Borik i Rekreativna Zona Banja Luka. Takođe, učesnici/ce će imati priliku i da se upoznaju sa radom udruženja Eko Element iz Bugojna i ,,Hrabre žene Kruščice’’ kroz razgovor sa njihovim aktivistima/kinjama, a te aktivnosti će se odvijati u Srpskim Toplicama (na ,,Vrućici’’) i u Krupi na Vrbasu.

Nakon radionice je planirano mentorisanje učesnika koji su zainteresovani da pokrenu neku od inicijativa, te nakon toga će dobiti priznanja/potvrde o učešću na radionici i uspješnoj započetoj ili završenoj inicijativi.

 

Rok za dostavljanje prijava za radionice je do 8. maja, a sve što trebate je kontaktirati nas i/ili poslati popunjenu prijavu na dragan.kabic@czzs.org

Tokom ovih aktivnosti troškovi prevoza i hrane će biti osigurani od strane Centra za životnu sredinu.

 

Osuda napada na članicu organizacionog odbora Bh. povorke ponosa

U petak, 26. aprila, članica Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa, Nera Mešinović i njena partnerka doživjele su homofobni napada u centru Sarajeva. Djevojke su napadnute dok su šetale Titovom ulicom.

Napadač je, primjetivši dvije djevojke, počeo da trči prema njima, te im prijetio i iznosio homofobne uvrede. Iako im je napadač prijetio fizičkim nasiljem, obje djevojke su prošle bez fizičkih povreda. Napad je odmah prijavljen policiji Kantona Sarajevo

Organizacioni odbor Bh. povorke ponosa ovaj napad vidi kao posljedicu sve izraženijeg govora mržnje prema LGBTIQ osobama u bh. javnosti; retorike političara u BiH kojom se izaziva mržnja i netrpeljivost prema LGBTIQ osobama, kao i neaktivnosti policije Kantona Sarajevo u procesuiranju krivičnih djela počinjenih iz mržnje prema LGBTIQ osobama. Ovaj napad samo je jedan u nizu homofobnih napada na LGBTIQ osobe koji su se desili u centru Sarajeva.

Organizacioni odbor prve Bh. povorke ponosa snažno osuđuje ove napade i poziva policiju i Tužilaštvo Kantona Sarajevo da odmah istraže ovo krivično djelo počinjeno iz mržnje, te procesuiraju odgovornu osobu i privedu je pravdi.

Pozivamo i bh. političare/ke i medije da se uzdrže od govora mržnje, kao i javnog izražavanja mišljenja i stavova koji potiču nasilje i izazivaju netrpeljivost prema LGBTIQ osobama.

Poziv na obilježavanje 3. maja – Dana slobode medija

Omladinska novinska asocijacija u Bosni i Hercegovini (ONAuBiH) će i ove godine
obilježiti Svjetski dana slobode medija – 3. maja širom Bosne i Hercegovine u zajednicama u kojima će naši članovi izaći na ulice i tokom ulične akcije dignuti glas za slobodu medija u BiH i svijetu, kao i centralnom aktivnošću u Sarajevu.
Omladinska novinska asocijacija u BiH djeluje već 11 godina u BiH, gdje mladima pruža priliku da se pobliže upoznaju sa medijima, nauče više o njima, te da sami učestvuju u kreiranju i popunjavanju medijskog prostora. Kroz različite projekte koje organizira i implementira, mladima nastoji predstaviti medije, a omogućava im da se pobliže upoznaju sa onim što ih zanima, te da izravno sudjeluju.
Ideja ovogodišnjeg obilježavanja Dana slobode medija je da ga posvetimo svim novinarima i medijskim radnicima koji su dali svoje živote za slobodu govora. Međunarodna federacija novinara (IFJ), Svjetsko udruženje izdavača novina i vijesti (WAN‐IFRA), Evropska radiodifuzijska unija (EBU) i UNESCO, postavili su spomen‐obilježje poginulim novinarima sa područja bivše Jugoslavije, 3. maja 1994. godine u Sarajevu. ONAuBiH planira da na tom mjestu položi cvijeće u znak sjećanja na sve
novinare koji su stradali u ratnim okolnostima širom svijeta, te Vas ovim putem pozivamo da nam se pridružite u ovom obilježavanju 3.5.2019. (petak) u 12:00 sati.
Nakon polaganje cvijeća i kratkih obraćanja prisutnih, održaće se panel‐diskusija u prostorijama našeg Udruženja, koja je dio našeg projekta Push Pauza, na temu slobode medija u BiH i regiji. Push Pauza je omladinski “live talk show”, platforma za kritičko promišljanje i iznošenje mišljenja prisutnih u javni diskurs.
Nadamo se da će te odvojiti malo svoga vremena i pridružiti se obilježavanju Dana slobode medija, veoma značajnom datumu za nas novinare.

Projekat ”Concert Hall Sarajevo na Marijin Dvoru”

Na javnoj prezentaciji projekta ”Sarajevo Concert Hall”, održanoj 29.4.2019. godine u prostorijama Asocijacije arhitekata u BiH u organizaciji Međunarodnog centra za mir, razmotren je projekat  koncertne dvorane na Marijin Dvoru koji je rezultat međunarodnog konkursa koji su realizovali Kanton Sarajevo i Grad Rim.

U raspravi su učestvovali, pored člana žirija arhitekte Saida Jamakovića i sekretara  međunarodnog žirija prof. dr. Nihada Čengića. Predsjednica žirija bila je Zaha Hadid, a po pravilima konkursa prvonagrađeni rad (Urban Future) stekao je pravo realizacije.

Učesnici u raspravi su posebno naglasili da se prilikom donošenja bilo kakvih odluka o promjenama regulacinog plana mora voditi računa o zaštiti životne sredine, značaju kulture I umjetnosti za društveno-ekonomski razvoj grada Sarajeva i poštivanje relevantnih stručnih mišljenja (urbanista, arhitekata, ekologa, stučnjaka za zaštitu kulturno-historijske baštine, i dr.)

Učesnici su, nakon rasprave, donijeli zaključak da upute javni zahtjev nadležnim institucijama da se u regulacionom planu Marijin Dvor- Kvadrant B zadrže elementi iz regulacionog plana iz 2007. godine: koncertna dvorana kao samostalan objekat, šetalište kao nastavak Vilsonovog šetališta, zaštita historijskih spomenika (elektrocentrale i stambenih objekata) i ograničena visina objekata do 21 metar. Također, zaključeno je da se aktuelnim Prijedlogom izmjena i dopuna regulacionog plana Gradski centar Marijin Dvor – kvadrant B (april 2019) mijenja smisao plana i planiranja. Učesnici su formirali Odbor građana Sarajeva u čijem sastavu su: akademik prof. dr. Kemal Hanjalić, arhitekta Zoran Doršner, arhitekta Jamaković Said, arhitektica Jamaković Šefka, arhitekta Hasan Ćemalović, arhitektica Tatjana Neidhardt, prof. Kuburović Halid, arhitektica Vesna Hercegovac-Pašić, arhitekta prof. dr. Nihad Čengić (predsjednik Odbora), prof. Leona Sabolek, arhitektica Doršner Dragica, prof. dr. Aleksandar Knežević, arhitekta Petar Čalić, predsjednik Mjesne zajednice Marijin Dvor Zvonimir Bošnjak, arhitektica Uzunović Zaila, arhitektica Amira Radončić, arhitekta Munib Buljina, student Pravnog fakulteta Bešlija Kenan, arhitekta Hamdo Hasanović i Ibrahim Spahić, predsjednik Međunarodnog centra za mir.

Odbor građana Sarajeva je zaključio da zatraži hitni sastanak sa gradonačelnikom Sarajeva, predsjedavajućim Gradskog vijeća Grada Sarajeva, Premijerom Kantona Sarajevo, načelnikom Općine Centar, Ministrom Ministarstva za prostorno uređenje,građenje i zaštitu okoliša, predsjedavajućim Skupštine KS, direktorima Zavoda za planiranje razvoja KS, Zavoda za izgradnju KS, Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajeva i načelnikom Opštine Centar i predsjedavajućom Opštinskog vijeća Centar, na kojem će se iznijeti zahtjevi izneseni u Zaključku, sa sastanka održanog 29.4.2019. godine.