Piše: Hilma Unkić
Govor mržnje ispoljen u komentarima, nije rijetka pojava u bh. online medijskom prostoru, ali redakcije često ne pronalaze adekvatan način da se nose s ovim problemom. Širenje mržnje i netrpeljivosti na ovaj način, nažalost, ne ostaje uvijek samo problem virtualne zajednice jer ovakav javni diskurs može da dovede i do stvarnih napada usmjerenih ka zajednici koja je izložena govoru mržnje.
Borba protiv javne komunikacije ispunjene mržnjom prema pripadnicima određenih zajednica, ujedno predstavlja i borbu protiv zločina iz mržnje. Govor mržnje se često upravo i definiše kao govor koji može u svojoj konačnici dovesti do nasilja uzrokovanog mržnjom prema drugačijem. U bh. medijskom prostoru, teško je naći komentare na neki članak na društvenim mrežama koji je okupio više ljudi, a da nema onih koji vrijeđaju i koriste govor mržnje, smatra Elvira Jukić Mujkić, urednica portala Media.ba.
“Toksične komentare najčešće ćemo naći kod tema vezanih za etno-nacionalne identitete, politiku i historijske događaje, ali nažalost vidjet ćete ih i ispod članaka o sportu, pa u nekim slučajevima – zavisno od komentatora – i nasumično kod raznih tekstova bilo da se radi o kriminalu, zabavi ili ekonomiji, možete vidjeti psovke, tzv. prebrojavanje krvnih zrnaca i vrijeđanje na osnovu identiteta i opredjeljenja.”
Učestala izloženost takvim komentarima, posebno kada je riječ o osjetljivim grupama može se odraziti i na veći stepen netrpeljivosti i eventualnih napada na pripadnike ovih skupina u stvarnom okruženju, jer zajednica mnogo utječe na nas, smatra Jukić Mujkić. Ako ste mlada osoba koja i dalje formira svoje stavove – onda je to posebno opasno.
“Nepravda ili strah od drugačijeg koji su ugrađeni nekome u okruženju iz kojeg dolazi i ako ih onda podgrije mržnjom koju vidi na internetu, može da rezultuje stvarnim napadima, verbalnim i fizičkim. Mržnja prema manjinama koju neko osjeća, nakon što u online prostoru vidi da postoje i mnogi drugi koji je dijele, nekoga može navesti na utisak da je društveno poželjna i dozvoljena i to toj osobi može dati krila da tu mržnju ispolji i uživo”, objašnjava Jukić Mujkić.
Da govor mržnje u javnom prostoru može utjecati na ljudsko ponašanje, smatraju i iz projekta „Dangerous Speech“ posvećenog analizi i borbi protiv problematičnog javnog govora. Susan Benesch, osnivačica i direktorica projekta, navodi slikovit primjer.
„Nedavni primjer iz SAD-a je Robert Bowers – čovjek koji je izvršio napad u sinagogi u Pittsburghu, u Pennsylvaniji prošle godine i ubio 11 osoba. On je bio aktivan na web stranici koja se zove Gab, poznatoj po svom ultradesničarskom sadržaju, na kojoj je redovno čitao teorije zavjere o tome kako Jevreji financiraju masovne imigracije u SAD, uključujući i [migracije] muslimana, kako bi zamijenili bijelce, i on je direktno naveo ove teorije kao njegovu motivaciju, u postu na web stranici, noć prije napada.“
Ipak, teško je reći da govor mržnje sam po sebi može uzrokovati nasilje, jer postoje mnogi dodatni faktori koji utječu na ljudsko ponašanje. Upravo zbog toga, projekat „Dangerous Speech“ uvodi pojam „opasan govor“ kojim se zamjenjuje govor mržnje.
„Opasan govor je svaki oblik izražavanja koji može povećati rizik da publika odobri ili učestvuje u nasilju prema članovima druge grupe. Važno je reći da se ovo ne odnosi samo na sam govor, nego i na četiri faktora: govornik, publika, historijski i socijalni kontekst, i medij.“
Da li je borba moguća?
Početkom aprila, portal Klix.ba objavio je kako je njihova saradnja sa državnim institucijama i internet provajderima rezultirala hapšenjem tri osobe koje su pisale poruke govora mržnje u komentarima na ovom portalu, na kojem se dnevno objavi i do 10 hiljada komentara. Iako korisnici prilikom registracije prihvataju pravila o pisanju komentara, mnogi čitatelji zloupotrebljavaju tu mogućnost, kaže Amil Dučić, član uredništva Klix.ba. Na portalu, pored administratora, postoji i poseban softver koji prema prijavama klasificira govor mržnje, objašnjava Dučić.
“Dnevno se obrišu stotine komentara sa sadržajem govora mržnje, a svi korisnici budu banovani. Mnogo nam znači i to što čitatelji koriste opciju ‘Prijavi komentar’ čim naiđu na komentar koji sadrži govor mržnje.”
Medijska zajednica, ne samo na našim prostorima, nego i širom svijeta, već dugo vodi diskusiju o tome kako pristupiti rješavanju problema govora mržnje u komentarima, a prijedloga je mnogo – od filtriranja komentara do potpunog gašenja opcije komentarisanja na portalima za šta su se odlučili i mnogi svjetski mediji. Na pitanje da li je ovo opcija za Klix.ba, Dučić odgovara: “Gašenje komentara na sve vijesti bilo bi jednako suludo kao i gašenje Facebooka, Twittera, budući da se na pomenutim društvenim mrežama mogu naći velike količine komentara koje je još teže iskontrolisati nego primjerice na samom portalu Klix.ba.”
Adekvatno rješavanje ovog problema, u pojedinim slučajevima značilo bi i određena financijska izdavajanja za medije, posebno ako bi se angažovale dodatne osobe u redakcijama. No, ukoliko medijska zajednica zaista želi da se ozbiljno bori protiv govora mržnje na platformama na kojima radi potrebno je preuzimanje odgovornosti i uklanjanje problematičnih komentara, smatra Jukić Mujkić.
“Za neke portale bi to bio ogroman posao i značio bi dodatna finansijska izdvajanja, ali takvi su portali koji okupljaju veliki broj ljudi i zarađuju od same te činjenice, pa bi uklanjanje govora mržnje bio odgovoran potez”, zaključuje Jukić Mujkić.
Tekst je nastao u okviru projekta “Zaštita marginaliziranih zajednica: poboljšanje primjene regulacije o zločinu iz mržnje u Bosni i Hercegovini“, a kojeg implementira Sarajevski otvoreni centar u saradnji sa Misijom OSCE u BiH, a finansijski podržava Stalna misija Kraljevine Nizozemske pri OSCE u Beču.
