Autor: urednik

Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com

Počinje peti ZVRK festival!

ZVRK 2019
INTERNACIONALNI PLESNI I INTERDISCIPLINARNI FESTIVAL UMJETNOSTI (BiH)
Sarajevo – Mostar – Banja Luka
19 / 09 – 28 / 09

Gradovi Sarajevo, Mostar i Banja Luka ugostiće od 19. Septembra do 28. Septembra peto izdanje Internacionalnog interdisciplinarnog festivala savremenog performansa – Zvrk 2019.
Festivala Zvrk specifičan je po tome što se cjelokupni program plesnih i umjetničkih performansa predstavlja u javnom prostoru, izvan okvira tradicionalnih scenskih institucija.
Po tom konceptu, a po ugledu na najnovije svjetske trendove koji žele približiti scenske umjetnosti što široj javnosti i ostvariti interakciju umjetnika sa publikom, ovogodišnji festival će se predstaviti na različitim lokacijama tri bosansko-hercegovačka grada.

Tokom 7 dana festivala, Zvrk će publici ponuditi veoma bogat i kvalitetan program : 9 produkcija od čega 5 domaćih i 6 stranih, uz učešće umjetnika iz Libana, Švedske, USA, Njemačke, Francuske, Sirije, Danske, Albanije, Belgije, Hrvatske i BiH.

« Kao i prethodnih godina, programska selekcija festivala Zvrk će omogućiti bh. publici da upozna veoma širok spektar mogućih estetika, trendova, umjetničkih pristupa i autorskih praksi. Zvrk želi preispitati granice savremenog plesa u javnom prostoru i njegove realizacije kroz granične i hibridne forme kao što su performans, koncert, instalacija i slično », ističe Jasmina Prolić, umjetnička direktorica festivala.

Promocija savremenog plesa i edukacija novih generacija plesača, umjetnika i autora u Bosni i Hercegovini su osnovni ciljevi festivala Zvrk kao i razmjena i upoznavanje šire publike, omladine i učenika sa međunarodnim trupama i umjetnicima ovog specifičnog scenskog izraza koji uspostavlja jedan novi oblik komuniciranja i slobodnog kreativnog izražavanja.
Od svog osnivanja, kroz bogate sadržaje plesnih i scenskih performansa koje predstavlja u Bosni i Hercegovini, Zvrk kontinuirano doprinosi stvaranju visokih estetskih vrijednosti iz oblasti koreografije u BiH, kulturnoj integraciji zemlje u evropske okvire kao i promociji bh kulture u Evropi. Odličan odaziv publike potvrda je da postoji interes javnosti za ovaj vid umjetnosti.

TIJELO KAO GRANICA

Tema festivala Zvrk19 nalazi se na sjecištu tijela i geografije. Zanimaju nas kako opipljive geografske, tako i podzemne unutarnje, kontrolne točke, granice.
Zasto? Način na koji odaberemo organiziranje tijela nam može reći kako doživljavamo vrijeme i prostor, crtamo geografske granice i gradimo identitet.
« Bitno je preispitati normativnu historijsku paradigmu i legitimitet zabilježene historije koja utjece na nacin na koji razmišljamo o utjelovljenju, nacionalnoj pripadnosti, prenosu znanja te nanova odraziti u formi i sadržaju » ističe Mersiha Mesihović, umjetnička ko-direktorica festivala, ciji se rad “SEVDAH body” zasniva na preispitivanju Bosansko Hercegovacke etnografije i mogucnosti bih teritorije da prevaziđe ekstremni nacionalizam koji postoji u njenim granicama, i cak da aktualizira i usmjeri globalnu kulturu.

PROGRAM

MOSTAR 19.09. – 23.09.2019

19.09.
HRVATSKI DOM HERCEG STJEPAN KOSACA
20h00 – Klavirski koncert Amela Darling, Balade u kompoziciji i izvedbi Amele Darling:
1. Metamorfoza 2. Vjecnost 3. Meduza

23.09.
OKC ABRASEVIC
19h30 “Lime Rickey International's Future Faith » Solo performans: Leyya Mona Tawil, USA / Syria / Palestina, trajanje 40min

21h00 “SEVDAH body” mersiha messiha | CIRCUITDEBRIS, Performans, Ekipa : Andrey Radowski, Ray Weitzenberg, Zoran Pars Vujanović, Hrvoje Ćaćulović, Merima Muminhodžić BiH/Svedska/USA, trajanje 40min

BANJA LUKA 25.09.2019

25.09.
MUZEJ SAVREMENE UMJETNOSTI REPUBLIKE SRPSKE
18h30 « Ljudska tijela », radionica i performans sa 20 ljudi, Jasmina Prolic, pedagog i koreografkinja, BiH/FR, Trajanje: 1H

SARAJEVO 23.09. – 28.09.2019

23.09. – 28.09.2019
Muzej Knjizevnosti i pozorisne umjetnosti BiH , Sarajevo
10h00-20h00 Izlozba fotografija Milomir Kovacevic-Strasni “Ples sa Jasminom”

24.09.
19h00 Zvanicno Otvorenje izlozbe fotografija Milomir Kovacevic-Strasni “Ples sa Jasminom” i Festivala “Zvrk 2019”

26.09.
Trg Narodnog Pozorista Sarajevo (u slucaju kise Historijski Muzej BiH)

18h00 “It's always definitely going to rain » solo performans, Jens Bjereegaard, Plesac i koreograf; Beirut Contemporary Ballet, Trajanje: 20 minuta
18h30 « Ljudska tijela », radionica i performans sa 100 ljudi, Jasmina Prolic (koreografkinja), BiH/FR, Trajanje: 1H
19h30 “SEVDAH body” mersiha messiha | CIRCUITDEBRIS, Performans, Ekipa : Andrey Radowski, Ray Weitzenberg, Zoran Pars Vujanović, Hrvoje Ćaćulović, Merima Muminhodžić BiH/Svedska/USA, trajanje 40min

27.09.
Muzej knjizevnosti i pozorisne umjetnosti u BiH
13h-16H “ Edukacija i suvremeni scenski izraz” susret partnera budeceg EU projekta, Okrugli sto

27.09.
Historijski Muzej BiH

17h-19h00 Radionica-performans virtualne realnosti, Neoneon – Ray Weitzenberg i Andrey Radowski, SAD
21h00 “Under the Flesh” Bassam Abou Diab(plesac, glumac i koreograf) i Ayman Sameer Sleiman(Muzicar), Liban, trajanje 40 minuta
22h00 “Lime Rickey International's Future Faith » Leyya Mona Tawil, Solo Performans, USA / Syria / Palestina, trajanje 40min

28.09.
Muzej knjizevnosti i pozorisne umjetnosti u BiH

13h00-15h30 Smirna Kulenovic, Predavanje « Virtualnost kao otvaranje granica tijela”
16h00 “Pricati o umjetnosti je kao plesati na arhitekturu/Talking about Art is like dancing on architectureNardina Zubanovic”,Video Performans, Nardina Zubanovic, BiH, trajanje 20minuta
16h30 Aukcija fotografija Milomir Kovacevic-Strasni “Ples sa Jasminom”

28.09.
Historijski Muzej BiH

18h30 Performans radionice Eric Oberdorff, FR
19h00 “Lime Rickey International's Future Faith » Leyya Mona Tawil, plesacica i koreografkinja, USA / Syria / Palestina, trajanje 40min
20h30 “SEVDAH body” mersiha messiha | CIRCUITDEBRIS, Performans, Ekipa : Andrey Radowski, Ray Weitzenberg, Zoran Pars Vujanović, Hrvoje Ćaćulović, Merima Muminhodžić BiH/Svedska/USA, trajanje 40min

Druzenje zatvaranja festivala, Kafic “Kod Rake”, Ulica Sime Milutinovica
22h30-02h00
Sifra: “Pitaj Jasminu”

RADIONICE:
23-28. Eric Oberdorff, FR,Compagnie Humaine, Radionica, 10h-13h Prostor IMTM
25-26. Eric Oberdorff FR, Compagnie Humaine, Radionica, 18h-20 Prostor IMTM
24-25.Jens Bjeeregaard, radionica u Udruzenju Kurser (Doma mladih Skenderija)19h-21h00
26.09. mersiha messiah, radionica sa studentima scenskih umjetnosti 10h-13h, Historijski Muzej BiH
26-27.09 Plesna metodologija za inkluziju Zak Valenta,
26.09 13h30-15h30 i 27.09 10-13h Muzej knjizevnosti i pozorisne umjetnosti u BiH
27.0917h-19h00 Radionica virtualne realnosti, Neoneon – Ray Weitzenberg i Andrey Radowski, SAD, Historijski Muzej BiH

Vise informacija: www.zvrkart.com

Promocija knjige aforizama “MOJ KONAČAN ODGOVOR”

Promocija knjige aforizama “MOJ KONAČAN ODGOVOR” autora Rasima Zlatana Pršte biće održana u utorak, 17. septembra 2019. godine u 19:00 sati, u galeriji Collegium artisticum (Terezije bb, Centar Skenderija, Sarajevo).

U programu predstavljanja knjige učestvuju:

izdavač KULT-B Sarajevo, Miodrag Miki Trifunov, Esad Bajtal, Đani Hot, Enes Ibričević i autor.

Autor Rasim Zlatan Pršte rođen je u Čapljini 1955. godine. U rodnom gradu završava gimnaziju, a na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, na Odsjeku žurnalistike, diplomirao je 1978. godine. Zastupljen je u prvoj ex-jugoslovenskoj antologiji aforizama a do sada je objavio knjigu poezije “Vječnost nade je tuga” (2005.) i četiri knjige aforizama i drugih promišljanja: “Trčeći za pužem” (2008.), “300 na sat” (2010.), “Vječiti optimisti” (2014.) i “Sve bolje i gore” (2016.).

“Moj konačan odgovor” šesta je knjiga ovog autora.

Konkurs za kratku priču „VII Bugojanska vaza“

JU Kulturno sportski centar Bugojno i općina Bugojno, na osnovu potpisanog sporazuma o ustanovljenju nagrade „Bugojanska vaza“ za kratku priču/pripovijetku, a povodom Dana državnosti BiH, raspisuje

KONKURS

za kratku priču/pripovijetku za 2019. godinu

„VII Bugojanska vaza“

Uslovi konkursa:

Pravo učešća na Konkursu imaju građani BiH.
Priče/pripovijetke ne smiju biti ranije objavljivane, štampane niti nagrađivane.
Priče/pripovijetke maksimalno trebaju imati 20.000 otkucaja (slovnih mjesta).
Rok za dostavljanje radova je 22.10.2019. godine.
Dostavljeni radovi se ne vraćaju.
JU KSC Bugojno zadržava pravo objavljivanja nagrađenih priča/pripovijetki u svojoj publikaciji bez nadoknade autorima.
Nagrada je jedna i nedjeljiva.
Nagrada se sastoji od replike „Bugojanska vaza“ (original se nalazi u Zemaljskom muzeju BiH i predstavlja najstariji pronađeni pisani spomenik u BiH), autorice Adine Kero i novčanog iznosa od 1.000 KM.
Žiri, kojeg imenuje KSC Bugojno, bit će sačinjen od tri afirmisana autora iz BiH.
Radovi se mogu dostavljati na jednom od tri službena jezika u BiH: bosanski, hrvatski i srpski jezik.
Radove slati u tri odštampana primjerka (A4 format) i u elektronskoj formi na CD-u.
Radove slati potpisane šifrom. U posebnoj koverti dostaviti rješenje šifre (ime i prezime autora, adresu i kontakt telefon). Kovertu s rješenjem šifre staviti u veliku kovertu s radovima.
Na Konkurs nemaju pravo prijave uposlenici i uprava KSC Bugojno niti njihovi bliži srodnici.
Rezultati Konkursa će biti objavljeni u sredstvima javnog informisanja, na službenoj stranici KSC Bugojno kscbugojno.ba najkasnije do 23.11.2019., a nagrada će biti uručena 23.11.2019. godine.

Radove slati na adresu:

JU Kulturno sportski centar Bugojno

Nugle II bb, 70230 Bugojno

S naznakom „Bugojanska vaza“

“Krećite se s nama!” – Evropska sedmica mobilnosti 2019.

Evropska sedmica mobilnosti se obilježava u preko 2500 gradova i više od 50 država širom svijeta u periodu od 16. do 22. septembra 2019. godine. Ova evropska inicijativa potiče gradove na uvođenje i promociju održivih prevoznih sredstava i povezivanja građana kako bi koristili alternativna prevozna sredstva.

“Iskoristimo Evropsku sedmicu mobilnosti da podignemo svijest građana i pokušajmo voziti bicikla, pješačiti ili koristiti javni prevoz. To radimo zbog nas, zbog naše djece i budućnosti. Ako bi nam ovo postala navika, sigurno bi nam nam gradovi postali čišći, zdraviji i dinamičniji. Hodanje i biciklizam su aktivni načini kretanja i ključni su za budućnost evropskih gradova. Inicijative urbane mobilnosti kojom se promoviše pametan i održiv gradski prevoz poželjne su u svakoj urbanoj sredini,” rekao je Gianluca Vannini, šef Sekcije operacija za socijalni razvoj, civilno društvo i prekograničnu saradnju Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini.

Slogan ovogodišnje Evropske sedmice mobilnosti “Krećite se s nama!” fokusira se na sigurno hodanje i biciklizam i naglašava često podcijenjen način kretanja – hodanje. “Evropska sedmica mobilnost odlična je prilika da djelima pokažemo održive načine transporta i utječemo na mišljenje građana kako bi ih ohrabrili da koriste ekološki prihvatljive načine transporta. Sarajevo ima dobre uslove za većinu građana koji ne žele privatnim automobilima ići na posao. Za početak, bilo bi dobro osvijestiti ih o koristima hodanja, vožnje bicikla ili električnog robomobila. Vremenom bi se broj ljudi povećao, život bi bio ugodniji, a zagađenje manje,” ističe Asmir Hakanović iz Instituta za saobraćajni inžinjering i poslovno savjetovanje.

Promocijom održivih načina kretanja, Evropska unija dijeli zajednički cilj i zajednički identitet sa svim gradovima i državama širom svijeta i Evrope koji učestvuju u obilježavanju Evropske sedmice mobilnosti i “Svjetskog dana bez automobila”. Tihomir Dakić, koordinator programa Transport Centra za životnu sredinu iz Banjaluke, nacionalnog koordinatora Evropske sedmice mobilnosti u BiH, ističe da su bh. gradovi uvidjeli važnost posvećivanja veće pažnje ovoj temi. “Da bi mijenjali navike građana u BiH u pogledu svakodnevnog kretanja, moramo mijenjati i uslove. Ukoliko gradite saobraćajnice za automobile, automobile ćete i imati, ukoliko pak pravite infrastrukturu za pješake, bicikliste i korisnike javnog prevoza, imat ćete imati manje automobila u opticaju, a time uštediti vrijeme i novac te imati kvalitetniji vazduh. Kako bi se to ostvarilo, neophodna je saradnja javnih institucija, stručne javnosti i udruženja građana koja su do sada pokazala najveću zainteresovanost za ovu temu,” naglašava Dakić.

„Giro di Sarajevo organizujemo na kraju Evropske sedmice mobilnosti, što će biti dodana vrijednost okupljanja sarajevskih biciklista i još jedan pokazatelj da smo pozitivan primjer na koju ovaj grad treba i mora računati ako želi promjene. Već cijelu deceniju pokušavamo proširiti svijest o prednostima korištenja bicikla kao prevoznog sredstva u Sarajevu,“ rekao je Nihad Selimović, predsjednik Giro di Sarajevo.

Generalna direkcija za životnu sredinu Evropske komisije je 2002. godine pokrenula kampanju „Evropska sedmica mobilnosti“ koja se organizuje svake godine, a aktivnosti se završavaju 22. septembra obilježavanjem „Svjetskog dana bez automobila“. Povodom obilježavanja Evropske sedmice mobilnosti u Bosni i Hercegovini, Info centar Evropske unije u BiH, u saradnji s partnerima i školama širom BiH učestvuje u brojnim aktivnostima s ciljem promocije održive urbane mobilnosti.

16. – 22. 9. Škola vožnje bicikla “Mali vozači”, u osnovnim školama u Bijeljini, Brodu, Banjaluci, Buni, Ilijašu, Hadžićima, Vogošći, Vrapčićima i Rastancima
17.9.2019. “Šetajte s nama!” od 17:00 – 19:00 na Vilsonovom šetalištu u Sarajevu
22.9. 2019. Biciklijada “Giro di Sarajevo”, od 13:00 – 16:30, O.Š. Skender Kulenović, Sarajevo/ Vilsonovo šetalište Sarajevo
22.9. 2019. Biciklijada “Dva su točka dovoljna!”, od 11:00 – 14:00, Kralja Petra I Karađorđevića, Banjaluka

#musthavegold, izložba Vesne Vuga Sušec u Zvonu

Udruženja za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono sa zadovoljstvom vas poziva na otvaranje izložbe #musthavegold mostarske akademske kiparica Vesne Vuga Sušac.
Izložba će biti otvorena u Galeriji Zvono (Obala Maka Dizdara 10) u utorak, 17. septembra u 21:00.

Vesna Vuga Sušac u Zvono nam donosi okoštalu realnost u zlatnom ramu, svijet od kog bježimo ili smo i sami dio njega ali ne želimo priznati. Kombinirajući životinjske kosti sa kičastim detaljima, te smještajući ih u zlatne goblenske ramove, stvara nam neprihvatljivi odraz u ogledalu i podsjeća na nesposobnost suočavanja s vlastitim slabostima i nespremnošću na susret s onim što smo postali jer nas je netko uvjerio da takvi možemo biti.

Njena izložba nas ne plaši na prvi pogled, svojom kiparskom vještinom usprkos tomu što su joj materijal za rad kosti, ona uspijeva da neutralizira prvobitni šok, da ublaži zaprepaštenje nad realnošću kakvom smo je svi učinili. Ali već kod drugog pogleda stižu uznemirujući alarmi, strah od imperativa zlatnog, od sjaja i glamura, od ulaštene realnosti, od manjka suštine spomenute na početku. Pogled na Vesnino ogledalo jednak je pogledu čovjeka pred kućnim ogledalom, onoga koji odbija da prihvati vlastiti odraz.
I ne ogleda se samo u njenim zrcalima pojedinac ili pojedinka koji su se izgubili. U tim masivnim ramovima, optočenim životinjskim kostima, vidimo gotovo cjelokupno društvo, ono kojem je imanje i predstavljanje važnije od plemenitosti, ljudskosti, posvećenosti, odanosti, zbira osobina koje su u izumiranju ili traju jednako kratko kao sjaj pozlate na okoštalim licima umjetnice Vesne Vuga Sušac.

Jasno je da se autorica vješto poigrava kičem i zanimljivo je da svoje okoštale junake i junakinje smješta u ramove nekadašnjih goblena, tog simbola predratnog blagostanja, koji nam se, protjerani iz modernih domova iz suvremene perspektive čine kao možda bolji izbor u odnosu na ono što čini današnje okruženje i statusne simbole novouspostavljene elite. Gotovo da nam pred strahom od opomena iz Vesninih radova nedostaje neka djevojka s knjigom ili dječak sa suznim okom ili kakav Vilerov cvjetni motiv što je činilo scenografiju svijeta u kojem nam je bilo prijatno i sigurno.

U današnjem svijetu iz kojeg smo protjerali sigurnost, iskrenost a nerijetko i spontanost i u kojem se ogleda ono što nam Vesna Vuga Sušec svojim djelima predstavlja, važno je napomenuti da se kritikom društvene stvarnosti putem umjetnosti ima smisla jedino baviti onda kada se vlada likovnim jezikom što autorica kontinuirano potvrđuje, ne robujući dominantnim obrascima, ne želeći oponašajući da se dopadne svima, bivajući autentična onako kako jedino prava umjetnost i poznaje.

Vesna Vuga Sušac rođena je 1976. godine u Mostaru. Diplomirala je kiparstvo 2000. godine pri ALU Sveučilišta u Mostaru, u klasi prof. Nikole Vučkovića, a poslijediplomski studij završila 2011. pri sarajevskoj ALU, u klasi prof. Mustafe Skopljaka, uz mentorstvo prof. dr. Sadudina Musabegovića.

Trenutačno pohađa doktorski studij Ars Sacra pri ALU Sveučilišta u Mostaru. Članica je ULUBiH-a, DHLU-a i ULU En Face.
Dobitnica je i više stručnih nagrada za kiparstvo i za crtež.

Zlatni ram za okoštalu stvarnost

Koliko li mora biti nevolje u stalnim pokušajima da se bude prihvaćen u vremenu kada su suština i forma zamijenile pozicije, znaju oni koji najčešće neuspješno pokušavaju ukrasiti osobne živote, neovisno o tome da li im dodaju filtere na fotografijama postavljenim na društvenim mrežama, ili u stvarnom životu, pred dijelom javnosti od koje trebaju valorizaciju, umjesto da žive ono što jesu, igraju očekivane uloge.
Koliko bi se knjiga moglo pročitati, izložbi pogledati, ljudi upoznati, cvjetnim poljima protrčati, koliko bi se lakše i bolje moglo živjeti te koliko bi bilo sve jednostavnije kada imperativi kičaste stvarnosti ne bi bili musthave življenja.
Kazališne predstave imaju vrijeme trajanja izvedbe i staž izvođenja. Nakon njih glumci i glumice odlože svoje kostime, skinu masku s lica, „izađu“ iz uloge, ne ostanu kralj Lir ili Magbet. Za tumačenje nekoga drugog imali su prethodnu edukaciju. Imaju i redatelje u vidu supervizora koji ih mogu, onda kada im se pomiješaju identiteti, „vratiti na pravi put“. Ali što s naturščicima koji su odlučili igrati predstavu umjesto živjeti sebe, izgovoriti svoje želje, priznati svoje slabosti? Što kada se kostimi za javnost odlože do naredne prigode kada se treba predstaviti drukčije i kada pred ogledalom ugledaju sebe, onakvim kakvim se ne prihvaćaju niti žele vidjeti?

Taj neprihvatljivi odraz u ogledalima, nesposobnost suočavanja s osobnim slabostima, nespremnost na susret s onim što smo postali jer nas je netko uvjerio da takvi možemo biti, vidimo i u svijetu ogledala umjetnice Vesna Vuga Sušac koji čine postavku #musthavegold. Njena izložba nas ne plaši na prvi pogled, svojom kiparskom vještinom usprkos tomu što su joj materijal za rad kosti, ona uspijeva da neutralizira prvobitni šok, da ublaži zaprepaštenje nad realnošću kakvom smo je svi učinili. Ali već kod drugog pogleda stižu uznemirujući alarmi, strah od imperativa zlatnog, od sjaja i glamura, od ulaštene realnosti, od manjka suštine spomenute na početku. Pogled na Vesnino ogledalo jednak je pogledu čovjeka pred kućnim ogledalom, onoga koji odbija da prihvati vlastiti odraz.
I ne ogleda se samo u njenim zrcalima pojedinac ili pojedinka koji su se izgubili. U tim masivnim ramovima, optočenim životinjskim kostima, vidimo gotovo cjelokupno društvo, ono kojem je imanje i predstavljanje važnije od plemenitosti, ljudskosti, posvećenosti, odanosti, zbira osobina koje su u izumiranju ili traju jednako kratko kao sjaj pozlate na okoštalim licima umjetnice Vesne Vuga Sušac.

Na jednom od Vesninih radova, aranžiranih onako kako se to uobičava na suvremenim domjencima – kada umjesto na pladnju serviraju na ogledalu, nalazi se umjetno grožđe pored rogova jarca. Ne tako davno, na jednom sarajevskom domjenku u prestižnom hotelu, vidjela sam zadnji čin postavljanja švedskog stola. Pored prepolovljenog fazana sa sve perjem (biće da je služio kao dekoracija) u pratnji vlasnice restorana koja je organizirala gastronomsku ponudu, pojavili su se nosači ražnja na kojem se nalazila ispečena životinja u cijelosti, a koja je pripadala porodici ovaca, točnije njihovom podmlatku. Ražanj sa životinjom postavljen je u središte trpeze.
I nije ovdje po srijedi licemjerje i kritika posvećena činjenici da pripadamo rijetkim narodima koji kada dođu na Zapad bezuspješno pokušavaju da kupe cijelu zaklanu životinju, te kada to nisu u stanju pronaći, sastave je iz dijelova žicom, nego je riječ o odsustvu elementarne potrebe da se novouspostavljena elita upristoji barem do te razine da se na javnim skupovima poslužuje s pladnjeva na kojima je hrana servirana u zalogajima, kako ne bi masnim rukama i licima dodatno umašćivali našu neispoliranu stvarnost.

Gledajući djela Vesne Vuga Sušac iz postavke #musthavegold a koja je ovoga puta izložena u sarajevskoj galeriji Zvono osjećala sam se kao na spomenutom domjenku na kojem više nisam željela biti, kao među društvom kojem ne pripadam, a koje ima mehanizme da nas uvijek iznova usisa u svoju utrobu, jer mu se teško oduprijeti. Ponekad se čini da je jedini način pobjeći u šumu, izgraditi kućicu na drvetu i s tog mjesta sebe uvjeravati kako još uvijek ponešto i ima smisla ili barem zbog toga što u šumskom ozračju nema ogledala, u kojima nećemo vidjeti ni vlastiti odraz niti u vidu utvara odraze onih koje ne želimo sresti.

A možda Vesni Vuga Sušec nije bila do kraja namjera da nas uplaši? Možda među njenim koščatim portretima u zlatnim ramovima, sa šljokicama i svjetlucavim ogrlicama možemo prepoznati i dio pokušaja da se nešto pomjeri iz postojećeg kaosa, da se učini na trenutak boljim? Nisu možda ta lica uvijek tako sablasna, s mnogima se možemo identificirati ili ih barem razumjeti i prihvatiti, na jednak način kako bismo trebali sebe, onda kada prestanemo bježati od ogledala.

Možda nas Vesna poziva da prigrlimo njenu glamuroznu damu, malu princezu ili sjajnu djevojku, da im kažemo da će sve biti OK i ako se malo odmaknu od imperativa raskoši, na jednak način kao što bismo to trebali reći sebi, kako bismo ovaj baš jedan jedini život proživjeli po vlastitoj mjeri a ne po kriterijima koje su postavili drugi.

Kristina Ljevak

Evropska noć istraživača Bosne i Hercegovine 2019

Evropska noć istraživača, uz slogan „LET'S STEAM! Stvarajmo nove prilike!“ ponovo stiže u Bosnu i Hercegovinu 27. septembra 2019 u 17:00 sati! Ovo je osma godina sada već tradicionalnog festivala nauke i istraživanja, koji se obilježava u preko 350 gradova širom Evrope.

Naš stvaralački tim vrijedno radi kako bi i ove godine posjetiteljima širom Bosne i Hercegovine ponudili bogate zabavne sadržaje te stvorili prilike da vam približimo nauku i istraživanje, predstavimo naučna dostignuća i inovacije i podstaknemo vašu maštu različitim interaktivnim eksperimentima, prezentacijama, kvizovima, projekcijama i zabavnim igrama za sve uzraste.

Stalno rastemo, pa će tako i ove godine još veći broj građana moći nam se pridružiti u devet bh. gradova – Banjaluci, Bijeljini, Brčkom, Goraždu, Konjicu, Mostaru, Sarajevu, Tuzli i Trebinju. Dođite i pridružite se društvu od preko milion radoznalih ljudi koji istovremeno u jednoj noći slave nauku širom Evrope! Budite dio evropske noći istraživača i stvarajte nove prilike zajedno sa nama!

Ulaz na festival i svi sadržaji su besplatni za posjetitelje svih uzrasta. Ponesite samo osmijeh i beskrajno mnogo radoznalosti!

Ovom prilikom pozivamo i sve zainteresovane institucije, organizacije, firme i pojedince koji se bave obrazovanjem, naukom, istraživanjem i inovacijama da se prijave za učešće u Noći istraživača u bilo kojem od devet gradova. Svoj rad možete predstaviti kroz naše tradicionalne sadržaje kao što su naučni sajam, naučni kutak ili takmičenje za srednje škole, u okviru koga će se posebno cijeniti ideja, inovativnost, kreativnost i originalnost.

Radove, projekte i prezentacije možete prijaviti na konkurs za zvanično učešće srednjih škola, institucija, organizacija, firmi i pojedinaca u Noći istraživača BiH 2019, koji je otvoren do ponedeljka 23. septembra 2019. godine, a preko naše stranice www.nocistrazivaca.ba. Također, ukoliko želite da budete dio našeg sjajnog tima volontera prijavu možete poslati preko navedene stranice najkasnije do petka, 20. septembra 2019.

Tačne lokacije i program dešavanja, kao i svi detalji učešća i kriteriji za prijavu na konkurs takmičenja za srednje škole bit će objavljeni na www.nocistrazivaca.ba, a možete nas pratiti i na Facebooku @NocIstrazivacaBiH i Instagramu @BiHNocIstrazivaca.

Evropsku noć istraživača u Bosni i Hercegovini zajedničkim snagama realizuje konzorcij sačinjen od Tidea d.o.o. Banjaluka, Udruženja BALKANFILM i Instituta za hidrotehniku d.d. Sarajevo (HEIS).

Za više informacija: www.nocistrazivaca.ba

FUU 2019- Završen Mural Rikarda Druškića

Autor fotografija je Igor Šakić.

Ovogodišnji FUU, započeo je oslikavanjem murala pod nazivom „Beskrajna poezija pokreta“ iz istoimenog ciklusa u kojem se umjetnik trenutno nalazi.

Festival ulične umjetnosti „FUU“ je multimedijalni umjetnički festival na otvorenom čija se pozornica proteže kroz različite dijelove grada Sarajeva, popularizirane ali i zapostavljene. Ovakav događaj, već uobičajen u urbanoj kulturi evropskih gradova je spontano dešavanje koji publiku ne obavezuje na posjetu, već joj dolazi sam – u parkove, ulice, naselja, šetališta; oživljavajući gradska područja kroz kulturu i umjetnost.
Svoje programske sadržaje Festival prezentira tako da čini publiku pasivnim i aktivnim učesnicima/cama kroz animaciju djelovanjima koja već u stvaranju postaju i ostaju urbano i kulturno naslijeđe grada.

Kao i ostali radovi Rikarda Druškića i ovaj rad je razigran, maštovit i apstraktan, ali nudi i materijal za posmatranje, nakon kojeg se počinju pojavljivati oblici i nazirati narativi.

Jučer u toku školskog velikog odmora, simboličnim fotografisanjem sa učenicima i nastavnicima osnovne škole „Musa Ćazim Ćatić“, mural je dovršen i od sada će krasiti stražnji zid zgrade Sarajevskog ratnog teatra u dvorištu škole „Musa Ćazim Ćatić“.

Tim povodom, Rikardo je je izjavio da se rad na kojem je radio u proteklih nekoliko dana nalazi u dvorištu OŠ “Musa Ćazim Ćatić”, dvorištu u kojem je I sam kao dječak provodio puno vremena, igrajući se, ted da mu je zbog toga bilo posebno drago raditi u ovom okruženju. Istakao je također da je ovo njegovo četvrto učešće na FUU festivalu, a ujedno I najdraže od svih.

Panel diskusija: Novi život Skenderije

Skenderija – za potrebe ove najave, najlakše i najtačnije je opisati samo kao: „Jedan od simbola Sarajeva“. Izgrađena 1969. godine po idejnom rješenju Živorada Jankovića i Halida Muhasilovića predstavljala je do tada najkrupniji zahvat u gradu i jedan od najvećih i najznačajnijih objekata u bivšoj Jugoslaviji. Rezultiralo je to Borbinom nagradom – jednim od najznačajnijih arhitektonskih priznanja toga doba a sam koncept postao je uzorak po kojem su se izveli i drugi značajni centri te vrste u republikama bivše Jugoslavije. U tom smislu, Sarajevo je tih godina bilo avangarda, gradeći sebi agoru za XX stoljeće, prostor u kojem će se odigrati neki od najznačajnijih događaja za grad.

Gotovo je nemoguće zamisliti kako je nešto tako veliko i značajno bilo moguće ostaviti po strani niz godina. Danas je Skenderija najveći prostor u centru grada čiji je potencijal vrlo slabo iskorišten. Niz godina trg je pust, privredni grad neprivlačan a sadržaji u Domu Mladih i dvorani Mirza Delibašić nisu na nivou koji bi odgovarao značaju koji je Skenderija nekada imala. Godine zapuštenosti dovele su na kraju i do radikalnih ideja – potpune privatizacije i rušenja. Obzirom na značaj Skenderije kao arhitektonskog objekta, značaja koji taj objekat ima u kolektivnoj memoriji, uloge koju bi takav javni prostor mogao igrati u gradu ali i čisto praktičnih i logističkih razloga bila bi to strašna greška. Činjenica jeste da danas Skenderija izgleda užasno loše i da su mišljenja građana oko njene arhitekture sirovog betona u najmanju ruku podijeljena. Najlakše bi to sve bilo proglasiti zastarjelim konceptom prošlog vremena, neodrživim u moderno doba i srušiti. Sličnu sudbinu je trebala doživjeti Baščaršija u godinama previše gorljivog oduševljenja modernizmom i centralno planiramo ekonomijom. Srušiti i graditi ispočetka je pristup koji se danas u Europi na ovakvim lokacijama dešava samo u izuzetnim slučajevima. U svojoj knjizi „Landscript“ (Da li bi Krajopis bio adekvatan prevod?) korejski arhitekt Seung H Sang govori o zgradama i krajoliku kao površini na kojoj se „piše“. U Skenderiju je već previše toga upisano, bilo materijalno – građevinski, bilo u kolektivnoj memoriji da bi takvo mjesto smjelo tako olako biti srušeno ili prenamijenjeno do neprepoznatljivosti.

Iz tog razloga, vrlo rado smo prihvatili inicijativu Vlade kantona Sarajevo da zajedno sa Vladom i menadžmentom KSC Skenderija pripremimo i organiziramo javnu diskusiju na kojoj bi se pokrenulo pitanje adaptacije i revitalizacije KSC Skenderija. Problem s kojim se suočavamo vrlo je kompleksan budući da se radi o višenamjenskoj megastrukturi čijoj transformaciji je potrebno pristupiti izrazito ozbiljno ukoliko ne želimo da se pretvori u financijsku rupu bez dna. S tim u vezi, rješenje koje na kraju bude usvojeno mora biti kvalitetom na najvišem nivou, korjenito i hrabro ali racionalno i izvedivo. Takvo rješenje je nemoguće iznjedriti bez temeljitih priprema i sagledavanja problema sa svih mogućih strana. Ova diskusija je samo početak rješenja pitanja Skenderije.

Na toj diskusiji koja će biti potpuno otvorena, htjeli bi čuti mišljenja i struke i potrebe građana a sve u cilju stvaranja prostora koji će biti i koristan za građane i ekonomski samoodrživ.

Na diskusiji će Skenderija biti sagledana u dva panela: sa arhitektonsko-urbanističkog ali i ekonomskog i menadžerskog aspekta a nakon toga u otvorenoj diskusiji će se postaviti pitanja kojih se eventualno panelisti nisu dotakli i stvoriti zaključak što dalje. Rijedak je ovo primjer „otvorenog“ planiranja gdje i struka i građani će imati priliku uticati na kreiranje prostorne politike u gradu. Stoga, pozivamo vas da je zajednički iskoristimo.

Postoji nada da bi se uspješnom revitalizacijom Skenderije stvorio presedan ne samo u prostornoj politici grada Sarajeva gdje bi želje potencijalnih investitora (javnih ili privatnih) bile usmjerene ka potrebama građana kao korisnika i grada u čijem je urbanom tkivu Skenderija izuzetno bitan dio. Taj pristup bi bio presedan i u širem regionu gdje bi Skenderija mogla ponovo postati primjer radikalno novog, uspješnog pristupa oživljavanju „neperspektivnih“ prostora. Kakve su vaše vizije? Šta bi vi htjeli tu vidjeti? Je li uopće moguće adaptirati Skenderiju na ovaj način? Pomozite nam da saznamo.

Za vas kojima je ova najava bila predugačka, ostaje samo da vas pozovemo na skup koji će se održati 20.09.2019. sa početkom u 17:30 sati u amfiteatru Doma Mladih. Detalje o samom događaju možete naći u programu.

*Ulaz je besplatan uz obaveznu potvrdu dolaska na email: sp@sp.ks.gov.ba ili tel/fax: 033 562 047

Željko Pervan na teatarskoj sceni Centra kulture i mladih

Javna ustanova Centar kulture i mladih Općine Centar Sarajevo, teatarsku sezonu otvara sa jednim od najomiljenijih hrvatskih komičara, Željkom Pervanom, u novoj predstavi “PREDZADNJI PUT“. Dijagnostičar i urnebesan kroničar političke i društvene zbilje karijeru komičara započeo je sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća u kultnoj emisiji Radija 101 Zločesta djeca. Pokretanjem OTV-a svojem audio izričaju dodaje vizualni radeći emisije Top lista šovinista, Serbus Zagreb, Mala škola loše glume, Kalamburgud kviz, Večernja škola, Malo morgen, Pervanovo…Željko Pervan majstor je improvizacije, obožavatelj Slovenaca, smrknuti profesor, živahni govornik i komentator hrvatske svakodnevice i njene želje da uđe u Europsku uniju u kojoj su Grčka, Bugarska “koja ima 24 kilometra autoputa” i Italija u kojoj, čuo je, “nema mita i korupcije”. Komentira i akciju “Kupujte hrvatsko”. “S čim?”, pita se on, što mu je tek uvod da malo prokomentira cijene i kvalitetu hrvatskih proizvoda i razne kupovne navike ljudi (rasprodaja zimskih kaputa: a kao da ima i ljetnih kaputa ?). Nezaobilazna tema su i Slovenci te veličina njihove države: kaže da svoje ribe sve znaju po imenu…

Iz autobiografije Željka Pervana:

“Nekoliko mjeseci nakon dolaska na svijet, točnije šest mjeseci, počeh govoriti. Majku i obližnje žene obuze neka jeza jer to bijaše sablazan u ta vremena. Već tada je bilo jasno da će moja obdarenost jezičinom koju pokreće hiperaktivan mozak proizvesti biće sklonije atrakciji nego postignuću.”

U predstavi „PREDZADNJI PUT“, s kojom je napunio nekoliko velikih sala KD V.Lisinskog, verbalnim slikanjem obuhvatio je sve aspekte ljudskog postojanja i pripremio javnost za ponovni susret sa čistim humorom bez ikakvih rekvizita:čovjek i njegova duhovitost.

Predstava će biti odigrana na Teatarskoj sceni Centra kulture i mladih u utorak 24. septembra u 20 sati, Jelića broj 1.

Molimo Vas za medijsku pažnju!

BHBroadway – Moja pjesma u pozorištima širom BiH!

Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u BiH sa ponosom najavljuje nastavak veoma uspješnog projekta “BH Broadway”. I ove godine, naša ambasada i tim američkih umjetnika okupili su mlade, izuzetno talentirane umjetnike iz BiH i Srbije, koji su naporno radili na produkciji i postavci kabarea BHBroadway – Moja pjesma!

Radeći sa svojim američkim kolegama, ovi mladi umjetnici odabrali su pjesme iz poznatih brodvejskih mjuzikla i kroz njih, u svojevrsnoj intimnoj ispovijesti, publici će ispričati svoje vlastite priče. Ne propustite priliku da, kroz kabare BHBroadway – Moja pjesma, uživate u bh. umjetničkoj perspektivi jedne tipično američke umjetničke forme kao što je brodvejski mjuzikl.

Premijera predstave će se održati u Kamernom teatru 55 u Sarajevu 12. septembra, a nakon toga i u Prijedoru, Mostaru i Trebinju.

U Sarajevu, u Kamernom teatru 55 12.09. u 20:00

U Prijedoru u Pozorištu Prijedor 13.09. u 20:00

U Mostaru u Narodnom pozorištu Mostar 14.09. u 20:00

U Trebinju u Kulturnom centru Trebinje 15.09 u 20:00

Uloge:

Sanjin Arnautović, Nemanja Bajić, Nedim Džinović, Šejla Grgić, Tijana Jovanović, Srđan Knjeginjić, Marko Mirković, Aida Mušanović-Arsić, Sofija Ristić, Ana-Marija Tomić, Marko Vujević, Nikolina Vujić.

Umjetnički tim:

AARON THIELEN je umjetnički direktor u Marriott teatru u Čikagu, Ilinois. Tokom 23 godine umjetničkog rada u Marriott teatru, Thielen je bio uključen u preko 125 projekata – i kao izvođač, koreograf, dizajner, scenarista, reditelj, ali i umjetnički direktor. Aaron je ko-scenarista dva nagrađivana mjuzikla OCTOBER SKY i HERO. Radio je kao koautor na nagrađivanim All Night Strut, A Fascinatin’ Rhythm and Now and Forever: The Music of Andrew Lloyd Webber with Marc Robin. Thielenove redateljske zasluge uključuju Spring Awakening, She Loves Me, te predstojeću 75-u godišnjicu produkcije predstave Oklahoma!

RYAN T. NELSON (muzički direktor) je predavač Muzičkog teatra na Školi za komunikacije Northwestern univerziteta i muzički direktor na Northwesternovom Virginia Wadsworth Wirtz centru za scenske umjetnosti. Ryan je također muzički direktor na čikaškom Marriott teatru, gdje je je odgovoran za desetine muzičkih produkcija, uključujući i svjetsku premijeru October Sky, Hero, Andrew Lloyd Weber: Now and Forever For the Boys. U 2016., Ryan je dobio nagradu Jeff Award za muziku u komadu Man of La Mancha, a kvalitet njegovog rada na predstavama A Chorus Line i The Light in the Piazza u Marriott teatru je u oba slučaja prepoznat nominacijama za nagradu Jeff Awards u Chicago teatru. Predavač je već 15 godina na Northwestern University, gdje je prethodno radio kao asistent na Bienen muzičkoj školi Northwestern University.