Kinoteka BiH – Filmski program za Oktobar 2025

U Kinoteci BiH će se u Oktobru 2025. godine prikazati sljedeći filmovi:

Program:”FILMSKI ŽANROVI”
Ciklus:”DJEČJI FILM”

Ponedjeljak 06.10.2025.
CRNI BISERI / The Black Pearls,
BiH 1958.god. 94.min.
Režija: Svetomir Janić Toma.
Uloge: Severin Bijelić, Mihajlo Viktorović Mika, Milan Ajavaz…

Utorak 07.10.2025.
ORLOVI RANO LETE / Early Flying Eagles,
Srbija 1966.god. 88.min.
Režija: Sofija Jovanović Soja.
Uloge: Pavle Jovanović, Pavle Polaček, Ljubče Popović…

Srijeda 08.10.2025.
VUK SAMOTNJAK / Lone Wolf,
Hrvatska 1972.god. 80.min.
Režija: Obrad Gluščević.
Uloge: Slavko Štimac, Finka Pavičić Budak, Eduard Peročević Edo…         

Četvrtak 09.10.2025.
VLAK U SNIJEGU / Train in the Snow,
Hrvatska 1976.god. 80.min.
Režija: Mate Relja.
Uloge: Slavko Štimac, Gordana Inkret, Eduard Peročević Edo…

Program:”TED KOTCHEFF”
( In Memoriam 1931.-2025.god. )

Petak 10.10.2025.
RAMBO 1: PRVA KRV / Rambo 1: First Blood,
SAD 1982.god. 90.min.
Režija: Ted Kotcheff.
Uloge: Sylvester Stallone, Richard Crenna, Brian Dennehy…

Program „27 OKTOBAR“ – UNESCO – SVJETSKI DAN ZAŠTITE I OČUVANJA AUDIOVIZUELNOG MATERIJALA

Ponedjeljak 27.10.2025.
STRATEGIJA ŠVRAKE / The Magpie Strategy,
BiH 1987.god. 106.min.
Režija: Zlatko Lavanić.
Uloge: Predrag Laković Pepi, Zvonimir Lepetić Zvonko, Radmila Živković…

Projekcije od 19:00 sati
Alipašina 19
Cijena ulaznice 5 KM

Novi format u okviru Festivala MESS kako bi bili bliže publici

U nedjelju, 05. oktobra, 2025. u 11 sati na platformi MY TV bit će emitovana prva festivalska emisija MY MESS TV koja će svaki festivalski dan publici predstavljati brojne festivalske sadržaje, ugostiti teatarska imena i razgovarati o raznim aspektima teatarske umjetnosti. Ovaj novi sadržaj će zamijeniti dugogodišnji MESSpresso na kojem su novinari imali priliku razgovarati sa gostima festivala te će novi tv format i široj publici približiti sve festivalske aktuelnosti. Festival počinje u subotu, 04. oktobra, uz prijenos uživo na BHT1 u 19 sati i 30 minuta.

„Godinama ulažemo napore da kroz sve komunikacijske kanale na najrazličitije načine publici približimo kako teatar tako i važnost koju najstariji teatarski festival u regiji ima i na međunarodnom nivou. Saradnja sa MY TV platformom bio je prirodni potez i nadamo se da će se publici dopasti sadržaji koje pripremamo“, istakao je Nihad Kreševljaković, direktor Festivala MESS.

„Više od dvije decenije kontinuirano smo partneri najznačajnijeg teatarskog festivala u regiji i ovim produkcijskim iskorakom smo i proširili i unaprijedili našu saradnju. Na ovaj način dokazujemo našu opredjeljenost da podržavamo vrhunske projekte iz kulture u BiH sa međunarodnim predznakom i da se naš kanal MY TV pozicionirao kao kanal koji pored ekskluzivnog sportskog sportskog nudi visoko kvalitetni sadržaj iz kulture“,  pojasnila je Nađa Lutvikadić-Fočo, rukovoditeljica sektora upravljanja promocijom BH Telecoma.

U voditeljskoj ulozi naći će se dugogodišnja PR menadžerica Festivala, Una Bejtović i njen kolega, nekadašnje tv-lice, a danas član MESS-ovog PR tima, Mirza Salković.Vrlo smo sretni što smo ove godine napravili ovaj produkcijski iskorak, jer vjerujemo da se tokom festivala događa mnogo toga zanimljivog, te su se na nekadašnjem MESSpressu vodili vrlo uzbudljivi i zanimljivi razgovori koji nisu mogli u svojoj punoći doći do publike. Sigurni smo da ćemo ovim formatom premostiti tu barijeru i na pravi način obilježiti 65. Festival MESS“, istakla je Bejtović.

Činjenica da je riječ o svojevrsnom jubileju, 65. MESS je i prilika da se kroz novi format naprave zanimljive rubrike i podsjeti publiku na sjajna imena koja su prodefilovala kroz festival, te ujedno i napravi hommage onima koji nisu više s nama, ali su ostavili neizbrisiv trag u teatarskoj umjetnosti BiH, regije i svijeta. „Potpuno je fascinantno prolaziti kroz arhivu fotografija, videa, tekstova i drugih materijala o predstavama i umjetnicima koji su obilježili Festival tokom ovih 65 godina. Siguran sam da će ljubitelji teatra biti malo i nostalgični kada pogledaju naše priloge o sjajnim umjetnicima i predstavama koje su gledali prije deset, dvadeset i više godina“, izjavio je Salković.

MY MESS TV počinje sa emitovanjem u nedjelju, 05.10.2025. u 11 sati, a posljednja emisija će biti u subotu, 11.10. na dan kada se naveče i završava 65. Internacionalni teatarski festival MESS. Više o Festivalu možete saznati na www.mess.ba i kroz zvanične naloge na Facebooku, Instagramu i YouTubeu.

Han Kang, „Bijela knjiga“ (odlomak)

Nobelova nagrada za književnost 2024.
S korejskog prevela Andrijana Smiljković

Snježne pahulje

Jedne davne, kasne noći, vidjela je nepoznatog čovjeka kako leži ispod bandere. Da li je pao ili je bio pijan? Da li bi trebalo da pozove Hitnu pomoć? Dok ga je s oprezom posmatrala, čovjek se djelimično pridigao i usredsredio svoj prazan pogled na nju. Zaprepašćena, povukla se. Nije djelovao nasilno, ali ulica je bila tiha i pusta u mračnoj noći. Hodala je žurnim koracima, a zatim se iznenada osvrnula da pogleda iza sebe. Čovjek je i dalje čučao na hladnom pločniku, u istom nezgodnom položaju, prodorno zureći u prljavi bijeli zid koji se protezao duž suprotne strane ulice.

*

On koji se nasukao u zabačenoj ulici,

koji se sa zemlje podiže drhtavim, utrnulim rukama,

misleći o svom, dosad protraćenom životu,

o samoći koja ga čeka kod kuće, pitajući se šta je ovo,

šta je dođavola ovo prokleto prljavo bijelo,

snijeg pada.

*

Pahulje raspršene u svim pravcima.

U crnom vazduhu, gdje ulična svjetla ne dopiru.

Iznad crnih grana nijemog drveća.

Pokraj pognutih glava prolaznika koji koračaju kroz noć. 

Vječni snijeg

Razmatrala je da živi u nekom stanu s pogledom na vječni snijeg. Gdje bi drveće ispred njenog prozora obilježilo svaku smjenu sezona, iz proljeća u ljeto, iz jeseni u zimu, dok bi daleke planine u pozadini uvijek bile krunisane vječitim snijegom. Hladne kao ruke odraslih koje su naizmjenično provjeravale njeno čelo dok je kao dijete imala groznicu.

Gledala je crno‑bijeli film koji je snimljen ovdje 1980. godine. Glavni junak je izgubio oca kada je imao sedam godina i odrastao je pod brižnim okom svoje majke koja je bila mirne prirode. (Njegov otac je imao svega dvadeset devet godina kada je izgubio život uspinjući se na Himalaje s grupom prijatelja. Njegovo tijelo nikada nije pronađeno.) Sin se odselio iz kuće svoje majke čim je odrastao i razvio nevjerovatno strog etički stav prema životu. Kad god je trebalo da donese odluku, pred njegovim očima bi se pojavila impresivna, zasljepljujuća scena snijega koji pada na ledom okovane vrhove Himalaja. Svaki put kada bi se suočio s teškim izborom, donosio je ispravnu odluku pred kojom bi mnogi drugi poklekli. U periodu kada je korupcija bila u porastu, ostao je izolovan, čak i fizički napadnut, jer je odbijao da prima mito. Na kraju je, poslije lažnih optužbi, izbačen s radnog mjesta i sam se vratio kući. Tamo, dopuštajući sebi da se izgubi u mislima, daleke doline i planinski vrhovi prekriveni snijegom preplavili su njegovo vidno polje. Baš ono mjesto gdje nije mogao da ode. Zemlja leda, u kojoj je tijelo njegovog oca ostalo skriveno, mjesto nedostupno ljudima.

Talas

U daljini, površina vode se uzdiže. Otud nailazi zimsko more, snažno se približavajući, sve bliže. U trenutku kada talas dostigne najveću moguću visinu, razbije se i rasprši u mlaz bjeline. Razbijeno more se povlači, klizeći preko pješčane obale.

Stojeći na ovoj granici gdje se susreću kopno i voda, posmatrajući naizgled beskrajno ponavljanje talasa (iako je ova vječnost ustvari iluzija − jer će i Zemlja i Sunčev sistem jednog dana nestati, sve će jednog dana nestati), činjenica da su naši životi ništa više do trenutaka osjetna je s neporecivom jasnoćom.

Svaki talas postaje zasljepljujuće bijel u trenutku razbijanja. U daljini, mirne vode mora trepere poput krljušti bezbrojnih riba. Na hiljade i hiljade svjetlucavih iskri je tamo. Tamo su hiljade i hiljade pokreta i komešanja (ali ništa nije vječno).

Susnježica

Život nikome od nas nije posebno naklonjen. Susnježica pada dok ona korača ovim ulicama, držeći ovo znanje u sebi. Susnježica koja vlaži čelo, obraze i obrve, ostavljajući ih natopljenim. Sve prolazi. Ona nosi ovo sjećanje, ovu spoznaju da će sve čega se očajnički držala na kraju nestati, kroz ulice po kojima pada susnježica. To nije ni kiša ni snijeg. Ni led, ni voda koja joj vlaži obrve i curi s čela, bez obzira da li stoji ili žuri, zatvara oči ili ih otvara.

https://bookstan.ba

I ove godine pored žirija predstave će analizirati MESS tim kritike

Ovogodišnji tim kritike Festivala MESS čine Lamija Milišić, književna urednica, kritičarka i teoretičarka i Mirza Skenderagić, novinar, dramaturg, reditelj i autor. Kritičke osvrte na predstave iz zvaničnog programa 65. Festivala MESS publika će moći pratiti na zvaničnoj web-stranici Festivala (www.mess.ba), i na zvaničnim profilima na društvenim mrežama Festivala. Zahvaljujući teatarskim kritikama publika će imati priliku dodatno produbiti svoj doživljaj teatra i provjeriti koliko im se utisci o predstavama podudaraju sa stručnim osvrtima MESS-ovih kritičara.

Lamija Milišić je književna urednica, kritičarka i teoretičarka. Rođena je 1995. u Sarajevu, gdje je diplomirala filozofiju i komparativnu književnost. Kritičke tekstove piše od 2016, a za „MESS kritiku“ od 2021. godine. Zaposlena je kao urednica u izdavačkoj kući Buybook, te kao izvršna direktorica Međunarodnog festivala književnosti Bookstan.

Mirza Skenderagić je rođen u Sarajevu 1986. godine. Diplomirao je žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 2009. godine, a 2018. dramaturgiju na Akademiji scenskih umjetnosti, također u Sarajevu. Objavio je veliki broj autorskih tekstova, studija, eseja, filmskih i teatarskih kritika, recenzija, a autor je i urednik dugogodišnjih emisija i rubrika posvećenih filmskoj i teatarskoj kritici. Član je MESS-ovog tima kritike od 2019. Za svoja djela dobitnik je brojnih međunarodnih priznanja. Od 2019. godine je član redakcije Dramskog i dokumentarnog programa Radija Bosne i Hercegovine. Jedini je dvostruki pobjednik Heartefactovog konkursa za za najbolji regionalni savremeni angažovani dramski tekst.

Više o festivalskim sadržajima na www.mess.ba, a ulaznice na www.kupikartu.ba.

Otvaranje izložbe “ZVONO 2025 – Nevidljivo tkivo” u Centru za savremenu kulturu KRAK u Bihaću

U petak, 3. oktobra u 20 sati, u Centru za savremenu kulturu KRAK u Bihaću biće otvorena izložba “ZVONO 2025 – Nevidljivo tkivo”. Izložba predstavlja radove finalista ovogodišnje prestižne Zvono nagrade: Irme Beširević, Pavla Golijanina, Milice Bilanović i Milene Ivić.

Izložba okuplja radove mladih umjetnika koji kroz umjetnost osvjetljavaju aktuelne društvene prilike i procese. Kustosica izložbe i historičarka umjetnosti Amra Ćebić ističe: “Izložbe finalista nagrade Zvono nam daju dobar uvid u prakse, način razmišljanja i preokupacije mladih umjetnika, čiji cilj nije isticanje estetskih vrijednosti umjetnosti, nego njene moći i mehanizama koji ukazuju na društvenu stvarnost i istražuju mogućnosti za promjene. Izložba ‘Nevidljivo tkivo’ prikazuje na koji način umjetnice i umjetnici djeluju angažirano i komuniciraju o tome vlastitim jezikom umjetnosti. U fokusu izložbe se nalaze radovi usmjereni na propitivanje kontrolisanog ponašanja, odnosa moći u društvu i osjećaja prema kolektivnoj i individualnoj memoriji. Naziv izložbe je proizašao iz zajedničke potrebe umjetnika da govore o nedovoljno vidljivim problemima i procesima u društvu i pokušavaju da utiču na izgradnju stabilnijih vrijednosti u društvu- baš kao što tkiva u biološkom smislu imaju tu funkciju.”

Tema izložbe fokusira se na pitanja kontrole ponašanja, odnosa moći u društvu te kolektivne i individualne memorije. Milena Ivić, ovogodišnja dobitnica nagrade Zvono, naglašava važnost ovakvih događaja u našoj zemlji: “U kontekstu Bosne i Hercegovine i postkonfliktnog društva u kojem živimo, sistem nagrađivanja je taj koji, nažalost, preuzima ulogu okupljanja scene i stvaranja jedinstvenog kulturnog prostora, u nedostatku takve djelatnosti od strane podijeljenih institucija kulture, udruženja i kulturnih centara – zato nam je važan rad i umrežavanje one nekolicine nezavisnih. To je najveći značaj koji bih pripisala i Zvonu, pored standardnih zadataka jedne nagrade da prepozna stvaralaštvo pojedinačnog umjetnika ili umjetnice. Na kraju dana, najbitnija je prilika za rad i kvalitet tog rada, odnosno njegova mogućnost da ne ovisi o nametnutim dinamikama moći. Vidljivost obično recipročno dolazi sa povećanjem obaveza, obima poslova i odgovornosti.”

Izložba „Nevidljivo tkivo“ predstavlja značajan doprinos savremenoj umjetničkoj sceni Bosne i Hercegovine, pružajući uvid u aktuelne društvene teme kroz radove mladih umjetnika. Ova manifestacija dodatno potvrđuje važnost nagrade Zvono kao platforme za razvoj i promociju nezavisne umjetničke produkcije u regiji.

Delong, Muftić, Steyaert, ovogodišnji žiri 65. Internacionalnog teatarskog festivala MESS. 

Lee Delong, francusko-američka rediteljica i glumica, Emina Muftić, bosanskohercegovačka glumica, i Thomas Steyaert, belgijski koreograf i reditelj koji već više od decenije djeluje i u BiH, čine ovogodišnji žiri takmičarskog programa 65. Internacionalnog teatarskog festivala MESS. Riječ je o istaknutim umjetnicima iza kojih su vrhunski projekti širom svijeta u kojima su sarađivali sa najvećim teatarskim i filmskim imenima današnjice. Od 04. do 11.10. žiri će pogledati devet teatarskih ostvarenja i donijet će odluku o dobitnicima Zlatnih lovorovih vijenaca za najboljeg glumca/icu, reditelja/icu, te Grand-Prix, najbolju predstavu u cjelini.

Emina Muftic je bosanskohercegovacka glumica, domaćoj i regionalnoj publici poznata kroz brojne teatarske i filmske uloge, te tv i radio drame koje je ostvarila u BiH ali i u regiji, kao i u nezavisnim produkcijama i produkcijama pozorišnih festivala. Studirala na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, u klasi profesora Bore Stjepanovića. Diplomirala 1987. godine uspješnim kreacijama likova Jessie (Marsha Norman: „Laku noć, majko“) i Vere (Vaclav Havel: „Vernisaž“). Od 2012. redovna je profesorica na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.

Lee Delong je nagrađivana francusko-američka rediteljica i glumica koja već 40 godina živi i radi na međunarodnoj sceni. Od 1987. godine Lee ima intenzivan angažman i to ne samo od Perua do Katara, već i u Jugoistočnoj Evropi. Tu režira, piše i podučava, a poznata je još i po tome što u region dovela klauna sa crvenim nosom. Upravo je u Narodnom pozorištu u Sarajevu privela kraju klaunovsku interpretaciju Romea i Julije, što je bilo prvi put da se u ovom dijelu svijeta klaunovi pojave na jednoj teatarskoj sceni. Kao glumica sarađivala je sa brojnim rediteljima poput Cédrica Klapischa, Antoinea Garceaua, Luca Bérauda, Fabricea Cazaneuvea, Julie Delpy i Luca Bessona. Igrala je u pozorištima poput Théâtre du Châtelet, La Rose des Vents i La Comédie St Etienne, a pod rediteljskom palicom Mathilde May igrala je u predstavi Le Banquet  u teatrima Théâtre du Rond Point i Théâtre de Paris. Prošlogodišnja je dobitnica Zlatnog lovorovog vijenca za doprinos umjetnosti teatra, najvišeg priznanja Festivala MESS koji dodjeljuje Direkcija.


Thomas Steyaert je koreograf koji je dugi niz godina sarađivao sa Wimom Vandekeybusom (Ultima Vez), Raulom Maiom, te redovno sarađuje sa Cirk La Putyka, modernom cirkuskom kompanijom sa sjedištem u Pragu, Češka, pod umjetničkim vodstvom Roste Novaka. Godine 2006. odlučio se okrenuti vlastitoj produkciji i osnovao trupu Ponyhill vzw koja je okupila umjetnike koji se bave plesom, performansima, muzikom, fotografijom i vizuelnom umjetnošću. Od 2011. godine Thomas aktivno djeluje u Bosni i Hercegovini. Sarađivao je sa Harisom Pašovićem, Nerminom Hamzagićem te sa Selmom Spahić i u brojnim bh. teatarskim projektima. Za predstave Moja fabrika i Sedam strahova nagrađen je za najbolju koreografiju i scenski pokret. Godine 2016. osnovao je trupu “Moving Island” u Sarajevu. Ova trupa se uglavnom bavi društveno angažiranim umjetničkim radom. Zajedno sa Benjaminom Bajramovićem i Arminom Behremom, nedavno je osnovao Station 3, platformu za razvoj, istraživanje i edukaciju iz oblasti umjetnosti u Sarajevu. Njegov rad prikazan je u teatrima i festivalima diljem Evrope i svijeta.

Više o festivalskim sadržajima na www.mess.ba, a ulaznice na www.kupikartu.ba.

Umjetnice Bosne i Hercegovine II: Kreativni glas naslijeđa

U subotu, 27. septembra 2025. godine, u Historijskom muzeju BiH uspješno je održana druga konferencija “Umjetnice Bosne i Hercegovine: Kreativni glas naslijeđa”, u organizaciji Udruženja za umjetnost i kulturu BEA.

Događaj je okupio umjetnice iz različitih dijelova zemlje – Maju Šolak Bataković i Oliveru Šipku (Banja Luka), dr. Marijanu Pažin Ivešić (Široki Brijeg), Vesnu Vugu Sušac (Mostar), Nandu Agić (Sarajevo), Angelinu Vukosav (Nevesinje) i Slađanu Matić Trstenjak (Doboj/Maribor). Njihove biografije, stvaralaštvo i lične priče bile su predstavljene kroz panel-diskusije i otvoreni dijalog s publikom. Poseban doprinos programu dao je i specijalni gost slikar Mehmed Klepo.

Publika je imala priliku da kroz direktan razgovor s umjetnicama spozna značaj ženskog stvaralaštva za kulturni razvoj Bosne i Hercegovine. Konferencija je još jednom potvrdila da umjetnost nije samo individualni izraz, već i prostor susreta, zajedništva i međusobnog razumijevanja.

Izložba i večernji program

Istog dana u večernjim satima otvorena je izložba umjetnica Bosne i Hercegovine, koja je uz svečani koktel okupila veliki broj posjetilaca. Multidisciplinarni nastupi – poezija, ples slobodnog izraza i pokreta – obogatili su večer i dodatno istakli raznovrsnost savremene umjetničke scene u BiH.

Dokumentacija i budućnost

Posebna vrijednost projekta ogleda se u njegovoj dokumentaciji i arhiviranju. Kroz katalog i online platformu umjetnicebih.ba, rad i doprinos umjetnica postaju trajni resurs za buduće generacije.

Udruženje BEA najavilo je inicijativu da konferencija postane godišnja tradicija, čime se jača mreža umjetnica i umjetnika u BiH i otvara prostor za njihovu veću prisutnost na domaćoj i međunarodnoj kulturnoj sceni.


20. Pravo Ljudski Film Festival: Kraj / The End / Fin

Dvadeseto izdanje pravo Ljudski Film Festivala bit će održano od 02. do 05.10.2025. godine u Sarajevu u kinu Meeting point. 

Ovo 20. izdanje PLJ-a odvija se u najgorim vremenima; nakon brojnih katastrofa čovječanstvo je nastavilo sa svojom nasilnom prirodom, i to usred genocida, najpogubnijeg oblika kakav je čovječanstvo ikada upoznalo. Okupljanje na festivalu u ovakvom trenutku može značiti jedino stajanje uz te stvarnosti, prihvatanje kraja, našeg vlastitog kraja i kraja svijeta, kao jedinog puta ka novom početku.

“Već 20 godina, iz godine u godinu, svake jeseni, arhiviramo preživljavanje nad nasiljem i imperijalizmom. 20 godina smo vjerovali da film i filmski festival kao prostor aktiviranja filmske solidarnosti mogu biti onaj prostor koji će biti ključan u postavljanju tona javnog diskursa. Posljednjih nekoliko godina postaje sve teže živjeti kroz tu tvrdnju. Forme praznine – prostorne, društvene, emocionalne – i forme ruiniranja prevladavaju i uznemiruju. Posljednji korak je ponuditi program koji arhivira naše praznine i predlaže da svaka forma koji ne uspije treba i mora biti napuštena. Jer moramo napraviti prostor za nove jezike, nova okupljanja, i nove generacije.

Živio Kraj / The End / Fin, dolazi novi početak!” – ovako o posljednjem izdanju Pravo Ljudski Film Festivala navodi direktorica i ko-selektorica, Kumjana Novakova.

Ovogodišnji program festivala donosi 24 filma kroz četiri programske sekcije koje se sve međusobno isprepliću i tvore mapu koja, usložnjavajući vremena, počiva na ideji filmske solidarnosti, transnacionalnog povezivanja u proizvodnji slike i antikolonijalne prakse i diskursa. 

Kroz programsku sekciju Jugoslavija: Bilješke o otporu i oslobođenju re-arhiviramo dio filmskih dokumenata koji su dokaz drugačije cirukalcije i proizvodnje slike od onih koji su danas dominantni. Oni pamte življene strukture solidarnosti među narodima i podsjećaju na prakse izgradnje paralelnih filmskih infrastruktura otpora. 

Programska sekcija Palestina kao kolektivna budućnost: Bilješke o otporu i oslobađanju #2 nastavlja programsku liniju posvećenu palestinskim glasovima, koja nas kroz ponovno gledanje u intencionalno prisvojene i uništene palestinske slike otpora, gledanje u praznine i rupe, podsjeća na važnost ponavljanja i upornosti traženja onog što nam je oteto. Kroz ovaj program povezujemo arapske arhivske i savremene radove misleći na važnost jedino tako moguće zajedničke budućnosti i slobode.

Kroz programsku sekciju Od političnog svijeta do politika svijeta gledamo u nove radove koji povezuju slične i povezujuće borbe naroda na različitim geopolitičkim tačkama svijeta, preispitujući kako je, i je li uopće moguće u ovoj tami naći smjerove u budućnost. 

Programska sekcija Kraj / The End / Fin obilježava ili samo prihvaća kraj. Obilježavajući dvadeseto, i ujedno zadnje izdanje festivala pažljivo gledamo u festivalsku arhivu i biramo naslove koji nas podsjećaju na važnost kontinuiranog selektorskog rada koji je u ovom kontekstu uvijek postojao onkraj dominantnih i nametnutih narativa i tako pažljivo gradio čvrstu tačku povezivanja van zadanih okvira, kako filmskih tako i onih političkih.

Festival otvaramo prikazivanjem tri filma iz programske sekcije Jugoslavija: Bilješke o otporu i oslobođenju: Krv i suze, Đafra i Pobedićemo.

“Tri filma priređena u Jugoslaviji u produkciji Filmskih novosti i Vardar filma između 1966. i 1976. dokumentiraju antikolonijalne borbe u Palestini i Mozambiku i svjedoče o podršci koju je narod Jugoslavije pružao narodima u borbama. Ovo je period u kojem stasaju prakse borbenog filma diljem Latinske Amerike, arapskog svijeta i Azije a koji se bazira na solidarnim razmjenama filmske opreme i radnika, a za cilj ima cirkulaciju revolucionarne slike koja nas poziva na otpor ali i služi kao alat emancipacije za šire mase. Za razliku od klasičnih proizvodnih struktura snimatelj (Labudović, Popović, Cenevski) je ovdje ključna figura koja direktno na terenu promišlja i bilježi sliku, često u teškim i opasnim uvjetima. Film ovdje nije isključivo proizvod za daljnju distribuciju u umjetničke svrhe, već svjedočanstvo i dokument ravolucije. Festival otvaramo upravo ovim filmovima kako bismo kroz filmski imaginarij ponovno spojili ove geopolitičke točke i na samom kraju promislili postoji li mogućnost za novi početak ovake slike, i što ona znači za nas danas.” – navodi Karla Crnčević, ko-selektorica programa Pravo Ljudski Film Festivala.

Pozivamo vas sve da dođete 02. septembra u 19h u kino Meeting point i zajedno s nama učestvujete u svemu što smo vam pripremili.

Cjelokupan program festivala je objavljen na našoj web stranici pravoljudski.org, a ostale informacije pratite na društvenim mrežama – FacebookInstagram.

PLJ20 #PLJ20 #pravoljudsk

„Pisanje istine pomoću laži“

Bekim Sejranović, Chinook
PIŠE: Dunja Ilić
Bekim Sejranović bio je – i ostaje – jedan od najvoljenijih pisaca u regionu. Chinook, izdanje koje uz naslovni roman donosi i dve autorove priče, prava je poslastica za njegove fanove, ali poslastica koja nužno zadobija i pomalo gorak ukus. Jer, ma koliko srećni zbog knjige koja se neočekivano pojavljuje pet godina nakon autorove prerane smrti, čitaoci moraju da se suoče s činjenicom da je ovo zaista poslednje što je Sejranović napisao. 

Chinook je kraj jednog autofikcionalnog opusa u pravom smislu reči. Bio jednom jedan tip koji je htio postati pisac, pa je to i postao. (…) On je bio ja. Ali tom piscu – nesumnjivo, dakle, istom onom kog smo ostavili u Sejranovićevim prethodnim delima – sada je već dosta pisanja. Dosta mu je, pre svega, onoga što posao pisca podrazumeva: neumornog prodavanja sebe novim i novim kupcima, novim izdavačima, prevodiocima, naposletku i čitaocima. U pičku materinu, koliko sam sve to mrzio.

Nezadovoljan realnošću koja mu nudi samo jedno te isto, a u kojoj ni to isto više nije kakvo je bilo, on svu svoju pažnju preusmerava na rukopis jedne stare knjige koju mu je nepoznat muškarac poklonio na promociji u Americi. To je priča o Žutokosom, belcu bosanskog porekla, i Indijanki Chinook, koju Žutokosi spašava, da bi se potom u nju, naravno, zaljubio. Roman Chinook ostao je nedovršen, i ne možemo pouzdano znati koliko bi još stranica imao i kakav bi mu bio kraj, ali ono što znamo iz Sejranovićevog nacrta (dostupnog u ovom izdanju) naslućujemo i u samom romanu: Žutokosi je, na nekim način, Bekim Sejranović, a potucanje Žutokosog po Evropi i Americi, nigde, niotkuda, potucanje je samog autora.

To potucanje nije samo doslovno, fizičko; Chinook sadrži natuknice o autorovom čitanju komplikovane istorije ovih prostora, namenjene norveškoj publici za koju je roman originalno trebalo da bude napisan. Lokalnom čitaocu na prvi pogled nepotrebne, te natuknice uklapaju se u autorovu poetiku izbeglištva i nepripadanja, poetiku koju je on razrađivao u svim svojim delima. Kada smo kod poetike, treba dodati da je ovaj poslednji Sejranovićev roman ujedno i njegova konačna autopoetička reč: beletristika je pisanje istine pomoću laži. Kao što autor-junak domišlja, dopisuje priču o Žutokosom, tako „laž“ te priče postaje njegova sopstvena (emocionalna, apstraktna) „istina“. 

Chinook nije za čitaoce gorkasto zadovoljstvo samo kao autorovo poslednje delo, već i zbog potresnog, uznemirujućeg načina na koji autorova smrt koincidira s temom njegova poslednja dva teksta, pričama „Miss Misery na otoku Susku“ i „Sto trideset sati bez sna“. Junak i pripovedač je, opet, nesumnjivo sam autor, još jednom onaj kome ništa ne pričinjava zadovoljstvo kakvo je pričinjavalo nekad. To su dve priče o spisateljskoj i emocionalnoj blokadi, medicinskim rečnikom rečeno: o depresiji. U prvoj, autor napušta psihijatrijsku bolnicu kako bi osvojio malo slobode na književnoj rezidenciji na Susku, ali njegova paranoja, osećaj da ga svi progone, podmećući mu droge koje ne rade i urotivši se da mu zagorčaju život, naposletku će ga dovesti tamo odakle je pošao, u prostor apsolutne neslobode. Kraj priče „Miss Misery“ podseća na kraj filma Kabinet doktora Kaligarija; paranoja snažno prodire kroz tekst do čitaoca, čineći ovu priču jednim od potresnijih dela regionalne književnosti.

„Sto trideset sati bez sna“, priča koju je autor napisao nekoliko meseci pred smrt, priča je o težini i očaju koji ostaju nakon lažne epifanije, o onome što se desi kada poverujete da ste svoje (duševne) probleme ostavili iza sebe, a potom shvatite da su oni i dalje tu sa vama. Junakov-autorov pokušaj da se oprosti od Bekija, tog dječaka u sebi, da ga ubije, ali tako da sačuva telo – zbog sebe, zbog svojih ćerki, zbog svoje partnerke – završava se rečima: Ali ne mogu više. Dosta. Te reči se, u uskom smislu, odnose na pisanje samo. Pišući autofikciju i živeći književnost – da ju je živeo znamo upravo jer smo čitali njegova dela – Sejranović kao da je uspeo, i u svom kraju, da život izjednači s tekstom, a tekst sa životom. Intrigantna već i zbog konteksta u kome se pojavljuje, Chinook je istovremeno topla i tužna knjiga, knjiga o ljubavi i očaju podjednako.

https://bookstan.ba

Dansar-Sarajlija Mirza Redžepagić pridružuje se španskim umjetnicima u Gran Gala Flamenco spektaklu

Festival plesa i umjetnosti Dansar bit će otvoren 2. oktobra u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, nastupom najpoznatijeg i najgledanijeg flamenco spektakla iz Španije „Gran Gala Flamenco“. Ovaj performans, koji već godinama oduševljava publiku širom svijeta, predstavlja putovanje kroz različite stilove i emocije flamenka, u izvođenju vrhunskih španskih muzičara, pjevača i plesača. Festival, koji će biti održan od 2. do 12. oktobra, donijet će spoj različitih plesnih stilova od flamenka i latinoameričkih ritmova do modernih i street plesnih disciplina, a sve s ciljem da Sarajevo pretvori u regionalni centar umjetničke energije i plesa.

Posebnu čaroliju na sceni BKC-a dodat će Mirza Redžepagić, bh. gitarista koji je postao sinonim za flamenko u Bosni i Hercegovini i regiji. Nakon studija klasične gitare u Sarajevu, Redžepagić je školovanje nastavio u Španiji gdje je učio od iskusnih majstora flamenka, a potom završio master studij na prestižnom Berklee College of Music.

U gitarističkom i tehničkom smislu, flamenko je jedan od najzahtjevnijih muzičkih pravaca za sviranje. Kada kažemo flamenko, pomislimo prvo na lijepe haljine i lijepe žene koje plešu, ali flamenko je mnogo više od toga. Nastao je kao glas potčinjenih koji su se borili za svoju slobodu, a onda vremenom prelazio granice i došao do svjetske slave zahvaljujući gitaristima, od kojih je najznačajniji virtuozni Paco de Lucia“, istakao je Redžepagić.

Suorganizatorica Festivala, Aida Šlak,naglasila je da je dolazak Gran Gala Flamenco u Sarajevo donosi jedinstveno kulturno iskustvo kojim će domaća publika upoznati najbolje od španske plesne tradicije. „Ponosimo se jer u Sarajevo dovodimo pravi spektakl i vrhunske umjetnike iz Španije, koji će ujedno otvoriti Festival. Drago nam je da je publika prepoznala vrijednost ovog programa i da se ulaznice prodaju i u drugim gradovima BiH, ne samo u Sarajevu“, navela je Šlak.

Pored spektakularnog flamenka, posjetitelji će od 2. do 6. oktobra u BKC-u imati priliku vidjeti i izložbu plesnih fotografija „Step by Step“ autora Enisa Avdića, kao i zaplesati na Fuego Dance Night događaju koji je planiran odmah nakon večernje izvedbe „Gran Gala Flamenco“ showa.

„Gran Gala Flamenco“ bit će izveden 2. oktobra u dva termina – u 17:30 i 20:00 sati. Ulaznice za večernji termin rasprodane su u rekordnom roku, zbog čega su umjetnici odlučili nastupiti u dodatnom terminu. Preostao je vrlo ograničen broj ulaznica za nastup u 17:30, koje se mogu kupiti online na platformi entrio.ba, te na biletarnici BKC-a, platou Centra Skenderija i kod drugih Entrio partnera širom Bosne i Hercegovine.