Autor: urednik

U petak, 3. oktobra u 20 sati, u Centru za savremenu kulturu KRAK u Bihaću biće otvorena izložba “ZVONO 2025 – Nevidljivo tkivo”. Izložba predstavlja radove finalista ovogodišnje prestižne Zvono nagrade: Irme Beširević, Pavla Golijanina, Milice Bilanović i Milene Ivić.

Izložba okuplja radove mladih umjetnika koji kroz umjetnost osvjetljavaju aktuelne društvene prilike i procese. Kustosica izložbe i historičarka umjetnosti Amra Ćebić ističe: “Izložbe finalista nagrade Zvono nam daju dobar uvid u prakse, način razmišljanja i preokupacije mladih umjetnika, čiji cilj nije isticanje estetskih vrijednosti umjetnosti, nego njene moći i mehanizama koji ukazuju na društvenu stvarnost i istražuju mogućnosti za promjene. Izložba ‘Nevidljivo tkivo’ prikazuje na koji način umjetnice i umjetnici djeluju angažirano i komuniciraju o tome vlastitim jezikom umjetnosti. U fokusu izložbe se nalaze radovi usmjereni na propitivanje kontrolisanog ponašanja, odnosa moći u društvu i osjećaja prema kolektivnoj i individualnoj memoriji. Naziv izložbe je proizašao iz zajedničke potrebe umjetnika da govore o nedovoljno vidljivim problemima i procesima u društvu i pokušavaju da utiču na izgradnju stabilnijih vrijednosti u društvu- baš kao što tkiva u biološkom smislu imaju tu funkciju.”

Tema izložbe fokusira se na pitanja kontrole ponašanja, odnosa moći u društvu te kolektivne i individualne memorije. Milena Ivić, ovogodišnja dobitnica nagrade Zvono, naglašava važnost ovakvih događaja u našoj zemlji: “U kontekstu Bosne i Hercegovine i postkonfliktnog društva u kojem živimo, sistem nagrađivanja je taj koji, nažalost, preuzima ulogu okupljanja scene i stvaranja jedinstvenog kulturnog prostora, u nedostatku takve djelatnosti od strane podijeljenih institucija kulture, udruženja i kulturnih centara – zato nam je važan rad i umrežavanje one nekolicine nezavisnih. To je najveći značaj koji bih pripisala i Zvonu, pored standardnih zadataka jedne nagrade da prepozna stvaralaštvo pojedinačnog umjetnika ili umjetnice. Na kraju dana, najbitnija je prilika za rad i kvalitet tog rada, odnosno njegova mogućnost da ne ovisi o nametnutim dinamikama moći. Vidljivost obično recipročno dolazi sa povećanjem obaveza, obima poslova i odgovornosti.”

Izložba „Nevidljivo tkivo“ predstavlja značajan doprinos savremenoj umjetničkoj sceni Bosne i Hercegovine, pružajući uvid u aktuelne društvene teme kroz radove mladih umjetnika. Ova manifestacija dodatno potvrđuje važnost nagrade Zvono kao platforme za razvoj i promociju nezavisne umjetničke produkcije u regiji.

Lee Delong, francusko-američka rediteljica i glumica, Emina Muftić, bosanskohercegovačka glumica, i Thomas Steyaert, belgijski koreograf i reditelj koji već više od decenije djeluje i u BiH, čine ovogodišnji žiri takmičarskog programa 65. Internacionalnog teatarskog festivala MESS. Riječ je o istaknutim umjetnicima iza kojih su vrhunski projekti širom svijeta u kojima su sarađivali sa najvećim teatarskim i filmskim imenima današnjice. Od 04. do 11.10. žiri će pogledati devet teatarskih ostvarenja i donijet će odluku o dobitnicima Zlatnih lovorovih vijenaca za najboljeg glumca/icu, reditelja/icu, te Grand-Prix, najbolju predstavu u cjelini.

Emina Muftic je bosanskohercegovacka glumica, domaćoj i regionalnoj publici poznata kroz brojne teatarske i filmske uloge, te tv i radio drame koje je ostvarila u BiH ali i u regiji, kao i u nezavisnim produkcijama i produkcijama pozorišnih festivala. Studirala na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, u klasi profesora Bore Stjepanovića. Diplomirala 1987. godine uspješnim kreacijama likova Jessie (Marsha Norman: „Laku noć, majko“) i Vere (Vaclav Havel: „Vernisaž“). Od 2012. redovna je profesorica na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.

Lee Delong je nagrađivana francusko-američka rediteljica i glumica koja već 40 godina živi i radi na međunarodnoj sceni. Od 1987. godine Lee ima intenzivan angažman i to ne samo od Perua do Katara, već i u Jugoistočnoj Evropi. Tu režira, piše i podučava, a poznata je još i po tome što u region dovela klauna sa crvenim nosom. Upravo je u Narodnom pozorištu u Sarajevu privela kraju klaunovsku interpretaciju Romea i Julije, što je bilo prvi put da se u ovom dijelu svijeta klaunovi pojave na jednoj teatarskoj sceni. Kao glumica sarađivala je sa brojnim rediteljima poput Cédrica Klapischa, Antoinea Garceaua, Luca Bérauda, Fabricea Cazaneuvea, Julie Delpy i Luca Bessona. Igrala je u pozorištima poput Théâtre du Châtelet, La Rose des Vents i La Comédie St Etienne, a pod rediteljskom palicom Mathilde May igrala je u predstavi Le Banquet  u teatrima Théâtre du Rond Point i Théâtre de Paris. Prošlogodišnja je dobitnica Zlatnog lovorovog vijenca za doprinos umjetnosti teatra, najvišeg priznanja Festivala MESS koji dodjeljuje Direkcija.

Thomas Steyaert je koreograf koji je dugi niz godina sarađivao sa Wimom Vandekeybusom (Ultima Vez), Raulom Maiom, te redovno sarađuje sa Cirk La Putyka, modernom cirkuskom kompanijom sa sjedištem u Pragu, Češka, pod umjetničkim vodstvom Roste Novaka. Godine 2006. odlučio se okrenuti vlastitoj produkciji i osnovao trupu Ponyhill vzw koja je okupila umjetnike koji se bave plesom, performansima, muzikom, fotografijom i vizuelnom umjetnošću. Od 2011. godine Thomas aktivno djeluje u Bosni i Hercegovini. Sarađivao je sa Harisom Pašovićem, Nerminom Hamzagićem te sa Selmom Spahić i u brojnim bh. teatarskim projektima. Za predstave Moja fabrika i Sedam strahova nagrađen je za najbolju koreografiju i scenski pokret. Godine 2016. osnovao je trupu “Moving Island” u Sarajevu. Ova trupa se uglavnom bavi društveno angažiranim umjetničkim radom. Zajedno sa Benjaminom Bajramovićem i Arminom Behremom, nedavno je osnovao Station 3, platformu za razvoj, istraživanje i edukaciju iz oblasti umjetnosti u Sarajevu. Njegov rad prikazan je u teatrima i festivalima diljem Evrope i svijeta.

Više o festivalskim sadržajima na www.mess.ba, a ulaznice na www.kupikartu.ba.

U subotu, 27. septembra 2025. godine, u Historijskom muzeju BiH uspješno je održana druga konferencija “Umjetnice Bosne i Hercegovine: Kreativni glas naslijeđa”, u organizaciji Udruženja za umjetnost i kulturu BEA.

Događaj je okupio umjetnice iz različitih dijelova zemlje – Maju Šolak Bataković i Oliveru Šipku (Banja Luka), dr. Marijanu Pažin Ivešić (Široki Brijeg), Vesnu Vugu Sušac (Mostar), Nandu Agić (Sarajevo), Angelinu Vukosav (Nevesinje) i Slađanu Matić Trstenjak (Doboj/Maribor). Njihove biografije, stvaralaštvo i lične priče bile su predstavljene kroz panel-diskusije i otvoreni dijalog s publikom. Poseban doprinos programu dao je i specijalni gost slikar Mehmed Klepo.

Publika je imala priliku da kroz direktan razgovor s umjetnicama spozna značaj ženskog stvaralaštva za kulturni razvoj Bosne i Hercegovine. Konferencija je još jednom potvrdila da umjetnost nije samo individualni izraz, već i prostor susreta, zajedništva i međusobnog razumijevanja.

Izložba i večernji program

Istog dana u večernjim satima otvorena je izložba umjetnica Bosne i Hercegovine, koja je uz svečani koktel okupila veliki broj posjetilaca. Multidisciplinarni nastupi – poezija, ples slobodnog izraza i pokreta – obogatili su večer i dodatno istakli raznovrsnost savremene umjetničke scene u BiH.

Dokumentacija i budućnost

Posebna vrijednost projekta ogleda se u njegovoj dokumentaciji i arhiviranju. Kroz katalog i online platformu umjetnicebih.ba, rad i doprinos umjetnica postaju trajni resurs za buduće generacije.

Udruženje BEA najavilo je inicijativu da konferencija postane godišnja tradicija, čime se jača mreža umjetnica i umjetnika u BiH i otvara prostor za njihovu veću prisutnost na domaćoj i međunarodnoj kulturnoj sceni.

Dvadeseto izdanje pravo Ljudski Film Festivala bit će održano od 02. do 05.10.2025. godine u Sarajevu u kinu Meeting point. 

Ovo 20. izdanje PLJ-a odvija se u najgorim vremenima; nakon brojnih katastrofa čovječanstvo je nastavilo sa svojom nasilnom prirodom, i to usred genocida, najpogubnijeg oblika kakav je čovječanstvo ikada upoznalo. Okupljanje na festivalu u ovakvom trenutku može značiti jedino stajanje uz te stvarnosti, prihvatanje kraja, našeg vlastitog kraja i kraja svijeta, kao jedinog puta ka novom početku.

“Već 20 godina, iz godine u godinu, svake jeseni, arhiviramo preživljavanje nad nasiljem i imperijalizmom. 20 godina smo vjerovali da film i filmski festival kao prostor aktiviranja filmske solidarnosti mogu biti onaj prostor koji će biti ključan u postavljanju tona javnog diskursa. Posljednjih nekoliko godina postaje sve teže živjeti kroz tu tvrdnju. Forme praznine – prostorne, društvene, emocionalne – i forme ruiniranja prevladavaju i uznemiruju. Posljednji korak je ponuditi program koji arhivira naše praznine i predlaže da svaka forma koji ne uspije treba i mora biti napuštena. Jer moramo napraviti prostor za nove jezike, nova okupljanja, i nove generacije.

Živio Kraj / The End / Fin, dolazi novi početak!” – ovako o posljednjem izdanju Pravo Ljudski Film Festivala navodi direktorica i ko-selektorica, Kumjana Novakova.

Ovogodišnji program festivala donosi 24 filma kroz četiri programske sekcije koje se sve međusobno isprepliću i tvore mapu koja, usložnjavajući vremena, počiva na ideji filmske solidarnosti, transnacionalnog povezivanja u proizvodnji slike i antikolonijalne prakse i diskursa. 

Kroz programsku sekciju Jugoslavija: Bilješke o otporu i oslobođenju re-arhiviramo dio filmskih dokumenata koji su dokaz drugačije cirukalcije i proizvodnje slike od onih koji su danas dominantni. Oni pamte življene strukture solidarnosti među narodima i podsjećaju na prakse izgradnje paralelnih filmskih infrastruktura otpora. 

Programska sekcija Palestina kao kolektivna budućnost: Bilješke o otporu i oslobađanju #2 nastavlja programsku liniju posvećenu palestinskim glasovima, koja nas kroz ponovno gledanje u intencionalno prisvojene i uništene palestinske slike otpora, gledanje u praznine i rupe, podsjeća na važnost ponavljanja i upornosti traženja onog što nam je oteto. Kroz ovaj program povezujemo arapske arhivske i savremene radove misleći na važnost jedino tako moguće zajedničke budućnosti i slobode.

Kroz programsku sekciju Od političnog svijeta do politika svijeta gledamo u nove radove koji povezuju slične i povezujuće borbe naroda na različitim geopolitičkim tačkama svijeta, preispitujući kako je, i je li uopće moguće u ovoj tami naći smjerove u budućnost. 

Programska sekcija Kraj / The End / Fin obilježava ili samo prihvaća kraj. Obilježavajući dvadeseto, i ujedno zadnje izdanje festivala pažljivo gledamo u festivalsku arhivu i biramo naslove koji nas podsjećaju na važnost kontinuiranog selektorskog rada koji je u ovom kontekstu uvijek postojao onkraj dominantnih i nametnutih narativa i tako pažljivo gradio čvrstu tačku povezivanja van zadanih okvira, kako filmskih tako i onih političkih.

Festival otvaramo prikazivanjem tri filma iz programske sekcije Jugoslavija: Bilješke o otporu i oslobođenju: Krv i suze, Đafra i Pobedićemo.

“Tri filma priređena u Jugoslaviji u produkciji Filmskih novosti i Vardar filma između 1966. i 1976. dokumentiraju antikolonijalne borbe u Palestini i Mozambiku i svjedoče o podršci koju je narod Jugoslavije pružao narodima u borbama. Ovo je period u kojem stasaju prakse borbenog filma diljem Latinske Amerike, arapskog svijeta i Azije a koji se bazira na solidarnim razmjenama filmske opreme i radnika, a za cilj ima cirkulaciju revolucionarne slike koja nas poziva na otpor ali i služi kao alat emancipacije za šire mase. Za razliku od klasičnih proizvodnih struktura snimatelj (Labudović, Popović, Cenevski) je ovdje ključna figura koja direktno na terenu promišlja i bilježi sliku, često u teškim i opasnim uvjetima. Film ovdje nije isključivo proizvod za daljnju distribuciju u umjetničke svrhe, već svjedočanstvo i dokument ravolucije. Festival otvaramo upravo ovim filmovima kako bismo kroz filmski imaginarij ponovno spojili ove geopolitičke točke i na samom kraju promislili postoji li mogućnost za novi početak ovake slike, i što ona znači za nas danas.” – navodi Karla Crnčević, ko-selektorica programa Pravo Ljudski Film Festivala.

Pozivamo vas sve da dođete 02. septembra u 19h u kino Meeting point i zajedno s nama učestvujete u svemu što smo vam pripremili.

Cjelokupan program festivala je objavljen na našoj web stranici pravoljudski.org, a ostale informacije pratite na društvenim mrežama – Facebook, Instagram.

PLJ20 #PLJ20 #pravoljudsk

Bekim Sejranović, Chinook

PIŠE: Dunja Ilić

Bekim Sejranović bio je – i ostaje – jedan od najvoljenijih pisaca u regionu. Chinook, izdanje koje uz naslovni roman donosi i dve autorove priče, prava je poslastica za njegove fanove, ali poslastica koja nužno zadobija i pomalo gorak ukus. Jer, ma koliko srećni zbog knjige koja se neočekivano pojavljuje pet godina nakon autorove prerane smrti, čitaoci moraju da se suoče s činjenicom da je ovo zaista poslednje što je Sejranović napisao. 

Chinook je kraj jednog autofikcionalnog opusa u pravom smislu reči. Bio jednom jedan tip koji je htio postati pisac, pa je to i postao. (…) On je bio ja. Ali tom piscu – nesumnjivo, dakle, istom onom kog smo ostavili u Sejranovićevim prethodnim delima – sada je već dosta pisanja. Dosta mu je, pre svega, onoga što posao pisca podrazumeva: neumornog prodavanja sebe novim i novim kupcima, novim izdavačima, prevodiocima, naposletku i čitaocima. U pičku materinu, koliko sam sve to mrzio.

Nezadovoljan realnošću koja mu nudi samo jedno te isto, a u kojoj ni to isto više nije kakvo je bilo, on svu svoju pažnju preusmerava na rukopis jedne stare knjige koju mu je nepoznat muškarac poklonio na promociji u Americi. To je priča o Žutokosom, belcu bosanskog porekla, i Indijanki Chinook, koju Žutokosi spašava, da bi se potom u nju, naravno, zaljubio. Roman Chinook ostao je nedovršen, i ne možemo pouzdano znati koliko bi još stranica imao i kakav bi mu bio kraj, ali ono što znamo iz Sejranovićevog nacrta (dostupnog u ovom izdanju) naslućujemo i u samom romanu: Žutokosi je, na nekim način, Bekim Sejranović, a potucanje Žutokosog po Evropi i Americi, nigde, niotkuda, potucanje je samog autora.

To potucanje nije samo doslovno, fizičko; Chinook sadrži natuknice o autorovom čitanju komplikovane istorije ovih prostora, namenjene norveškoj publici za koju je roman originalno trebalo da bude napisan. Lokalnom čitaocu na prvi pogled nepotrebne, te natuknice uklapaju se u autorovu poetiku izbeglištva i nepripadanja, poetiku koju je on razrađivao u svim svojim delima. Kada smo kod poetike, treba dodati da je ovaj poslednji Sejranovićev roman ujedno i njegova konačna autopoetička reč: beletristika je pisanje istine pomoću laži. Kao što autor-junak domišlja, dopisuje priču o Žutokosom, tako „laž“ te priče postaje njegova sopstvena (emocionalna, apstraktna) „istina“. 

Chinook nije za čitaoce gorkasto zadovoljstvo samo kao autorovo poslednje delo, već i zbog potresnog, uznemirujućeg načina na koji autorova smrt koincidira s temom njegova poslednja dva teksta, pričama „Miss Misery na otoku Susku“ i „Sto trideset sati bez sna“. Junak i pripovedač je, opet, nesumnjivo sam autor, još jednom onaj kome ništa ne pričinjava zadovoljstvo kakvo je pričinjavalo nekad. To su dve priče o spisateljskoj i emocionalnoj blokadi, medicinskim rečnikom rečeno: o depresiji. U prvoj, autor napušta psihijatrijsku bolnicu kako bi osvojio malo slobode na književnoj rezidenciji na Susku, ali njegova paranoja, osećaj da ga svi progone, podmećući mu droge koje ne rade i urotivši se da mu zagorčaju život, naposletku će ga dovesti tamo odakle je pošao, u prostor apsolutne neslobode. Kraj priče „Miss Misery“ podseća na kraj filma Kabinet doktora Kaligarija; paranoja snažno prodire kroz tekst do čitaoca, čineći ovu priču jednim od potresnijih dela regionalne književnosti.

„Sto trideset sati bez sna“, priča koju je autor napisao nekoliko meseci pred smrt, priča je o težini i očaju koji ostaju nakon lažne epifanije, o onome što se desi kada poverujete da ste svoje (duševne) probleme ostavili iza sebe, a potom shvatite da su oni i dalje tu sa vama. Junakov-autorov pokušaj da se oprosti od Bekija, tog dječaka u sebi, da ga ubije, ali tako da sačuva telo – zbog sebe, zbog svojih ćerki, zbog svoje partnerke – završava se rečima: Ali ne mogu više. Dosta. Te reči se, u uskom smislu, odnose na pisanje samo. Pišući autofikciju i živeći književnost – da ju je živeo znamo upravo jer smo čitali njegova dela – Sejranović kao da je uspeo, i u svom kraju, da život izjednači s tekstom, a tekst sa životom. Intrigantna već i zbog konteksta u kome se pojavljuje, Chinook je istovremeno topla i tužna knjiga, knjiga o ljubavi i očaju podjednako.

https://bookstan.ba

Festival plesa i umjetnosti Dansar bit će otvoren 2. oktobra u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, nastupom najpoznatijeg i najgledanijeg flamenco spektakla iz Španije „Gran Gala Flamenco“. Ovaj performans, koji već godinama oduševljava publiku širom svijeta, predstavlja putovanje kroz različite stilove i emocije flamenka, u izvođenju vrhunskih španskih muzičara, pjevača i plesača. Festival, koji će biti održan od 2. do 12. oktobra, donijet će spoj različitih plesnih stilova od flamenka i latinoameričkih ritmova do modernih i street plesnih disciplina, a sve s ciljem da Sarajevo pretvori u regionalni centar umjetničke energije i plesa.

Posebnu čaroliju na sceni BKC-a dodat će Mirza Redžepagić, bh. gitarista koji je postao sinonim za flamenko u Bosni i Hercegovini i regiji. Nakon studija klasične gitare u Sarajevu, Redžepagić je školovanje nastavio u Španiji gdje je učio od iskusnih majstora flamenka, a potom završio master studij na prestižnom Berklee College of Music.

„U gitarističkom i tehničkom smislu, flamenko je jedan od najzahtjevnijih muzičkih pravaca za sviranje. Kada kažemo flamenko, pomislimo prvo na lijepe haljine i lijepe žene koje plešu, ali flamenko je mnogo više od toga. Nastao je kao glas potčinjenih koji su se borili za svoju slobodu, a onda vremenom prelazio granice i došao do svjetske slave zahvaljujući gitaristima, od kojih je najznačajniji virtuozni Paco de Lucia“, istakao je Redžepagić.

Suorganizatorica Festivala, Aida Šlak,naglasila je da je dolazak Gran Gala Flamenco u Sarajevo donosi jedinstveno kulturno iskustvo kojim će domaća publika upoznati najbolje od španske plesne tradicije. „Ponosimo se jer u Sarajevo dovodimo pravi spektakl i vrhunske umjetnike iz Španije, koji će ujedno otvoriti Festival. Drago nam je da je publika prepoznala vrijednost ovog programa i da se ulaznice prodaju i u drugim gradovima BiH, ne samo u Sarajevu“, navela je Šlak.

Pored spektakularnog flamenka, posjetitelji će od 2. do 6. oktobra u BKC-u imati priliku vidjeti i izložbu plesnih fotografija „Step by Step“ autora Enisa Avdića, kao i zaplesati na Fuego Dance Night događaju koji je planiran odmah nakon večernje izvedbe „Gran Gala Flamenco“ showa.

„Gran Gala Flamenco“ bit će izveden 2. oktobra u dva termina – u 17:30 i 20:00 sati. Ulaznice za večernji termin rasprodane su u rekordnom roku, zbog čega su umjetnici odlučili nastupiti u dodatnom terminu. Preostao je vrlo ograničen broj ulaznica za nastup u 17:30, koje se mogu kupiti online na platformi entrio.ba, te na biletarnici BKC-a, platou Centra Skenderija i kod drugih Entrio partnera širom Bosne i Hercegovine.

Ulaznice za bh. predstave na 65. Internacionalnom teatarskom festivalu MESS „Blank“ i „Svijet i sve u njemu“ već su rasprodane što svjedoči o kontinuiranom interesu za festivalske izvedbe bh. repertoarskih predstava. Među domaćim produkcijama u okviru 65. MESS-a u programu All Inclusive bit će održana i MESS premijera predstave „Puls“, u režiji Ermina Brave u produkciji Sarajevskog ratnog teatra, Udruženja gluhih Kantona Sarajevo I Goethe Instituta BiH. Bh. predstave u takmičarskoj selekciji ranije je odabrala selektorica Petra Pogorevc.

Predstava u režiji Selme Spahić i produkciji Sarajevskog ratnog teatra i Realstagea, „Svijet i sve u njemu“ (srijeda, 08. oktobar, 20 sati, SARTR) nastala po romanu „Bejturan i ruža“ Aleksandra Hemona je višejezični, polifoni, uzbudljivi ep o ljubavi i izbjeglištvu. Prolazeći kroz rat, glad, izbjeglištvo, bolest, rođenja i smrti, “Svijet i sve u njemu” nas suočava sa pitanjima šta sve ljubav može preživjeti, u kojim se sve oblicima pojavljuje i da li je dovoljan pokretač da održi na životu i u najekstremnijim okolnostima. Priča nas vodi kroz decenije, gradove i pustinje svijeta, od Sarajeva, preko Galicije, Taškenta i pustinje Takla Makan do Šangaja i Hong Konga. U predstavi igraju Ermin Bravo, Alban Ukaj, Snežana Bogićević, Tatjana Šojić, Kemal Rizvanović, Igor Skvarica, Hana Zrno I Faruk Hajdarević.

U četvrtak, 09. oktobra u 20 sati na sceni Kamernog teatra 55 festivalsku izvedbu imat će predstava „Blank“ nastala po istoimenom romanu Feđe Štukana u adaptaciji i režiji Kokana Mladenovića. Iskrena i nevjerojatno  priča o čovjeku koji u prvom licu pripovijeda o paklu kroz koji je prošao ispričana veoma čisto, otvoreno i bez uvijanja, ostavlja vas bez daha od premijere plijeni interes publike, te su sve izvedbe rasprodane u rekordnom roku. Žanrovski više koncert sa dramskim elementima nego klasični mjuzikl, „Blank“ je jedan vrtoglavi rolerkoster nabijen emocijama koji publiku u prvih nekoliko minuta zgrabi i ne ispušta sve do posljednje numere, do finalnog mraka.  Predstava, poput romana, hrabro i bez filtera govori o stvarima onakvim kakve one jesu, upire prstom, proziva, ukazuje i na površinu izbacuje sav onaj mulj koji nas godinama guši i koji čini da živimo u sistemu straha, mržnje, nacionalizma i jeftinih droga… U predstavi igraju Maja Izetbegović, Sabit Sejdinović, Davor Golubović, Dina Mušanović, Sabit Alihodžić, Feđa Štukan, Amar Selimović, Enes Kozličić, Anja Kraljević, Nadine Mičić, Aldin Omerović, Alen Muratović, Merima Ovčina, Elma Juković I Sin Kurt.

All Inclusive program, koji drugu godinu podržava Goethe Institut u BiH već drugi dan Festivala, u nedjelju, 05. oktobra u 18 sati donosi MESS premijeru predstave „Puls“ u režiji Ermina Brave. Dokumentarna predstava kroz muziku, ples i lične ispovijesti sedam izvođačica i izvođača pokušava rastvoriti slojevitost komunikacije. Istražujući zvuk, pokret, govor, znakovni jezik, kao i naše unutrašnje svjetove, predstava otvara zajedničke prostore gluhih i čujućih osoba. Ulazimo u prostore razumijevanja, tišine, nesigurnosti, iskrenosti, nježnosti, ranjivosti, tragajući za rubnim mjestima gdje komunikacija tek može početi.

Više o Festivalu MESS na zvaničnoj web stranici www.mess.ba

Dvadeseto izdanje pravo Ljudski Film Festivala bit će održano od 02. do 05.10.2025. godine u Sarajevu u kinu Meeting point. 

Ovo 20. izdanje PLJ-a odvija se u najgorim vremenima; nakon brojnih katastrofa čovječanstvo je nastavilo sa svojom nasilnom prirodom, i to usred genocida, najpogubnijeg oblika kakav je čovječanstvo ikada upoznalo. Okupljanje na festivalu u ovakvom trenutku može značiti jedino stajanje uz te stvarnosti, prihvatanje kraja, našeg vlastitog kraja i kraja svijeta, kao jedinog puta ka novom početku.

Naš program nudi ono što živimo: prazninu. Prazninu ne kao povlačenje, nego kao prostor u kojem slušanje, tugovanje i zamišljanje možda još uvijek mogu biti mogući. Unutar i na kraju svijeta, okrećemo se filmskim stvaraocima koji ne traže odgovore nego izdržljivost, onima koji se usuđuju vrištati, boriti se, propitivati. Pitanje koje ostaje, možda jedino pitanje, jeste kako voljeti ovaj svijet – i kako tu ljubav, kroz kino, održati živom.

U prilogu šaljemo vizualni identitet ovogodišnjeg PLJ20.

Više informacija o programu šaljemo uskoro.

Poštovana/Poštovani,

srdačno vas pozivamo da svojim dolaskom uveličate predstojeće događaje u galeriji Collegium artisticum.

EMIR GELJO

Izložba “51,5 godina scenografije“

Otvorenje izložbe: četvrtak, 25. septembar 2025. godine u 19:00 sati

Emir Geljo je rođen 1949. godine u Sarajevu gdje je diplomirao arhitekturu i počeo se baviti teatrom. Dugi niz godina radio je kao pozorišni, televizijski i filmski scenograf, kostimograf i režiser. Iz brojnog opusa realizovanih scenografija rado se sjeti sljedećih predstava:

Ives: All in the timing (Ljubljana, 1999.), Bowie: ! Sgodsdogs ! (Gananoque, 1997.), Pešić: Eskimska bajka (Beograd, 1993.), Euripid: Alkestida (Subotica, 1990.), Kohout: Pat ili igra kraljeva (Titovo Užice, 1990.), Stojanović: Mračni kabare profesora Sigmunda Freuda (Beograd, 1989.), Gogolj: Revizor (Tuzla, 1986.), Čolaković: Kuća oplakana (Tuzla, 1985.), …

Od brojnih nagrada koje je dobio, posebno mu je draga prva nagrada za scenografiju za predstavu Palčić na Lutkarskom bijenalu u Bugojnu.

Napisao je na desetine sinopsisa za genre filmove (Kavez, Gertrudin pogled), pozorišnih sinopsisa (Baobab, Kod Valentina) i filmskih sinopsisa (Got it Wrong /The Bosnian/).

Živi u Torontu, Kanada.

________________________________________

MUZIKOM KROZ IZLOŽBU: Gudački kvartet SA Sinfonietta u dijalogu sa “SubDokumenta Sarajevo 2025”

Datum održavanja koncerta:

petak, 26. septembar 2025. godine u 19:00 sati

Udruženje za razvoj muzičke umjetnosti i pedagogije “Strings Attached Sinfonietta” najavljuje prvi koncert u okviru trećeg serijala projekta Muzikom kroz izložbu. Ovaj koncert konceptualno je povezan sa izložbom “SubDokumenta Sarajevo 2025” postavljenom u JU Collegium artisticum, i potvrđuje osnovnu misiju projekta – da muzičkim djelom uspostavi dijalog s vizuelnim umjetnostima i otvori prostor za nova čitanja savremene kulture.

Izložba “SubDokumenta Sarajevo 2025”, o kojoj će govoriti Jasmin Duraković, direktor bijenala, predstavlja savremeni nastavak kultnog bijenala YU Dokumenta iz osamdesetih godina. Kustos izložbe, vizuelni umjetnik Jusuf Hadžifejzović, okupio je više od sto umjetnika iz Bosne i Hercegovine, regiona i svijeta. Kroz službenu selekciju, video-program i retrospektivni segment “Vremenska mašina: Od YU Dokumenta do SubDokumenta”, postavka kritički promišlja odnos prošlosti i budućnosti, te istražuje kolektivno pamćenje i savremene umjetničke prakse.

U susretu muzike i vizuelne umjetnosti gudački kvartet “SA Sinfonietta” oblikuje muzički odgovor na tematske okosnice izložbe: odnos sjećanja i zaborava, moć kolektivne emocije i suptilnost individualnog doživljaja. Program povezuje epohe i estetike, od barokne dramske napetosti Heinricha Ignaza Franza von Bibera (Battalia à 10), preko introspektivnog Larga iz Šostakovičevog Kvarteta br. 8, do liričnih i refleksivnih svjetova Pēterisa Vasksа (Castillo Interior). Posebno mjesto zauzimaju djela – Ališera Sijarića (True Believer), Vlade Miloševića (Kameni spavač – Zapis o nepravdi) i Josipa Hatzea (Padaj silo i nepravdo) – čije kompozicije snažno rezoniraju s temama društvene odgovornosti i kolektivne memorije koje izložba otvara.

Kvartet “SA Sinfonietta”, u sastavu Tamara Arsovski i Alma Dizdar (violine), Aida Deljkić (viola) i Belma Alić (violončelo), već više od decenije djeluje kao pokretač savremenih muzičkih i intermedijalnih inicijativa u Bosni i Hercegovini. Svojim interpretacijama, koje spajaju preciznost i ekspresivnost, ansambl kontinuirano potvrđuje ulogu umjetničke muzike kao vitalnog dijela kulturnog života Sarajeva.

Projekat Muzikom kroz izložbu realizuje se uz podršku Grada Sarajevo, Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo i Federalnog ministarstva okoliša i turizma, u saradnji s JU Collegium artisticum.

Ulaz je slobodan.

Srdačno vas pozdravljamo i radujemo se vašem dolasku!

Na 65. Internacionalni teatarski festival MESS od 04. do 11. oktobra u Sarajevo iz regije stižu uzbudljiva teatarska ostvarenja istaknutih reditelja Boruta Šeparovića („Jezik kopačke“), Borisa Liješevića („Naličje“) i Ivane Djilas („Knjiga mojih života“). Predstave na zanimljiv način tematiziraju aktuelne teme poput organiziranog kriminala, emigracije i pitanje identiteta, do depresije i kapitalizma kroz prizmu savremenog nogometa.

“Jezik kopačke” (ponedjeljak, 06.10. 19:30 Narodno pozorište Sarajevo) praizvedba je teksta Ivana Ergića (bivšeg nogometaša) i Filipa Grujića, u režiji Boruta Šeparovića, u produkciji Zagrebačkog kazališta mladih i Montažstroja. Ova inovativna predstava otvara pitanja koja idu daleko izvan sportskih terena, propitujući savremeni nogomet, depresiju i kapitalizam. Predstava naglašava toksičnu muškost, patrijarhat i nadzorni kapitalizam koji opterećuju sportaše. “Jezik kopačke” otvara tabu teme depresije među sportašima, stigmatizacije i nerealnih očekivanja.

Kroz priču o mladom nogometašu iz Hrvatske koji prelazi u njemački klub Wolfsburg, “Jezik kopačke” istražuje kako natjecateljski duh i glorifikacija uspjeha stvaraju kulturu dehumanizacije sportaša. Predstava otkriva skrivene slojeve svijeta vrhunskog sporta, fokusirajući se na pritiske i očekivanja koji dovode do izolacije i depresije.

Autorski projekat Borisa Liješevića, “Naličje”, u produkciji Crnogorskog narodnog pozorišta, govori o svijetu organiziranog kriminala koji je ušao u svaku ćeliju društva, razara porodice i svi smo, svjesno ili nesvjesno postali zupčanici tog mehanizma. Ne postavljamo pitanja o izbavljenju, ne dajemo odgovore, jednostavno prikazujemo jednu zastrašujuću sliku modernog doba. Tek kad je spoznamo i prihvatimo, bićemo spremni i da pitamo i da pronalazimo odgovore. Sve dok ne smognemo snage da popijemo „crvenu pilulu“, ne preostaje nam ništa drugo, osim da živimo u ovom matriksu. “Naličje” je na programu 65. MESS-a u utorak, 07.10.2025. u 19 sati i 30 minuta na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo.

Predstava “Knjiga mojih života” (petak, 10.10. 21:30 SARTR) ujedno je i lična ispovijest rediteljice Ivane Djilas, koja uz pomoć piščevih emigracijskih priča, priča svoju vlastitu. Nastala na istoimenom tekstu proslavljenog američko-bosanskog pisca Aleksandra Hemona, i predstava priča o gubitku svog svijeta, vlastitom nevidljivošću u velikom, stranom gradu, posljedičnom devalvacijom i dehumanizacijom svih svojih. Predstava je nastala u produkciji Anton Podbevšek Teatrai Plesnog teatra Ljubljana.

Više o festivalskim sadržajima na www.mess.ba, a ulaznice na www.kupikartu.ba.