Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com
Patchwork tkanina napravljena od komadića, krpica različitih tkanina, boja i oblika, pretvara se u šarenilo odjevnih predmeta. Patchwork se može napraviti od recikliranih tkanina, reslova, koje se mogu iskoristiti samo za ovakav način rada. To mogu biti mali komadi materijala ili materijali sa greškom u štampi, bojenju ili su na nekim mjestima i oštećeni. Korištenjem patchwork tehnike dobijam razigrane motive, ultimativno šarenilo i snažne tonove koji izazivaju emocije posmatrača, a uobičajni odjevni predmet definitivno razbijaju.
Patchwork je stil života. Kaže se da patchwork odabiru pojedinci rasterećeni od pravila i želje da se prilagode okolini. Ovaj stil svojim koloritom, izražajem i originalnošću simbolizira slobodu uma i pruža potpunu slobodu umjetničkog izražaja. Miješanje stilova, kombiniranje spojivih ili različitih tekstura, debljina tkanina pružaju mnogobrojne mogućnosti za stvaranje jedinstvenih uzoraka od kojih nastaje unikatan model.
Varijante za patchwork tehniku moraju biti pažljivo odabrane: od oblika, vrsta tkanine, strukture materijala, boje ili dezena. Sve ovo zahtijeva poznavanje ove tehnike i prilagođavanje patchworka razrađenim skicama za svaku pojedinačnu kreaciju. Od komadića različitih materijala stvara se novi, unikatni komad od kojeg će se napraviti jedinstvena i originalna kreacija. S obzirom na njegove osobine i šarenilo, patchwork umjetniku daje mnoštvo ideja u stvaranju maštovith kreacija i oblikovanja modela.
Patchwork je umjetnost koja je raširena u cijelom svijetu i privlači sve veći broj umjetnika i dizajnera koji stvaraju nove tehnike tekstilnog mozaika.
Photo: Albert Ramiirez, Ljiljana Šaković-Mujan Poster design: Lejla Begić Vuletić Makeup: Maja Talović Model: Narell
Ljiljana Šaković-Mujan rođena je i živi u Sarajevu. Diplomirala je produkt dizajn na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 2000. Modnim dizajnom bavi se više od 20 godina.
Učestvovala na prvoj i drugoj godišnjoj izložbi Soros Centar za Savremenu Umjetnost (SCCA) u Sarajevu (1997, 1998.), a samostalnu izložbu imala je u Maloj galeriji Obala Art Centar, Sarajevo (1998.). Osnivač je dizajnerske grupe STUDIO FASHION SARAJEVO, a video prezentacije unikatnih kolekcija bile su u kino sali Obala Meeting Point u Sarajevu (2000, 2001).
Član je Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera BiH (ULUPUBIH) od 2003. godine i učestvovala je kao autor na svim kolektivnim izložbama ULUPUBIH-a u Sarajevu u periodu 2003-2021. godine. Među brojnim kolekcijama i izložbama, izdvaja se odlazak u Pariz 2004. godine. U Parizu boravi i radi u studiju francuske kreatorice i umjetnice Agnes b., gdje kreira i dizajnira unikatnu modnu liniju “Ljilja for Agnes B.” (Pariz, kolekcija za 2004 – 2009).
Nakon učešća na kolektivnoj izložba ULUPUBIH “100% art tekstil + koža“ u Sarajevu, izložba je predstavljena i u Zagrebu.
U Galeriji Ulupubih imala je samostalnu izložbu „Krugovi 2020“ u Sarajevu (2020).
Osim u zemlji, učestvovala je na izložbama u Osaki u Japanu, Londonu, Grazu, Zagrebu…
Dobitnica je prve nagrade za modni dizajn na kolektivnoj izložbi ULUPUBIH u Sarajevu 2007. godine.Status istaknutog samostalnog umjetnika Kantona Sarajevo stekla je u januaru 2009. godine.
Radila je kostimografiju za pozorišne predstave, film, TV serije i reklamne spotove.
Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu (MAS UNSA) najavljuje gostovanje Gottlieba Wallischa, istaknutog austrijskog pijaniste i profesora na Univerzitetu umjetnosti u Berlinu (UdK Berlin), realizovano u saradnji sa Austrijskim kulturnim forumom u Bosni i Hercegovini. Tokom boravka na Muzičkoj akademiji, pijanista Wallisch će održati recital koji će biti priređen u ponedjeljak, 29. novembra 2021. godine, u 19 sati u Koncertnoj sali “Cvjetko Rihtman”, a dan kasnije, 30. novembra, održat će majstorsku radionicu za studente Odsjeka za klavir.
Na repertoaru koncerta naći će se Sonata za klavir u Es duru, Hob. XVI/49 iz kasnog opusa Josepha Haydna, kao i tri kompozicije Ludwiga van Beethovena, uključujući Fantaziju za klavir u g molu, op. 77, Andante favori u F duru, WoO 57, te Polonezu u C duru, op. 89. Nakon djela bečkih klasičara, prof. Wallisch će izvesti i Sonatu za klavir u A duru, D.959 Franza Schuberta, jednog od ključnih predstavnika muzičkog ranog romantizma.
Gottlieb Wallisch (r. 1978, Beč) debitovao je kao dvanaestogodišnjak u “Zlatnoj dvorani” Musikvereina u Beču, a prekretnicu u ranoj fazi njegove karijere predstavlja koncert na kojem je kao sedamnaestogodišnjak izveo Beethovenov Koncert za klavir i orkestar op. 73, br. 5 u Es duru, poznatiji kao “Carski”, uz pratnju orkestra Sinfonia Varsovia pod dirigentskom palicom Yehudija Menuhina. Ovaj događaj označio je početak njegove bogate pijanističke prakse koja je obuhvatila nastupe u prestižnim svjetskim koncertnim salama, kao što su Carnegie Hall u New Yorku, Wigmore Hall u Londonu, Kelnska filharmonija, Tonhalle u Cirihu i NCPA u Pekingu, ali i predstavljanja na festivalima poput Klavirskog festivala Ruhr, “Beethovenfesta” u Bonnu, Festivala u Lucernu i Salzburgu, “Decembarskih noći” u Moskvi i Singapurskog internacionalnog festivala umjetnosti.
Wallisch je sarađivao sa brojnim orkestrima uključujući Bečku filharmoniju, Bečki simfonijski orkestar, Kraljevsku filharmoniju Liverpoola, Omladinski orkestar Gustav Mahler, Simfonijski orkestar Radio Frankfurta, Festival Strings Lucerne, Kamerni orkestar Franz Liszt iz Budimpešte, Barokni orkestar Musica Angelica iz Los Angelesa iŠtutgarski kamerni orkestar, a kao solist je nastupao s renomiranim dirigentima kao što su Giuseppe Sinopoli, Sir Neville Marriner, Dennis Russell Davies, Kirill Petrenko, Louis Langrée, Lawrence Foster, Christopher Hogwood i Bruno Weil. Godine 2020. snimio je cjelokupni opus Beethovenovih klavirskih koncerata u saradnji s Orkestrom Bečke akademije i dirigentom Martinom Haselböckom.
Predavao je na Univerzitetu za muziku u Ženevi i na Muzičkoj akademiji Franz Liszt u Budimpešti, te je održao niz majstorskih radionica na Univerzitetu Illinois, Univerzitetu u Denveru, Nagoya koledžu za muziku, Kraljevskoj muzičkoj akademiji u Danskoj, Državnom konzervatoriju u Sankt Peterburgu i na Mozarteumu u Salzburgu. Trenutno je zaposlen kao profesor na Univerzitetu umjetnosti u Berlinu (UdK Berlin).
Ulaz na koncert je besplatan. S obzirom na ograničenja uslovljena epidemiološkim mjerama i naredbama nadležnih institucija, rezervacija mjesta je obavezna i moguće je izvršiti telefonom na: 062 102 569 (Tel/SMS/Viber/WhatsApp) ili e-mailom: koncertna.sezona@mas.unsa.ba.
Činjenica da u BiH nije precizno definisano krivično djelo govora mržnje ne znači da bh. pravosuđe ne treba primjenjivati međunarodne standarde i praksu u sankcioniranju govora mržnje i pozivanje na nasilje prema ljudima u pokretu .
Fatmir Alispahić, urednik i vlasnik portala Antimigrant.ba, oslobođen je prvostepenom presudom pred Sudom Bosne i Hercegovine po optužnici za širenje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti. Koalicija za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje iskazuje veliko razočarenje i zabrinutost oslobađajućom presudom u korist Fatmira Alispahića, kojom je najviša pravosudna institucija u državi pokazala nedopustivu toleranciju prema širenju govora mržnje, njegovom neprepoznavanju i nekažnjivosti.
Koalicija također iskazuje javno neslaganje sa Sudom BiH zbog ograničenog i selektivnog tumačenja člana 145 a Krivičnog zakona BiH, koji je Sud primijenio isključivo na konstitutivne narode u BiH, ignorišući činjenicu da u BiH žive i osobe koje ne pripadaju konstitutivnim narodima, ali ignorišući i stav 2 člana 145 a koji jasno kaže: „Ko javno podstrekne na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv grupe osoba ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, ako takvo ponašanje ne predstavlja krivično djelo iz stava (1) ovog člana, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine“.
U svom obrazloženju Sud BiH, između ostalog, navodi da Tužilaštvo nije dokazalo da je Alispahić počinio krivično djelo izazivanja naconalne, rasne i vjerske mržnje i netrepeljivosti. „Sud je utvrdio da su izjave direktno upućene migrantima, te da su konstitutivni narodi BiH samo dovedeni u vezu s izjavama, da su izjave u okvirima političkog, publicističkog slobodnog narativa, zaštićenog slobodom govora u BiH. Analiza dokaznog materijala pokazala je da izjave upućene ‘migrantima’ nisu upućivale niti na jedan narod, rasu, vjeru i drugu specifičnu grupu“, navodi se u presudi.
Donošenjem oslobađajuće presude u ovom slučaju i selektivno tumačeći član 145.a KZ BiH, Sud BiH je osobe u pokretu dehumanizovao, zanemarivši potpuno njihovu nacionalnost, vjeru i rasu u kontekstu tumačenja i razumijevanja posljedica govora mržnje na ovu ugroženu grupu, te posmatrajući ih kao osobe koje nemaju svoje specifičnosti, koje nemaju prava i ne uživaju zakonsku zaštitu. Govor mržnje na online mediju Antimigrant.ba upućen osobama u pokretu ima svoj osnov upravo u tome što osobe u pokretu ne pripadaju konstitutivnim narodima u BiH već drugim narodima, drugoj rasi i drugim etnicitetima, što je i bila osnova (kontekst) generiranja netrpeljivosti i iskazivanja i poticanja mržnje prema njima.
Kroz ovu presudu Suda BiH stvara se javna predodžba da je sloboda govora apsolutno pravo, a zanemaruje se činjenica da je članom 10, stav 2, Evropske konvencije o ljudskim pravima, sloboda govora podliježe legitimnim ograničenjima kako bi se u konkretnim slučajevima spriječilo kršenje temeljnih ljudskih prava, dostojanstva, sigurnosti određenih društvenih grupa i omogućila njihova zaštita radi njihovih pojednačnih karakteristika ili zajedničkog/grupnog identiteta. Koalicija za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje napominje da govor mržnje na bilo kojoj osnovi, (u ovom slučaju rasnoj, etničkoj, vjerskoj i po zemlji porijekla) potiče i inspiriše na počinjenje težih krivičnih djela sa potencijalno mogućim teškim posljedicama po one kojima je upućen.
Nažalost, Sud BiH nije uzeo u razmatranje ni to što samo ime medija ANTIMIGRANT upućuje sasvim jasno na to da mu je osnovna misija izazvati mržnju prema ljudima u pokretu kod šire javnosti u BiH. Poticanje na mržnju Alispahić je dodatno “pojačao” nizom tekstova i objava na ovom portalu, koje Sud BiH nije sa dužnom pažnjom proučio i prihvatio kao kredibilne dokaze o sadržaju i namjeri mrzilačkih poruka. Podsjećamo javnost i Sud BiH da su postojanje mrzilačkih poruka u autorskim tekstovima na portalu Antimigrant prethodno dokazele profesionalne medijske organizacije poput Vijeća za štampu i online medije u BiH. Žalosna je i pravno neodrživa praksa da eksplicitne mrzilačke poruke prema ljudima u pokretu nisu bile dovoljno ozbiljno shvaćene, budući da su “samo dovedene u vezu” sa konstitutivnim narodima, kao da tri konstitutivna naroda na teritoriji BiH imaju ekskluzivno pravo na zaštitu u slučajevima kada su objekt mržnje.
Ovakva prvostepena presuda Suda BiH, pokazala je također i hitnost izmjena krivičnog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini koje bi obuhvatilo prepoznavanje i sankcionisanje govora mržnje i zločina iz mržnje prema svim ranjivim grupama u našem društvu, ali i na neophodnu edukaciju sudija i tužitelja da prepoznaju i adekvatno sankcionišu govor mržnje u skladu sa standardima Vijeća Evrope. Koalicija za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje osuđuje svaki govor mržnje usmjeren prema ljudima u pokretu i drugim ranjivim grupama u BiH te poziva medije da se drže profesionalnih standarda prilikom izvještavanja o ljudima u pokretu i drugim ranjivim grupama.
Koalicija za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje oformljena je početkom 2013. radi zagovaranja za poboljšanje zakonodavnog okvira, čija je svrha suzbijanje i sankcionisanje slučajeva govora i zločina iz mržnje. Koalicija se, pored adekvatne regulacije, zalaže i za implementaciju već postojećih zakona kojima su ova pitanja djelomično ili u potpunosti regulisana (krivični zakoni Brčko Distrikta, FBiH i RS, Zakon o zabrani diskriminacije BiH), te aktivno radi na podizanju svijesti javnosti o tome šta je zločin i govor iz mržnje, o njihovim ozbiljnim i štetnim posljedicama po bh. društvo.
Koalicija okuplja trinaest nevladinih organizacija koje su već godinama aktivne u promicanju i zaštiti ljudskih prava: Asocijacija za demokratske inicijative (Sarajevo), Centar za mlade KVART (Prijedor), Civil Rights Defenders (Ured Sarajevo), Fondacija CURE (Sarajevo), Fondacija Mediacentar Sarajevo (Sarajevo), Inicijativa mladih za ljudska prava Bosne i Hercegovine (Sarajevo), Otaharin (Bijeljina), Omladinska novinska asocijacija u BiH (ONA) iz Sarajeva, Sarajevski otvoreni centar (Sarajevo), Udruženje BH novinari (Sarajevo), Tuzlanski otvoreni centar (Tuzla), Udruženje Mreža za izgradnju mira i Vijeće za štampu i online medije u BiH (Sarajevo).
Tokom 2021. godine, Centar za ženske studije Beograd i Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA iz Sarajeva implementiraju istraživački projekt „Vratiti svoje vr(ij)eme: kampanja za ravnopravne navike u obavljanju kućnog rada među Milenijalkama i Zumerkama zasnovana na istraživanju“. Jedan dio istraživanja obuhvatao je i organiziranje različitih fokus grupa, putem kojih su mlade žene dijelile svoja iskustva koja su potom kreativno interpretirana u obliku stripa.
Kao radnice u javnom prostoru, žene su bile iznimno izložene negativnim efektima pandemije, a unutar kuća često osuđene na dodatnu neplaćenu brigu o drugima i različite oblike neplaćenog kućanskog rada. I prije pandemije COVID-19, žene u BiH obavljale su većinu kućanskog rada – prema istraživanju „Uticaj rodne podjele porodičnih i kućanskih poslova na profesionalni život zaposlenih žena u Bosni i Hercegovini” Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine iz 2020. godine, u domaćinstvima s muškarcem čak 90 % žena su bile jedine u domaćinstvu koje su čistile toalet i peglale, a razlika je mala i u poslovima vezanim za pranje rublja, mijenjanje posteljine, pranje i brisanje podova, brisanje prašine, pranje posuđa, usisavanje, svakodnevno namještanje kreveta, te kuhanje i pripremu hrane, gdje je u domaćinstvima učestvovalo ili posao preuzimalo tek 20 % muškaraca. Poslovi brige, njege i drugi kućanski poslovi, uključujući i organizaciju, planiranje i upravljanje kućanskog posla u Bosni i Hercegovini prema ovom istraživanju još uvijek su također većinski pripadali ženama, s izuzetkom aktivnosti kupovine namirnica koje su u 47,2 % slučajeva podjednako obavljali i žena i muškarac jednog domaćinstva.
Nakon razgovora održanih putem fokus-grupa sa više od 50 mladih žena u dobi od 19 do 34 godina, istraživačice su uputile poziv spisateljici Lejli Kalamujić da u suradnji s ilustratoricom Danicom Jevđović pomogne kreativno osmisliti prvi od šest stripova koji na jednostavan način prikazuju različite situacije u kojima su se mlade žene u Bosni i Hercegovini i Srbiji našle tokom pandemije te tako doprinesu znanju o količini neplaćenog kućanskog posla, brige i njege koji one obavljaju.
Predmet istraživanja „Vratiti svoje vr(ij)eme” jesu položaj i iskustva mladih žena u kontekstu COVID-19 pandemije u Srbiji i Bosni i Hercegovini, sa željom da se sazna na koje je sve načine pandemija COVID-19 uticala na preraspodelu, kvalitet i kvantitet neplaćenog kućnog rada koji obavljaju žene, starosti od 19 do 34 godine u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Uz pomenute strip epizode, krajnji rezultati istraživanja, kao i komparativna analiza, biće javno dostupni u sklopu kampanje koja za cilj ima podizanje društvene svesti o ovom problemu.
Strip pogledajte u nastavku maila kao i na linku te slobodno podijelite.
Autorica Lejla Kalamujić i ilustratorica Danica Jevđović u suradnji s CŽS i CRVENA
Projekat „Vratiti svoje vr(ij)eme”, realizovan je uz podršku Balkanskog fonda za demokratiju Nemačkog Maršalovog fonda SAD (Balkan Trust for Democracy of the German Marshall Fund of the U.S. – BTD), s podrškom Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).
Otvorenje REVIJALNE IZLOŽBE članova i članica Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, će biti upriličeno u galeriji Collegium artisticum u srijedu, 24. novembra 2021. godine u 19:00 sati.
Revijalna izložba je tradicionalni godišnji projekat kojim Udruženje likovnih umjetnika BiH obilježava i proslavlja 25. novembar, Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Ova izložba se kontinuirano održava od davne 1947. godine kada su značajni bosanskohercegovački umjetnici: Ismet Mujezinović, Vojo Dimitrijević, Mica Todorović, Vojislav Hadžidamjanović, Roman Petrović, Behaudin Selmanović, Sigo Summerecker, Petar Šain i Hakija Kulenović osnovali Udruženje likovnih umjetnika koje je, između ostalog, dobitnik kolektivne Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva u 2012. godini.
Kroz svoju dugogodišnju tradiciju Revijalna izložba njeguje zajedništvo i nesumnjivo zauzima važno mjesto u izlagačkom programu Udruženja likovnih umjetnika BiH. Izložba nije selektivnog karaktera tako da ona pruža mogućnost svim zainteresovanim članovima i članicama ULUBiH-a da učestvuju i predstave svoja djela na ovoj kolektivnoj izložbi koja se organizira povodom 25. novembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Svojim učešćem i izlaganjem na ovoj izložbi umjetnici i umjetnice daju svoj doprinos proslavi ovog značajnog datuma u istoriji BiH. Izložba svake godine okuplja veliki broj umjetnika i umjetnica, obuhvata djela iz oblasti crteža, slikarstva, skulpture, grafike, instalacije, fotografije i video umjetnosti, i privlači pažnju brojnih posjetilaca što je svrstava u red najposjećenijih likovnih manifestacija u Bosni i Hercegovini. Izložba nudi svojevrsno bogatstvo raznolikosti i mozaik različitosti u pristupu likovnom stvaranju, u odabiru teme, motiva, tehnike i materijala, što predstavlja jednu od vrijednosti ove likovne smotre. Na otvorenju izložbe će biti organizovan prigodan koktel, a svi zainteresovani izložbu će moći pogledati do 8. decembra 2021. godine / od ponedjeljka do petka, u terminu od 10:00 do 18:00 sati.
U okviru projekta Bookstan on Air realiziranog uz podršku Međunarodnog fonda za pomoć koji su osnovali Ministarstvo vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke, Goethe Institut i drugi partneri, objavljena je druga književna kritika. Autorica kritike romana „Zemlja drugih“ Lejle Slimani je Ivana Golijanin.
Lejla Slimani (1981, Rabat) prva je Marokanka koja je osvojila najprestižniju francusku književnu nagradu Prix Goncourt, i to romanom prevedenim na trideset jezika – Uspavaj me. Novinarka i zagovornica ženskih i ljudskih prava, lična je predstavnica francuskog predsjednika Emmanuela Macrona za promociju francuskog jezika i kulture. Do sada je objavila tri romana U vrtu ljudoždera, Uspavaj me i Zemlja drugih – prvi dio planirane autobiografske trilogije, te nekoliko knjiga eseja, od kojih Seks i laži: Seksualni život u Maroku sadrži ispovijesti mnogih žena s kojima je razgovarala dok je bila na književnoj turneji po Maroku. Lejla Slimani živi i radi u Parizu.
Mathilde, živahna mlada Francuskinja, zaljubljuje se u Amina Belhaža, zgodnog marokanskog vojnika koji se za vrijeme Drugog svjetskog rata bori u francuskoj vojsci. Nakon rata par se nastanjuje u Maroku. Amin nastoji da obrađuje kršnu zemlju porodične farme, Mathilde osjeća kako je na izmaku životnih snaga zbog izoliranosti, surove klime, nedostatka novca, i nepovjerenja koje kao strankinja izaziva. I dok, maltene, sama odgaja dvoje djece u svijetu čija pravila ne razumije, a kćerku joj u školi ismijavaju bogate male Francuskinje zbog polovne odjeće i neukrotive kose, Mathilde, svedena na ulogu supruge farmera, nudi medicinske usluge ruralnom stanovništvu prkoseći šovinizmu zemlje i represivnim društvenim kodeksima.
Kako raste napetost između Marokanaca i francuskih kolonizatora, Amin se nađe u unakrsnoj vatri: solidaran sa svojim marokanskim radnicima a opet vlasnik zemlje; prezren od Francuza a oženjen Francuskinjom; ponosan na odlučnost svoje supruge a ipak posramljen njenim odbijanjem da se pokori. Svi oni žive u zemlji drugih – pogotovo žene, primorane da žive u svijetu muškaraca. Ovim romanom Lejla Slimani snažno aplaudira njihovoj emancipaciji.
Tragedija podijeljenog svijeta i ponori ženskog bića
Novi roman Lejle Slimani portret je odnosa između dvije kulture i porodice koja pokušava sačuvati svoj identitet i dostojanstvo u grotlu velikih turbulencija.
PIŠE: Ivana Golijanin
„Zašto sunce bježi od nas, i to u ovoj zemlji
u kojoj je inače vrijeme nevjerovatno lijepo?“
Zemlja drugih, Lejla Slimani
Nakon knjiga U vrtu ljudoždera (2014), o ženi koja postaje zarobljenica svoje nimfomanije, i Uspavaj me (2016), uznemirujućeg trilera kojim je osvojila prestižnu francusku nagradu Goncourt, velika priča kojom se francusko-marokanska spisateljica Lejla Slimani bavi u svom novom romanu jeste porodična drama njene bake i djeda, i prvi je dio najavljene autobiografske trilogije. Zemlja drugih nam stiže u Buybookovom izdanju, u sklopu projekta “Od jedne pandemije do druge: 100 godina evropske književnosti u 10 knjiga”, u prevodu Tee Mijan. Riječ je o romanu koji zadire u rasna, klasna i rodna pitanja, u živote ljudi na margini, ali i u bunt protiv postojećeg poretka.
Alzašanka Mathilde se zaljubljuje u Amina Belhaža, marokanskog borca u francuskoj vojsci tokom Drugog svjetskog rata te sa njim 1947. godine odlučuje otići u Maroko i živjeti u Meknesu, gradu na području francuskog protektorata, na farmi koju je Amin naslijedio od svog oca. To je grad u kojem žive i vojska i doseljenici, a koji je strogo podijeljen na dva dijela ̶ u jednom žive Arapi, dok drugi pokušava biti moderni grad za bijelce. U mehanizmu represivnog razdvajanja, ljudi žive jedni pokraj drugih, ali jedni od drugih zaziru.
Kolonizacija zemlje, kolonizacija tijela
Zemlja drugih ilustruje loše odnose između doseljenika i domorodaca, a Amin je u tom prostoru i takvoj atmosferi podijeljen između kultura: oženjen je Francuskinjom, za tu se državu borio i dok ga Marokanci asimiliraju sa doseljenicima, Francuzi ga, pak, preziru jer je on za njih inferiorni drugi.
Kao moto romana stoji: „Prokletstvo riječi: miješanje rasa, napišimo to na stranici ogromnim slovima.“ Za razliku od romana Uspavaj me čija se radnja zbiva u Francuskoj, sada se pitanje odnosa između većine i manjine prebacuje u arapski kulturni kontekst. Važno je naglasiti da je Lejla Slimani izvrstan primjer hibridnog identiteta i da, kao spisateljica, pišući na francuskom jeziku o sjevernoafričkom pitanju u Europi, pokušava osvijestiti značaj otvorenosti u razumijevanju različitosti. Tako se pojam drugog ovdje pojavljuje ne samo u kolonijalnom kontekstu, već i kao koncept funkcionisanja francuskog i marokanskog društva. Govoreći o inferiornosti drugog, Slimani u svom romanu zauzima eurocentričnu perspektivu posmatranja situacije u Maroku. Maroko je ovdje „zemlja drugih“ u kojoj se, uz fizičko nasilje, dešavaju i svi oblici isključivanja/stvaranja drugog i drugačijeg. Nipodaštavanje onih koji odstupaju od norme kolektivnog „mi“ prepoznajemo i u načinu na koji marokansko društvo tretira žene iz svoje zajednice, ali i u pristupu prema ljudima čiji su identiteti hibridni. To se najbolje reflektuje u liku Mathildine i Aminove kćeri Ajše koja u najranijem dobu trpi otvoreni rasizam. Biti kćerka Francuskinje i Marokanca, u gradu u kojem je zabranjeno da se te grupe miješaju, ona je primorana živjeti na margini drugosti. Ajša razumije da je ljudi na ulici i u školi gledaju drugačije. Njena kosa, boja kože i odjeća nisu imaginarni konstrukti već stvarni koncepti ukorijenjenog rasizma, na šta Slimani vrlo dobro ukazuje u svom romanu. Kao Marokanka, prisvajanjem francuske kulture, ona je u mogućnosti da primora i jedno i drugo društvo da se pogledaju u ogledalo i vide svoje pravo lice ̶ diskriminatorsko i rasističko, u srži.
Podnaslov romana Zemlja drugih je „Rat, rat, rat“, a taj pojam i pojava ovdje imaju dvojako značenje. Prvo je ono najočitije u kojem rat predstavljaju ljudi u uniformama i mrtva tijela na polju. Uz to, Slimani opisuje i posljedice koje su ti sukobi imali po žene. One nisu nosile vojne uniforme, ali uniformisanje nisu mogle izbjeći. U kontinuiranoj borbi za slobodu, navukli su im odjeću koja ih devalorizira do nivoa potpunog uništenja individualnosti. To je rat što ga vode žene protiv kolonizacije ženskog tijela koje su zaposjeli svi muškarci ̶ ne samo Francuzi i ne samo država.
Odnos između Mathilde i Amina, pored neskrivene netrpeljivosti dvije kulture, mora prevazići eskaliranje nasilja koje dolazi sa proglašenjem nezavisnosti. Život njihove porodice egzistira na liniji predrasuda kojima su podređeni svi i bez izuzetka. Po dolasku u Maroko, Mathilde doživljava otriježnjenje – njen suprug je muškarac oblikovan patrijarhalnim načelima i nije odvažni oficir koji je oslobodio njen narod. U toj „zemlji drugih“, ona je izvan, potpuno izolovana i primorana podnositi i društvene promjene i promjene ponašanja svog supruga. Slimani u svojim romanima tematizira, kako je to i sama istakla, mehaniku poniženja, pa tako i ovdje uočavamo kako Amin od brižljivog supruga postaje agresivni muškarac koji bol i sramotu prevazilazi mučenjem supruge – kako mentalno tako i ekonomski. I drugi muškarci u porodici pokazuju taj neprijateljski stav prema ženama ̶ vidljivo je to u Aminovu ponašanju, kao i onom drugog brata Omara, prema sestri Selmi.
Ipak, kada piše pisma svojoj sestri Irène koja živi u Evropi, Mathilde izostavlja sve dijelove istine koji bi pokazali da je njen život u Maroku možda najveća pogreška koju je načinila.
„Amin se vrlo rijetko pojavljivao u njenim pričama. Njen muž je bio sporedni lik obavijen gustom maglom. Željela je da Irène stekne dojam kako je njihova ljubavna priča toliko strastvena da ju je nemoguće podijeliti ili opisati riječima.“
Istina je, pak, izgledala i zvučala ovako:
„Pod teretom briga i poniženja, Amin se promijenio, postao je mračniji. Dodir njegove kože tad bi joj se učinio tako vruć i neugodan, nije se mogla suzdržati a da s izvjesnim gađenjem ne primijeti otuđenost svog muža.“
Sadržaj Mathildinih pisma odaje utisak romana Karen Blixen, ali u stvarnosti je taj svijet potpuno različit od svijeta baronice Blixen. Mathilde nije aristokratkinja već siromašna i razočarana žena koja se postepeno prepoznaje u Afrikancima. „U tom trenutku joj nije bilo do igranja uloga, prihvatila je da bude ono što jeste: žena koju su postarali neuspjeh i razočarenja, žena bez ponosa.“ Zato na kraju postavlja ambulantu za liječenje ljudi – njen život je divljiji, opasniji, tjeskobniji, ali sa više empatije.
Bog voli samo muškarce i djecu
Žene u romanima Lejle Slimani uhvaćene su u trenucima kako socijalne tako i intimne krize. I Adele (U vrtu čudovišta) i Miriam (Uspavaj me) traže svoje mjesto koje će moći zvati domom, dok je Mathilde, u nemogućnosti da pronađe svoj prostor sreće, u stalnom strahu da će, ako ga ikada pronađe, izgubiti dio svoje slobode.
Unutar tematizirane hronologije, Slimani će se, sa jedne strane opširno zadržati na opisima intimnih doživljaja stvarnosti likova; s druge strane, te će dijelove nerijetko presijecati promišljanjima o poziciji žene u vremenima krize. Mathilde je „žena, supruga, biće koje zavisi od milosti drugih“, i dijeli tu sudbinu sa životima svih žena. Ona zbog ljubavi pristaje na kompromise, njena kćer Ajša živi na margini koja joj je dodijeljena rođenjem u takvoj porodici, a protiv koje se ona bori učenjem i željom za napredovanjem. Muilala, Aminova majka, predstavlja tradicionalnu marokansku ženu, snažnu ali povučenu, koja je živjela u gotovo robovlasničkom Maroku gdje je rat bio sve za šta je znala, dok u Selmi, Aminovoj sestri, prepoznajemo želju za emancipacijom i promjenama u tom podijeljenom svijetu.
U Ajšinom odrastanju se najbolje reflektuju zahtjevi zajednice i želja za drugim, boljim životom koje u sebi nosi i njena majka Mathilde. U najranijim godinama, ona je podređena konzervativnoj misli koja je proglašena za normu. „Bog voli samo muškarce i djecu. Uvjerila je sebe da su žene lišene te sveobuhvatne ljubavi, i od tada je strepila zbog toga što će postati jedna od njih.“ U knjizi stoji kako ona, sa svojom gustom plavom kosom, koju je nemoguće raščešljati, na neki način zavidi crnoj i sjajnoj kosi jedne od njenih drugarica. Uz strah od odbacivanja, Ajši je nametnut usud poređenja sa drugima. Motiv kose je važan kod Lejle Slimani jer su u nju upisani stereotipi, margine, strahovi i političke konotacije društva.
Problematično u razumijevanju ovoga romana može biti to što se u širini događaja koje Slimani opisuje dešava da čitatelj ne bude u potpunosti posvećen kako bi razvio određeni nivo suosjećanja sa likovima. Kompozicija romana je linearna i posve realistična, bez stilskih kolebanja, ali je cjelina i dalje teže prohodna. Taman kada se posvetimo nečijoj tački gledišta, fokus se prebacuje na drugu, često ne značajniju od one koju smo tako brzo napustili. U toj se nagomilanosti može izgubiti jasnija artikulacija postojeće društvene situacije i njena kritika ̶ što se sve vrijeme izdaje za cilj ovoga romana. Upravo zato što je riječ o prvom dijelu intimne, autobiografske trilogije ove uspješne i cijenjene spisateljice, slutim da je bilo potrebno snažnije za glavnu priču vezati čitatelje.
Ipak, portret Mathilde, koja je ujedno i marginalizirani drugi i žena, dobro je polazište za potencijalnu kritiku ženskosti koja je oblikovana kao nametnuti kulturni konstrukt. Upiranje prstom u ciljeve patrijarhalnog kanona koji se temelje na principu isključivosti podjednako su prikladni i za poziciju iz koje progovaraju ženski likovi i za poziciju odnosa između Marokanaca i Evropljana.
Kao i u njenim ranijim romanima, i ovdje su likovi prisiljeni balansirati između želje i zahtjeva zajednice – između zakona i slobode. Kroz pripovijedanje o životu glavne junakinje, Slimani piše priču o pogubnom trokutu sastavljenom od rasizma i diskriminacije, uništenih ideala i smrti slobode u vječno opresivnom patrijarhatu.
Bookstan on Air je realiziran uz podršku Međunarodnog fonda za pomoć koji su osnovali Ministarstvo vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke, Goethe Institut i drugi partneri.
Asocijacija kompozitora – muzičkih stvaralaca (AMUS) u saradnji s Muzičkom akademijom Univerziteta u Sarajevu i Hayat TV, pokrenula je novu i veoma značajnu inicijativu za razvoj bosanskohercegovačkog kompozitorstva. Odlukom da ovu godinu posveti razvoju simfonijske muzike, AMUS postaje nosioc prvog poslijeratnog, strateški osmišljenog jednogodišnjeg projekta ove vrste, koji je rezultirao produkcijom deset novih djela savremenih bosanskohercegovačkih kompozitora koja će široj javnosti biti predstavljena 25. novembra 2021. godine, a povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine.
Repertoar koncerta Savremenici – nova djela bosanskohercegovačkih kompozitora, koji ćeHayat TV direktno prenositi iz Doma Oružanih snaga BiH, 25. novembra u 20 sati, uključit će deset praizvedbi. Sva djela će izvesti Simfonijski orkestar Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu pod dirigentskom palicom Emira Mejremića.
Koncert će biti otvoren multimedijalnom kompozicijom Moving Landscape Glitched za simfonijski orkestar i live interaktivni video Ališera Sijarića, gdje je u realizaciji video segmenta učestvovao Irfan Brković, dok je za fotografiju i animaciju zaslužan Marko Jovančić, nakon čega će biti izvedene i Krajiške skice Mladena Jankovića, Bright Earth Igora Karače, Necropolis Davida Mastikose, Svita za simfonijski orkestar Šerbet Hajrudina Muhića, Machiavellian Hypomania Hanan Hadžajlić, Forged Dine Rešidbegovića, Simfonijska rapsodija Tonija Toplana, Machina in Dubio za simfonijski orkestar i elektronski zvuk Svjetlane Bukvić, te Elegija Emira Mejremića u čijoj će izvedbi, osim Simfonijskog orkestra MAS, učestvovati i solisti violinista Marko Simović i violončelistica Belma Alić.
Ovaj impresivni događaj je vrlo značajan korak u razvoju bosanskohercegovačke umjetničke muzike, te predstavlja model za kreiranje projekata koje historija poslije prepoznaje kao naslijeđe. Zbog ograničenja uslijed aktuelnih epidemioloških mjera, koncertu je moguće prisustvovati uživo samo uz pozivnicu, ali će zainteresiranoj publici biti dostupan na kanalima Hayat TV.
Uskoro će se u prodaji naći roman „Tuđa krv“ francuske književnice Simone de Beauvoir. Riječ je o trećoj knjizi koja će biti objavljena u okviru projekta „Od jedne pandemije do druge: 100 godina evropske književnosti u 10 knjiga“ podržanog od strane programa Evropske unije Kreativna Evropa. Do sada su objavljene knjige „Zemlja drugih“ Lejle Slimani i „R.U.R.“ Karela Čapeka. „Tuđu krv“ je francuskog jezika prevela Tea Mijan.
Simone de Beauvoir (1908, Pariz) bila je književnica, teoretičarka, politička aktivistica i feministica. Počinje pisati s četrnaest godina, a nakon mature upisuje studij matematike, jezika i književnosti i filozofije na Univerzitetu u Parizu, gdje upoznaje Sartrea, životnog saputnika i jednog od najvećih intelektualaca svog vremena. Jedno vrijeme predavala je filozofiju u Parizu, Marseilleu i Rouenu. Prvi roman Gošća objavila je 1943. godine, a nakon njega uslijedili su Tuđa krv, Svi su ljudi smrtni te Mandarini koji joj 1954. godine donio nagradu Prix Goncourt. Pisala je i memoare, eseje i filozofske radove od kojih je najpoznatiji Drugi spol, jedno od najčitanijih feminističkih djela prošlog stoljeća. Preminula je 1986. godine.
Prvi put objavljen 1945. godine, roman Tuđa krv prati živote nekoliko likova prije i tokom Drugog svjetskog rata. Glavna tema romana je psihološka drama jedne generacije mladih Francuza i Francuskinja i život pod okupacijom. Sve likove prate moralne i etičke nedoumice te žal uslijed otuđenosti od osnovnih ljudskih vrijednosti. Njihov angažman u ratnim okolnostima i učestvovanje u ilegalnim akcijama pitanja su samog opstanka i rezultat uvjerenja da je čovjek neodvojiv od historije.
Prožet egzistencijalističkom filozofijom, roman Tuđa krv na maestralan način opisuje period prije i tokom rata i sve one čija je sudbina zahvaćena događajima koji su promijenili svijet.
O prevoditeljici:
Tea Mijan‑Bilalagić rođena je 1984. godine u Sarajevu, gdje je studirala francuski jezik i književnost na Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu do završne godine, kada upisuje studij prava koji završava sticanjem zvanja diplomirane pravnice na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Zahvaljujući tečnom poznavanju francuskog i engleskog jezika u govoru i pismu, već petnaest godina bavi se honorarnim prevođenjem različitih vrsta stručnih (pravnih i administrativnih) tekstova, brošura, članaka, web‑stranica. Dosad je za izdavačku kuću Buybook prevela naslove Christiane F.: Moj drugi život Christiane V. Felscherinow i Sonje Vuković, Knjigu odlazaka Velibora Čolića te Zemlju drugih Lejle Slimani.
Konferencija „Vidljivost djece rođene kao posljedica rata“ koja se organizuje povodom 25. Novembra, Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama počinje 24.11. u 13:00 i traje do 26.11.2021. Na konferenciji će prisustvovati predstavnici civilnog sektora, predstavnici vlasti entitetskih i državnih struktura, ministarstava i institucije Ombudsmena u BiH. Koristimo ovu priliku da pored izvještavanja javnosti o održavanju i ciljevima konferencije, ukoliko smatraju važnim, imenuju svoje predstavnike za prisustvo cjelokupnom programu. Smatramo da je uloga medija u procesima tranzicijske pravde jedna od ključnih uloga. Konferencija ima za cilj da u saradnji sa srodnim organizacijama u BiH, te drugim akterima, osiguramo učešće žena preživjelih i djece rođene zbog rata u procesima izrade strategija, politika i procesa koji utiču na njihov status čime bi se doprinijelo poboljšanju položaja žena preživjelih i jednakosti djece rođene zbog rata u BH društvu i globalno. U cilju pravnog i društvenog prepoznavanja i uvažavanja djece rođene zbog rata, kroz aktivizam, javna zagovaranja, istraživanja, umrežavanja i umjetnost, doprinosimo eliminaciji stigme i diskriminacije ove društvene kategorije. Želimo solidarno i inkluzivno društvo bez nasilja, u kojem se poštuje vladavina prava. Konferencija će trajati u periodu od 24. do 26. Novembra 2021. godine, a prvi dan konferencije će se desiti u prostorijama Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine gdje će učesnici imati priliku da posjete izložbu Breaking Free, ali i da poslušaju panel diskusiju pod nazivom „Pravna prepoznatljivost djece rođene zbog rata“. Moderaciju panela će voditi Hana Sokolović, psihologinja, novinarka i aktivistica dok će učesnice panela biti: Ajna Jusić (predsjednica Udruženja Zaboravljena djeca rata), Lejla Arnaut (pravnica, vanjska saradnica Udruženja Zaboravljena djeca rata), dr. Amra Delić (istraživačica “Children Born of War – Past, Present and Future”, EU funded Marie Sklodowska-Curie Actions Training Network, Plava poliklinika, Tuzla) i Mirela Spahović (Federalno ministarstvo rada i socijalne politike). Drugi i treći dan konferencije će se desiti u hotelu Holiday gdje smo pripremili važan program. Na konferenciji će se posebno tematizirati uticaj koji nasilje ostavlja na žene, djecu i društvo u cjelini, problem neprijavljivanja nasilja kao i važnost podataka za donošenje državnih akcionih planova za borbu protiv rodno zasnovanog nasilja. Tokom programa konferencije će se govoriti o ključnim prioritetima i potrebama djece rođene kao posljedica ratnog silovanja. Istaknut će se izazovi s kojima se svakodnevno susreću i oblici podrške koji su im potrebni. Svakako, gledajući iz ugla djece rođene od seksualnog nasilja, izmjene pravne i administrativne prakse obavezna su tema konferencije. Kako bi konferencija bila potpuna, te u skladu sa važnim procesima tranzicijske pravde, obavezno ćemo se baviti i pitanjem uloge mladih u borbi protiv stigme seksualnog nasilja.
Sagovornici i panelisti tokom drugog i trećeg dana konferencije su Selma Korjenić (Trial International, Sarajevo), Midheta Kaloper Oruli (Udruženje žrtava rata Foča 92-95), Mirsada Tursunović (Udruženje za pomoć žrtvama i preživjelim seksualnog nasilja u ratu „Naš glas“, Tuzla), Adila Suljević (Udruženje za pomoć žrtvama seksualnog nasilja u ratu “SUZE”, Brčko), Medina Mujić (Fondacija CURE), Azra Frlj (Udruženje za psiho-socijalnu podršku i bolju budućnost “Progres”), Edna Haznadarević (Pedagoški zavod Mostar), Layla Mulić (Asocijacija srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini), Marijana Toma (ekspertkinja na polju Tranzicijske pravde), Denis Džidić (Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine – BIRN BiH) i Benjamin Sabljica (Udruženje Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje -TPOS). I za kraj, umjetnost u ulozi suočavanja s prošlošću je od velike važnosti i zbog toga je umjetnost još jedan tematski fokus konferencije. Sa velikim zadovoljstvom najavljujemo predavanje na temu spomenika „Što te nema“. ŠTO TE NEMA je spomenik sjećanja na genocid u Srebrenici, počinjen 1995. godine. Od 2006. godine, osnivačica projekta, umjetnica Aida Šehović u saradnji sa bosanskohercegovačkom dijasporom, predstavlja ovaj spomenik na gradskim trgovima svijeta sa ciljem zajedničkog stvaranja mjesta sjećanja.
Nakon konferencije, objavit ćemo pregled događaja sa ključnim razmatranjima, razmišljanjima i preporukama. Ovaj pregled će se koristiti i u radu međunarodne zagovaračke mreže za pravnu i društvenu vidljivost djece rođene zbog rata čiji ćemo rad zvanično najaviti na otvorenju konferencije 24. novembra 2021. Više informacija o programu kao i učesnicima možete pratiti na našim društvenim mrežama u narednim danima. Konferencija se implementira u sklopu projekta „Unaprijeđenje tranzicijske pravde i razumijevanja historije“ koje podržava National Endowment for Democracy (NED).
Gost nove epizode je Amar Numanović. Prema riječima eksperta za javne politike, koji je u small talks-u s Nikolom Vučićem govorio o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i ulozi muškaraca, suštinski problem nerazumijevanja zapravo leži u percepciji ovog društvenogpokreta. Feminizama ima više, kako kaže Numanović, a ono što im je svima zajedničko je da se suštinski zalažu za prava i ravnopravnost žena. “Moja omiljena definicija feminizma glasi: feminizam je radikalna ideja da su i žene ljudi”, kaže Numanović u razgovoru. Amar Numanović je ekspert za javne politike i praktičar ekonomskog razvoja sa velikim iskustvom u radu sa multilateralnim institucijama, međunarodnim organizacijama, akademskim krugovima i poslovnim subjektima Njegov rad je uglavnom fokusiran na ekonomskirazvoj, tržište rada i zapošljavanje, mjere za otvaranje novih radnih mjesta, te industrijsku i inovacionu politiku, prvenstveno u regionu Zapadnog Balkana. Univerzitetski je obrazovan je u oblastima ekonomije javnog sektora i životne sredine, ali i komparativne književnosti te informacionih nauka.
