EDUS-ovi roditelji i edukatori dočekuju učesnike trke i sve one koji su pod motom “Trčim za nekoga sa autizmom” pomogli obrazovanje njihove djece. Radosni što to mogu učiniti u nedavno useljenom prostoru, u kojem je njihova škola ponovo počela s radom, brine ih njen opstanak u našoj svakodnevnici
Povodom trke održane krajem aprila – mjeseca svjesnosti o autizmu, kada je i EDUS-ova škola, nakon višemjesečne pauze, ponovo počela s radom, ovaj put na novoj lokaciji i u okviru Centra Vladimir Nazor, edukatori i roditelji EDUS-a pozvali su sve učesnike na druženje koje će se održati u ponedjeljak, 14. maja u 18 sati u dvorištu i prostorijama škole na adresi Kemala Kapetanovića 43.
“Želimo se na ovaj način, prije svega, zahvaliti svima koji su učešćem u trci pomogli u podizanju opšte svijesti o autizmu, ali i pojedincima koji su kupili kilometre naših trkača i tako pomogli EDUS-ovom programu koji uključuje veliki broj djece sa autizmom. Ovo je ujedno i prilika da obilježimo početak rada na novoj lokaciji i unutar druge javne ustanove, ovaj put sa 114 djece, uzrasta 2-7 godina. Kako je većina djece čekala više mjeseci, kod gotovo svih njih je u tom periodu došlo do regresije, tako da moramo uložiti ogroman napor da bi propušteno nadoknadili i ostvarili njihov dalji napredak, u situaciji kada istovremeno moramo obučiti i novi kadar, te savladati brojne administrativne, ali i banalne prepreke, kao što je npr. toalet papir, kojeg nemamo cijeli mjesec”, rekla je dr.sci. Nirvana Pištoljević, izvršna direktorica EDUS-a.
Članica Savjeta roditelja, majka djeteta koje pohađa EDUS program, Senada Bajrović: “Svi smo neizmjerno radosni što su nam djeca ponovo krenula s nastavom u aprilu i ovo je prilika da, skupa sa našim plavim trkačima, među kojima su i neki od naših roditelja i edukatora, proslavimo sva ova lijepa prošlomjesečna dešavanja. U toku naše višemjesečne kampanje “Gdje je moja škola?” često smo se i sami osjećali kao maratonci, pa možete zamisliti kako nam je bilo kad smo najzad dočekali prvi konkretan pomak, a to je useljenje u novi prostor i početak rada. Nažalost, i dalje nas brine neizvjesna budućnost unutar našeg sistema i ovog veoma specifičnog, ali našoj djeci neophodnog, programa. Vidimo da mnogo toga nije ozvaničeno ni protokolisano, a dosad je moralo biti. Moje dijete je, čekajući mjesecima da sve ponovo počne, izgubilo neke vještine koje je ranije postigao. Nadam se da će napokon iskoristiti dobra volja EDUS-a i nas roditelja i da će se našoj djeci omogućiti da, bez daljnih prepreka, nadoknade izgubljeno i nastave napredovati. U protivnom nas sljeduje nastavak borbe i još jedan, sivi, “maraton”- kroz našu svakodnevnicu.”