Centar za životnu sredinu – Stranica 3 – eFM.ba

Centar za životnu sredinu je u NP Sutjeska održao radionicu o upravljanju ambalažnim otpadom na kojoj su predstavljene osnovne informacije o ambalažnom otpadu, njegovom upravljanju, zakonodavnom okviru u Republici Srpskoj i regionu, ali i smjernice i dobre prakse koje bi mogle da se upotrijebe u budućem upravljanju ambalažnim otpadom u ovom nacionalnom parku.

„Cilj nam je da zajedno sa upravom Nacionalnog parka razvijemo saradnju, kako sa Opšinom Foča i lokalnim stanovništvom, tako i sa firmama koje se bave reciklažom, te razvijemo praksu odvojenog odlaganja i reciklaže ambalažnog otpada koji se skupi u parku. Vjerujemo da Sutjeska može postati primjer zaštićenog područja koje primjenjuje ekološki ispavne metode upravljanja otpadom”, istakla je Iva Miljević iz Centra za životnu sredinu.

Ambalažni otpad je posebna kategorija otpada koji iz godine u godinu postaje sve prioritetnija problematika i sastavni dio prostorno-planske dokumentacije.

Radenka Srndović, zamjenica načelnika Opštine Foča je izjavila: „Upravljanje otpadom u zaštićenim područjima bi trebalo urediti posebnim zakonom. Kao najstariji i najvrijedniji nacionalni park, Sutjeska bi uskoro mogla pružiti primjer drugim zaštićenim područjima, ali i samim opštinama, koje još uvijek nisu regulisale problematiku ambalažnog otpada. Edukativne radionice ovog tipa su neophodne kako bi se i lokalna zajednica, a i nadležne institucije uključile u rješavanje ovog problema”.

Centar za životnu sredinu je već duži period aktivan na području Nacionalnog parka Sutjeska gdje sprovodi razne aktivnosti u cilju unaprijeđenja zaštite vrsta i staništa, kao i razvoja održivog korištenja potencijala koje ovaj park nudi.

„Adekvatno upravljanje ambalažnim otpadom, ali i otpadom generalno, još uvijek nije u potpunosti rješeno u nacionalnom parku, odnosno još uvijek nema mogućnosti za odvojeno prikupljanje i reciklažu otpada. Mi smo veoma voljni da podržimo aktivnosti Centra usmjerene ka unaprijeđenju upravljanja i zašite Sutjeske. Naši resursi nisu dovoljni da pokrijemo sve što je potrebno, te je učešće svih zainteresovanih strana od izuzetnog značaja”, istakao je Dejan Pavlović, v.d. direktor Nacionalnog parka Sutjeska.

Radionica je realizovana u sklopu projekta „Upravljanje ambalažnim otpadom u Nacionalnom parku Sutjeska” koji je sufinansiran od strane Fonda za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost RS.

Još od 1970. godine, na 22. april se obilježava Dan planete Zemlje. Na taj datum se širom svijeta provode aktivnosti sa ciljem da se ukaže na probleme ugrožavanja životne sredine i pošalju poruke odgovornim institucijama i pojedincima kao i cijelom društvu.

Današnje obilježavanje ovog dana ima dodatnu težinu, budući da će 130 svjetskih zemalja u sjedištu Ujedinjenih nacija potpisati klimatski sporazum iz Pariza. Ovo je jedan od koraka prema ratifikaciji Sporazuma, pri čemu će države da svoje namjeravane doprinose smanjenju emisija gasova staklene bašte (tzv. INDCs) pretvore u doprinose za spas klime.

Globalne političke elite slave ovaj događaj, tapšući sebe po leđima. Međutim, šta to sve zaista znači?

Kada je sporazum u Parizu potpisan, 12. decembra 2015. godine, Centar za životnu sredinu, koji je članica najveće svjetske mreže nevladinih organizacija, Friends of the Earth, je zajedno sa ostalim članicama mreže odbacio ovako slab sporazum, koji nije uspio da stvori dovoljno ambiciozne uslove za sprečavanje opasnih klimatskih promjena.

Dipti Bhatnagar, koordinatorica za Energiju i klimatsku pravdu u Friends of the Earth International: “Naučnici nam trenutno govore da smo ušli u “nultu dekadu”. Odluke koje donesemo u sljedećih deset godina – investicije u velike prljave projekte, eksploataciju fosilnih goriva, iskorištavanje i distribuciju javnih finansija, te nivo smanjenja emisija koji se preduzmu, će odlučiti da li ćemo probiti granicu od 1,5^o C ili ne. Ovo će zauzvrat odrediti veličinu posljedica na planetu i njene stanovnike”.

Odmah po donošenju dogovora u Parizu, mreža Friends of the Earth je obavijestila javnost da iako Sporazum spominje “napore da se rast temperature ograniči na 1,5^oC” imajući u vidu rizik rasta od 2^oC, u potpunosti nedostaje ubjeđenje da će biti moguće dostići taj cilj.

Naučni dokazi su jasni: rast temperature preko 1,5^o C predstavlja neprihvatljiv rizik od pokretanja procesa koji se neće moći zaustaviti, a imaće uticaj na milijarde ljudi. Ovo znači da će, ako ne dođe do ambicioznijih doprinosa smanjenju emisija gasova staklene bašte, trenutni doprinosi da nas odvedu u svijet klimatskih katastrofa.

Igor Kalaba, koordinator programa Energija i klimatske promjene u Centru za životnu sredinu: “U slučaju Bosne i Hercegovine, nastavak razvijanja prljavih projekata kao što su termoelektrane na ugalj je u potpunosti nekompatibilan sa naporima za spriječavanje klimatskih promjena. Centar za životnu sredinu/Friends of the Earth BiH, zahtijeva obustavljanje novih projekata za izgradnju termoelektrana, kao što su Ugljevik 3, Tuzla 7, Gacko 2, Banovići i drugi. Ovo je jedini smislen potez ne samo zbog sprečavanja klimatskih promjena, već i zbog obaveza za smanjenje emisija koje će u budućnosti biti sve veće, a nepoštovanje će donijeti, između ostalih, i ekonomske gubitke”.
Iz Friends of the Earht International poručuju da je za sprečavanje katastrofalnih klimatskih promjena potrebna sistemska promjena, energetska revolucija i transformativna akcija:

Potrebna nam je pravedna, globalna ekonomska transformacija, uključujući prestanak razvijanja prljavih energetskih projekata, unapređivanje energetske efikasnosti, rad na pitanjima pristupa energiji i prebacivanje na energetske izvore u vlasništvu lokalnih zajednica. Promjena kakva je potrebna je nezamisliva u trenutnom sistemu,
Potreban nam je kraj ere fosilnih goriva, u sljedećih par decenija,
Zemljama u razvoju je potrebna finansijska podrška od strane razvijenih zemalja, u svrhu njihovog prelaska na obnovljive izvore energije,
Potrebno nam je smanjenje emisija na izvoru zagađenja, a ne kroz lažna rješenja poput tržišta emisijama i sličnih mešetarskih rješenja.

U međuvremenu, Centar za životnu sredinu, zajedno sa 17 drugih organizacija već četvrtu godinu sprovodi projekat SEESEP, u kojem je pokazano da je alternativa moguća u BiH, ali i u regiji.

Zoran Ivančić, direktor Fondacije CPI: „Kroz naš projekt, mi smo uz pomoć energetskog modela, koji je nastao na brojnim konsultacijama i ogromnoj količini prikupljenih podataka, pružili šansu svima, od službenih lica i stručnjaka do šire javnosti, da se oprobaju u kreiranju alternativne energetske budućnosti za BiH i regiju. Drugo saznanje do kojega smo došli i koje ćemo predstaviti u skoroj studiji jeste da je ta budućnost ne samo tehnološki, već i finansijski moguća“.

Iz Centra za životnu sredinu takođe poručuju da promjena nije samo moguća već je neizbježna ali i korisna iz više razloga. Promjene energetskog sistema kroz energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije će ne samo spriječiti katastrofalne klimatske promjene, već osigurati čist vazduh, vodu i zemljište i osigurati ekonomsku i energetsku sigurnost.