Otvorenje izložbe će biti upriličeno u subotu, 30. maja 2026. godine u 19:00 sati.
Izložba “Eros i Thanatos“ promišlja temeljni dualitet ljudske egzistencije, odnos života i smrti, ljubavi i prolaznosti, kroz snažan umjetnički izraz koji objedinjuje slikarstvo i skulpturu. Ostoja svojim prepoznatljivim likovnim rukopisom donosi djela izražajne simbolike i duboke emotivne snage.
Organizatori izložbe su HKD Napredak, Collegium artisticum i Napretkov kulturni centar Zagreb.
Tomislav Ostoja rođen je u Splitu 20. kolovoza 1931. godine u velikoj obitelji, kao sedmo od osmero djece. Obitelj seli s Brača u Split, gdje Tomislav polazi osnovnu školu, koju u vrtlogu ratnih zbivanja djelomično nastavlja na Braču. Školovanje je nastavio na Klasičnoj gimnaziji u Splitu, koju polazi do male mature, a potom se upisuje u Školu primijenjenih umjetnosti na grafički odjel, da bi u drugoj godini školovanja prešao na kiparstvo. Nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti u Splitu, odlazi u Zagreb, gdje 1952. započinje studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti. Tijekom studija profesori su mu: na prvoj godini Grga Antunac, na drugoj i trećoj Vjekoslav Rukljač, na četvrtoj Frane Kršinić i na petoj godini profesor Antun Augustinčić, kod kojeg je 1957. diplomirao i kod kojeg završava dvogodišnji studij u majstorskoj specijalki. Profesor Augustinčić poziva ga u svoju Majstorsku radionicu, pa nakon prve godine studija u specijalki, prelazi 1960. u Majstorsku radionicu, gdje će uz kolege Orčića, Štambuka, Janjčića i Herljevića provesti sljedećih šest godina u iznimno kreativnom razdoblju rada.
Nakon izlaska iz Augustinčićeve Majstorske radionice Ostoja je svoj zagrebački radni prostor pronašao u dvorištu Medulićeve br. 12. u kojem je nekoliko prostorno skromnih kućica već bilo stavljeno na raspolaganje njegovim kolegama slikarima i kiparima. Tako je to dvorište u središtu Zagreba postalo mjesto gdje su stvorena brojna djela nezaobilazna u hrvatskoj likovnoj umjetnosti. Tomislavu Ostoji atelijer je uvijek bio jedino radno mjesto. Nikada za sebe nije tražio zaklona u nekoj državnoj službi ili se koristio blagodatima stalnog zaposlenja. Više od pet desetljeća slobodni je umjetnik i živi od svog umjetničkog rada.
Ostojin stvaralački fortissimo, praćen brojnim samostalnim i skupnim izložbama te uspjesima kod kritike i publike, prekinut je krajem 90-ih godina bolnim gubitkom najmilijih. Sin jedinac Goran poginuo je 1998., a supruga Đurđica, koja mu je u životu i u stvaralaštvu bila golema potpora (zajedno su potpisali i autorstvo spomenika u Vukovaru) umrla je 2001. godine shrvana tugom i bolešću. Godine su morale proći da bi se Ostoja ponovo vratio radu, i to više slikarskom nego kiparskom. Mobiliziranje njegove stvaralačke energije značajno su potakli pozivi na samostalne izložbe u Splitu, na Braču i u Zagrebu, nakon čega su uslijedile Ostojine velike i brojne donacije (Supetar, Zagreb, Postira i Čapljina), i to kao kruna njegove životne i umjetničke samosvojnosti.
