Udruženja za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono poziva na otvaranje izložbe fotografija ”Glumac” autora Kemala Hadžića i scenski performans ”Industrija javnih uloga” Zijaha Sokolovića.
Otvaranje izložbe i Sokolovićev nastup biće upriličeni u Zvonu u petak, 16. septembra u 21:00, a susret sa medijima istog dana u 13:00.
Nakon izložbi ”Arhipelag Sarajevo” i ”Pjesnik” koje je posljednjih godina predstavio u Zvonu, Kemal Hadžić, jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih fotografa i član likovne grupe Zvono, donosi nam portrete glumca na kojima se nalazi Zijah Sokolović.
Spoj umjetnosti fotografije i glume dodatno će zaokružiti ”Industrija javnih uloga” Zijaha Sokolovića.
Ulaz je kao i na sve događaje u organizaciji Zvona besplatan.
Zijah Sokolović o Industriji javnih uloga
“Industrija javnih uloga – prva dramska radnja – objektivno – subjektivno”
Vrijeme Prostor i Radnja čine kazalište, po Aristotelu. Ali, i naš stvarni život čine Vrijeme Prostor i Radnja. ” Gluma postoji sama za sebe “, Krleža. Dakle, Gluma se može upotrebljavati i u kazalištu, filmu i televiziji. Ali, Gluma se upotrebljava i u stvarnom životu. U kazališnoj strukturi rada, postoji pisac teksta / Radnja / i njegova ideja, zbog koje je i pisao tekst. Režiser koji režira tekst, Radnju, on može da slijedi ideju pisca ili ima svoju ideju za taj tekst i ta ideja se zove / “prva dramska radnja” /.
Režiser i Glumci kroz proces čitaćih proba “objektivno” u tekstu traže potvrdu prve dramske radnje. Kada “objektivno” pronađu u tekstu “prvu dramsku radnju”, onda izlaze na scenu i u Prostoru “subjektivno” traže sredstva da se vidi “prva dramska radnja”. Sav proces stvaranja predstave se sada stavlja u okvir Vremena, Vrijeme Radnje i Vrijeme trajanje same predstave.
U stvarnom životu, svaki čovjek, svaki dan ima skoro bezbroj uloga, Radnji, koje mora da odigra i koje mora da stavi u Vrijeme i Prostor svog života. Sve uloge koje dolaze kao posljedica života, a koje su svakodnevne i posljedica “datih okolnosti” čovjekovog statusa, porijekla, karaktera i društvenih okolnosti, nazivamo, “industrija javnih uloga”. Te se uloge moraju odigrati kao dio privatnih i društvenih okolnosti. Sve te uloge, bi se trebale odigrati “objektivno”, jer su dio životnih okolnosti. Ta “objektivnost” u igranju tih “industrijskih uloga” daje kontrolu ili štedi Vrijeme i Prostor. Tada dobijamo višak Vremena i Prostora i mogućnost da “igramo” svoje uloge, koje smo mi sami izmislili i koje nama čine intimni dio života.
