SOC: Intervjui sa organizacijama koje pružaju psihosocijalnu podršku LGBTI osobama – Centar za mlade KVART

Centar za mlade KVART: Gradimo slobodne prostore za LGBTI osobe

Piše: Vanja Šunjić

Početkom 2021. godine pokrenuta je implementacija projekta „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“ kojeg u partnerstvu provode Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Krila nade, finansira Evropska unija, a Centar za mlade KVART iz Prijedora je jedna od organizacija koja učestvuje na projektu i pruža psiho-socijalnu podršku LGBTI osobama.

Projekat ima za cilj stvoriti okruženje u kojem će LGBTI osobe biti ohrabrene i podržane u pristupu sistemima mentalnog zdravlja i socijalne zaštite koji pružaju inkluzivne i senzibilizirane usluge, te ojačati i proširiti institucionalnu i mrežu organizacija civilnog društva koje pružaju psiho-socijalnu podršku za LGBTI osobe u BiH.

KVART je aktivistička i grassroot organizacija čiji su rad i djelovanje zasnovani na beskompromisnom poštovanju univerzalnih ljudskih vrijednosti kao što su mir, nenasilje, demokratija, sloboda, jednakost, poštovanje ljudskih prava, antifašizam i pravda. Organizacija je osnovana 2006. godine, a djelovanje Centra za mlade “KVART” je usmjereno na mlade kao najvitalniji dio društva i najadekvatnijeg za postizanje pozitivne društvene promjene, kroz viziju društva jednakih i slobodnih, te s misijom borbe protiv svih oblika društvene nepravde i nejednakosti.

Tokom rada i djelovanja organizacija na različitim strateškim poljima (suočavanje s prošlošću, socijalna pravda i ljudska prava LGBTI osoba) aktivisti i aktivistice su često izloženi_e diskriminaciji, zločinu i govoru mržnje što ih je potaklo da se sistematičnije i adekvatnije bave problemima i borbom za LGBTI prava, ali i da njeguju feminističku etiku brige i odgovornosti. Trenutno je u RS-u Centar za mlade KVART jedina registrovana organizacija koja se strateški i programski kroz svoje statutarne ciljeve bavi pitanjima zaštite prava LGBTI osoba, a uz podršku i kroz saradnju sa SOC-om i Tuzlanskim otvorenim centrom (TOC), te drugim organizacijama i aktivističkim kolektivima kako u BiH, tako i u regionu.

KVART je otvoren i slobodan prostor u kojem su sve dobronamjerne osobe dobrodošle. Tokom zadnjih nekoliko godina rada organizacija se isprofilisala za rad s LGBTI osobama, te je jedan od važnih ciljeva Centra za mlade KVART osnaživanje same LGBTI zajednice. Kroz programe se uključuju LGBTI osobe u edukativne, kreativne, psihološke i druge radionice osnaživanja koje imaju za cilj izgradnju ličnih kapaciteta LGBTI osoba, ali i pomoć u slučajevima nasilja ili diskriminacije. Kroz prethodne godine rada i djelovanja opremljen je “gaym room” koji služi kao sigurni dnevni prostor za LGBTI osobe u Prijedoru, u kojoj su dostupne knjige i video materijali LGBTI tematike i koja je svakodnevno na raspolaganju korisnicima_ama.

“Potreba da se ovaj pristup i rad na osnaživanju LGBTI osoba nastavi, kao i da se pruže novi programi i pristupi u radi s LGBTI osobama su nam bili glavna motivacija da se uključimo i budemo dio projekta ‘Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini’.”- govori Branko Ćulibrk iz KVART-a.

Krajem prošle godine počele su s radom grupe podrške u Banjaluci i Prijedoru kao mjesto za razmjenu iskustva, osjećaja i razmišljanja. Cilj ovih grupa podrške je da kroz njegovanje povjerljivosti, prihvatanje i razumijevanja razvijaju kapacitete pozitivnog samoprihvatanja, razvijanje samopouzdanja i pozitivne slike o sebi, a članovi i članice grupe međusobno pomažu jedni drugima kroz razgovor u sigurnom okruženju i prijateljskoj atmosferi.

Osim grupa u Banjaluci i Prijedoru, trenutno je aktivna neformalna grupa „Oqueerno“ u Banjaluci koja organizuje različite društvene aktivnosti za LGBTI osobe, uz saveznike_ce iz društva. Jedni od njih su psihološko udruženje „Novi dan“ iz Banja Luke, kao i kolektiv „Banjalučki socijalni centar“. U Prijedoru je aktivno psihološko udruženje „Psiholuminis“ koje pruža usluge savjetovanja i psihoterapije, te čija je članica, odnosno psihoterapeutkinja prošla obuku za rad s LGBTI osobama kroz ovaj projekat. Svakako da trenutni kapaciteti nisu dovoljni i da je potreba zajednice puno veća, ali upravo je ovaj projekat jedan od doprinosa unapređenju kvaliteta života LGBTI osoba i sigurni smo da će imati značajne rezultate u godini ispred nas.

Govoreći o vlastitoj motivaciji da postane dijelom projekta „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“ kojeg u partnerstvu provode Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Krila nade, a finansira Evropska unija, psihološkinja i psihoterapeutkinja Irena Đumić govori: “Moja motivacija je lične i profesionalne prirode. U praksi se sve više ljudi iz LGBTI spektra javlja za terapiju i bio mi je profesionalni izazov da se usavršim u tom pravcu i pomognem ljudima koji pate u našem društvu. I privatno su se moji neki prijatelji i prijateljice autovali, te sam i s te strane bila zainteresovana da što više uđem u tu temu. Prije 5-6 godina krenula sam da vodim jednu grupu mladih LGBTI osoba i tada počinje moja saradnja s njima. Ja učim uz njih, a oni uče o sebi uz mene kroz grupe podrške i savjetovanje.“

Đumić trenutno u sklopu ovog projekta vodi grupe podrške u Banjaluci i Prijedoru. O načinu rada govori: „Te grupe su bile u cilju obrađivanja različitih tema kroz lična iskustva. Nisu bile potpuno terapijske, nego su imale teme i bile su struktuirane. Neke od tema su predrasude, diskriminacija, autovanje, tehnike nošenja sa stresom i teme koje su učesnici_e adresirali. Nakon toga s grupom u Banjaluci sam nastavila da radim mimo projekta jer su mi jako dragi, lijepo mi je s njima i vidim da im treba grupa, a onda je uslijedio nastavak projekta. Dirljivo je koliko ističu da im je grupa koja je počela u aprilu značila u životu. Ne samo grupa i terapija, nego i njihovo upoznavanje, podrška i mjesto koje im pomaže da o sebi razmišljaju i uvide šta mogu da promijene. Oni_e su se promijenili i porasli za to vrijeme.“

Govoreći o najvećim problemima LGBTI osoba, Ćulibrk naglašava: “Najveći problem među LGBTI osobama je nasilje koje se skoro svakodnevno dešava i kojem svakodnevno svjedoče. Kroz naš rad najčešći problemi s kojima su se osobe javljaju su bili poremećaji vezani za promjenu ponašanja uslijed promjene životnih okolnosti, depresivna stanja, savjetovanja u slučajevima porodičnog nasilja, podrška trans osobama kojima je u jednom periodu pandemije bilo onemogućeno nabavljanje hormonske terapije što je dodatno zakomplikovalo proces tranzicije.”

Na pitanje da li je upoznata koliko struka adekvatno odgovara na potrebe LGBTI zajednice u Bosni i Hercegovini, Đumić kaže: „Kolege i kolegice s kojima sam u kontaktu su otvoreni za rad s LGBTI populacijom, samo je pitanje koliko su edukovani. Pohvalno je to što ih se veliki dio pridružuje edukacijama. U Banjaluci postoji otvorenost prema LGBTI populaciji, ali iz slučajeva ljudi koji dolaze na grupe i s kojima radim, znam da su nailazili i na loše tretmane i nerazumijevanje u javnom sektoru, nerazumijevanje adolescenata koji istražuju svoju seksualnost uvjeravajući ih da je to faza koja će proći, kao i situacije u kojima su se mladi autovali pred profesionalcima, pa su nailazili na loše reakcije, oni su ih „vraćali na pravi put“  i ubjeđivali da je pogrešno to što rade. Postoje različiti pristupi, ali generalno imamo dobru klimu.“

Veliki dio LGBTI osoba u našoj zemlji se autuje tek nakon što se osamostale, ili nakon što odu iz države, zbog homofobnih preferencija našeg društva. Najveći problem je autovanje roditeljima i strah od neprihvatanja porodice, a onda i u društvu, u školi, na fakultetu… Osim neprihvatanja, sveprisutno je i fizičko nasilje kojem su LGBTI osobe izložene, osobito muškarci, jer u konzervativnim i patrijarhalnim konstelacijama koje živimo prihvatljivije je vidjeti dvije djevojke koje se drže za ruke, nego dva dečka, što dodatno govori o duplim pravilima i licemjerju.

“Kada govorimo o nasilju nad LGBTI osobama ono je višestruko. Nasilje ne dolazi samo u formi fizičkog i mentalnog, nego i seksualnog, ekonomskog, institucionalnog i drugog nasilja. Sve ovo je vrlo kompleksno i generalno snažno utiče na marginalizovane grupe koje su zbog toga često meta i žrtve zločina iz mržnje I govora mržnje, kako u sferi javnog i online prostora, tako I u sferi privatnog. Česti su slučajevi porodičnog nasilja i vršnjačkog nasilje koje ostavlja dugotrajne posljedice jer su takva iskustva sama po sebi traumatična i zahtijevaju ozbiljniji angažman cijelog jednog sistema za kojeg bih rekao da nije dovoljno senzibilisan i pored toga što ne prepoznaju nasilje, vrlo indolentno reaguje na slučajeva nasilja kada se oni i prijave. Kroz ovaj projekat se pokušava doći do što većeg broja straučnjaka_inja i iz institucija koji će proći određene obuke, te se nadam da ćemo u narednom period imati adekvatniji pristup u reagovanju na nasilje koje se dešava u našem društvu.”- zaključuje Ćulibrk.

„Kroz povezivanje u zajednici, LGBTI osobe počinju da se osjećaju sigurno, no budući da je zajednica mala,  važno je da im svi zajedno pružimo sigurnost.“- poručuje Đumić.

Pisanje ovih članaka i kreiranje medijskih kampanja, kroz projekat „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“, finansirala je Evropska unija. Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su autorski i ne odražavaju nužno i stavove Evropske unije.

Premijera dokumentarnog filma “Ovo je naša kuća”

U trenutku dok se na Balkanu pripremao najveći ekološki protest u istoriji, bili smo u Kaknju i naseljima Donji Kakanj, Ribnica, Mramor, Brnj, Slapnica i Vrtlište, kraju u kojem rudnik sa podzemnim i površinskim kopovima egzistira više od 100 godina i potražili odgovor na pitanje – šta ostaje poslije?

Odgovore su nam dali mještani i priroda: voćnjaci i bašte kojih više nema, rijeke koje više ne teku, kuće čiji su temelji zatrpani u kopovima i ljudi koji više ne žive u njima.

Premijerno prikazujemo dokumentarni film »Ovo je naša kuća» u Kino Meeting Point u Sarajevu, 17. februara u 17:30h!

Kroz ovu živopisnu i sentimentalnu filmsku priču na jedinstven način nas vode većinom glasovi, jer su lica onih malobrojnih koji su ostali skrivena strahom da se proces eksproprijacije nikad neće završiti. Da li hoće? Koliko zemlja, voda i ljudi još mogu dati i kome? Čija je naša kuća? Odgovor potražite zajedno s nama u kinu Meeting Point gdje ćemo nakon premijere organizovati i diskusiju u koju se možete uključiti! Stop prljavoj energiji – budućnost je obnovljiva

SOC: Intervjui sa organizacijama koje pružaju psihosocijalnu podršku LGBTI osobama

Nina Zupan i Dajana Stajić, psihoterapeutkinje od povjerenja tuzlanske LGBTI zajednice

PIŠE: Matej Vrebac

„Posao koji se radi s ljubavlju nije opterećujući!“ – riječi su Nine Zupan i Dajane Stajić te temeljna misao vodilja u njihovom zvanju, a upravo je njihov posao pomagati drugima onda kada je to potrebno. Ova dva imena i lica poznata su mnogima na području šireg tuzlanskog kraja, a sama lokalna LGBTI zajednica prepoznala ih je kao svoje saveznice kojima se mogu obratiti za brigu o vlastitom mentalnom zdravlju i očuvanju duševnog blagostanja. Vremenom se tako stvorila mreža LGBTI osoba koje su u Dajani i Nini prepoznale povjerenje i siguran prostor za dijeljenje svojih osjećaja, briga, bojazni te potrebe za podrškom, slušanjem i razumijevanjem. Dajana Stajić magistrica je psihologije, gestalt psihoterapeutkinja te EMDR praktičarka pod supervizijom, a njena kolegica Nina Zupan je diplomirana psihologinja-pedagoginja te gestalt psihoterapeutkinja pod supervizijom. Uz podršku organizacija Tuzlanskog otvorenog centra (TOC) i Amica Educe obje pružaju usluge psihoterapije, savjetovanja te psihosocijalne podrške te su pravi kontakt za prevladavanje teških životnih trenutaka, ali jednako tako podrška te pomagačice pri učvršćivanju vlastitih potencijala.

Dosadašnji Dajanin i Ninin rad s osobama iz manjinskih skupina nikada nije iziskivao drugačiji tretman i profesionalne principe od drugih klijenata/ica. Svjesne su da je jedina razlika u tome što je ponekada u radu potrebno malo više pokazati razumijevanja jer se mnogi/e od njih susreću s dosta predrasuda, diskriminacije, odbacivanja u društvu te je potrebno vrijeme da se pokaže da s njihove strane, terapeutske, takvo nešto ne postoji. Dajana Stajić se prisjeća kako je na početcima u Amica Educi krenula u rad s LGBTI osobama: „Pažljivo su me upitali: Da li radiš sa klijentima iz LGBTI populacije? Znaš nisu svi terapeuti spremni… Meni je to nekako bio prije svega rad s ljudskim bićem. Onda se ispostavilo da to ide lijepo, već sada se stvorila mreža klijenata i klijentica koji/e prvenstveno dolaze kroz Tuzlanski otvoreni centar, ali i po preporukama izvan njega jer mnogi korisnici dijele informacije da im je tretman pomogao.“ Nije začuđujuće pitanje koje je postavljeno Dajani budući da su Nina i ona u svom profesionalnom iskustvu sretale zatvorene stručnjake/inje iz oblasti mentalnog zdravlja koji se vode negativnim predrasudama te ličnim uvjerenjima. Imale su priliku raditi s osobama koje su prošle strašno traumatičan i bolan put konverzivne „terapije“, ali uz njihovu podršku pomagale su povratiti ugroženi dignitet ljudskog bića.

Važno je znati kada se obratiti za pomoć i zaštititi mentalno zdravlje, naročito u trenutcima kada osoba osjeća anksioznost, ima opsesivne misli, probleme sa snom te nema odgovore na neka pitanja, što joj stvara konfuziju. „Nema pravog trenutka kada potražiti pomoć i zatražiti terapiju, svaki je pravi. Kada osoba osjeti potrebu da s nekim razgovara, to je trenutak njegove/njene spremnosti da radi na sebi, prva stepenica ka rastu i svojoj autentičnosti. Ne znamo nikada kada se može desiti, možda nam je potreban razgovor od povjerenja da bismo dobili to nešto šta ne dobivamo inače“, kazuje Nina Zupan. Veliki broj LGBTI osoba, a naročito mladih, u bosanskohercegovačkom društvu se i dalje osjeća izolirano, marginalizirano te nepodržano, što vodi do niskog samopouzdanja i slabe slike o sebi, odnosno niskog samopoštovanja. Mnogi mladi osjećaju strah od nepripadanja, prije svega u primarnoj porodici, pa onda s vršnjačkom skupinom te širom zajednicom. Nažalost, mnogo njih doživjelo je i doživljavaju dugogodišnji, kontinuirani vršnjački bullying što predstavlja izrazito kritičnu tačku u nivoima razvoja pretpuberteta i puberteta.

Premda naše društvo očekuje još dosta rada na senzibiliziranoj i prilagođenoj psihosocijalnoj podršci za LGBTI osobe, one same pronalaze dodatne načine kako ojačati svoje ličnosti i unutrašnje potencijale. Za mnoge je ulazak u aktivizam prvi korak u prihvatanju sebe, a naša sagovornica Nina Zupan dodaje: „Veoma bitan faktor je aktivistička nota kod LGBTI osoba. Dosta se kroz različite aktivnosti nevladinih organizacija, kulturne manifestacije i generalno aktivizam doprinosi u napredovanju pojedinaca i pojedinki. Ne bih izostavila momenat uključivanja u rad određenih organizacija gdje imaju dodatnu podršku, osnaže se i svoje samopouzdanje dosta jačaju.“ Aktivizam, i sve ono što nosi sa sobom, podaruje LGBTI osobama osjećaj pripadnosti određenoj skupini, ali i širem građanstvu, budući da na javne događaje dolaze saveznici/ce u njihovoj borbi koji/e ih podržavaju. „Meni se čini da se oni svojim angažmanom te vrste nađu u situaciji da su percipirani kao cjelovite ličnosti i to im da boost takav da porastu i da im izrastu krila tako da to bude prelijepo“, dodaje Dajana Stajić.

Nina i Dajana bi voljele kada bi što više ljudi iz zajednice znalo da postoje mjesta te stručne osobe i grupe koje će ih rado saslušati i pomoći. Naglašavaju da je LGBTI osobe potrebno informirati o postojanju sistema podrške za njih, ali i da se još puno može uraditi na povećanju kapaciteta tog sistema. Najbitnije je da je njihov rad prepoznat i vrednovan od strane samih krajnjih korisnika/ca njihovih usluga. „Jako bitan trenutak u terapiji jeste kada se klijent osjeća tako da ga neko čuje i vidi onakvim kakav on autentično jeste, a da pri tome ne mora da se zaustavlja. To je osjećaj koji svi mi kao ljudska bića u dubini duše priželjkujemo da nam se desi. I to je najljepši osjećaj,“ smatra Dajana Stajić. Nini i Dajani je važno da neprestano rade na sebi i povećanju vlastitih mogućnosti kako bi što više pomogle onima koji se nalaze nasuprot njih, a u tome im pomažu organizacije civilnog društva. „SOC i TOC rade fantastične stvari, umrežavanjem s drugim organizacijama i institucijama dolazi se lakše do krajnjih korisnika/ca, odnosno svih ostalih građana/ki. Sve aktivističke akcije i zagovaračke aktivnosti itekako doprinose da se društvo više informiše, ali i prihvata i razumije drugog/u i drugačije,“ govori Nina Zupan.

Projekt kao što je Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini  je od iznimne važnosti za samu LGBTI zajednicu, ali i širi mentalni okvir našeg društva, smatraju ove dvije sjajne psihoterapeutkinje. Bitno je informirati, educirati i raditi sa stručnjacima/injama iz oblasti mentalnog zdravlja kako bi došli/e do nivoa senzibiliziranosti za rad s onima iz ranjivih skupina našeg društva. Rezultati takvog rada osjetit će se najprije kroz samu zajednicu, odnosno kada zajednica prepozna osobe od povjerenja u sistemina mentalnog zdravlja, kao što su Nina Zupan i Dajana Stajić. 

„Moj lični i osnovni motiv u radu s ljudima koji žive svoje duševne boli je da svako ljudsko biće zaslužuje da se ostvari na neki način te da bude sretno i zadovoljno. Bez obzira odakle dolazi, kako se zove, koliko mu je godina, to je apsolutno nebitno“, zaključuje za kraj Dajana i poentira jedan od rijetkih životnih imperativa kojeg bismo se trebali/e držati: da na sebi svojstven način tragamo za ličnim ostvarenjem, koje nam može donijeti sretniji i ispunjeniji život.

Pisanje ovih članaka i kreiranje medijskih kampanja, kroz projekat „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“, finansirala je Evropska unija. Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su autorski i ne odražavaju nužno stavove Evropske unije.

SOC: Intervjui sa organizacijama koje pružaju psihosocijalnu podršku LGBTI osobama – Centar ženskih prava iz Zenice

Centar ženskih prava iz Zenice – siguran prostor u kojem LGBTI osobe mogu dobiti i psihosocijalnu podršku i savjetovanje

Piše: Vanja Šunjić

Centar ženskih prava iz Zenice je pravno-zagovaračka nevladina organizacija koja radi i djeluje širom Bosne i Hercegovine. Bavi se  promocijom i unaprjeđenjem koncepta rodne jednakosti na svim društvenim nivoima i u svim društvenim odnosima. Početkom 2021. godine pokrenuta je implementacija projekta „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“ kojeg u partnerstvu provode Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Krila nade, finansira Evropska unija, a Centar ženskih prava iz Zenice je jedna od organizacija koja učestvuje na projektu i pruža psiho-socijalnu podršku LGBTI osobama.

Projekat ima za cilj stvoriti okruženje u kojem će LGBTI osobe biti ohrabrene i podržane u pristupu sistemima mentalnog zdravlja i socijalne zaštite koji pružaju inkluzivne i senzibilizirane usluge, te ojačati i proširiti institucionalnu i mrežu organizacija civilnog društva koje pružaju psiho-socijalnu podršku za LGBTI osobe u BiH.

Centar ženskih prava iz Zenice je osnovan prije 25 godina, kako bi osobama koje su tokom rata ostale obespravljene na bilo kojem nivou pružio adekvatnu pravnu pomoć. Centar od samog osnivanja osluškuje potrebe građanki/a i u skladu s tim razvija svoje programske aktivnosti usmjerene ka stvarnim potrebama građana/ki, posebno žena i djevojčica.

„Usprkos svim poteškoćama, od dana osnivanja do danas nismo odustajale i nikada prekidale pružanje

besplatna pravne pomoć i psihološke podrška za žene žrtve nasilja i marginalizovane koji je naš glavni resurs  i indikator stanja u društvu. Tokom našeg djelovanja pravna pomoć nam je pomogla da imamo opću sliku gdje postoje problemi.“- navodi Meliha Sendić, Predsjednica Centra ženskih prava.

Pri Centru ženskih prava na raspolaganju je deset stručno osposobljenih žena koje djeluju u okviru tri Odjela (Odjel za besplatnu pravu pomoć i psihološku podršku; Odjel za edukaciju profesionalaca u insitucijama koje se nalaze u lancu sistema zaštite, edukaciju žena; Odjel za mlade).

Centar ženskih prava nudi direktnu podršku ženama u pristupu pravdi i ostvarenju prava. Pored toga, Centar zagovara primjenu dostupnih zakonskih rješenja u osiguravanju ravnopravnog uživanja prava za žene pred pravosudnim i servisnim institucijama; javno reaguje i djeluje ka oblikovanju pravednih politika ranog upozoravanja na diskriminatorne trendove; realizuje edukativne programe u oblasti ljudskih prava, rodne ravnopravnosti, rodno zasnovanog nasilja, diskriminaciji; izrađuje i objavljuje publikacije. Ne postoje druge organizacije u Zenici koje rade slične stvari, no Centar ženskih prava može pokriti sve kapacitete.

Skoro da ne postoje dva dana u mjesecu koja su u Centru ženskih prava „preslikana“. Jako dinamičnom tempu rada, pored svakodnevnog rada sa klijenticama putem Odjela besplatne pravne pomoći i psihološke podrške, doprinosi  i svakodnevna saradnja sa institucijama na svim nivoima, međunarodnim organizacijama i asocijacijama, nevladinim organizacijama i stručnim udruženjima, kao i sa drugim organizacijama u zemlji i inostranstvu. Iako mnogo surađujemo sa institucijama, aktivističke aktivnosti su dio naše svakodnevnice, posebno smo prepoznate po brzim reakcijama koje se odnose na izlazak na ulicu u vidu znaka protesta, zbog kršenja osnovnih ljudskih prava bilo koje marginalizirane skupine, s posebnim fokusom na žene žrtve i preživjele nasilje.”- kaže Edina Sejmenović, PR Centra ženskih prava.

Centar ženskih prava je  matična organizacija neformalnoj feminističkog grupi mladih djevojaka „Stop the violence before it's too late“ koja djeluje širom BiH. Mladi u organizaciju dolaze iz raznih razloga, nekima je potrebna pravna ponoć i psihološka podrška, a nek se javljaju jer su zainteresovani za edukacije na teme kojima se Centar bavi. Ono što je značajno jeste da niko ne može postati dio Centra, niti neformalne grupe ko nije prošao edukartivni dio Centra na temu predrasuda i stereotipa, sa posebnim akcentom na homofobiju.

„U tom segmentu posebno moramo istaknuti mlade djevojke – studentice i srdnjoškolke s kojima radimo i sarađujemo. Centar stoji na raspolaganju i marginaliziranim skupinama, najčešće po pitanju diskriminacije, pravne i psihološke podrške, od kojih izdvajamo osobe/djecu sa invaliditetom, migrante/kinje, rome/kinje i  LGBTI populaciju.“- ističe Sendić.

U dvadesetpetogodišnjem iskustvu rada na edukaciama/obukama/treninzima/radionicama u različitim segmentima  sa različitim ciljnim skupinama (mladi, žene, profesionalci/ke, marginalizirane skupine) Centar ženskih prava neizbježno u edukativnom programu govori na temu predrasuda i stereotipa. U sklopu toga, nezaobilazna tema je homofobičnost bh. društva s akcentom na razbijanje predrasuda i stereotipa o LGBTI zajednici. U preko 50 održanih edukacija na nivou jedne godine, edukacijski tim Centra često kao jedan od rezultata ističe napredak po pitanju osvještavanja ciljnih skupina u segmentu predrasuda i stereotipa, mjereći to pute ulaznih i izlaznih skala koje se rade u početnom i završnom dijelu edukacije/obuke/treninga. Praktično bi to značilo da na naše upite „ Da li je homoseksualnost bolest“ većina učesnika/ca odgovori sa „da“, dok u završnom dijelu edukacija odgovor većinski bude obrnut uz veliki iskazani interes za izučavanje više o temi i problemima s kojima se susreću LGBTI osobe.

„Upravo nas je to motivisalo da i na ovaj način damo podršku LGBTI osobama i postanemo dio realizacije projekta „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“- govori Sejmenović.

Govoreći o tome šta LGBTI osobe detektuju kao najveće probleme sa kojima se susreću, Sendić ističe: „Jedan od glavnih problema koje LGBTI osobe detektuju u svojim zajednicama svakako je neprihvatanje i nerazumijevanje od strane porodice, prijatelja i bliže okoline. Zbog toga, njihovo mentalno zdravlje često je narušeno i u tom segmentu, Centar ženskih prava pruža ruku podrške putem psihosocijalne podrške i savjetovanja. Pored toga, Centar je u našoj zajednici LGBTI populaciji poznat po tome što biva sigurnim prostorom. Centar im ostavlja mogućnosti za volontiranjem, uključenjem u aktivističke aktivnosti ali i uvažavanjem njihovih prijedloga za aktivnosti. Centar se nerijetko odazove da na njihove predložene teme i ciljne skupine održi edukaciju, trening, radionicu.  Neprihvaćenost i nerazumijevanje od strane porodice i bliže okoline, neprihvaćenost u zajednici. Centar jeste siguran prostor u kojem LGBTI osobe mogu dobiti i psihosocijalnu podršku i savjetovanje.“

Govoreći o svoj iskustvu rada na projektu „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“ prihološkinja Nurka Babović ističe: „Moje iskustvo u pružanju usluga psihološke pomoći osobama koje se nose sa raznim problemima, posebno problemom prihvatanja svog traumatskog iskustva, datira još od 1992. godine.  Cilj mog rada je da se osoba sa kojom radim osnaži, da prije svega prihvati sebe takvom kakva jeste, bez očekivanja da je prihvate drugi /porodica, prijatelji, zajednica.Imala sam priliku raditi sa LGBTI populacijom i ono što je razlikovalo rad sa ovom u odnosu na druge populacije je teže imenovanje problema s kojim se nose, a samim time i prihvatanje sebe i svog identiteta.Iako je tehnologija napredovala i pomogla širem informisanju i traženju podrške drugih, s druge strane je otvorillo prostor za govor mržnje kojem se teško može stati u kraj, što je predstavlja dodatan problem i pritisak na LGBTI populaciju.“

Da bi se LGBTI osobama osigurao pristup senzibiliziranoj i inkluzivnoj podršci, potrebno je ojačati kapacitete specijaliziranih ustanova za mentalno zdravlje i organizacija civilnog društva koje pružaju ove usluge te obučiti njihovo osoblje o LGBTI temama. Budući da je zaštita mentalnog zdravlja okružena stigmom i predrasudama, neophodno je podići svijest ove zajednice i šire javnosti o važnosti održavanja njihove dobrobiti, brige o mentalnom zdravlju i traženja podrške pružatelja usluga.

Što se tiče zajednica u kojima djeluje Centar ženskih prava, fizičko nasilje nad LGBTI osobama nije izraženo. Međutim, kroz komunikaciju s njima, jastno je da trpe ogroman pritisak od strane javnosti-zajednice-porodice-prijatelja, što ostavlja ogromnu štetnu posljedicu po njihovo mentalno zdravlje, zaključuju iz Centra.

Pisanje ovih članaka i kreiranje medijskih kampanja, kroz projekat „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“, finansirala je Evropska unija. Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su autorski i ne odražavaju nužno stavove i Evropske unije.

SOC: Intervjui sa organizacijama koje pružaju psihosocijalnu podršku LGBTI osobama

Centar za psihoterapiju „Budi OK“ iz Bijeljine: sigurno mjesto susreta i pomoći za LGBTI osobe

PIŠE: Matej Vrebac

LGBTI osobe u Bosni i Hercegovini se generalno ne osjećaju ohrabreno u potraživanju psihološke i psihoterapijske podrške. Nerijetko se dešavalo da pojedinci/ke u potraživanju psihološke pomoći i podrške dođu do različitih, ne baš uvijek, senzibiliziranih stručnjaka/inja u oblasti mentalnog zdravlja. Ipak postoje pojedinci i pojedinke koji svojim radom, zalaganjem i djelovanjem čine da se takve stvari mijenjaju, a Angela Gavrić i Borjana Gavrić su dio te pokretačke snage. Od 2016. u Bijeljini djeluje Centar za psihoterapiju „Budi OK“čije su osnivačice Borjana i Angela, a simbolični naziv Centra govori o njegovoj primarnoj svrsi i viziji: potruditi se da svaka osoba bude OK te očuva i unaprijedi svoje mentalno zdravlje.

Angela Gavrić je magistra psihologije, savjetnica pod supervizijom iz transakcione analize, te ima završene bazične treninge iz ACT-a i CFT-a, a njena kolegica Borjana Gavrić je, takođe magistra psihologije, REBT psihoterapeutica, također ima završene bazične treninge iz ACT-a i CFT-a te Shema psihoterapeutica pod supervizijom. Njihov Centar „Budi OK“ kreira mnoštvo pozitivnih priča te je na području Bijeljine prepoznat i vrednovan za svoj rad, a nedavno su Angela i Borjana pokrenule prvu grupu podrške te ne isključuju mogućnosti formiranja grupe podrške za LGBTI osobe. „Radile smo radionice na određene teme sve do korone, međutim od pandemije radimo slabije radionice, ali novost je da smo osnovale grupu podrške za osobe koje su oboljele od kancera ili imaju nekoga ko im je u okruženju obolio. Bavimo se psihološkim savjetovanjem, podrškom, psihoterapijom, više smo usmjerene na individualni rad, no krenule smo i s prvom grupom. U principu još uvijek imamo prostora za nove članove u grupi, a kao partnerska organizacija u sklopu projekta Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške bismo imale prostor i za nove članove/ice“, dodaje Angela Gavrić.

Kada je riječ o samom prostoru Bijeljine i okoline, Angela i Borjana ističu da se radi o sredini koja je prožeta tradicionalnim patrijarhalnim razmišljanjima te kao takva često je restriktivna prema LGBTI osobama. Marginalizacija, strah te stigmatizacija su i dalje među najčešćim problemima s kojima se susreće zajednica. „Poprilično je zatvorena zajednica kada je u pitanju Bijeljina i njezina okolina. LGBTI osobe se drže zatvoreno i poprilično se čuvaju zbog straha od osude, odbacivanja, nelagoda da će naići na milijun nepovoljnih situacija. Strah je taj koji ih čini zatvorenom grupom, ne znaju na šta mogu da naiđu čak i kad se autuju,“ smatra Angela Gavrić. Unatoč stigmatizaciji strahu od okoline i autovanja, LGBTI osobe se ipak odlučuju potražiti podršku i pomoć u neophodnim situacijama. Pandemija je unijela dosta promjena na civilizacijskom planu, što je se odrazilo i na nivo mentalnog zdravlja. „Ono što primijetim za svojih sedam godina iskustva jeste da su ljudi otvoreniji po pitanju potraživanja pomoći u sistemu zaštite mentalnog zdravlja, ali to i dalje nije 10% od ukupne populacije. Korona je otvorila pitanje češće potrebe za psihologom i očuvanjem, unaprjeđenjem mentalnog zdravlja. Problemi su isti kao što su bili prije pet godina, samo je doza otvorenosti malo veća, ali ni blizu za koliko postoji potreba u ovom mjestu,“ uočava Borjana Gavrić. Zahvaljujući otvorenim vratima Centra „Budi OK“ te Borjani i Angeli, LGBTI osobe imaju siguran prostor i stručnjakinje koje im mogu pomoći u rješavanju tegoba i očuvanju duševnog mira.

Borjana i Angela smatraju podjednako ozbiljnim problemima verbalno nasilje nad LGBTI osobama i poteškoće s autovanjem. Strah od autovanja je najčešće povezan s različitim oblicima socijalnog odbacivanja, a naročito s odbacivanjem unutar primarne porodice. „Najveći problem koji je prisutan jeste onaj s autovanjem jer zbog okoline gledaju da se ne autuju previše, najčešće najboljim prijateljima/cama, a porodici rijetko. U slučajevima da su autovani porodici, to je najčešće jedan član. Najveći strah je da se autuju roditeljima, a posebno očevima. Čak ako neko nasluti da osoba nije heteroseksualne orijentacije, najčešće nailazi na odbacivanje i verbalno nasilje,“ rekla je Angela pričajući o svome iskustvu pri radu sa zajednicom. Nažalost, uz verbalno nasilje često ide pridruženo i psihološko. Kako se nositi s njima je uvijek individualno, ovisi od osobe do osobe, a Angela i Borjana kao stručnjakinje u oblasti mentalnog zdravlja pomažu pri osnaživanju i izgradnji ličnih kapaciteta. „Vrlo je važno postaviti granice, a važan je dio prije toga da sami razumijemo šta nam odgovara, odnosno šta nam ne odgovora. Često smo i naučeni da nam nešto odgovara, a ne odgovara nam. Vrlo često u radu s klijentima/cama vidim da smatraju da nešto treba, a da to nije njihovo trebanje, nego transgeneracijski naučeno. Ljudi su naučeni na mnoge stvari, a da to uopće nisu njihove potrebe,“ govori Borjana.

Borjana i Angela se nadaju da će se mnoge stvari poboljšati u okviru projekta Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini, prije svega kroz povećanje njihovih kapaciteta, kao i pri radu sa školama, različitim institucijama te kampanjama koje će ukazivati na generalni značaj mentalnog zdravlja, a naročito LGBTI pojedinaca/ki. Napominju da je Centar „Budi OK“ uvijek otvoren za sve te su svjesne koliko je bitno očuvati i raditi na autentičnosti svake osobe. „Naša vrata su otvorena za sve, mi radimo od osnovnoškolskog uzrasta pa sve do 70 +, negdje smo i profesionalno dužne pomoći svima koji nam se obrate. Nemamo nikakvu vrstu diskriminacije prema bilo kome i prema bilo čemu, niti prema nacionalnom identitetu, ni prema vjerskoj ili seksualnoj pripadnosti. To su i naši ljudski principi, mimo profesije,“ govore Angela i Borjana.

Angela na kraju zaključuje: „Želim poručiti LGBTI osobama da nađu podršku i pomoć u situacijama u kojima im je potrebna i da imaju pravo da biraju s kim da rade. Jako je važno i bitno da se osjećaju sigurno i bezbjedno kod osobe kojoj idu. Imaju pravo da odu do pet, deset, petnaest psihoterapeuta/ica dok ne pronađu jednog koji njima lično odgovara. To naravno ne znači da ovih petanaest nije bilo dobro, naprosto ne odgovaramo svi svima. Važno je da se potraži pomoć i da to bude netko kod koga ćete se osjećati sigurno i prihvaćano.“

Pisanje ovih članaka i kreiranje medijskih kampanja, kroz projekat „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“, finansirala je Evropska unija. Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su autorski i ne odražavaju nužno stavove Evropske unije.

Iz Neuma ipak pozitivni rezultati – Prva ekspedicija u BiH koja donosi kraljicu

Unutar CPCD-ovog projekta “Misli o prirodi!” realizirano je mnoštvo aktivnosti ali, PRVA ekspedicija otkrivanja visibabe kraljice Olge na području Neumskog zaljeva, zasigurno je posebno i jedinstveno iskustvo, te velika referenca prirodnih resursa u BiH.

Završen je obilazak područja Neumskog zaljeva istraživačkog tim CPCD-a koji su činili Elvedin Šabanović, magistar bioloških nauka i Bariša Ilić iz Ornitološkog društva “Brkata sjenica” iz Metkovića.

Ova informacija je važna jer radi se o prvoj inventarizaciji i georeferenciranju visibabe kraljice Olge, čime  CPCD uz saradnju sa istraživačima značajno doprinosi očuvanju biodiverziteta, prirodne i kulturne baštine.

Biodiverzitet BiH je najbolji indikator kvaliteta životne sredine i velika šansa za održivi razvoj BiH, stoga ga je potrebno zaštititi shodno potrebama i međunarodnim kriterijima uz uvažavanje lokalnih specifičnosti.

Visibaba kraljice Olge

Visibaba je inače nedovoljno istražena biljna vrsta u BiH a ovdje je riječ o posebnoj vrsti koja raste u Grčkoj, otoku Siciliji, na jugu Hrvatske i u Albaniji.

Prva lokacija na kojoj je pronađena u BiH bilo je područje Dobranja a zatim i područje Cerovo.

Ime je dobila u čast grčke kraljice Olge čije je ime vezano za više dinastija – rusku, grčku i u konačnici dinastiju Velike Britanije.

Centar za promociju civilnog društva (CPCD) implementira projekat “Misli o prirodi!”, kojeg finansijski podržava Švedska. Cilj projekta jeste povećati utjecaj civilnog društva u zaštiti okoliša kroz umrežavanje organizacija civilnog društva, institucija, stručnih lica, medija i mladih za zajedničko, sinkronizirano i snažno djelovanje na lokalnom nivou. Dodatni značaj projekta predstavlja doprinos provođenju zahtjeva Evropske unije i međunarodnih sporazuma iz oblasti okoliša, klime i energije koje je BiH ratificirala. Zagovaranje, eko HUBovi, mladi, eko mediji i eko škole komponente su našeg projekta.

Ponosno vam predstavljamo ove pozitivne rezultate iz Neuma!

Ovo divno cvijeće budi radost i daje nadu u sretniju i pozitivniju budućnost!

Grčka kraljica Olga bila je baka britanskog princa Filipa a on je prema historijskim činjenicama  potekao od kraljice Viktorije preko majčinske linije. Filipova majka bila je princeza Alice iz Battenburga, rođena u Windsor Castleu (1885). Njen suprug bio je princ Andrija iz Grčke i Danske, rođen 20. januara 1882. godine, svekar današnje kraljice Elizabete II. Andrijin otac, George I iz Grčke (1845) oženio se Olgom Konstantinovnom Romanovom iz Rusije koja je rođena 1851. godine kao kći velikog kneza Konstantina Nikolajeviča Romanova, brata ruskog cara Aleksandra II.

Eko HUB Blagaj/Omladinski klub Novi Val obilježava Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa

Ove godine obilježava se 51 godina od potpisivanja Ramsarske konvencije na kojoj je 2.2.1971. godine u iranskom gradu Ramsaru proglašen Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa. Konvencija o močvarama međuvladin je ugovor koji pruža međunarodnu suradnju za očuvanje i mudro korištenje močvara i njihovih resursa, a do danas je potpisana od strane 171 zemlja svijeta te je 2414 močvara istaknuto kao močvarna područja od međunarodne važnosti.
Eko HUB Blagaj/Omladinski klub Novi Val želi da skrene pažnju na očuvanje, zaštitu kao i važnost močvara i močvarnih staništa na planeti Zemlji.

Lonjsko polje, 230912. Park prirode Lonjsko polje najvece je zasticeno mocvarno podrucje ne samo u Republici Hrvatskoj, vec i u cijelom Dunavskom porjecju. Smjesteno je u sredisnjem dijelu Hrvatske, omedjeno padinama Moslavacke gore i autocestom Zagreb-Slavonski Brod sa sjeverne, a rijekom Savom s juzne strane. Lonjsko polje ubraja se medju najugrozenije mocvarne dijelove u svijetu. Na fotografiji: mocvara u selu Muzilovcica. Foto: Marko Todorov / CROPIX


Močvare i močvarna staništa su značajne za ljudski opstanak. One su među najproduktivnijim svjetskim okruženjima, kolijevke su biološkog biodiverziteta, osiguravaju vodu i produktivnost biljnog i životinjskog svijeta za koje je i vezan njihov opstanak na ovim staništima. Neophodne su za razne dobrobiti ekosistema koje pružaju čovječanstvu, počevši od hrane, građevinskog materijala, biodiverziteta biljnog i životinjskog svijeta, do kontrole poplava, obnavljanja podzemnih voda i ublažavanja klimatskih promjena. Ipak, istraživanja pokazuju da područja i kvaliteta močvara i dalje opadaju u većini regija svijeta. Upravljanje močvarama globalni je izazov i zbog toga obilježavanjem ovog Dana pozivamo sve ljude i organizacije na akciju i razmišljanje kako bi se spriječilo njihovo daljnje uništavanje.

ZEOS eko-sistem pokreće novi projekat za zaštitu životne sredine

Obavještavamo osnovne škole FBiH da je trenutno u početnoj fazi projekt pod nazivom „Zelena revolucija“, tokom kojeg će se vršiti edukacija i usvajanje navika o pravilnom odlaganju, reciklaži i mogućnostima ponovne upotrebe e-otpada, za učenike osnovnih škola širom Federacije Bosne i Hercegovine.

U projektu će učestvovati prvih 100 škola, koje se prijave putem online obrasca na web stranici: www.zeos.ba ili klikom ovdje, najkasnije do 11. februara 2022. godine.

Osnovni podaci o projektu Zelena revolucija

Trajanje: 01.02.2022 – 31.05.2022.

Ciljna skupina: učenici i roditelji učenika osnovnih škola

Finansiranje: ZEOS eko-sistem d.o.o.

Škole će besplatno dobiti edukativni materijal i kante za e-otpad, koje ostaju na korištenju školama i nakon projekta, a za tri najbolje rangirane škole u sakupljenoj količini e-otpada, biti će osigurane nagrade u vidu nabavke potrebne IT opreme (pametna tabla, projektor i IT oprema za učionicu informatike). Pored navedenog, u odnosu na sakupljenu količinu e-otpada, svim školama će biti donirane potrebne sadnice za uređenje školskog dvorišta ili opštinskog parka. Kante za e-otpad i njihovo preuzimanje (pražnjenje) će se vršiti u skladu sa potrebnom škole. Sve navedeno je za škole potpuno besplatno i cjelokupan trošak čitavog projekta snosi ZEOS eko-sistem d.o.o.

Projektne aktivnosti će u školama vršiti nastavno osoblje svake pojedinačne škole, a prvi online zajednički sastanak sa koordinatorima je planiran online 16. februara 2022. godine. Od škola se očekuje angažman za provođenje pripremljenih prezentacija u svim razredima, podjelu dostavljenih letaka i plakata, organizovanje jedne radionice za izradu predmeta od e-otpada na nivou škole, podsticanje učenika na pravilno odlaganje e-otpada u toku trajanja projekta, te objavu fotografija projektnih aktivnosti ili radova djece i teksta na svojim društvenim mrežama, te web stranici.

Za sve dodatne informacije stojimo na raspolaganju putem telefona: +387 33 628 606 ili putem e-maila projekti@zeos.ba.

Uspješno realizovan projekat Ekolucija – Revolucija ekološke svijesti

U razvoj sistema zbrinjavanja e-otpada i infrastrukturu na području Tuzle i Živinica uloženo 124.959,33 KM.

Nakon nabavke i postavljanja ukupno 17 specijalnih uličnih kontejnera za e-otpad (električni i elektronski otpad), u koje od januara ove godine i građani Tuzle i Živinica besplatno mogu odlagati različite uređaje iz svih kategorija e-otpada, s naglaskom na one prikupljene iz domaćinstva, kao što su mali aparati, IT oprema, električne igračke, zabavna elektronika i alati, uspješno je završen projekat Ekolucija – Revolucija ekološke svijesti.  Sve lokacije postavljenih kontejnera građani mogu pronaći na karti putem web stranice www.zeos.ba.

U razvoj sistema zbrinjavanja e-otpada i infrastrukturu, što pored uličnih kontejnera za e-otpad podrazumijeva i nabavku i stavljanje u upotrebu mobilnog reciklažnog dvorišta, odnosno kombija kojim se e-otpad besplatno prikuplja u ruralnim područjima ovih gradova, uloženo je ukupno 124.959,33 KM. Ovaj projekat finansirao je i implementirao ZEOS eko sistem d.o.o., a kroz program Challenge to Change sufinansirala Ambasada Švedske u Bosni i Hercegovini. Cilj je bio osigurati građanima besplatnu, jednostavnu i sigurnu mogućnost da ispravno odlažu, po prirodu i zdravlje ljudi, opasan e-otpad, te tako utjecati na smanjenje zagađenja, kao i na količinu e-otpada koja završi na deponijama.

„Prosječno domaćinstvo u BiH godišnje akumulira 7,8 kg e-otpada, koji, ukoliko nije odložen u ispravan kontejner zagađuje naš okoliš, a tako negativno utječe i na zdravlje stanovnika. Naime, e-otpad sadrži opasne supstance od kojih su mnoge kancerogene, te je stoga izuzetno važno da smo građanima osigurali adekvatnu mogućnost odlaganja e-otpada postavljanjem naših uličnih e-kontejnera u gradovima, ali i uvođenjem besplatne usluge mobilnog reciklažnog dvorišta, odnosno kombija koji e-otpad preuzima na više lokacija u ruralnim mjesnim zajednicama. Kao pouzdan partner i veliki sistem za sakupljanje e-otpada,  u narednom periodu širiti ćemo našu uslugu u BiH, gdje je jedan od prvih ciljeva da usluga mobilnog reciklažnog dvorišta ubrzo zaživi i u drugim sredinama“, izjavila je pomoćnica direktora društva ZEOS eko sistem d.o.o., Elma Babić-Džihanić, naglasivši kako je u proteklih devet godina kroz ovlašteni sistem ZEOS prikupio više od 15.000 tona e-otpada u našoj zemlji.

Podsjetila je da se pravilnim odlaganjem električnog i elektronskog otpada dobija otpad za ručnu ili mehaničku obradu, koji potom ide u reciklažu. „Reciklažom e-otpada nastaju vrijedne sirovine koje se vraćaju nazad u proces proizvodnje novih uređaja, čime se značajno smanjuje eksploatacija prirodnih resursa“, kazala je i pojasnila da se vrijednosti sirovina koje se izdvoje iz otpada koriste za pokrivanje troškova rada, logistike i konačnog zbrinjavanja otpada.

Osim što osigurava infrastrukturu za ispravno odlaganje, a potom i reciklažu e-otpada, ZEOS eko sistem d.o.o. različitim društveno odgovornim kampanjama djeluje i u smjeru edukacije djece, omladine, ali i odraslih građana o opasnostima e-otpada, promovišući važnost ispravnog odlaganja ali i prednosti reciklaže. „Medijskom promocijom projekta Ekolucija – Revolucija ekološke svijesti obuhvatili smo više od 250.000 građana naše zemlje, a ovim putem još jednom pozivamo naše građane da poštuju jednostavna pravila odlaganja i tako daju svoj doprinos zaštiti životne sredine“, poručila je istakavši kako je primjetno da svijest građana svakim danom postaje sve veća, što predstavlja dodatnu motivaciju u radu. „Naša sakupljačka mreža kontinuirano raste, a kao stabilan i i dugoročan sistem za zbrinjavanje e-otpada u našoj državi nastavit ćemo raditi na projektima Evropske unije i ulagati u razvoj odgovornog zbrinjavanja e-otpada i sistema reciklaže u BiH. Ovim putem se zahvaljujemo i ostalim učesnicima projekta Gradu Tuzla, Gradu Živinice, kompanijama AKVA INVEST d.o.o., C.I.B.O.S. d.o.o., JKP Komunalac d.o.o., te Sarajevskoj regionalnoj razvojnoj agenciji SERDA d.o.o. i Ambasadi Švedske u Bosni i Hercegovini, zaključila je na kraju pomoćnica direktora društva ZEOS eko sistem d.o.o., Elma Babić-Džihanić.

Održana akcija čišćenja Eko HUB Blagaj

Eko HUB Blagaj, kojim koordinira Omladinski klub Novi Val kao i JU Osnovna škola Blagaj, održali su akciju čišćenja zajedno sa lokalnom zajednicom Blagaj, 26.01.2022 (Srijeda) sa početkom u 10:00h.

Akcija čišćenja se održala na lokaciji – školsko igralište Blagaj.

U toku ove akcije skupljeno je ukupno 10 vreća anorganskog i organskog otpada, ofarbana su vrata od školske sale, ispilane su grane kao i drveća koja su bila oštećena ili uginula, gdje je i isteremerisano 200 m2 prostora.

„Ju Osnovna škola Blagaj pružila je punu podršku Eko HUB-u Blagaj tokom ove akcije, ova škola je takđer dio projekta „Misli o prirodi!“ kao Eko škola. Akcija je prosla vrlo uspješno nadamo se da ćemo kod učenika na ovaj način probuditi brigu prema okolišu i okolini koja je danas jako važna.“ – Emina Lulić Eko HUB Blagaj

Zahvaljujemo se svim građanima lokalne zajednice Blagaj koji su podržali ovu akciju čišćenja, uz poštovanje svih epidemioloških mjera.

Svi učesnici su dobili potrebnu opremu za ovu akciju, kao hranu i osvježenje.

Eko HUB Blagaj, kojim koordinira Omladinski klub Novi Val Blagaj, pokrenut je u sklopu projekta “Misli o prirodi!” koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska.