Eko Akcija: Saopćenje za javnost povodom alarmantnog zagađenja zraka u Sarajevu

Smog u Sarajevu, 10. januara u 8.30

U danima kada je zrak u Sarajevu OPASNO zagađen dozvoljavate da se ljudi i dalje truju. Direktna odgovornost je na vama, vladi, svim zastupnicima u “obje” Skupštine Kantona Sarajevo i čelnicima političkih stranaka.
Vaše ignorisanje problema zagađenja u Sarajevu je zapravo učestvovanje u ubistvu iz nehata stanovnika Sarajeva.
Rješavajte krizu SADA, svađajte se poslije.

Klizalište u Hastahani, u Şarajevu, 9. januara u 21h, To je jedno od brojnih klizališta u gradu koje i dalje nesmetano radi i pored mjera Vlade Kantona, NA OPASNOM nivou zagađenja zraka.

Indeks kvaliteta zraka, izmjeren u tom trenutku na stanici Američke ambasade, koja je udaljena svega nekoliko stotina metara, iznosio je 386!

Video o učešću javnosti u procesima

Mnogi građani i građanke se pitaju da li možemo da utičemo na procese prilikom planiranja, projektovanja i realizacije infrastrukture za nemotorizovani saobraćaj. Ne samo da možemo, već i moramo. To je naša građanska dužnost i što se veći broj građana uključi u procese koji se dešavaju oko nas, veći će biti njihov uticaj na krajnji rezultat.

Neke od problema sa kojima se svaki dan susrećemo, ali na koje često ne reagujemo prikazali smo u kratkom videu koji će biti preveden na nekoliko jezika. Iako je video sniman u Banjaluci, stanje koje prikazuje, prisutno je u svim gradovima u BiH, ali i u regiji.

Video je realizovan kao dio aktivnosti projekta „Održiva urbana mobilnost – pametnijim kretanjem u budućnost“ koji je podržala Fondacija Heinrich Boll.

Otvoreno pismo: DOKLE?

Povodom desete godine neimplementacije presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci protiv Bosne i Hercegovine, bosanskohercegovački apelanti pred ovim sudom zbog ustavne diskriminacije u izbornom procesu, upućuju:

                                                                           Otvoreno pismo: DOKLE?

Ustav BiH je Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma, nametnut 1995. godine. Od tada do danas okončano je i pravomoćno presuđeno pet postupaka pred Evropskim sudom za ljudska prava (Sejdić-Finci, Pilav, Zornić, Šlaku, Baralija), a u toku je još jedan postupak (Pudarić) prema kojim je utvrđena diskriminacija i kršenje osnovnih ljudskih prava garantovanih Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, koja je, podsjećamo, dio Ustava BiH. Nama, kao pojedincima, je onemogućeno pasivno biračko pravo zbog naše nacionalne (ne)pripadnosti, ili nacionalne pripadnosti s obzirom na mjesto prebivališta. Nas pet je pokrenulo postupke u lično ime, a samim tim i u ime svih onih građana i građanki kojima su ograničena osnovna prava i slobode, a kojih je više od 400.000 na cijelom teritoriju Bosne I Hercegovine. I nakon deset godina od prve presude – ništa se nije desilo. Još uvijek u Ustavu postoje Ostali koji ne mogu da budu birani za člana Predsjedništva BiH i Dom naroda Parlamenta, jednako kao ni Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj za bošnjačkog, odnosno hrvatskog člana Predsjedništva, niti Srbi u Federaciji za srpskog člana. Glasati mogu samo u okviru etničnog određenja “svog” entiteta. Država Bosna i Hercegovina nije otklonila diskriminaciju i implementirala presude, jer je očito da ne postoji politička volja vladajućih stranaka da se to uradi.

Implementaciju navedenih presuda, želimo naglasiti, ne predstavlja promjena prebivališta ili opredjeljenje u skladu sa nakaradnim etničkim principom na kojem počiva naš Ustav. Vođenje procesa izmjene Ustava nikada nije stvarno otpočelo tamo gdje pripada – u Parlamentu BiH. Podržavanje zablude kako Bosna i Hercegovina može pristupiti Evropskoj uniji sa netaknutim odrebama Ustava kojima se krši Evropska konvencija o ljudskim pravima i slobodama služi da se obaveza države da implementira presude potisne još dublje i što dalje u neku nedefinisanu budućnost. Odgađanje implementacije i politiziranje ustavne diskriminacije vezivanjem za rješavanje različitih drugih partikularnih , suštinski efemernih dnevno-politikantskih “pitanja”, uz neprekidne i neskrivene prijetnje blokadama u odlučivanju i konfliktima je postalo jedini način na koji se o promjenama Ustava razgovara u BiH. Za to vrijeme prolaze ciklusi izbora u kojima građani i građanke  BiH nemaju osnovna prava. Nasuprot preporukama EU, rezolucijama Vijeća Evrope, mišljenjima Venecijanske komisije, primatu Evropske konvencije o ljudskim pravima, Evropskom sudu za ljudska prava, postojeći bh. sistem već deset godina uspješno služi za izazivanje i produbljavanje nepovjerenja među narodima, sprečavajući ovu zemlju da bude demokratska. Za rezultat imamo držanje društva kao taoca, u stanju kolektivne međusobne netrpeljivosti. U situaciji u kojoj nema organizovane snage koja bi povela i iznijela borbu za implementaciju ovih odluka. U stvarnosti se ništa ne dešava, uz napomenu da vladajuće političke oligarhije zapravo koče implementaciju a da deklarativno nijedna stranka nije protiv toga ali nijedna nije ni poduzela bilo kakve korake u cilju implementacije.

Pitanje ustavne diskriminacije je evo sada već pitanje kojim se već čitavu deceniju manipuliše. U državi u kojoj želimo biti punopravni građani i građanke, jednoglasni smo oko stava da je država obavezna da implementuje presude i obezbijedi jednaka prava svim građanima i građankama odmah.

Zahtijevamo:

  1. Da se pitanje implementacije presuda Evropskog suda za ljudska prava, odnosno eliminacija diskriminacije u izbornom procesu, razgraniči od svih drugih politički instrumentaliziranih pitanja ustavne reforme;
  2. Da se implementacija presuda vodi u pravnom postupku, onako kako je predviđeno članom X Ustava umjesto da se pretvara u politički proces;
  3. Da se u propisanoj proceduri izmjeni Ustav BiH, usvajanjem amnadmana kojim bi se, u skladu sa presudama Evropskog suda za ljudska prava, uredio izbor članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, tako da svi građani i građanke Bosne i Hercegovine uživaju puno aktivno i pasivno biračko pravo na teritoriji cijele BIH bez obzira na to da li se izjašnjavaju kao pripadnici bilo kojeg naroda ili ne i nezavisno od svog mjesta prebivališta.

Podsjećamo da vrijeme ne radi u korist inicijative stvaranja jedinstvene, građanske Bosne i Hercegovine, koja bi svojim građanima i građankama najbolje odgovarala. Presude ne smiju obilježavati nove godišnjice neimplementacije kao dokaz i podsjetnik nejednakosti građana i građanki BiH.

Potpisnici/e  Otvorenog pisma

Azra Zornić

Jakob Finci

Svetozar Pudarić

Ilijaz Pilav

Inicijativa Građanke za ustavne promjene

Dobit od izgradnje mini hidroelektrana imaju samo investitori

Na konferenciji za medije koju su održali Eko Akcija Sarajevo, i ekološko-humanitarna udruga Gotuša, predstavljena je mapa izgrađenih, ali i planiranih mini hidroelektrana na području čitave Bosne i Hercegovine. Prema predstavljenim rezultatima istraživanja, mini hidroelektrane ne doprinose značajno ni lokalnoj zajednici, a izazivaju ogromnu ekološku štetu, kako na energetski sektor, tako i na životnu sredinu.

U Bosni i Hercegovini se planira izgradnja preko 400 mini hidroelektrana na preko 250 vodenih tokova. Zvanična statistika Državne regulatorne komisije za električnu energiju pokazuje da trenutno BiH izvozi skoro trećinu proizvedene električne energije, što znači da argument kako država treba miniHE jednostavno nije tačan. Prvi motiv gradnje elektrana jeste sigurna zarada investitora.

Prema riječima g. Anesa Prodića iz Eko Akcije Sarajevo, bit će izgrađeno onoliko mini hidroelektrana koliko im dopustimo. Trenutačno je u toku lov, ne samo na rijeke, nego na sve prirodne resurse u Bosni i Hercegovini.

 „Naše najvrjednije bogatstvo se uništava. Izvori vode, vodeni tokovi, njihove obale i kanjoni jedinstvena su prirodna dragocjenost i nezamjenjiv prirodni resurs za opstanak i održivi i odgovorni razvoj ljudskih zajednica. Imamo generacijsku dužnost obrane neprikosnovenog prava živog svijeta na opstanak za koji je voda od vitalnog značaja,“ izjavio je Prodić, dodavši da „danas pokrećemo manifest koji će se potpisivati sljedećih dana, mjeseci, godina i tražimo od naših vlasti potpuni monitorij nad izgradnjom mini hidroelektrana i tražimo ukidanje poticaja za izgradnju istih.“

Vlasti na svim nivoima su tako napravili propise, da dobit od mini HE imaju samo investitori, a ne lokalna zajednica. Utvrđivanjem takvih poticaja gdje vlasnici malih hidroelektrana imaju odličnu zaradu, te zagarantiran otkup električne energije u periodu od 12 godina u Federaciji Bosne i Hercegovine, a u Republici Srpskoj čak 15 godina dovodi do neprihvatljive situacije da se računima za struju bh. građana finansiraju investitori hidroelektrana i tako uništavaju linije života, koje rijeke predstavljaju. Ova postrojenja izazivaju ogromnu štetu po prirodu, od uništavanja biodiverziteta do izmjene kvaliteta vode.

 

 

AABH pokrenula platformu za outsourcing arhitektonskih usluga iz BiH

Asocijacija arhitekata u BiH pokrenula je novu platformu za outsourcing arhitektonskih usluga iz BiH. Cilj platforme jeste da stvori nova radna mjesta za arhitekte u BiH i regiji i poveže ih sa internacionalnim tržištem. U svim dosadašnjim iskustvima AABH sa ovakvom vrstom rada, naši arhitekti i inžinjeri su se pokazali kao izrazito cijenjeni i smatramo da ovime možemo poboljšati uslove rada i situaciju inžinjera i arhitekata, što se može refloktovati i na širu sliku.
Oficijelna promocija online platforme ‘Archlink’ –  https://www.archlink.co/  za outsourcing arhitektonskih i inžinjerskih usluga će se održati 23.12.2019. godine u ateljeu Figure, Danijela Ozme 12, sa početkom u 20:00.
Na promociji plafforme govorit će se o uslugama outsourcea, dosadašnjim iskustvima outsourcera i potencijalima za buduće širenje. Cilj je predstaviti platformu kao alatku koja će pomoći mladim talentiranim arhitektima da se osamostale i da umjesto odlaska van zemlje ostanu u BiH. Platforma će pomoći i već etabliranim uredima i starijim kolegama da prošire svoju bazu kontakata, povećaju broj zaposlenih i podignu kvalitet svoje arhitekture na višu razinu, te profesionalno povezivanje arhitekata unutar BiH.

Deklaracijom o zaštiti rijeka Zapadnog Balkana zahtijevaju moratorij na izgradnju hidroelektrana

Učesnici Međunarodne konferencije za rijeke su zajedno sa ostalim ekološkim organizacijama Zapadnog Balkana i evropskih zemalja usvojili su zajedničku Deklaraciju o zaštiti rijeka Zapadnog Balkana. Potpisnici zahtijevaju moratorij na izgradnju hidroelektrana sve dok vlade ne osiguraju zaštitu životne sredine i lokalnih zajednica te poštivanje zakona, zakonodavstva EU-a i međunarodnih konvencija.

Konferenciju su organizovali Arnika (Češka), Centar za životnu sredinu (Bosna i Hercegovina) i WWF Adria u periodu 27 – 29. novembra zahvaljujući finansijskoj podršci Evropske unije, Transition programa Češke Republike, Global Greengrants fonda i Heinrich-Böll fondacije.

Organizatori konferencije će dostaviti Deklaraciju vladama zemalja Zapadnog Balkana te javnim i međunarodnim institucijama sa zahtjevom da se revidiraju svi strateški dokumenti koji utiču na održivo upravljanje rijekama Zapadnog Balkana, nadajući se otvorenom i iskrenom dijalogu.

„Deklaracija odražava stavove učesnika konferencije, kao i mnogih drugih organizacija, zajednica i pojedinaca koji zahtijevaju obustavu izgradnje malih hidroelektrana i ukidanje podsticaja za te projekte, od kojih korist imaju iskuljučivo pojedinci, dok štetu trpe lokalne zajednice i priroda”, rekao je potpredsjednik Centra za životnu sredinu Viktor Bjelić. “To je jasan znak da je sve više ljudi zabrinuto ubrzanom i netransparentnom gradnjom hidroelektrana na Zapadnom Balkanu i da zahtijevaju da se spase netaknute rijeke, te umjesto toga da se podrži njihovo tradicionalno i održivo korištenje.”

Ovdje možete pronaći Deklaraciju o zaštiti rijeka Zapadnog Balkana.

Zapadni Balkan je pogođen izuzetno spornom najezdom izgradnje malih hidroelektrana. Samo u Bosni i Hercegovini planirano je preko 300 brana koje bi blokirale 244 rijeke, a preko 2.700 hidroelektrana je planirano da se izgradi u regiji Zapadnog Balkana. Prema analizama civilnog društva, većina pomenutih projekata nije pravilno najavljena u javnosti niti je pružena prilika građanima da se na demokratski način izjasne o tome da li su za to, dok velika većina tih projekata nije u skladu sa ekološkim standardima.

Rekultivacija samo na papiru

Glavnim rudarskim projektom je predviđeno da se od 2016. u rekultivaciju svake godine uloži najmanje 500 hiljada maraka.

To bi do danas iznosilo preko milion i po.

Projekti nisu obavezujući

U stvarnosti, umesto popravljanja stanja, poslednjih godina se išlo u regresivnom smeru. Prema slobodnoj proceni jalovinom je do sada zatrpano oko 10 hektara rekultivisanih površina. Šteta bi bila i veća da nije lošeg rada prvog BTO sistema koji je “glavni krivac” za degradaciju rekultivisanog zemljišta.

“Projekti su naručeni, nisu objektivni niti nezavisni, a nisu ni obavezujući. Možemo lagati sebe, ali smo svi zajedno na gubitku”, komentariše trenutno stanje jedan od inženjera sa decenijskim stažom u RiTE i dodaje da je izostao koncizan i sistematski pristup rekultivaciji koja je prepuštena ličnom entuzijazmu.

“Radi se samo ono što se mora. Negde je to mnogo, a ovde je to malo. Upravljanje humusom ne postoji. Praktično se on sklanja ispred fronta radova, ne postoji deponija na kojoj se čuva. Mnogo ga je prosuto, ali to nije problem ni za koga. Plan rekultivacije postoji, ali od 2014. ništa nije urađeno. Stoga je pričati o njemu apsurdno. Ovde znanje nije potrebno”, rezignirano konstatuje naš sagovornik koji je želeo da ostane anoniman kako bi izbegao neprijatnosti.

Takav stav zaposlenih ne čudi jer je Menadžment RiTE duži period zatvoren za medije koji insistiraju na pitanjima koja, po svemu sudeći, nisu poželjna.

Informacije koje iz ove firme plasiraju su kontrolisane i uglavnom afirmativne, uprkos finansijskoj i organizacionoj dubiozi u kojoj se preduzeće nalazi.

Javnost je uskraćena čak i za podatke o poslovanju koje su dužni da omoguće. Kvartalni finansijski izveštaji za ovu godinu nisu objavljeni. Poslednji dostupan je Izveštaj o poslovanju u 2018. godini u kom stoji da su tekuće obaveze za 15,1 milion maraka bile veće od tekućih sredstava, a poslovanje RiTE Gacko je u potpunosti zavisilo od “kontinuirane finansijske podrške Matičnog preduzeća”, dakle ERS.

Pitanja o tome šta je učinjeno na realizaciji plana rekultivacije i zaštite životne sredine smo u dva navrata poslali uz zahtev da nam se obezbedi kompetentan sagovornik. No, i ovaj put je odgovor izostao.

Ali, nisu samo pojedini novinari ti koje menadžment RiTE Gacko ignoriše.

Izostala je reakcija i na Rešenje Regulatorne komisije za energetiku RS koja je krajem avgusta naložila niz mera koje preduzeće mora da primeni kako bi ispunilo uslove iz dozvole za obavljanje delatnosti proizvodnje električne energije.

Između ostalog, naloženo je da se u roku od mesec dana instalira displej kojim bi se stanovništvo kontinuirano izveštavalo o kvalitetu vazduha. Takođe, Komisija je obavezala RiTE Gacko da dostavi Izveštaje o realizaciji planova rekultivacije od 2016. godine. Displej do danas nije postavljen. A ako su Izveštaji i dostavljeni, to su morali biti prazni papiri jer rekultivacije nije bilo.

Zasipanje rekultivisanog

Trenutno se odlaganje jalovine vrši na spoljašnjem odlagalištu koje se deli na zapadno i istočno. I dok istočni deo nije nikad rekultivisan, zapadni delimično jeste.  Na površini od nekoliko desetina hektara svojevremeno je prevučen sloj humusa i posađena trava, grmlje i drvenasto rastinje.

U međuvremenu je 2015. urađen Glavni rudarski projekat koji nije uvažio prethodni, pa je izmenio kote pomenutog odlagališta.

“Da li je to učinjeno po nečijem nalogu ili ne, zaista ne znam, ali je time omogućeno da se zasipaju rekultivisane površine i učini šteta koja se ne može iskazati u novcu. Humus je blago, a ovim je bačen u nepovrat”, priča još jedan sagovornik  i dodaje da “kako sada izgleda odlagalište, teško je poverovati da se to ikada može srediti. A moglo se upravljati, popunjavati i dovesti u stanje bolje nego što je priroda napravila”.

Što se tiče odlaganja pepela, projekat je nastao pre dve decenije, a osmislili su ga vodeći stručnjaci u toj oblasti kaže naš sagovornik upućen u ovaj proces.

“To dobro funkcioniše. Moglo bi da se još doteruje, ali kad je sve okolo u raspadu, izlišno je insistirati na savršenstvu u jednom segmentu. Sistem otpremanja pepela je dug i dobro prijektovan. Problem je nastao sa površinskim ili krovnim ugljenim slojevima koje sadrže više nečistoća, konkretno silikata. Prilikom sagorevanja specifična težina pepela tog uglja je značajno veća što dovodi do problema prilikom pneumatskog transporta do kaseta”, objašnjava i dodaje da je problem što nema dugoročnog razmišljanja, niti akata višeg nivoa koji bi definisali rad preduzeća . Sve se radi na dan ili do izbora.

“Sistem prečišćavanja otpadnih voda nikada nije zaživeo iako je na njega potrošeno desetak miliona maraka. Ipak, nedovoljno transparentan proces je verovatno najvažniji razlog što od toga nije bilo ništa iako su prljave vode, a mnogo ih je u procesu proizvodnje struje iz uglja, glavni razlog za nestanak živog sveta u vodotokovima nizvodno od RiTE Gacko”, konstatuje ovaj inženjer.

Uz sve to, ni ono što je možda bilo najlakše, a to je zaštitni pojas koji bi grad malo izolovao od rudnika, nije napravljen. Čak ne postoji ni sistem prskalica u rudniku koji bi smanjio prašinu tokom letnjih meseci.

“Mnogo je toga moglo biti završeno da je bilo spremnosti da se radi za opšte dobro”, tvrdi naš sagovornik.

“Ono što je budućnost je upravljanje kvalitetom uglja što je složena i dugotrajna priča koja bi okupila veliki broj stručnih ljudi. To bi bila žila kucavica firme i istinski interes svih. Ovde to nije slučaj. Mi smo sveli naše poslovanje na preživljavanje od meseca do mesec”, kaže on.

Uz preživljavanje pod ruku ide i to što se rekultivacija i mere zaštite  posmatraju kao trošak. Tako je bespovratno uništena životna sredina, a samim tim ozbiljno ugrozilo zdravlje stvanovništva.

Napomena: Ovaj članak je dio serije nastale u saradnji Centra za životnu sredinu i portala Direkt portala. Serija spaja istraživačko novinarstvo i rad Centra na promociji transformacije elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine, a u saradnji sa brojnim partnerskim organizacijama, regije Zapadnog Balkana, Evrope i svijeta. Članci su još jedan u nizu doprinosa kampanje „Stop Prljavoj Energiji, jer budućnost je obnovljiva“, koja ima za cilj da skrene pažnju građana, stručnjaka, nadležnih institucija i drugih društvenih aktera na zabrinjavajuće stanje životne sredine i neodrživost postojećih energetskih sistema u Bosni i Hercegovini.  Stavovi i zahtjevi proistekli iz kampanje, usmjereni prema nadležnim institucijama u BiH, jesu sljedeći:
* očekujemo da institucije konačno počnu da poštuju preuzete međunarodne obaveze u oblasti energije i zaštite životne sredine,
* tražimo da se u ekonomskim analizama novih energetskih proizvodnih kapaciteta predstavljaju stvarne cijene korištenih izvora energije (u koje je uključena i šteta nanesena zdravlju stanovnika i životnoj sredini) pri odlučivanju o novim projektima.
* Da prestanu sa planovima izgradnje novih TE već da se okrenu ka energetskoj efikasnosti i obnovljivim izvorima energije, vodeći se principima pravedne tranzicije.

Male hidroelektrane – velika šteta

U Bosni i Hercegovini se planira izgradnja preko 400 malih hidroelektrana na preko 250 vodenih tokova. Te male hidroelektrane uništavaju najdragocjenije prirodno blago ove zemlje radi bogaćenja pojedinaca.

Detaljnije o epidemiji ove vrste energetskih projekata, koji se krivo predstavljaju kao ulaganje u obnovljivu energiju,  kao i mehanizmima eksploatacije javnih dobara radi privatnog interesa, govorit će Anes Podić, iz Eko Akcije Sarajevo i Robert Oroz, iz ekološko-humanitarne udruga Gotuša, na konferenciji za medije koja će se održati u četvrtak, 19. decembra 2019. godine, sa početkom u 12.00 sati, u prostorijama Centra za interdisciplinarne studije Univerziteta Sarajevo, Zmaja od Bosne 9 (kampus Univerziteta).

Organizatori će ovom prilikom predstaviti bazu podataka i digitalnu mapu svih planiranih i izgrađenih malih hidroelektrana širom BiH.

Akcija “Jedan slatkiš, jedno dijete”

Mreža vijeća učenika Kantona Sarajevo je dio Mreže savjeta/vijeća učenika Bosne i Hercegovine.  Jedna od tradicionalnih aktivnosti koju ova jedinstvena organizacija sprovodi jeste ”Jedan slatkiš, jedno dijete” koja se realizuje svake školske godine tokom mjeseca decembra. Aktivnost promoviše humanost srednjoškolaca koji je, na području cijele Bosne i Hercegovine, iskazuju na ovaj način.

Ova aktivnost jedna je od najdražih svim srednjoškolcima jer se radi o izmamljivanju osmijeha na lica najmlađih stanovnika naše domovine. Tokom mjeseca decembra, slatkiši će biti prikupljeni i paketići spakovani, a shodno dogovoru članova mreVUK-a KS paketići će biti podijeljeni djeci u ustanovama za socijalno ugroženu djecu, djecu bez roditeljskog staranja i djecu sa posebnim potrebama u vrijeme novogodišnjih praznika. Akcija prikupljanja slatkiša traje do 20. decembra 2019. godine.

U prošloj školskoj godini, skupina vrijednih srednjoškolaca napravila je i podijelila 823 paketića, a cilj je da ove godine osmijeha na dječijim licima bude još više.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Zainteresirani građani slatkiše mogu donijeti u najbližu srednju školu na teritoriji Kantona Sarajevo uz napomenu da je riječ o akciji ”Jedan slatkiš, jedno dijete”, a više informacija mogu dobiti putem facebook stranice Mreža vijeća učenika Kantona Sarajevo ili putem instagram profila mrevuk.ks. Akcija prikupljanja slatkiša traje do 20. decembra 2019. godine.

UNICEF nabavlja zimsku odjeću i obuću za djecu izbjeglice i migrante u Bosni i Hercegovini

Kao odgovor hitnim potrebama djece koja trenutno borave u privremenim prihvatnim centrima za izbjeglice i migrante u Bosni i Hercegovini, UNICEF je obezbijedio veću količinu zimske odjeće, obuće i deka, u ukupnoj vrijednosti od oko 150,000 konvertibilnih maraka.

“Očekujući pogoršanje vremenskih prilika, nabavljamo neophodnu humanitarnu pomoć i podršku za preko 800 djece, u vidu različite zimske opreme, neophodne da prezime u toplom. Istovremeno nastavljamo pružati podršku kroz intervencije u oblasti zdravstva, obrazovanja i zaštite djece. Sa zadovoljstvom bih istakla da je UNICEF opremu kupio od lokalnih ponuđača, koji su uspjeli nabaviti jako kvalitetne stvari u kratkom vremenskom roku.”, rekla je dr Rownak Khan, Predstavnica UNICEF-a za Bosnu i Hercegovinu, tokom posjete Unsko-sanskom kantonu.

Pored navedenih stavki, ova donacija uključuje i dekice za bebe, kape, šalove, zimske čarape, jakne i rukavice za djecu.

U saradnji sa partnerima, UNICEF će se pobrinuti da roba bude distribuirana djeci u svim prihvatnim centrima u Bosni i Hercegovini.