Autor: urednik

U subotu, 4. aprila, u amfiteatru Doma mladih u Sarajevu bit će održan koncert na kojem će nastupiti Marčelo sa svojim bendom i kultni beogradski sastav KKN – Kanda, Kodža i Nebojša. Donoseći večer snažne autorske muzike i energije, publiku očekuje gotovo četiri sata svirke. Marčelov nastup donijet će presjek dvodecenijske karijere, od legendarnih pjesama koje su obilježile regionalnu scenu do novijih izdanja sa albuma „Nojeva varka“. KKN će svojim nastupom publici predstaviti novu pjesmu i najaviti izlazak novih izdanja koja donose novi zvuk, dinamiku i osvježenu energiju. Kao predgrupa večeri nastupit će mladi sarajevski sastav Grupa Bez.

„Rad na novom albumu uvijek je dobar trenutak da se osvrnemo na sve ono što smo prošli zajedno sa publikom. Ovaj koncert je neka vrsta muzičke ekskurzije kroz dvadeset godina pjesama, priča i zajedničkih iskustava. Radujemo se Sarajevu i prilici da zajedno prođemo kroz stare stvari, ali i podijelimo ono novo na čemu radimo“, istakao je Marčelo te dodao da će se na bini naći osam muzičara te njegovi dugogodišnji saradnici Nensi, Raid Kyu i Ministar Lingvista.

KKN – Kanda, Kodža i Nebojša, nakon nekoliko godina izdavačke pauze objavili su prvi EP „Što pre“, iz serije od četiri nova izdanja planirana za ovu godinu. Bend ovim izdanjem otvara novo poglavlje u svojoj karijeri dugoj više od tri decenije, uvodeći novine u pristupu građenju pjesama i melodijskoj strukturi. „Sarajevo je grad u koji se uvijek vraćamo s posebnim emocijama. Prošlo je dosta vremena od našeg posljednjeg nastupa ovdje i zato nam je veliko zadovoljstvo što ćemo ponovo svirati pred sarajevskom publikom“, naveli su iz benda KKN.

Večer će otvoriti mladi sarajevski sastav Grupa Bez, koji će imati priliku predstaviti svoj rad pred publikom Doma mladih. „Za nas kao mladi bend ovo je velika prilika i čast. Mnogo nam znači što ćemo dijeliti binu s izvođačima koji su obilježili regionalnu scenu i zahvalni smo organizatorima na povjerenju“, kazali su članovi grupe Bez.

Ulaznice za koncert dostupne su online putem platforme Entrio i na prodajnim mjestima: Bosanski kulturni centar, plato Skenderije i Sarajevo disk. Za najbrže kupce važe i early bird cijene, dostupne u ograničenom broju.

Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine
9 – 21. mart 2026.

Otvaranje: 9. marta u 20 sati

Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine najavljuje izložbu fotografija Istinska priča karnevala trinidadskog multidisciplinarnog umjetnika, Bandelea Iyapa, filmskog autora i aktiviste s više od pedeset godina profesionalne prakse, danas sa adresom u Bristolu.

Iyapov rad obuhvata tekstil, fotografiju, skulpturu, film i instalaciju, a obilježen je dugogodišnjim radom u zajednici te temama migracija, putovanja, raznolikosti i historijskih narativa. Njegova umjetnička praksa povezuje vizualni jezik i društveni angažman – od projekata koji su tematizirali južnoafrički apartheid do učešća na značajnim međunarodnim izložbama i realizacije autorskih teatarskih i filmskih radova.

Izložba u Sarajevu fokusira se na fotografski segment njegova opusa, kroz koji prati genezu i transformacije karnevala kao prostora otpora, identiteta i kolektivnog sjećanja. Sastavni dio postava čini i pisana naracija koja tematizira iskustva porobljenih Afrikanaca na plantažama nakon emancipacije u Trinidadu i Tobagu. Proslava slobode poznata kao Kamboule (Cannes Brûlées) – ritual simboličkog spaljivanja trske – postaje polazište razvoja Kaisa i Calypsa, muzičkih formi sa snažnim društvenim i političkim komentarom, kao i nastanka steelpana.

Karneval potom prelazi Atlantik i u Londonu prerasta u Notting Hill Carnival, danas najveći ulični festival u Evropi, simbol kulturne razmjene i afirmacije zajedništva. Iyapova izložba prati ovaj historijski i kulturni put, ukazujući na kompleksne veze između kolonijalne prošlosti, migracija i savremenih urbanih identiteta.

Izložbu će pratiti edukativni program koji uključuje radionice, razgovore i javna vođenja, osmišljene kao prostor za promišljanje odnosa između kulture, historije i savremenog društva.

Projekat “Celebrating Diversity” finansira British Council u okviru Culture Connects grant šeme, koja podržava umjetnice, umjetnike i umjetničke institucije iz Bosne i Hercegovine u uspostavljanju i razvoju kreativnih i umjetničkih partnerstava sa kolegama iz Ujedinjenog Kraljevstva, uz podsticanje novih projekata i inovacija.

Nakon što je pjesmom “Hrvatska je raj na zemlji” u tri dana prikupio preko 200.000 pregleda na YouTubeu, Mile Kekin poručuje da je šala gotova i da je vrijeme za glazbu. “Neispravni vokalist”, singl kojim najavljuje svoj novi studijski album.

U središtu „Neispravnog vokalista“ nalazi se lik koji stalno bježi od „lakših tema“. Dok se od njega očekuju refreni o politici, pa i ljubavi, Kekinu se po glavi motaju sveprisutne kataklizme, klimatske promjene, dronovi i rakete, Novi Zeland kao imaginarni bijeg – ali rekao je već da nema šanse da se seli – i stalni osjećaj da je svijet na rubu, a ne može ga spasiti ni Zubić vila. Mile unutarnji nemir pretače u stihove koji poslovično koketiraju s ranjivošću i ironijom jer se, dakako, ispod svih globalnih strahova skriva se onaj najintimniji: strah da više nisi „onaj isti“ onome koga voliš.

Kekin o “Neispravnom vokalistu” kaže:

“Moj neispravni vokalist teško pogađa prave tonove, a umjesto da se drži mikrofona i ljubavnih pjesama, on gura nos tamo gdje mu nije mjesto. Mori ga kamo ide ovaj svijet, spominje kataklizme, klimatske promjene, dronove ubojice i razmišlja o bijegu na Novi Zeland (al nema šanse da se selim). Ipak, usprkos svemu, često mu pjesma ispadne romantična pa čak, da oprostite, i ljubavna.”

Refren „znam težak sam ko olovo, ali hajde me voli ponovo“ u popratnom je videospotu vizualiziran i medijskim odnosima s kantautorom, premda je emotivna os pjesme: priznanje da zna da je neutišan, previše misli, previše pita, ali i traži razumijevanje. „Neispravni vokalist“istovremeno funkcionira kao društveni komentar i ljubavna pjesma, singalong onima koji ne žele šutjeti kad svijet gori, ali se nadaju da ih netko ipak voli zbog toga, a ne unatoč tome.

Ideja se prirodno prelila i u videospot u režiji Doringa, koji tematizira intervjue, medijski tretman i zakulisne kadrove nastupanja, ali I neglamuroznu svakodnevicu glazbenika. Dobili smo „meta“ portret kantautora koji je istovremeno na sceni i izvan nje.

„Neispravni vokalist“ još je jedan podsjetnik da Mile Kekin i dalje najbolje funkcionira kad spaja angažman, humor i emociju i kad iz „teških tema“ ispadne, sasvim neočekivano, ljubavna pjesma.

Pjesmu je producirao Mark Mrakovčić, wunderkind alternativne glazbene scene, Kekinov član benda I ujedno producent njegovog drugog studijskog albuma “Nježno đonom”.

„Neispravni vokalist“ ujedno je i najava novog studijskog albuma Mile Kekina planiranog za jesen 2026. godine. Bit će to album koji dolazi nakon njegova zadnjeg, drugog samostalnog izdanja „Nježno đonom“, a već novi  singl sugerira korak prema još čvršćem, angažiranijem i zvučno prepoznatljivom opusu. Ako je „Nježno đonom“ bio osoban i introspektivan korak, novi materijal nagovještava povratak vokalistu koji ne zna i ne želi šutjeti.

Bruhuuhu objavljuje novu pjesmu koja je popraćena video spotom. Pjesma naziva “Zahmetila” je prvi singl sa predstojećeg albuma koji će biti objavljen za izdavačku kuću Multimedija Music.

U pjesmi gostuje gitarski virtuoz Mejdi Sulejmani, koji je ovaj put iskazao svoje umijeće svirajući Oud i na taj način unio orijentalni zvuk u pjesmu. 

Pjesma je snimljena u Space Echo (recording studio) u Sarajevu, dok su mix i master urađeni u zagrebačkom studiju Šišmiš. Mix i master je realizovao Zoran Švigir Švigi sa kojim grupa već uspješno surađuje. 

U spotu se izuzev ekipe benda i Mejdija pojavljuju članice i članovi baletnog ansambla Ars centra Zenica, a koreografiju je osmislio Kevin G. Dirckson. 

Bruhuuhu je muzički sastav iz Zenice (Bosna i Hercegovina), osnovan krajem 2018. godine. Njihov prepoznatljiv zvuk nastaje kao fuzija rocka, industriala, elektronike i etno elemenata, kroz koju bend gradi snažan, autentičan i teško uporediv muzički identitet.

Do sada su objavili jedan album u saradnji s muzičkom produkcijom Javnog servisa Bosne i Hercegovine (BHRT), kao i više samostalnih singlova.

Tekstovi benda su izrazito društveno angažirani. Bave se odnosom pojedinca prema sebi i zajednici, problemima identiteta, pritiska sistema i položaja čovjeka u savremenom društvu.

Industrijsko naslijeđe Zenice snažno je utkano u estetiku benda, kako kroz zvuk, tako i kroz atmosferu njihovih kompozicija.

Bruhuuhu koncerti su energični, intenzivni i emotivno nabijeni, a publika ih prepoznaje po sirovoj snazi, nekompromisnom izrazu i jedinstvenoj scenskoj energiji.

Širu pažnju publike i struke bend je privukao 2019. godine, kada je nominovan za nagradu Music Awards Ceremony (MAC) u kategoriji Najbolji novi izvođač.

Bruhuuhu čini pet članova: ritam sekcija (bas gitara, bubnjevi i perkusije), gitare i synthovi koji donose snažnu elektronsku dimenziju, te tri vokala – jedan ženski i dva muška – koji se međusobno nadopunjuju u kreiranju i izvođenju kompleksnih melodijskih linija. Sa beskompromisnim zvukom i jasnom porukom, Bruhuuhu nastavlja pomicati granice muzičkog izraza i ostavljati snažan trag na regionalnoj muzičkoj sceni.

U okviru Koncertne sezone Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu, u utorak, 10. marta 2026. godine, u 19:00 sati u sali MAS (ul. Avdage Šahinagića 14) će biti održan solistički koncert Davora Marausa, istaknutog perkusioniste i profesora udaraljki na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu. 

Kao gosti koncerta će nastupiti Višnja Bakalar (klavir) i Dario Kos (udaraljke).

Program: A. Gerassimez, D. Maraus, E. Séjourné, P. Smadbeck, N. J. Živković 

Ulaz je slobodan.

Davor Maraus (r. Sarajevo, 1979), udaraljke. Srednjoškolsko obrazovanje završava 1998. godine u klasi prof. Desanke Jovanović. S obzirom na to da u tada na sarajevskoj Muzičkoj akademiji nije postojao Odsjek za udaraljke, školovanje nastavlja 2000. godine u Štokholmu, zahvaljujući saradnji Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu i Kraljevske muzičke akademije iz Štokholma. Diplomirao je sa najvišom ocjenom u klasi prof. Joakima Anterota, a postdiplomski studij završava 2008. godine. Od 2003. do 2012. predavao je u Srednjoj muzičkoj školi Sarajevo, a od 2014. je u zvanju vanrednog profesora za stručno-umjetničku oblast Udaraljke, na Odsjeku za klavir, udaraljke, harfu i srodne instrumente na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu. Nastupao je u Francuskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Austriji, Švedskoj, Rumuniji, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. Od osnivanja je član SONEMUS ansambla za savremenu umjetničku muziku, a redovno sarađuje i sa Sarajevskom filharmonijom. 

Više informacija: www.mas.unsa.ba. 

Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine predstavlja izložbu posvećenu stvaralaštvu Ljubomira Perčinlića, jednog od ključnih aktera bosanskohercegovačke apstraktne umjetnosti druge polovine 20. stoljeća.

Postav obuhvata radove iz različitih faza njegova opusa – od ranih interpretacija bosanskog pejzaža do radikalno reduciranih, gotovo monohromnih kompozicija. Kroz proces sažimanja forme i svođenja motiva na plohe i tonove bijele, sive i plavičaste, Perčinlić je razvijao slikarstvo u kojem konkretan prizor ustupa mjesto ideji, znaku i strukturi slike.

“Umjetnička pojava Ljubomira Perčinlića na bosanskohercegovačkoj likovnoj ostat će zabilježena po svom značaju i  jedinstvenosti. Umjetnik je to koji je svoj stil temeljio na suvremenim tokovima apstraktne umjetnosti, istražujući uvijek i prije svega osobne afinitete i preferencije, a tek onda pronalazeći bliskost među uzorima, autoritetima i suvremenicima. Njegova umjetnost promatrana kroz internacionalne okvire dolazi sa izvjesnim zakašnjenjem i nije utemeljena na autorskoj inovativnosti, ali čini veliki iskorak u procesu osuvremenjivanja ne samo bosanskohercegovačke umjetničke scene nego i čitavog kulturnog prostora. Riječ je o umjetniku koji je zahvaljujući svojoj hrabrosti i dosljednosti rušio tradicionalne umjetničke svjetonazore i otvarao mogućnosti drugačijeg promatranja. Gotovo magnetski je privlačio suvremenike koji su umjetnosti pristupali otvorenog uma. Po svome likovnom izrazu malo je autora bliskih njemu, ali ih je povezivala zajednička težnja ka istraživanju novog i stvaranju drugačijeg u svrhu unapređenja postojećeg.  Umjetnički doprinos Ljubomira Perčinlića treba sagledavati kroz stvaralački opus, društveni angažman na polju afirmacije suvremenih tendencija u kulturi, te djelovanje na izgradnji umjetničke scene kroz svoj pedagoški rad.” (Ivana Udovičić, iz predgovora izložbe)

Biografija

Ljubomir Perčinlić (Zenica, 1939 – Zagreb, 7. rujna 1998) diplomirao je slikarstvo 1966. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu. Nakon studija vraća se u Zenicu, gdje radi kao profesor likovnog odgoja u gimnaziji. Od 1975. godine predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Godine 1992. seli u Zagreb, gdje ostaje do kraja života.

Već početkom šezdesetih godina započinje proces redukcije i sinteze likovnog izraza. Polazeći od pejzaža, postupno svodi prikaz na geometrizirane forme i suptilne varijacije svijetlih tonova, udaljavajući se od deskriptivnosti prema apstraktnoj strukturi slike.

U periodu od 1960. do 1998. godine realizirao je 60 samostalnih izložbi i sudjelovao na oko 200 značajnih grupnih izložbi širom Europe.

Historijski muzej Bosne i Hercegovine i Međunarodna galerija portreta Tuzla će povodom 8. marta predstaviti izložbu Naša žena. Izložba je prvi put predstavljena u Sarajevu, 31. oktobra 2025.  godine, povodom obilježavanja 25. godišnjice od donošenja rezolucija VS UN-a 1325. Izložba istražuje prisutnost, djelovanje i naslijeđe žena u Bosna i Hercegovina kroz dva ključna poslijeratna perioda – nakon 1945. i 1995. godine. U fokusu postavke nalazi se žensko iskustvo kao prostor društvenih promjena, političkih isključenja i različitih oblika otpora.

Publika će kroz izložbu moći pratiti dva različita modela ženskog angažmana u Bosni i Hercegovini. Prvi segment posvećen je periodu nakon 1945. godine, kada žene postaju ključne akterke poslijeratne obnove i izgradnje socijalističkog društva, naročito kroz djelovanje organizacije Antifašistički front žena. Kroz arhivske fotografije, dokumente i lična svjedočanstva otkriva se kako je institucionalno promovirana ravnopravnost otvarala prostor za obrazovanje, zapošljavanje i političko učešće žena, ali i kako su paralelno opstajale nevidljive forme rada i neravnomjerne raspodjele moći. Drugi segment fokusira se na period nakon 1995. godine, kada se ženski angažman oblikuje iz neposredne potrebe za obnovom zajednica, brigom, solidarnošću i borbom za pravdu. Umjesto državom vođene emancipacije, u središte dolazi građanski i mirovni aktivizam koji nastaje „odozdo“, često u saradnji s međunarodnim organizacijama, redefinirajući prostor političkog djelovanja žena u savremenom društvu Bosne i Hercegovine.

Izložba Naša žena u Tuzli dobija dodatnu slojevitost jer se tokom istraživanja pokazalo da je upravo ovaj grad dinamično tlo na kojem su se prelamale ključne historijske promjene 20. stoljeća. U regiji istočne Bosne i Tuzle jasno su se osjetile posljedice i Drugog svjetskog rata i rata 1990-ih, ali i procesi industrijalizacije, radničkog organizovanja, raseljavanja i poslijeratne obnove. Tuzla je istovremeno bila prostor snažne antifašističke tradicije, razvoja ženskog rada u industriji i obrazovanju, ali i grad u kojem su nakon 1995. godine nastajale i djelovale brojne ženske i mirovne inicijative. Tokom pripreme izložbe uspostavljen je kontakt s nizom lokalnih organizacija i žena čija su iskustva, arhive i sjećanja doprinijeli razumijevanju specifičnog konteksta ovog prostora. Stoga izložba u Tuzli nije tek prenošenje postavke u novi prostor, već dijalog s lokalnom historijom – priznanje činjenice da su žene ovog grada i regije bile i ostale nositeljice društvenih promjena, često u okolnostima koje su zahtijevale istovremeno političku hrabrost, socijalnu odgovornost i etičku dosljednost.

Otvaranje izložbe uz kustosko vođenje: 14 sati

Mjesto:  Atelje “Ismet Mujezinović”, ulica Klosterska 19

Izložba je dio projekta Women of Bosnia and Herzegovina – Connecting Past and Present, kojeg realizira Historijski muzej BiH, čije sprovođenje je omogućeno kroz projekat “Žene vode na putu mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini” koji se implementira uz podršku Fonda za izgradnju mira generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (PBF) u partnerstvu sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH. Projekat implementiraju Ujedinjene nacije u BiH, a zajednički ga provode UN Women, Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i Populacijski fond Ujedinjenih nacija (UNFPA).

Povodom 1. Marta, Dana nezavisno Bosne i Hercegovine, neformalna grupa aktivistkinja i aktivista čestita dan kad s ponosom ističemo vrijednosti slobode, suvereniteta i ravnopravnosti svih njenih građana_ki. Tim povodom podsjećamo da ravnopravnost bez sigurnosti ne postoji, a sigurnost žena je osnovni pokazatelj vrijednosti ljudskih prava. Tim povodom Vas pozivamo da nam se pridružite 8. marta 2026, s početkom u 12:00 sati na Trgu Prvog korpusa Armije RBiH (park preko puta Doma sindikata) na protestnom maršu pod sloganom: „Sigurnost žena je javna obaveza. Država koja se ne miješa odobrava nasilje.“

Povod Osmomartovskog marša je kontinuirano i rasprostranjeno rodno zasnovano nasilje nad ženama i djevojčicama u Bosni i Hercegovini, kao i činjenica da institucionalna zaštita i dalje dolazi kasno, izostaje ili ostaje neujednačena, uprkos unaprijeđenim zakonskim rješenjima.

Tokom 2025. godine u Federaciji Bosne i Hercegovine usvojene su izmjene Krivičnog zakona kojima je rodno zasnovano ubistvo žene, femicid, prvi put posebno prepoznato kao teže krivično djelo. Usvojen je i Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama. Ovi zakoni predstavljaju rezultat dugogodišnjeg rada ženskih nevladinih organizacija i važan su iskorak u pravnom priznavanju specifične prirode rodno zasnovanog nasilja nad ženama. Međutim, napredak u zakonodavstvu nije ispraćen dosljednom i efikasnom primjenom, kao ni neophodnim podzakonskim aktima.

Femicidi počinjeni u Bosni i Hercegovini potvrđuju da je rodno zasnovano nasilje nad ženama u većini prethodno prijavljivano i da su postojali jasni faktori rizika. Ključno pitanje, stoga, nije samo individualna krivična odgovornost počinitelja, nego i institucionalna odgovornost za nepostupanje, kašnjenje i izostanak preventivnog djelovanja. Prijava rodno zasnovanog nasilja mora pokrenuti mehanizme zaštite, a ne predstavljati trenutak u kojem se rizik po život žena dodatno povećava.Takav pristup proizvodi kulturu nekažnjivosti i održava neravnopravne odnose moći. Rodno zasnovanom nasilju nad ženama posebno su izložene žene koje se suočavaju sa višestrukim oblicima diskriminacije, uključujući žene sa invaliditetom, Romkinje, žene koje žive u ruralnim sredinama, samohrane majke i LBTIQ žene, i brojne druge kojima je pristup zaštiti i podršci dodatno otežan.

Sigurnost žena nije pitanje individualne odgovornosti niti privatne sfere, nego obaveza države i osnovni preduslov za ostvarivanje ljudskih prava i društvene ravnopravnosti. Institucije su dužne da djeluju pravovremeno, efikasno i koordinisano, da osiguraju dugoročno finansiranje sigurnih kuća i servisa podrške, te da uspostave sisteme podrške, prevencije, ali i odgovornosti za svaki propust u zaštiti.

Osmomartovski marš je politički zahtjev za društvo u kojem životi žena nisu prepušteni sporosti sistema. Pozivaju se građanke i građani da dođu i podrže Osmomartovski marš i time doprinesu jasnoj i nedvosmislenoj poruci da je rodno zasnovano nasilje nad ženama pitanje javne odgovornosti i društvene pravde.

Osmomartovski marš je mirni protest, održava se u Sarajevu, s početkom u 12:00 sati. Mjesto okupljanja je Trg Prvog korpusa Armije RBiH – park preko puta Doma sindikata.

“Opsađen(i)” je naziv fotografske izložbe, koja je postavljena na izlogu sarajevske knjižare Buybook upovodu 30-te obljetnice zvaničnog okončanja opsade Sarajeva (29.02.1996.). Ova iznimna minimalistička izložba, predstavlja tri istaknuta bosanskohercegovačka fotografa Kemala Hadžića, Dejana Vekića i Andreja Ðerkovića, koji su ostavili višedesetljetni trag na sarajevskoj i međunarodnoj fotografskoj sceni. Autori su dugogodišnji članovi Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Bosne i Hercegovine (ULUPUBIH), te su dobitnici više značajnih nacionalnih i internacionalnih nagrada za svoj rad. 

Naziv postavke “Opsađen(i)” se odnosi kako kolektivno, tako i pojedinačno, na grad koji je bio u opsadi, kao i na njegove stanovnike u tom periodu. To višeslojno značenje pokriva individualno/kolektivno shvatanje (pre)življenog perioda opsade grada. Slikovno, postavka se odnosi na betonske blokove koji su služili kao obrambena protusnajperska barijera u opsađenom gradu i koji su naspram fizičkih prvih crta obrane, bili crta međuodnosa između života i smrti. Ova postavka je također, svojevrsna protuteža dehumaniziranju ratne stvarnosti koje je na snazi u suvremenom čitanju perioda opsade osoba koje nisu bile aktivni učesnici istog, pa je stoga, nakon tri desetljeća prijeko potrebno faktografski i likovno vratiti stvari na polaznu točku i to od strane onih koji su didaktički i humanistički dokumentovali strategiju preživljavanja.

Ove tri fotografije minimalistički prikazuju intimnu viziju nepojmljive ratne realnosti Hadžića, Vekića i Ðerkovića i “umjetničku praksu u takvim okolnostima, koju je sarajevski filozof Fehim Hadžimuhamedović definirao kao ‘kulturu u postajanju’ – generiranje etičkih vrijednosti pred totalnim socio-kulturnim kolapsom”*, koji se evo, ponavlja i nakon tri decenije.

* Branka Vujanović, Photography as Cultural Symptomatology within a Post-Yugoslav Condition: The Case of Sarajevo (Art – Ethics – Education, Brill, 2020)

“Stajali smo nasred ulice, zaklonjeni od snajperske paljbe beton­skim blokom na kojem je sprejom bilo napisano “PINK FLOYD” – jasna aluzija na mračnu pjesmu, koja kaže …all in all, you are just another brick in the wall… – i plakali. Ljudi su prolazili pored nas i ne obazirući se, jer u Sarajevu nije bilo ništa neobično vidjeti odrasle ljude kako, usred bijela dana, bez ikakvog zazora, gorko plaču na ulici.”

Dario Džamonja

Dejan Vekić rođen 1971. godine u Sarajevu. Završio Školu Primijenjenih umjetnosti u Sarajevu 1989.godine, te diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Fotografijom se bavi od 1987.godine. Do početka rata, radio je u foto studio Photo Design, kada je postao članom Državne Komisije za istraživanje ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. Radio je na Oskarom nagrađenom filmu Ničija zemlja, nakon čega se njegova suradnja sa Danisom Tanovićem nastavila i u filmovima L’Enfer (2004), Triage (2008), Cirkus Kolumbija (2009), Bagage (2011), Epizoda u životu berača željeza (2012) i Tigrovi (2013). Kao oficijelni fotograf, bio je angažovan u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine i na projektu Ars Aevi. Živi u Den Haagu.

Kemal Hadžić rođen je u Ključu 1947. godine. Nakon Pedagoške akademije u Banja Luci, stječe zvanje umjetnika Međunarodnog udruženja fotografa. Član je i jedan od osnivača likovne grupe “Zvono” od 1984.godine. Kao fotograf, surađivao je s različitim medijskim i diskografskim kućama, među kojima su Sutjeska film, Jugoton, Diskoton i druge, te je umjetničku karijeru dugu preko pet desetljeća obilježio brojnim samostalnim i grupnim izložbama. Osamdesetih godina, surađivao sa mnogim grafičkim dizajnerima koji su njegove fotografije koristili za postere Sarajevske zime, Olimpijskih igara, sarajevska pozorišta, kataloge, omotnice knjiga i nosače zvuka. Tokom rata uradio je desetine foto eseja, među kojima “Arhipelag Sarajevo“ i “Portret pjesnika“. Živi u Phoenixu.

Andrej Đerković rođen 1971.godine u Sarajevu. Završio Školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu 1989. godine. Radovi mu se nalaze u renomiranim kolekcijama MACBA Museu d'Art Contemporani de Barcelona, Casa della Memoria Milano, Musée d'art moderne et contemporain (MAMCO) Genève, ARS AEVI Sarajevo, Museum for Design Zürich, Nacionalni Muzej Gruzije Tbilisi, Umjetnička Galerija Bosne i Hercegovine, Vijeće Europe Strasbourg, Harald Szeemann Archive / The Getty Research Institute Los Angeles, Narodni Muzej Crne Gore Cetinje, Fototeca de Cuba La Habana, Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Museo de la Solidaridad Salvador Allende (MSSA) Santiago de Chile, Muzej Jugoslavije Beograd, International Olympic Committee (IOC) Lausanne, Memorijalni centar Srebrenica i drugi. Surađivao sa Benetton, agnès b., McCann, Freitag i Swatch. Živi u Ženevi.