Autor: urednik

U okviru Koncertne sezone Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu, u utorak, 10. marta 2026. godine, u 19:00 sati u sali MAS (ul. Avdage Šahinagića 14) će biti održan solistički koncert Davora Marausa, istaknutog perkusioniste i profesora udaraljki na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu. 

Kao gosti koncerta će nastupiti Višnja Bakalar (klavir) i Dario Kos (udaraljke).

Program: A. Gerassimez, D. Maraus, E. Séjourné, P. Smadbeck, N. J. Živković 

Ulaz je slobodan.

Davor Maraus (r. Sarajevo, 1979), udaraljke. Srednjoškolsko obrazovanje završava 1998. godine u klasi prof. Desanke Jovanović. S obzirom na to da u tada na sarajevskoj Muzičkoj akademiji nije postojao Odsjek za udaraljke, školovanje nastavlja 2000. godine u Štokholmu, zahvaljujući saradnji Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu i Kraljevske muzičke akademije iz Štokholma. Diplomirao je sa najvišom ocjenom u klasi prof. Joakima Anterota, a postdiplomski studij završava 2008. godine. Od 2003. do 2012. predavao je u Srednjoj muzičkoj školi Sarajevo, a od 2014. je u zvanju vanrednog profesora za stručno-umjetničku oblast Udaraljke, na Odsjeku za klavir, udaraljke, harfu i srodne instrumente na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu. Nastupao je u Francuskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Austriji, Švedskoj, Rumuniji, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. Od osnivanja je član SONEMUS ansambla za savremenu umjetničku muziku, a redovno sarađuje i sa Sarajevskom filharmonijom. 

Više informacija: www.mas.unsa.ba. 

Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine predstavlja izložbu posvećenu stvaralaštvu Ljubomira Perčinlića, jednog od ključnih aktera bosanskohercegovačke apstraktne umjetnosti druge polovine 20. stoljeća.

Postav obuhvata radove iz različitih faza njegova opusa – od ranih interpretacija bosanskog pejzaža do radikalno reduciranih, gotovo monohromnih kompozicija. Kroz proces sažimanja forme i svođenja motiva na plohe i tonove bijele, sive i plavičaste, Perčinlić je razvijao slikarstvo u kojem konkretan prizor ustupa mjesto ideji, znaku i strukturi slike.

“Umjetnička pojava Ljubomira Perčinlića na bosanskohercegovačkoj likovnoj ostat će zabilježena po svom značaju i  jedinstvenosti. Umjetnik je to koji je svoj stil temeljio na suvremenim tokovima apstraktne umjetnosti, istražujući uvijek i prije svega osobne afinitete i preferencije, a tek onda pronalazeći bliskost među uzorima, autoritetima i suvremenicima. Njegova umjetnost promatrana kroz internacionalne okvire dolazi sa izvjesnim zakašnjenjem i nije utemeljena na autorskoj inovativnosti, ali čini veliki iskorak u procesu osuvremenjivanja ne samo bosanskohercegovačke umjetničke scene nego i čitavog kulturnog prostora. Riječ je o umjetniku koji je zahvaljujući svojoj hrabrosti i dosljednosti rušio tradicionalne umjetničke svjetonazore i otvarao mogućnosti drugačijeg promatranja. Gotovo magnetski je privlačio suvremenike koji su umjetnosti pristupali otvorenog uma. Po svome likovnom izrazu malo je autora bliskih njemu, ali ih je povezivala zajednička težnja ka istraživanju novog i stvaranju drugačijeg u svrhu unapređenja postojećeg.  Umjetnički doprinos Ljubomira Perčinlića treba sagledavati kroz stvaralački opus, društveni angažman na polju afirmacije suvremenih tendencija u kulturi, te djelovanje na izgradnji umjetničke scene kroz svoj pedagoški rad.” (Ivana Udovičić, iz predgovora izložbe)

Biografija

Ljubomir Perčinlić (Zenica, 1939 – Zagreb, 7. rujna 1998) diplomirao je slikarstvo 1966. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu. Nakon studija vraća se u Zenicu, gdje radi kao profesor likovnog odgoja u gimnaziji. Od 1975. godine predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Godine 1992. seli u Zagreb, gdje ostaje do kraja života.

Već početkom šezdesetih godina započinje proces redukcije i sinteze likovnog izraza. Polazeći od pejzaža, postupno svodi prikaz na geometrizirane forme i suptilne varijacije svijetlih tonova, udaljavajući se od deskriptivnosti prema apstraktnoj strukturi slike.

U periodu od 1960. do 1998. godine realizirao je 60 samostalnih izložbi i sudjelovao na oko 200 značajnih grupnih izložbi širom Europe.

Historijski muzej Bosne i Hercegovine i Međunarodna galerija portreta Tuzla će povodom 8. marta predstaviti izložbu Naša žena. Izložba je prvi put predstavljena u Sarajevu, 31. oktobra 2025.  godine, povodom obilježavanja 25. godišnjice od donošenja rezolucija VS UN-a 1325. Izložba istražuje prisutnost, djelovanje i naslijeđe žena u Bosna i Hercegovina kroz dva ključna poslijeratna perioda – nakon 1945. i 1995. godine. U fokusu postavke nalazi se žensko iskustvo kao prostor društvenih promjena, političkih isključenja i različitih oblika otpora.

Publika će kroz izložbu moći pratiti dva različita modela ženskog angažmana u Bosni i Hercegovini. Prvi segment posvećen je periodu nakon 1945. godine, kada žene postaju ključne akterke poslijeratne obnove i izgradnje socijalističkog društva, naročito kroz djelovanje organizacije Antifašistički front žena. Kroz arhivske fotografije, dokumente i lična svjedočanstva otkriva se kako je institucionalno promovirana ravnopravnost otvarala prostor za obrazovanje, zapošljavanje i političko učešće žena, ali i kako su paralelno opstajale nevidljive forme rada i neravnomjerne raspodjele moći. Drugi segment fokusira se na period nakon 1995. godine, kada se ženski angažman oblikuje iz neposredne potrebe za obnovom zajednica, brigom, solidarnošću i borbom za pravdu. Umjesto državom vođene emancipacije, u središte dolazi građanski i mirovni aktivizam koji nastaje „odozdo“, često u saradnji s međunarodnim organizacijama, redefinirajući prostor političkog djelovanja žena u savremenom društvu Bosne i Hercegovine.

Izložba Naša žena u Tuzli dobija dodatnu slojevitost jer se tokom istraživanja pokazalo da je upravo ovaj grad dinamično tlo na kojem su se prelamale ključne historijske promjene 20. stoljeća. U regiji istočne Bosne i Tuzle jasno su se osjetile posljedice i Drugog svjetskog rata i rata 1990-ih, ali i procesi industrijalizacije, radničkog organizovanja, raseljavanja i poslijeratne obnove. Tuzla je istovremeno bila prostor snažne antifašističke tradicije, razvoja ženskog rada u industriji i obrazovanju, ali i grad u kojem su nakon 1995. godine nastajale i djelovale brojne ženske i mirovne inicijative. Tokom pripreme izložbe uspostavljen je kontakt s nizom lokalnih organizacija i žena čija su iskustva, arhive i sjećanja doprinijeli razumijevanju specifičnog konteksta ovog prostora. Stoga izložba u Tuzli nije tek prenošenje postavke u novi prostor, već dijalog s lokalnom historijom – priznanje činjenice da su žene ovog grada i regije bile i ostale nositeljice društvenih promjena, često u okolnostima koje su zahtijevale istovremeno političku hrabrost, socijalnu odgovornost i etičku dosljednost.

Otvaranje izložbe uz kustosko vođenje: 14 sati

Mjesto:  Atelje “Ismet Mujezinović”, ulica Klosterska 19

Izložba je dio projekta Women of Bosnia and Herzegovina – Connecting Past and Present, kojeg realizira Historijski muzej BiH, čije sprovođenje je omogućeno kroz projekat “Žene vode na putu mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini” koji se implementira uz podršku Fonda za izgradnju mira generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (PBF) u partnerstvu sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH. Projekat implementiraju Ujedinjene nacije u BiH, a zajednički ga provode UN Women, Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i Populacijski fond Ujedinjenih nacija (UNFPA).

Povodom 1. Marta, Dana nezavisno Bosne i Hercegovine, neformalna grupa aktivistkinja i aktivista čestita dan kad s ponosom ističemo vrijednosti slobode, suvereniteta i ravnopravnosti svih njenih građana_ki. Tim povodom podsjećamo da ravnopravnost bez sigurnosti ne postoji, a sigurnost žena je osnovni pokazatelj vrijednosti ljudskih prava. Tim povodom Vas pozivamo da nam se pridružite 8. marta 2026, s početkom u 12:00 sati na Trgu Prvog korpusa Armije RBiH (park preko puta Doma sindikata) na protestnom maršu pod sloganom: „Sigurnost žena je javna obaveza. Država koja se ne miješa odobrava nasilje.“

Povod Osmomartovskog marša je kontinuirano i rasprostranjeno rodno zasnovano nasilje nad ženama i djevojčicama u Bosni i Hercegovini, kao i činjenica da institucionalna zaštita i dalje dolazi kasno, izostaje ili ostaje neujednačena, uprkos unaprijeđenim zakonskim rješenjima.

Tokom 2025. godine u Federaciji Bosne i Hercegovine usvojene su izmjene Krivičnog zakona kojima je rodno zasnovano ubistvo žene, femicid, prvi put posebno prepoznato kao teže krivično djelo. Usvojen je i Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama. Ovi zakoni predstavljaju rezultat dugogodišnjeg rada ženskih nevladinih organizacija i važan su iskorak u pravnom priznavanju specifične prirode rodno zasnovanog nasilja nad ženama. Međutim, napredak u zakonodavstvu nije ispraćen dosljednom i efikasnom primjenom, kao ni neophodnim podzakonskim aktima.

Femicidi počinjeni u Bosni i Hercegovini potvrđuju da je rodno zasnovano nasilje nad ženama u većini prethodno prijavljivano i da su postojali jasni faktori rizika. Ključno pitanje, stoga, nije samo individualna krivična odgovornost počinitelja, nego i institucionalna odgovornost za nepostupanje, kašnjenje i izostanak preventivnog djelovanja. Prijava rodno zasnovanog nasilja mora pokrenuti mehanizme zaštite, a ne predstavljati trenutak u kojem se rizik po život žena dodatno povećava.Takav pristup proizvodi kulturu nekažnjivosti i održava neravnopravne odnose moći. Rodno zasnovanom nasilju nad ženama posebno su izložene žene koje se suočavaju sa višestrukim oblicima diskriminacije, uključujući žene sa invaliditetom, Romkinje, žene koje žive u ruralnim sredinama, samohrane majke i LBTIQ žene, i brojne druge kojima je pristup zaštiti i podršci dodatno otežan.

Sigurnost žena nije pitanje individualne odgovornosti niti privatne sfere, nego obaveza države i osnovni preduslov za ostvarivanje ljudskih prava i društvene ravnopravnosti. Institucije su dužne da djeluju pravovremeno, efikasno i koordinisano, da osiguraju dugoročno finansiranje sigurnih kuća i servisa podrške, te da uspostave sisteme podrške, prevencije, ali i odgovornosti za svaki propust u zaštiti.

Osmomartovski marš je politički zahtjev za društvo u kojem životi žena nisu prepušteni sporosti sistema. Pozivaju se građanke i građani da dođu i podrže Osmomartovski marš i time doprinesu jasnoj i nedvosmislenoj poruci da je rodno zasnovano nasilje nad ženama pitanje javne odgovornosti i društvene pravde.

Osmomartovski marš je mirni protest, održava se u Sarajevu, s početkom u 12:00 sati. Mjesto okupljanja je Trg Prvog korpusa Armije RBiH – park preko puta Doma sindikata.

“Opsađen(i)” je naziv fotografske izložbe, koja je postavljena na izlogu sarajevske knjižare Buybook upovodu 30-te obljetnice zvaničnog okončanja opsade Sarajeva (29.02.1996.). Ova iznimna minimalistička izložba, predstavlja tri istaknuta bosanskohercegovačka fotografa Kemala Hadžića, Dejana Vekića i Andreja Ðerkovića, koji su ostavili višedesetljetni trag na sarajevskoj i međunarodnoj fotografskoj sceni. Autori su dugogodišnji članovi Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Bosne i Hercegovine (ULUPUBIH), te su dobitnici više značajnih nacionalnih i internacionalnih nagrada za svoj rad. 

Naziv postavke “Opsađen(i)” se odnosi kako kolektivno, tako i pojedinačno, na grad koji je bio u opsadi, kao i na njegove stanovnike u tom periodu. To višeslojno značenje pokriva individualno/kolektivno shvatanje (pre)življenog perioda opsade grada. Slikovno, postavka se odnosi na betonske blokove koji su služili kao obrambena protusnajperska barijera u opsađenom gradu i koji su naspram fizičkih prvih crta obrane, bili crta međuodnosa između života i smrti. Ova postavka je također, svojevrsna protuteža dehumaniziranju ratne stvarnosti koje je na snazi u suvremenom čitanju perioda opsade osoba koje nisu bile aktivni učesnici istog, pa je stoga, nakon tri desetljeća prijeko potrebno faktografski i likovno vratiti stvari na polaznu točku i to od strane onih koji su didaktički i humanistički dokumentovali strategiju preživljavanja.

Ove tri fotografije minimalistički prikazuju intimnu viziju nepojmljive ratne realnosti Hadžića, Vekića i Ðerkovića i “umjetničku praksu u takvim okolnostima, koju je sarajevski filozof Fehim Hadžimuhamedović definirao kao ‘kulturu u postajanju’ – generiranje etičkih vrijednosti pred totalnim socio-kulturnim kolapsom”*, koji se evo, ponavlja i nakon tri decenije.

* Branka Vujanović, Photography as Cultural Symptomatology within a Post-Yugoslav Condition: The Case of Sarajevo (Art – Ethics – Education, Brill, 2020)

“Stajali smo nasred ulice, zaklonjeni od snajperske paljbe beton­skim blokom na kojem je sprejom bilo napisano “PINK FLOYD” – jasna aluzija na mračnu pjesmu, koja kaže …all in all, you are just another brick in the wall… – i plakali. Ljudi su prolazili pored nas i ne obazirući se, jer u Sarajevu nije bilo ništa neobično vidjeti odrasle ljude kako, usred bijela dana, bez ikakvog zazora, gorko plaču na ulici.”

Dario Džamonja

Dejan Vekić rođen 1971. godine u Sarajevu. Završio Školu Primijenjenih umjetnosti u Sarajevu 1989.godine, te diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Fotografijom se bavi od 1987.godine. Do početka rata, radio je u foto studio Photo Design, kada je postao članom Državne Komisije za istraživanje ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. Radio je na Oskarom nagrađenom filmu Ničija zemlja, nakon čega se njegova suradnja sa Danisom Tanovićem nastavila i u filmovima L’Enfer (2004), Triage (2008), Cirkus Kolumbija (2009), Bagage (2011), Epizoda u životu berača željeza (2012) i Tigrovi (2013). Kao oficijelni fotograf, bio je angažovan u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine i na projektu Ars Aevi. Živi u Den Haagu.

Kemal Hadžić rođen je u Ključu 1947. godine. Nakon Pedagoške akademije u Banja Luci, stječe zvanje umjetnika Međunarodnog udruženja fotografa. Član je i jedan od osnivača likovne grupe “Zvono” od 1984.godine. Kao fotograf, surađivao je s različitim medijskim i diskografskim kućama, među kojima su Sutjeska film, Jugoton, Diskoton i druge, te je umjetničku karijeru dugu preko pet desetljeća obilježio brojnim samostalnim i grupnim izložbama. Osamdesetih godina, surađivao sa mnogim grafičkim dizajnerima koji su njegove fotografije koristili za postere Sarajevske zime, Olimpijskih igara, sarajevska pozorišta, kataloge, omotnice knjiga i nosače zvuka. Tokom rata uradio je desetine foto eseja, među kojima “Arhipelag Sarajevo“ i “Portret pjesnika“. Živi u Phoenixu.

Andrej Đerković rođen 1971.godine u Sarajevu. Završio Školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu 1989. godine. Radovi mu se nalaze u renomiranim kolekcijama MACBA Museu d'Art Contemporani de Barcelona, Casa della Memoria Milano, Musée d'art moderne et contemporain (MAMCO) Genève, ARS AEVI Sarajevo, Museum for Design Zürich, Nacionalni Muzej Gruzije Tbilisi, Umjetnička Galerija Bosne i Hercegovine, Vijeće Europe Strasbourg, Harald Szeemann Archive / The Getty Research Institute Los Angeles, Narodni Muzej Crne Gore Cetinje, Fototeca de Cuba La Habana, Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Museo de la Solidaridad Salvador Allende (MSSA) Santiago de Chile, Muzej Jugoslavije Beograd, International Olympic Committee (IOC) Lausanne, Memorijalni centar Srebrenica i drugi. Surađivao sa Benetton, agnès b., McCann, Freitag i Swatch. Živi u Ženevi.

Sarajevska Grupa Skroz će 03.04. sa početkom u 21:00 sati održati koncert u kultnom sarajevskom klubu Sloga. Prodaja ulaznica počinje u srijedu, 25.02.2026. u 12h i to na prodajnim mjestima: Sarajevo Disk Music Shop, Radićeva 2, biletarnice Plato Skenderija i BKC te oniline na kupikartu.ba

Ovo će biti i prvo živo izvođenje posljednjeg singla S.O.S. a koncertu će prisustvovati gosti koje ćemo naknadno objaviti.

Grupa Skroz nastala je u Sarajevu 1996. godine a čine je Adnan Šaran (vokal, autor, tekstopisac), Dejan Ostojić (bas gitara), Nedžad Mulaomerović (bubnjevi), Elvir Velmar (gitara) i Nino Škiljić (klavijature). Bosanskohercegovačkoj publici prvi put su se predstavili sa pjesmom “Sve sam jači” (1999) a iskorak na regionalno tržište ostvarili su 2005. sa pjesmom “Srušio sam stan”. Do sad su objavili tri albuma – Skroz (Croatia records – 2000), Savršeni Organizam (Menart – 2004) i Regija (Hayat production / Menart – 2008) te četiri samostalna singla – Afganistan(2005), Igraj Bosno(2006), Amerikanac(2011), Raj(2013), Vila(2014), Ego(2015), Oblak(2024), te S.O.S.(2025). Tokom višegodišnjeg djelovanja bilježe veliki broj koncerata širom EX YU prostora te uspješno sarađuju sa prijateljima Dinom Šaranom, Sejom Sexonom, Elvisom J Kurovichem, Edom Maajka, Srđanom Todorovićem i Branislavom Trifunovićem.

Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu sa zadovoljstvom najavljuje koncert koji će u srijedu, 25. februara 2026. godine, u 19:00 u Koncertnoj sali “Cvjetko Rihtman” prirediti violinista Marko Pop Ristov i violončelista Isak Haračić.

Na programu će se naći Sonata za violinu i violončelo Mauricea Ravela i “In the Web”, svita za violinu i violončelo Beate Söderberg Quin. 

Ulaz je slobodan. 

Koncert se održava u okviru koncertne sezone Muzičke akademije UNSA uz podršku ASA Banke, a ujedno i kao dio projekta “Strings of Persistence“ koji ovi muzičari realizuju u saradnji sa AICS Tirana u okviru projekta Culture and Creativity for the Western Balkans, koji finansira Evropska unija s ciljem podsticanje dijaloga na Zapadnom Balkanu kroz jačanje kulturnog i kreativnog sektora radi većeg društveno-ekonomskog uticaja.

Marko Pop Ristov je makedonsko-novozelandski violinista. Rođen i odrastao u Sjevernoj Makedoniji, muzičko obrazovanje započeo je uz državnu stipendiju sa jedanaest godina, a sa šesnaest je dobio punu stipendiju za studij na Scuola di Musica di Fiesole u Firenci. Završio je dodiplomski studij muzike (Bachelor of Music) na Royal College of Music u Londonu, uz stipendiju EU za studente, te master studij kamerne muzike na Guildhall School of Music & Drama. Trenutno pohađa doktorske studije (DMA) na Univerzitetu Waikato na Novom Zelandu, uz punu stipendiju. Dobitnik je brojnih nagrada, uključujući prvu nagradu Performing Australian Music u Londonu, te apsolutnu nagradu na Međunarodnom takmičenju “Giovanni Battista Pergolesi” u Napulju. Redovno nastupa kao solista, kamerni muzičar i orkestarski vođa širom Evrope, Sjedinjenih Američkih Država, Kine, Japana i Novog Zelanda, uključujući nastupe u Barbicanu, na BBC Proms-u i u Queen Elizabeth Hall-u. Kao koncertmajstor No Borders Orchestra učestvovao je u turnejama koje se bave umjetničkom ranjivošću i dijalogom preko granica. Godine 2025. Marko je završio rezidenciju finansiranu sredstvima EU u Oslu, razvijajući multidisciplinarni projekat koji iznova promišlja djelo “Verklärte Nacht“ Arnolda Schönberga u dijalogu sa nijemim filmom Victora Sjöströma iz 1917. godine “A Man There Was”. Osnivač je ansambla Velkro Project, sa dva objavljena albuma, a nedavno je snimao i sa No Borders Orchestra za Deutsche Grammophon i Universal.

Isak Haračić, violončelista. Rođen je u Beogradu i svoje najranije muzičko obrazovanje je stekao u Školi za muzičke talente u Ćupriji (Srbija). Osnovne i master studije je završio 2014. godine na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu u klasi prof. Yevgeny Xaviereffa, a 2013. se usavršavao kod prof. David Gebera i Alexandar Stepansky na Music Academy of the West u Kaliforniji. Imao je priliku da nastupa na različitim festivalima kao što su New York Youth Philharmonic (SAD), Miami Summer Music Festival (SAD), Liandu Music Festival (Kina), Sommerliche Musikakademie (Njemačka), ISA Music Festival (Austrija). Kao član različitih ansambala izvodio je u koncertnim salama poput Konzerthaus u Berlinu, Guildhall u Londonu, New World Symphony Hall u Miamiu, Carnegie Hall u New Yorku, Bunkamura u Tokiju. Njegovi nedavni nastupi kamerne muzike uključuju izvođenje “Verklärte Nacht” Arnolda Schönberga u Oslu, Sonate Fazila Saya na Ljubljana Festivalu, “Metamorphosen” Richarda Straussa u Skoplju i Sonate Camille Saint-Saënsa na Kolarcu u Beogradu. Trenutno obavlja funkciju vođe dionice violončela u orkestru Sarajevske filharmonije i u međunarodnom No Borders Orchestra.

Više informacija: www.mas.unsa.ba

Objavljena je druga epizoda druge sezone KONT Masterclass serijala, u kojoj masterclass predavanje donose Jelisaveta Miletić i Viktor Marković iz kolektiva Njuz.net. Masterclass „Iskustva i uputstvo za korišćenje“ donosi sveobuhvatan uvid u fenomen lažnih vijesti, od historijskih korijena i osnovnih kategorija, do savremenih oblika i načina na koje se šire u digitalnom okruženju. Kroz analizu globalnih primjera, uključujući i slučaj povezan s Donaldom Trumpom i tzv. „makedonskim farmama lažnih vijesti“, predavanje problematizira uticaj dezinformacija na javni diskurs i povjerenje publike.

„Kroz KONT Masterclass želimo otvoriti prostor za autore i teme koji pomažu publici da bolje razumije savremeni medijski i društveni kontekst. Predavanje kolektiva Njuz.net pokazuje koliko su kritičko razmišljanje, medijska pismenost i jasno razlikovanje informacije od manipulacije važni za zdravi javni diskurs“, istakli su iz Fondacije Ekipa koja stoji iza projekta Kont Masterclass.

Poseban segment nove epizode posvećen je nastanku i razvoju Njuz.net-a, jednom od najprepoznatljivijih satiričnih medija u regiji. Autori govore o tome kako funkcioniše satira u digitalnom dobu, kako se gradi prepoznatljiv medijski brend te kako je Njuz.net izrastao iz entuzijastičnog projekta bez sponzora u održiv medijski model zasnovan na kreativnosti, povjerenju publike i raznovrsnim izvorima prihoda.

U okviru masterclassa predstavljena su i konkretna iskustva prilagođavanja promjenama u navikama publike, algoritmima i platformama. Od viralnih tekstova i štampanog izdanja, preko televizijskih formata i saradnje na emisiji „24 minuta sa Zoranom Kesićem“, do podcasta, YouTube kanala i Patreon zajednice. Predavanje nudi praktične uvide u praćenje trendova i razvoj novih formata, uz jasnu poruku da je dugoročni uspjeh u medijima moguć samo kroz spremnost na prilagođavanje, ali bez odustajanja od vlastitog identiteta.

KONT Masterclass i u svojoj drugoj sezoni ostaje besplatan i dostupan široj javnosti, s ciljem afirmacije kredibilnog znanja i jačanja kvalitetnog javnog diskursa kroz sadržaje koji nude kontekst, iskustvo i argument.

Drugu sezonu KONT Masterclass serijala realizira Fondacija Ekipa iz Sarajeva neprofitna je organizacija posvećena razvoju edukativnih, kulturnih i društveno angažiranih projekata koji doprinose jačanju kritičkog mišljenja i kulture dijaloga. Kroz KONT Masterclass serijal, Fondacija Ekipa nastoji dati prostor stručnjacima i temama koje rijetko nalaze svoje mjesto u dominantnom medijskom narativu, vjerujući da je dostupno, kvalitetno znanje jedan od ključnih preduslova za razvoj zdravog i informisanog društva.

izložbom fotografija „United Colours of Olympic City“ autora Adnana Linge, u ponedjeljak 16. februara zvanično će biti zatvoren festival Sarajevo Olympic Week 2026. Izložba spaja originalne olimpijske uniforme, baklje i predmete sa sirovom ljepotom planina i grada, te pokazuje da olimpizam u Sarajevu nije samo sjećanje na 1984. godinu, već živa materija koja spaja generacije i koju možemo osjetiti i ponovo proživjeti.

Sarajevo Olympic Week 2026, festival mladih posvećen promociji sporta, kulture i olimpijskih vrijednosti, održava se od 6. do 15. februara na šest lokacija u Sarajevu i na Bjelašnici. Inspirisan bogatim olimpijskim naslijeđem grada i povezujući ga s budućnošću olimpijskog pokreta, festival je predstavio desetodnevni program koji je obuhvatio susrete s vrhunskim sportskim imenima, edukativne i kulturne sadržaje, muzičke programe na planini, umjetničku izložbu, eSports program, filmske projekcije, panel diskusije te masovne i inkluzivne sportske aktivnosti, s ciljem da olimpijski duh Sarajeva učini živim, savremenim i dostupnim svim generacijama.

Ovom prilikom, zadovoljstvo nam je pozvati vas na:

Zvanično zatvaranje Sarajevo Olympic Week 2026 i

prezentaciju izložbe „United Colours of Olympic City“

u ponedjeljak, 16. februara 2026. u 18 sati

Kawa Specialty Coffee Bar (Dženetića čikma 16)

Prisutnim novinarkama i novinarima obratit će se:

• Din Pehlivanović, predsjednik organizacionog odbora Sarajevo Olympic Week