Autor: urednik

Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu sa zadovoljstvom najavljuje gostovanje kontraaltistice Judit Rajk i pijaniste Lászla Borbélyja, umjetnika internacionalnog renomea čija su imena već dugi niz godina sinonim za izvođačku izvrsnost na mađarskoj sceni umjetničke muzike. Ovaj duo, koji zajedno nastupa preko 15 godina izvodeći bogat repertoar vokalno-instrumentalnih djela u rasponu od ranog 19. stoljeća do opusa kompozitora 21. stoljeća, nastupit će 12. juna 2025. godine u Koncertnoj sali “Cvjetko Rihtman” u 19:00 u okviru 18. Majskih muzičkih svečanosti kada će sarajevskoj publici predstaviti kompoziciju “Nursery (with a Shout)” mađarskog kompozitora Marcella Dargaya nastalo kao savremeno umjetničko i društveno čitanje ciklusa “Dječija soba” Modesta Musorgskog. 

Ciklus pjesama “Dječija soba (sa povikom)” [Nursery (with a Shout)] mađarskog kompozitora Marcella Dargaya (r. 1980) nastalo je 2022. godine na inicijativu Judit Rajk, s ciljem stvaranja djela koje bi se dijaloški nadovezivalo na originalnu zbirku, a posvećeno je upravo ovim izvođačima. 

 “Djelo Modesta Musorgskog sam poznavao samo površno, ali sam nakon detaljnog proučavanja ciklusa, temeljnog upoznavanja s njegovim nastankom i preslušavanja brojnih interpretacija i snimaka, odlučio da komponujem djelo koje bi se moglo izvoditi kao umetnuti ‘intermezzo’, uklopljen između pjesama iz originalnog ciklusa ‘Dječija soba’. Tematske okosnice pjesama Musorgskog – dječije strepnje, isprepletenost igre i stvarnosti, odnos djeteta u razvoju prema vanjskom svijetu – navele su me da se kroz tekstualni sloj novih pjesmama osvrnem na transcendentne priče i vlastita iskustva globalnih događaja iz perioda 2020–2022. godine. U tome mi je pomogla harfistica Anastasia Razvalyayeva koja je u skladu s mojim smjernicama prikupila citate i sjećanja ruskih i ukrajinskih majki iz vremena pandemije Covid-19 i prvih mjeseci rusko-ukrajinskog rata koji je izbio u februaru 2022. godine. Na temelju tih predložaka sam dramaturški oblikovao i obradio tekstove novog ciklusa pjesama, u koji sam integrisao i nekoliko stihova iz originalnog ciklusa ‘Dječija soba’. Za razliku od fragmentarne, kaleidoskopske forme pjesama Modesta Musorgskog, struktura novog ciklusa je linearna i narativna. U kompozicionom procesu sam nastojao naglasiti estetiku ‘radikalne muzičke proze’ koju je razvio Musorgski”. – Marcell Dargay 

Specifičnost ciklusa “Dječija soba (s povikom)” ogleda se u isprepletenosti i interakciji dvije paralelne serije pjesama i narativa. Pjesme Musorgskog donose dječiju perspektivu, dok u Dargayjevim pripovijeda majka – odrasla verzija djeteta iz pjesama Musorgskog, sada u ulozi roditelja – koja posmatra vlastito dijete. Vokalnu dionicu prati muzičar koji svira preparirani klavir i toy piano uz upotrebu melodike, muzičke kutije i metronoma, okružujući se “muzičkim arsenalom” igračaka koje kontrapunktiraju, komplementiraju, dopunjuju, tumače, pobijaju i naglašavaju značenja tekstualnog sloja pjesama.

 U prvoj sedmici jula, od 2. do 5, održa će se Međunarodni festival književnosti Bookstan – jubilarni, 10. po redu. Tema ovogodišnjeg izdanja festivala je Deto(nacija) i Booktan će tom prilikom ugostiti renomirane književnike, izdavače, prevodioce i druge stručnjake iz oblasti književnosti iz gotovo 15 zemalja.

„Detonacija“ je jedna od onih riječi koje nas podsjećaju da, kada se stvarnost kakvu poznajemo razara, netaknutim ostaju riječi da je opišu, da joj svjedoče. Čak i u očitoj odsutnosti smisla, prisutne su riječi koje bi o tome mogle govoriti. Pjesma vijetnamsko-američkog autora Oceana Vuonga, naslovljena „DETO(NACIJA)“, nam ove godine, povodom jubilarnog desetog izdanja Međunarodnog festivala književnosti Bookstan, služi kao nadahnuće i motiv za traganjem „umjetnog“ korijena riječi pa, ovako raščlanjena, „deto-nacija“ ohrabruje da u njoj uvidimo značenje koje je bitno duhu našeg doba: isjeći komad dana / iz kao bomba blještave stranice. // Dovoljno je svjetlosti da se u njoj utopiš, / ali nikad dovoljno da prodre u kosti// & ostane. (prev. Ulvija Tanović).

Desetogodišnja povijest Bookstana niže teme uokvirene konceptima poput „granica i ograničenja“, „fantoma slobode“ i „opsadnog stanja“. Dosadašnjim radom, Bookstan smo posvetili razbijanju globalnih podjela  gostovanjima autora krhkih identiteta i manjinskih pripadnosti, istraživanju vidika slobode, fluidnih narativa i kolonijalne historije, propitivanju načina na koje se književni kosmos razvija uslijed društvenog haosa, kao i mehanizama kojima se život i umjetnost međusobno opsjedaju.

Naše teme su općenito zabrinute nad nasiljem koje si ljudi međusobno nanose, razlozima i učincima destrukcije društva i etičkih principa koji se činjenično nište, a potom uskrsavaju putem − neizbježno literarnog − traganja za smislom naših rušilačkih tendencija. Upravo nas ta nada u smisao, ta potreba za smislom, vraća književnosti kao osovini našeg znanja, našeg značenja u (suštinski literarnoj) stvarnosti.

Lamija Milišić, izvršna direktorica festivala

Istoimena pjesma Oceana Vuonga poslužila je kao inspiracija za ovogodišnju temu. Pjesma će biti objavljena kao dio zbirke „Noćno nebo s prostrijelnim ranama” u izdanju Buybooka. Zbirku s engleskog jezika prevodi Ulvija Tanović.

Donosimo je u nastavku:

Deto(nacija)

Ima vic koji se završava sa—ha?

To bomba kaže evo ti ga otac.

Eto ti ga otac u

plućima. Vidi kako je lakša

zemlja—nakon svega.

Čak i napisati otac

znači isjeći komad dana

iz kao bomba blještave stranice.

Dovoljno je svjetlosti da se u njoj utopiš

ali nikad dovoljno da prodre u kosti

& ostane. Ne ostaj ovdje, rekao je, dječače moj

slomljeni imenima cvijeća. Ne plači

više. Zato sam pobjegao. Pobjegao sam u noć.

Noć: to moja sjenka raste

ka mom ocu

U prilogu su vizuali koje možete koristiti. Vizuelni identitet i ove godine potpisuje Dino Hujić iz agencije Fabrika.

Program festivala će biti dostupan uskoro.  

Savršeni Marginalci lansiraju svoj prvi autorski singl “Ai Ai Ai”, pod okriljem diskografske kuće Dancing Bear, pjesmu koja označava uzbudljiv skok u novo glazbeno poglavlje za bend!  Kombinirajući energični punk rock zvuk s provokativnim pitanjima o tehnologiji, “Ai Ai Ai“ donosi originalnu i oštru glazbenu izjavu. Ovaj singl je samo početak – bend je već u studiju i priprema njihov dugo očekivani prvi studijski album.

Savršeni Marginalci su punokrvni punk rock bend koji čini velika trojka legendarne grupe Hladno pivo: Zoran Subašić (Zoki – gitara), Mladen Subašić (Suba – bubnjevi) i Krešimir Šokec (Šoki – bas gitara), uz novog člana Hrvoja Krmpotića (Krmpa – vokali), poznatog iz hardcore punk benda Deafness by Noise. Bend je s poznatom snagom nastavio svoj put na domaćoj punk rock sceni, što potvrđuje veliki interes  za njihove nastupe. Njihovi nastupi, prepuni adrenalina i sirove energije, stvorili su jedinstvenu sintezu benda i publike.

“’Ai Ai Ai’ je pjesma o umjetnoj inteligenciji koju nije napisala i odsvirala umjetna inteligencija već mi – Savršeni Marginalci. Pjesma opisuje kako je zgodno imati umjetnu inteligenciju kao slugu u svakodnevnom životu i propituje što se može dogoditi kad čovjek postane sluga umjetnoj inteligenciji. Jesmo li mi korisnici AI-a ili AI koristi nas kako bi jednog dana zavladao/la ljudima bez ikakvih emocija, čistom pameću? Ovu izjavu je za sada napisao živ čovjek, a sutra…?” podijelio je bend o singlu.

Spot za pjesmu, režiran od strane Raula Brzića, prati bend u njihovom neobičnom suživotu s umjetnom inteligencijom, prikazanom kroz lik žene koju je utjelovila talentirana Katja Franc. Kroz spot, bend se našao pod utjecajem tehnologije koja je zamišljena da služi čovjeku, da bi na kraju postala ta koja vuče konce. Cijela ta dinamika stvara atmosferu koja je istovremeno zabavna i pomalo prijeteća, uvijek na rubu između slobode i kontrole.

Pjesma je snimljena u studiju Jura u Zagrebu i studiju Podmornica u Samoboru. Miksanje pjesme povjereno je Jasonu Livermoreu u Blasting Room Studios u Coloradu, dok je mastering majstorski odradio Paul Logus u PLX Studios u New Yorku. Pjesma uključuje i brass sekciju koju čine Jakša Kriletić Jordes na saksofonu, Mario Lončar na trubi, te Ivan Mučić na trombonu, dok je klavijature odradio Branko Glavan na hammondu. Autori teksta i glazbe su svi članovi benda Savršeni Marginalci, koji su donijeli svoj stari, ali novi punk rock zvuk.

“Ai Ai Ai“ je prvi korak u novom, uzbudljivom glazbenom poglavlju za Savršene Marginalce, koji označava početak njihovog autorskog putovanja, s kojim dolazi i nova energija, žestok zvuk i izazovna tematska dubina. Savršeni Marginalci dolaze s potpunim arsenalom, a njihova priča tek kreće!

9. 6 – 30. 6. 2025.

Otvaranje: 9. juna u 19 sati

U svom nesvakidašnjem fotografskom ciklusu “Leaving and Waving”, Deanna Dikeman zauzima dvojnu ulogu: kćerka-Deanna, i fotografkinja-Deanna.

Suštinu fotografskog ciklusa Deanne Dikeman čine tranzicija i vrijeme. Fascinantno je kako smještajući sve njene fotografije iz ovog ciklusa, jednu iza druge, na jednom mjestu, putujemo kroz vrijeme, i njen život.

Kamera u Deanninom procesu fotografisanja je glavni objekt koji odvaja kćerku Deannu od fotografkinje Deanne u njenom radu. Iako ona bilježi vlastite roditelje ispred njihove kuće pri svakom njenom odlasku, njen profesionalizam kao fotografkinje se ogleda u tome da dozvoli sebi da se distancira, ili bolje rečeno: da se sakrije iza kamere, u ne samo objektiviziranju dviju figura kao dokumentovanju njihovog života, ili dijela njenog života, već ustvari u pričanju priče svog života na najjednostavniji mogući fotografski način. 

Jednostavan raspored fotografija, jedna iza druge, sa jednostavno navedenim datumima fotografija kada su napravljene, organiziran kao film, odvodi nas u različite dane i odvojene posjete tokom 27 godina Deanninog života. 

Knjiga Deanne Dikeman je još zanimljivija, jer se doima gotovo kao film (fotografski film), samo konstruisan u dvolisnicama, što nam omogućava da cijelu priču pročitamo samo okrećući stranice knjige i pregledavajući slike. To je život u svom vizuelnom obliku koji prolazi pred našim očima. 

Važnost Deanninog fotografskog ciklusa se ne ogleda samo u pričanju priče na najjednostavniji mogući način kako bi ju fotograf mogao ispričati, već i u odabiru nekih ‘običnih ljudi’ koji bi mogli biti ti koji nešto pričaju. Još važnije, ti ‘obični ljudi’ su joj bili najvažniji. To pokazuje njen talenat da priču o ‘običnom’, ili srednje-klasnom, opiše kao vrijednu, te da se kao fotografkinja izdvoji na umjetničkoj sceni. 

U vremenu kada je počinjala da se bavi fotografijom, iz hobija, nasuprot njenim vršnjacima i tada aktuelnim fotografima koji su tražili ekstremne prizore unutar ‘ekstremne’ Amerike, Deanna je odlučila da fotografiše ono što joj je blisko, poznato, ono što najbolje poznaje – svoje roditelje. 

Iako bi kamera koju koristi mogla pomoći Deanni u stvaranju svojevrsne zaštite ili barijere dok se igra ili prelazi između uloga kćerke-Deanne i fotografkinje-Deanne, tokom procesa ona nastoji da jednostavan fotografski jezik učini humanijim. Vezano za ovogodišnju temu četvrtog izdanja Sarajevo Photography Festivala – Weltschmerz, Deannin rad nas podsjeća kako fotograf, pravi profesionalac, iako ne bi mogao učiniti ništa da zaustavi smrt, uvijek može učiniti ono što fotograf mora da učini – zgrabiti fotoaparat i fotografisati. 

Armin Ćosić, dizajner izložbe

O autorici

Deanna Dikeman (r. 1954, Sioux City, Iowa, SAD) trenutno živi u Kansas Cityju, SAD. Diplomirala je na Purdue University. Fotografiše svoju okolinu i porodicu sa Srednjeg Zapada od 1985. godine, kada je napustila korporacijski posao da bi isprobala časove fotografije. Dobitnica je Aaron Siskind Foundation stipendije 1996. godine, i United States Artists Booth stipendije 2008. godine. Stipendistkinja je Guggenheima od 2003. godine. Od 1988. godine, Deanna je imala 24 samostalne izložbe i izlagala je na više od 160 grupnih izložbi. The New Yorkerov članak “A Photographer’s Parents Wave Farewell” je bio jedna od top 25 priča u 2020. godini u tom magazinu. Njeni radovi su bili objavljeni i u Buzzfeed News JPG, Country Living, D la Repubblica, DUMMY, GEO, GUP, Harpers Magazine, M Le magazine du Monde, TAZ Berlin, Der Tagesspiegel Sonntag, The New York Times, Réponses Photo, De Volkskrant Observatorium, i VOSTOKu, između ostalih. Chose Commune joj je objavio dvije foto-knjige: ‘Leaving and Waving’ (2021) and ‘Relative Moments’ (2024). Njen fotografski ciklus ‘Leaving and Waving’ osvojio je Prix Nadar 2021. godine u organizaciji Asocijacije Gens d’Images u Francuskoj, knjiga je bila u finalu za Paris Photo – Aperture Foundation First PhotoBook Award u 2021. godini, a fotografije iz ovog ciklusa su joj izlagane na festivalima, u muzejima, i galerijama u trinaest zemalja širom svijeta.

Program 18. Majskih muzičkih svečanosti i Dana umjetnosti Univerziteta u Sarajevu donosi koncertno predstavljanje trećeg izdanja edukativno-umjetničkog projekta Vozdra SAX koji su 2023. inicirali alumni Smjera za saksofon Muzičke akademije UNSA sa profesorom i istaknutim saksofonistom Levom Pupisom s ciljem poticanja razvoja i promocije muzike za saksofon u Bosni i Hercegovini.

Na koncertu, koji će se održati u petak, 30. maja 2025. godine u Koncertnoj sali “Cvjetko Rihtman”, osim Vozdra SAX ansambla, koji čine prof. Lev Pupis, te alumni i studenti Smjera za saksofon Rijad Šarić, Mirza Sijerčić, Zoja Vuković, Nikola Jovanović i Emina Čovrk, u Vozdra Sax orkestru će nastupiti polaznici majstorske radionice, realizirane u okviru projekta.

Program će obuhvatiti djela za saksofon kompozitora kao što su A. Crépin, M. Mellits, R. Noda, G. Rossini/G. Di Bacco, F. Decruck, J. S. Bach/O. Mühlenhardt, J. van der Linden, K. Jenkins pisana za različite izvođačke formacije – od solističkih izvedbi do dueta, trija, kvarteta, kvinteta, seksteta i orkestra saksofona.

Ulaz je slobodan.

Vozdra SAX je projekat koji su 2023. godine zajednički pokrenuli prof. Lev Pupis i tadašnji studenti Smjera za saksofon Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu (Ivona Šiško, Mirza Sijerčić, Rijad Šarić i Zoja Vuković). Iniciran je s ciljem poticanja razvoja i promocije saksofona i muzike za saksofon u Bosni i Hercegovini, te je namijenjen saksofonistima svih uzrasta. Fokus projekta usmjeren je na povezivanje mladih saksofonista u regiji, primarno na području Bosne i Hercegovine, kroz majstorske radionice (individualne i grupne), koncerte i slične edukativne i umjetničke aktivnosti. Vozdra SAX je do sada ugostio eminentne profesore kao što su Johan van der Linden (NL, saksofon), Elske te Lindert (NL, orgulje) i Philippe Portejoie (FR, saksofon).

Kinoteka BiH u saradnji sa Udruženjem evropskih kinoteka na 78. Filmskom festivalu u Cannesu na prezentaciji programa Sezona klasičnih filmova 2025. godine: Obnova europske filmske baštine

Predstavnik Kinoteke BiH Mirza Pašić je na 78. Filmskom festivalu u Cannesu 2025. godine prisustvovao prezentaciji budućih projekata Udruženja europskih kinoteka (ACE).  Kinoteka BiH je dio projekta „Obnova europske filmske baštine“ koji ACE organizuje već šesti put kao dio programa „Sezona klasičnih filmova“.  Kinoteka BiH će sa partnerima u projektu restaurirati tri kratka dokumentarna filma od bh. reditelja Vlatka Filipovića: „U zavjetrini vremena“ (1965), „Hop Jan“ (1967) i „Kruh naš svagdašnji daj nam danas“ (1978). Vlatko Filipović je jedan od predstavnika Sarajevske škole dokumentarnog filma.

Program „Obnova europske filmske baštine“ za 2025. obuhvaća raznolik raspon žanrova i tema, od nijemih filmova poput Erdgift (1919., Njemačka) i ranog horora Curses of the Witch (1927., Finska), do neorealističkih klasika poput Riso amaro (1949., Italija) i Bitter Bread (1951., Grčka). Ženske perspektive sjaje u Hush-a-Bye Baby (1990., Irska) o seksualnoj autonomiji, Look, She Has Her Eyes Wide Open (1979., Francuska) o reproduktivnim pravima i Light and Shadow (1943., Mađarska), jednom od najranijih mađarskih filmova u režiji žene. Među dokumentarnim filmovima su Caméra arabe (1987.) koji istražuje arapsku kinematografiju, The Underground Orchestra (1997., Nizozemska) koji prikazuje iscjeliteljsku moć glazbe i izbor kratkih filmova jednog od osnivača Sarajevske škole dokumentarnog filma Vlatka Filipovića.  Filmovi Vlatka Filipovića koji će biti restaurirani su „Hop Jan“ (1967), „U zavjetrini vremena“ (1965) i „Kruh naš svagdašnji daj nam danas“ (1978). Program također predstavlja značajne filmove velikih autora poput Nannija Morettija (Ecce Bombo, 1978.) i Suzanne Osten (Mama, 1982.).

Otvaranje izložbe „Slike“ istaknutog bosanskohercegovačkog umjetnika s američkom adresom, Amera Kobašlije, održat će se u četvrtak 29.05.2025. godine. Izložba će sarajevskoj publici biti predstavljena u saradnji Centra za kulturu KRAK s Akademijom likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu i Galerijom Manifesto.

Izložba donosi izbor radova nastalih tokom tri decenije umjetnikovog stvaralaštva. Kobašlija je rođen u Banjaluci, a nakon rata emigrirao je u Sjedinjene Američke Države, gdje danas predaje slikarstvo na University of Central Florida. Njegov rad prepoznat je kroz značajne međunarodne nagrade poput Joan Mitchell Foundation Grant, Pollock-Krasner Award i Guggenheimove stipendije, a izlagao je u brojnim renomiranim galerijama, uključujući George Adams Gallery u New Yorku.

Nakon izuzetno posjećene premijere u Bihaću, izložba u Sarajevu predstavlja nastavak Kobašlijinog povratka u domaći umjetnički kontekst, uz prateće edukativne aktivnosti i objavljivanje dvojezične publikacije s tekstovima Irfana Hošića i kustosa Pattersona Simsa.

Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu u sklopu 18. izdanja Majskih muzičkih svečanosti organizira koncert osmišljen kao reprezent rada studenata različitih instrumentalnih odsjeka ove visokoškolske ustanove, a istovremeno i kao odraz njenog nastojanja da, osim kroz pedagošku djelatnost, omogući institucionalnu podršku sveobuhvatnog umjetničkog rasta i profilacije mladih muzičara i kroz redovne javne nastupe.

Ovaj događaj će biti priređen u srijedu, 28. maja 2025. godine u 19:00 u Koncertnoj sali “Cvjetko Rihtman”, kada će nastupiti: Asja Avdić (klavir; klasa: red. prof. mr. Dragan Opančić i v. ass. mr. Zlatan Božuta), Hazim Mehmedić i Damir Vreva (harmonika; klasa: red. prof. dr. Belma Šarančić i ass. mr. Azmir Halilović), Najda Nukić (flauta; klasa: red. prof. mr. Sakib Lačević i v. ass. dr. Mirna Mlikota-Dizdarević) koja će svirati uz klavirsku pratnju v. umj. sar. mr. Lejle Klepo–Hadžić, a kao trio će se predstaviti Marija Mila Milas (flauta), Laura Maslać (klavir) i Ana Jerkić (violina), čiji je nastup pripreman pod mentorstvom van. prof. mr. Asima Gadže.

Raznovrstan program će uključiti djela F. Liszta, F. Behra, L. Douyeza, S. Prokofjeva, M. Arnolda, G. Hermose. 

Ulaz je slobodan. 

Više informacija o koncertu i festivalskom programu dostupno je na zvaničnoj web stranici i društvenim mrežama Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu: 

https://www.mas.unsa.ba/dogadjaji/u-znaku-proslave-70-godina-muzičke-akademije-unsa-počinju-18-majske-muzičke-svečanosti

PIŠE: Hana Vranac

Roman suptilno oslikava svakodnevnicu čovjeka koji se ne bori da pobijedi život, već da ga razumije. Autor ne nudi rješenja, već tiho priznanje stvarnosti, pa poručuje isto što i citat Sándora Máraia sa pročelja romana: “Upućen čovjek je miran. Zna da nema pomoći.”

Romanom Produženi ponedjeljak Franjo Šola ulazi na književnu scenu i našu pažnju okupira nepretencioznom pričom koja pokazuje kako život, uprkos težnji ka promjeni, često ostaje nepromijenjen, ali drugačije prihvaćen. Ne znamo koliko svoga upisuje u lik Alena Zeca i koliko radnja ima veze sa stvarnim događajima, ali ovih dvije stotine stranica možemo čitati kao još jednu autofikciju napisanu u krizi srednjih godina i u tom stavu prema ovoj knjizi nema ništa degradirajuće. Možemo tumačiti da Alen Zec piše knjigu o sebi odgovarajući na dilemu teorije književnosti da svaki život jeste vrijedan ispisivanja. Alenov život i životi onih oko njega su onakvi kakvima ih u svakodnevnici poznajemo – normalizovanog kretanja ispod ideala koji postavljaju knjige samopomoći, a kakvo svi, u ovoj ili onoj formi, nekada ili stalno, živimo.

Alen Zec, arhitekta koji tek krajem romana prvi put radi u struci, nakon razvoda započinje samački život u stanu koji ubrzo naseljavaju kolegica iz ekološkog udruženja prema kojoj gaji osjećanja, njena djevojka, sin i mačka. U toj zajednici prešutno propituje je li ovo sada posljedica rata, dok čitaocu otvara prostor da se pita jesu li svi odustali od rada na sebi i prihvatanja odgovornosti ili život i ne može biti veći od toga kakvim ga živimo – nekad neodgovorni, vođeni niskim strastima i strelicom na poludjelom magnetnom polju kompasa.

Roman počinje riječima Iz dana u dan, život mi izgleda sve prazniji, kada Alen jednog ponedjeljka kreće u rodni grad prodati porodičnu kuću. To je mjesto u kojem „ne vole ćirilicu“ i u čijem centru je veliki spomenik žrtvama rata. Porodična kuća postaje topos kroz koji se razvija Alenova priča o izgubljenom vremenu – roditeljima i djetinjstvu, nasuprot stana u Sarajevu u kojem su osjećaji praznine neprotumačeni svojim uzrocima iz prošlosti. U rodnom gradu upoznaje Jasenka, birokratskog radnika sa ratnim biljegom samookrivljenja. On postaje zaključnica Alenovog pomirenja sa smrtnosti, neobilježenog strahom o kom smo navikli čitati, već pomirenjem sa životom koje koketira između nihilizma i meditacije.

Alenovu umetnutu western priču na kraju romana autor najavljuje Jasenkovim riječima kako trenutno čita Sačekaj proljeće, Bandini Johna Fantea, koji je i sam u predgovoru jednog izdanja rekao da razmišljajući o toj knjizi ne može ne misliti o djetinjstvu i roditeljima. Postaje nam jasno da Šola igra igru alter ega, antipoda i zrcaljenja među likovima, prostorima, filozofijama, ne imenujući nijednu. Na sve spomenuto u romanu autor ne upire prstom. Ono se javlja gotovo prešutno pa ovo nije knjiga o rodnom kraju, ni o ratu, ni o Sarajevu. Ovo može biti knjiga o roditeljstvu, prijateljstvu, parnerstvu, samodestrukciji, samopomoći i pronalasku mehanizma za preživljavanje.

I premda je mnoštvo događaja velikog vremenskog raspona suzbijeno na jedan eliptični ponedjeljak, vrijeme ne doživljavamo furiozno, već kao jedan prvi dan u sedmici u životu bez radnog vremena. Zato je pretpostavka da je ovo štivo za ljubitelje poetike Almina Kaplana, koji je i uređivao ovaj roman potisnutog vremena i društvenih anomalija koje isplivavaju iz svakog prostora kojim se krećemo čitajući.

https://bookstan.ba

Nakon Cikice, kojom su najavili novi studijski album posvećen ljubavi, Let 3 pjeva novu ljubavnu pjesmu na kakvu niste spremni. Lassie je oda i posveta iskrenoj, čistoj i bezuvjetnoj ljubavi.

”To je ona mladenačka vatrena ljubav koja zna biti tijelom žestoka i prljava, a duhom je zapravo anđeoski čista i nevina. To je ona ljubav koju osjećaš u želucu, ljubav od koje gore uši, ljubav zbog koje ne možeš spavati, a nikad nisi umoran. Naš Lassie je upravo to – simbol bezgranične ljubavi i povjerenja.” – izjavio je frontmen benda Zoran Prodanović Prlja.

Tekst pjesme potpisuje Damir Martinović Mrle, glazbu je s njim realizirao i Matej Zec, uz aranžman i produkciju, a sve je nastalo u njihovoj glazbenoj radionici – čarobnjačkoj kućici zvuka ‘Studiju GIS’.

Damir Martinović Mrle o novom je singlu izjavio:

“Sva ljubav svijeta rasplamsala se između nas – stopljeni dušom i tijelom, u zagrljaju koji miriše na znoj i nježnost. Sline, uzdasi i mokre noći prolaze kroz nas kao val spasa, dok se ljubimo do ruba svijesti. A nad svime bdije Lassie, naš pas čuvar zaljubljenih, koji zavija na mjesec jer ovo je ljubav koja gori bez kraja.”

Režiju pratećeg video spota potpisuje Radislav Jovanov Gonzo, a spot je sniman u šumovitom i bajkovitom krajoliku sela Slavagora pored Samobora. Spot dodatno ističe psihodeličnu, vizualno bogatu i emotivnu atmosferu pjesme:

“Kakve veze ima Lassie s majmunima – ne znam, ali su mi išli zajedno s ovom pjesmom koja ti se ‘lijepi’ i zarazi te u trenu. Let 3 na toj trip livadi i sve zajedno je vuklo u jednu pozitivnu koloritnu summer energiju koju je Prlja nazvao umma gumma!”, izjavio je Radislav Jovanov Gonzo.

Montažu potpisuje Anita Jovanov, make up Ivana Šimunić, kostimografiju Marita Čopo, a izvršnu produkciju Ana Kižlin.

Let 3 još jednom dokazuje da su majstori pretvaranja emocije u audiovizualni spektakl, a Lassie nije samo još jedna ljubavna pjesma – to je stanje duha, tjelesna ekstaza i oda ljubavi u njezinom najčišćem obliku.