Deanna DikemanLeaving and Waving

9. 6 – 30. 6. 2025.

Otvaranje: 9. juna u 19 sati

U svom nesvakidašnjem fotografskom ciklusu “Leaving and Waving”, Deanna Dikeman zauzima dvojnu ulogu: kćerka-Deanna, i fotografkinja-Deanna.

Suštinu fotografskog ciklusa Deanne Dikeman čine tranzicija i vrijeme. Fascinantno je kako smještajući sve njene fotografije iz ovog ciklusa, jednu iza druge, na jednom mjestu, putujemo kroz vrijeme, i njen život.

Kamera u Deanninom procesu fotografisanja je glavni objekt koji odvaja kćerku Deannu od fotografkinje Deanne u njenom radu. Iako ona bilježi vlastite roditelje ispred njihove kuće pri svakom njenom odlasku, njen profesionalizam kao fotografkinje se ogleda u tome da dozvoli sebi da se distancira, ili bolje rečeno: da se sakrije iza kamere, u ne samo objektiviziranju dviju figura kao dokumentovanju njihovog života, ili dijela njenog života, već ustvari u pričanju priče svog života na najjednostavniji mogući fotografski način. 

Jednostavan raspored fotografija, jedna iza druge, sa jednostavno navedenim datumima fotografija kada su napravljene, organiziran kao film, odvodi nas u različite dane i odvojene posjete tokom 27 godina Deanninog života. 

Knjiga Deanne Dikeman je još zanimljivija, jer se doima gotovo kao film (fotografski film), samo konstruisan u dvolisnicama, što nam omogućava da cijelu priču pročitamo samo okrećući stranice knjige i pregledavajući slike. To je život u svom vizuelnom obliku koji prolazi pred našim očima. 

Važnost Deanninog fotografskog ciklusa se ne ogleda samo u pričanju priče na najjednostavniji mogući način kako bi ju fotograf mogao ispričati, već i u odabiru nekih ‘običnih ljudi’ koji bi mogli biti ti koji nešto pričaju. Još važnije, ti ‘obični ljudi’ su joj bili najvažniji. To pokazuje njen talenat da priču o ‘običnom’, ili srednje-klasnom, opiše kao vrijednu, te da se kao fotografkinja izdvoji na umjetničkoj sceni. 

U vremenu kada je počinjala da se bavi fotografijom, iz hobija, nasuprot njenim vršnjacima i tada aktuelnim fotografima koji su tražili ekstremne prizore unutar ‘ekstremne’ Amerike, Deanna je odlučila da fotografiše ono što joj je blisko, poznato, ono što najbolje poznaje – svoje roditelje. 

Iako bi kamera koju koristi mogla pomoći Deanni u stvaranju svojevrsne zaštite ili barijere dok se igra ili prelazi između uloga kćerke-Deanne i fotografkinje-Deanne, tokom procesa ona nastoji da jednostavan fotografski jezik učini humanijim. Vezano za ovogodišnju temu četvrtog izdanja Sarajevo Photography Festivala – Weltschmerz, Deannin rad nas podsjeća kako fotograf, pravi profesionalac, iako ne bi mogao učiniti ništa da zaustavi smrt, uvijek može učiniti ono što fotograf mora da učini – zgrabiti fotoaparat i fotografisati. 

Armin Ćosić, dizajner izložbe

O autorici

Deanna Dikeman (r. 1954, Sioux City, Iowa, SAD) trenutno živi u Kansas Cityju, SAD. Diplomirala je na Purdue University. Fotografiše svoju okolinu i porodicu sa Srednjeg Zapada od 1985. godine, kada je napustila korporacijski posao da bi isprobala časove fotografije. Dobitnica je Aaron Siskind Foundation stipendije 1996. godine, i United States Artists Booth stipendije 2008. godine. Stipendistkinja je Guggenheima od 2003. godine. Od 1988. godine, Deanna je imala 24 samostalne izložbe i izlagala je na više od 160 grupnih izložbi. The New Yorkerov članak “A Photographer’s Parents Wave Farewell” je bio jedna od top 25 priča u 2020. godini u tom magazinu. Njeni radovi su bili objavljeni i u Buzzfeed News JPGCountry LivingD la RepubblicaDUMMYGEOGUPHarpers MagazineM Le magazine du Monde, TAZ BerlinDer Tagesspiegel SonntagThe New York Times, Réponses PhotoDe Volkskrant Observatorium, i VOSTOKu, između ostalih. Chose Commune joj je objavio dvije foto-knjige: ‘Leaving and Waving’ (2021) and ‘Relative Moments’ (2024). Njen fotografski ciklus ‘Leaving and Waving’ osvojio je Prix Nadar 2021. godine u organizaciji Asocijacije Gens d’Images u Francuskoj, knjiga je bila u finalu za Paris Photo – Aperture Foundation First PhotoBook Award u 2021. godini, a fotografije iz ovog ciklusa su joj izlagane na festivalima, u muzejima, i galerijama u trinaest zemalja širom svijeta.

Avatar

Autor: urednik

Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *