Preporuka za čitanje: “Produženi ponedjeljak”

PIŠE: Hana Vranac

Roman suptilno oslikava svakodnevnicu čovjeka koji se ne bori da pobijedi život, već da ga razumije. Autor ne nudi rješenja, već tiho priznanje stvarnosti, pa poručuje isto što i citat Sándora Máraia sa pročelja romana: “Upućen čovjek je miran. Zna da nema pomoći.”

Romanom Produženi ponedjeljak Franjo Šola ulazi na književnu scenu i našu pažnju okupira nepretencioznom pričom koja pokazuje kako život, uprkos težnji ka promjeni, često ostaje nepromijenjen, ali drugačije prihvaćen. Ne znamo koliko svoga upisuje u lik Alena Zeca i koliko radnja ima veze sa stvarnim događajima, ali ovih dvije stotine stranica možemo čitati kao još jednu autofikciju napisanu u krizi srednjih godina i u tom stavu prema ovoj knjizi nema ništa degradirajuće. Možemo tumačiti da Alen Zec piše knjigu o sebi odgovarajući na dilemu teorije književnosti da svaki život jeste vrijedan ispisivanja. Alenov život i životi onih oko njega su onakvi kakvima ih u svakodnevnici poznajemo – normalizovanog kretanja ispod ideala koji postavljaju knjige samopomoći, a kakvo svi, u ovoj ili onoj formi, nekada ili stalno, živimo.

Alen Zec, arhitekta koji tek krajem romana prvi put radi u struci, nakon razvoda započinje samački život u stanu koji ubrzo naseljavaju kolegica iz ekološkog udruženja prema kojoj gaji osjećanja, njena djevojka, sin i mačka. U toj zajednici prešutno propituje je li ovo sada posljedica rata, dok čitaocu otvara prostor da se pita jesu li svi odustali od rada na sebi i prihvatanja odgovornosti ili život i ne može biti veći od toga kakvim ga živimo – nekad neodgovorni, vođeni niskim strastima i strelicom na poludjelom magnetnom polju kompasa.

Roman počinje riječima Iz dana u dan, život mi izgleda sve prazniji, kada Alen jednog ponedjeljka kreće u rodni grad prodati porodičnu kuću. To je mjesto u kojem „ne vole ćirilicu“ i u čijem centru je veliki spomenik žrtvama rata. Porodična kuća postaje topos kroz koji se razvija Alenova priča o izgubljenom vremenu – roditeljima i djetinjstvu, nasuprot stana u Sarajevu u kojem su osjećaji praznine neprotumačeni svojim uzrocima iz prošlosti. U rodnom gradu upoznaje Jasenka, birokratskog radnika sa ratnim biljegom samookrivljenja. On postaje zaključnica Alenovog pomirenja sa smrtnosti, neobilježenog strahom o kom smo navikli čitati, već pomirenjem sa životom koje koketira između nihilizma i meditacije.

Alenovu umetnutu western priču na kraju romana autor najavljuje Jasenkovim riječima kako trenutno čita Sačekaj proljeće, Bandini Johna Fantea, koji je i sam u predgovoru jednog izdanja rekao da razmišljajući o toj knjizi ne može ne misliti o djetinjstvu i roditeljima. Postaje nam jasno da Šola igra igru alter ega, antipoda i zrcaljenja među likovima, prostorima, filozofijama, ne imenujući nijednu. Na sve spomenuto u romanu autor ne upire prstom. Ono se javlja gotovo prešutno pa ovo nije knjiga o rodnom kraju, ni o ratu, ni o Sarajevu. Ovo može biti knjiga o roditeljstvu, prijateljstvu, parnerstvu, samodestrukciji, samopomoći i pronalasku mehanizma za preživljavanje.

I premda je mnoštvo događaja velikog vremenskog raspona suzbijeno na jedan eliptični ponedjeljak, vrijeme ne doživljavamo furiozno, već kao jedan prvi dan u sedmici u životu bez radnog vremena. Zato je pretpostavka da je ovo štivo za ljubitelje poetike Almina Kaplana, koji je i uređivao ovaj roman potisnutog vremena i društvenih anomalija koje isplivavaju iz svakog prostora kojim se krećemo čitajući.

https://bookstan.ba

Avatar

Autor: urednik

Zapravo moja ambicija je raditi u trafici s pogledom na more. Igrajući se doslovno, radio sam mnogo toga. Nemaran kakav jesam, nisam pravio arhivu. Ovo je pokušaj, da prije nego se konačno oduzmem, saberem bar dio toga. S toga doživite ovo kao svojevrsnu virtuelnu trafiku, na kojoj možete izabrati ono što vam se učini zanimljivim ili uzeti ono što mislite da vam treba. Platiti ne morate ali ako vas bude grizla savjest, ne ustručavajte se. Ambicija se neće ostvariti sama. Više na https://zokacatic.com

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *