Mal’ je taj plav’ svijet što ga Zemljom zovu: NASA u Bosni i Hercegovini

Piše: Hena Klarić

Fondacija „Cure“ organizovala je druženje sa dr. Zainab Nagin Cox, inžinjerkom NASA-e, američkom voditeljicom Taktičke misije na Mars svemirskom letjelicom Curiosity.

Dobili smo poziv, koji nas je zaista obradovao, od gospođe Rahele Džidić sa kojom smo također već sarađivale. Pošto se mi bavimo angaržovanjem i osnaživanjem mladih žena, Rahela je predložila da se upoznamo sa sa fenomenalnom Dr. Zainab Nagin Cox“, izjavila je Vedrana Frašto iz fondacije „Cure“.

Tom prilikom željele su pozvati svoje članice ali i šire zato što bi, kako Vedrana navodi, bila šteta da ne dođu i drugi kako se radi o ženi koja ruši stereotipe svojim radom – jer se generalno rijetko čije kada u BiH dolaze takve osobe i zato je bitno da se čuju pozitivne i afirmativne priče te da se razgovara o nečemu što nije svakodnevna tema. „Uglavnom nas kroz medije bombarduju modelima, primjerima stereotipne žene, a većinu pažnje imaju estradne ličnosti i skandalozni događaji, čime blijedi vidljivost žena koje mijenjaju svijet.“

Foto Fondacija Cure 1

Dr. Zainab Nagin Cox radila je na Spirit i Opportunity, roverima iz 2004. godine a sada radi na letjelici Curiosity koja je trenutno na Marsu. Nagin Cox je od malih nogu znala da želi zaditi za NASA Jet Propulsion Laboratory (JPL) jer bi time, kako je izjavila u svojoj prezentaciji, radila za čitavo čovječanstvo a ne za nešto što nas, ljude, razdvaja.

U razgovoru sa voditeljicom misije mogli smo čuti i o njenoj „misiji“ u Bosni i Hercegovini, kako je došla da razgovara o nauci, tehnologiji, istraživanju svemira kao primjeru šta možemo uraditi kada radimo zajedno i važnosti uključivanja svih ljudi bez obzira na spol i pozadinu iz koje dolaze te kako bi svoja istraživanja napravila još boljima nego što su sada uz pomoć mišljenja drugih ljudi.

Bila je članica američke avijacije gdje je procijenila postotak žena nekih 10-15%,  dok u NASA-i taj postotak iznosi oko 30-40%  i zastupljeno je više manjinskih populacija. Nagin Cox navodi kako u NASA-i nema razlike između injžinjera i injžinjerke jer NASA generalno ne gleda ljude kao naciju, rasu i spol.

„Bitno je da u svim religijama koje su prisutne BiH pokažemo kako je žena slobodna i time bih sumirala sve što sam do sada čula o borbi za ženska prava u BiH.“, izjavila je kada smo je upitali da li je upoznata sa situacijom u Bosni i Hercegovini.

Earthrise

(Fotografija “Earthrise” sa prve misije na Mjesec koja je poslala ljude, Apollo 8 dana 24.12.1968.)

U svojoj prezentaciji govorila je o svom životu i poslu, prepričavala zanimljive anegdote i za kraj odvojila dosta vremena na pitanja publike. Svoju prezentaciju uokvirila je fotografijom Zemlje iz Mjesečeve perspektive.

„Vjerovatno ste vidjeli ovu sliku: to je fotografija Zemlje sa lunarne orbite koju su uhvatili astronauti sa Apolo 8 misije dok su kružili oko Mjeseca. Kada pogledam u fotografiju sjetim se sebe sa 14 godina kada sam htjela raditi za JPL i mislila da je to važno jer je spajalo ljude. Čak i kao odrasla osoba i dalje vidim kako se dijelimo – u Americi to stalno radimo – dijelimo se na plave i crvene i stalno tražimo nove načine da pokažemo kako smo drugačiji po rasi, spolu, naciji… I kada pogledamo tu planetu, ne vidimo nikakve granice, nikakve nacije, vidimo jednu planetu. I nekad mislim da svi trebamo podsjećati sebe tako što gledamo u nebo i vidimo kako smo svi u istom timu. Neke razlike koje pravimo međusobno se doimaju tako smiješnim kada pogledate u tu kuglu, a čine se tako stvarnima kada smo ovdje. Zapanjujuća stvar u astronomiji je to što se možemo prisjetiti toga kada pogledamo gore. Ja sam sretna što danas mogu raditi ono što sam željela raditi sa 14 – pokušavati spojiti ljude. Za mene je to istraživanje Svemira, za druge to može biti liječenje bolesti, borba se za ženska prava, pisanje dobre knjige, ali ono što je mene držalo 20 godina je rad sa grupom ljudi koji rade nešto što je teško i nešto što je za mene važno. Svi možemo imati više novca ako radimo nešto drugo, ali postoji nasljedstvo u svemirskom programu koje nije samo tehnologija, buduća mogućnost da napustimo planetu već nasljedstvo u vidu perspektive koju dobijemo svaki put kada se neka od ovakvih fotografija vrate na Zemlju što bi, nadajmo se, jednog dana pokazalo svima nama da imamo više zajedničkog nego onog što nas razlikuje.“