Promocija knjige Ismara Mujezinovića u Zvonu

0
Udruženje za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono sa zadovoljstvom vas poziva na promociju romana „Nasljeđe“ autora Ismara Mujezinovića.
Promocija će se održati u galeriji Zvono (Obala Maka Dizdara 10) u utorak, 5. juna u 21:00.
Sretni/e smo što je i ovoga puta jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih slikara odabrao Zvono za predstavljanje još jednog literarnog djela, koje uz filmski i muzički angažman podrazumijeva novu fazu njegovog multimedijalnog autorskog djelovanja.

U romanu „Nasljeđe“ Ismar Mujezinović nas vodi u Pariz i piše uzbudljivu priču o mladom slikaru koji je sticajem specifičnih okolnosti dobio stan u nasljedstvo u glavnom francuskom gradu, u kojem, da bi preživio, mora početi slikati banalne motive. Iako se temom naslanja na vlastitu profesiju, Ismar Mujezinović ipak nije napisao autobiografski roman. O knjizi će pored autora govoriti književnik Majo Dizdar i Kristina Ljevak.

“Slikom pričam, pričom slikam” – Ismar Mujezinović u Zvonu

0
Udruženje za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono sa zadovoljstvom vas poziva na izložbu crteža i promociju knjiga Ismara Mujezinovića u Zvonu (Obala Maka Dizdara 10).
Događaj pod nazivom ”Slikom pričam, pričom slikam” biće upriličen u četvrtak, 11. maja u 21.00.

”Slikom pričam, pričom slikam”
Dječak na fotografiji ima tri godine i zove se Ismar Mujezinović. Prošlog mjeseca napunio je 75. U nekim redovnim okolnostima, a s obzirom na opus i staž, neka zvaničnija institucija sigurno bi obilježila ovaj važni jubilej. Kako nismo skloni/e njegovanju nerealnih ambicija, odlučili smo da proslava bude u Zvonu, na naše zadovoljstvo, zahvaljujući povjerenju autora.

Ismar Mujezinović, pored slikarstva u kojem je vrhunski umjetnik, posljednjih godina odlučio je da djeluje i u drugim umjetničkim formama te nam se predstavi kao filmski reditelj, snimatelj, scenarista, montažer i autor muzike sa objavljenim ”nosačem zvuka” ali i književnik.

Novi susret u Zvonu pod nazivom ”Slikom pričam, pričom slikam” pored izložbe u koju su uvršteni radovi iz ovog doba na fotografiji i kasnije skice za njegove grafike, predstaviće čak tri knjige. Dvije posvećene Sarajevu i Zagrebu i jednu u kojoj su objedinjeni scenariji za nesnimljene filmove.
Riječ je o autorskim izdanjima u ograničenom tiražu štampanim u vlastitoj autorovoj produkciji i odlučili smo da ih označimo kao alternativno izdavaštvo.

Naslovi su ”Zlo.ba dobro.ba”, ”Zagre.ba-čke” i ”Nesnimljeni scenariji, ideje, zabilješke”.
Izložbu crteža koje do sada nikada nije izlagao možemo posmatrati kao ilustracije njegovih novih knjiga, nastalih u duhu odluke da se ne obazire na norme i nastavi predano demisitificirati umjetnost.
Osim autora, o novim knjigama Ismara Mujezinovića na promociji će govoriti Majo Dizdar i Kristina Ljevak.

”Već otrcano zvuči često korištena sentenca kako je neko ‘…najbolji slikar među piscima i najbolji pisac među slikarima’ i obratno, pa je ni po koju cijenu neću primijeniti u slučaju ove knjige autora Ismara Mujezinovića, slikara, pisca, fotografa,filmadžije, muzičara kantautora, pri čemu ga njegov izbor zanimanja i aktivnosti na polju umjetnosti može svrstati u neku vrstu homo univerzalisa ili pak modernog renesansnog čovjeka. Ali ću zato reći da je Ismar Mujezinović u slikarstvu jedan od najboljih među najboljima, a u literaturi koju piše, i to bez ikakvih književnih pretenzija, dakle amaterski, bolji, zanimljiviji i svakako korisniji od mnogih profesionalnih pisaca u regiji, kako se to danas kaže za prostor bivše Jugoslavije.

Ismar Mujezinović je ovdje, u ovoj knjizi, koju je originalno (kao i sve drugo što radi) nazvao

‘Zlo.ba i Dobro.ba’, u prvom njenom dijelu (Zlo.ba) uhvatio djelić sarajevske likovne, pa i akademske zajednice, iz one perspektive iz kakve je nikada niko prije njega nije zabilježio. Dakle spustio je na zemlju svu tu uzvišenu atmosferu koja tobože vlada u svijetu umjetnosti, pa i slikarstva, ogolivši taj svijet do gole kože, pri čemu je u svojim pričama opisao neke veće ili manje, benignije ili malignije pakosti koje su mu kolege u karijeri napravile, ali ih nije imenovao, niti je imao namjeru da te ličnosti budu prepoznate, jer njegova namjera nije bila identifikacija sa ličnostima, nego identifikacija sa ljudskim osobinama i karakterima, iliti nekarakterima.

U tim svojm sjećanjima on nije ostao na evociranju uspomena samo na umjetnički, nego i politički život tadašnje Jugoslavije, BiH i Sarajeva, i na susrete i iskustva sa vodećim, ali i beznačajnim političkim ličnostima, pri čemu je političke aparatčike sa najvišim ambicijama mezetio sa posebnim ćeifom, ne zato što se osjećao nadmoćnima prema njima, nego zato što je imao iskustvo druženja sa najvećim među njima (političarima), makar i samo preko slavnog oca Ismeta, i što je jako dobro znao kako zapravo stvari u suštini stoje. U drugom dijelu knjige, Dobro.ba, uradio je neku vrstu literarnog ‘amarkorda’ Sarajeva, bilježeći događaje iz najranijeg djetinjstva, do gimnazijskih dana, prvih ljubavi i svirki u kultnoj ‘Slogi’, do prvih profesoinalnih angažmana na filmu, i to ni manje ni više nego na ‘Neretvi’.”