Premijera predstave “O Miševima i ljudima”

Dugo najavljivana premijera predstave „O miševima i ljudima“ u režiji jednog od najznačajnijih reditelja današnjice, Dina Mustafića, odigrana je 23. jula na sceni u Starom Baru, u okviru 31. izdanja „Barskog ljetopisa“. Predstava, rađena po istoimenoj noveli Džona Stajnbeka, koprodukcija je „Ljetopisa“ i Gradskog pozorišta Podgorica.

Stajnbekovo djelo je smješteno u tridesete godine prošlog vijeka, u period Velike depresije u Americi. Njegovi likovi pripadaju obespravljenoj radničkoj klasi i slika su siromaštva i teškog života najnižeg sloja ljudi. Glavni junaci, Džordž i Leni, dva su prijatelja koja radeći mukotrpno na farmama, pokušavaju naći svoj komad zemlje, dom, znak sopstvene slobode. Osim teme socijalne pravde, ovo je i priča o prijateljstvu, snovima, iluzijama kao neophodnosti opstanka u surovom okruženju koje marginalizuje drukčije, stare, bolesne i osobe sa smetnjama u razvoju; o bijegu u utopiju kao jedinom mjestu na kojem možemo biti srećni.

Mi smo željeli da sve te tematske linije sačuvamo u našoj inscenaciji. Dakle, željeli smo da sačuvamo tu jednu apoteozu prijateljstvu, čovjekoljublju, jednoj nježnosti, brizi koju iskazuju dva glavna junaka jedan za drugoga. Sa druge strane, bila nam je vrlo bitna socijalna komponenta, jer svi likovi na neki način prave atmosferu tog svog nedorečenog, neiskazanog sna, a to je da negdje postoji taj neki drugačiji, bolji svijet, mnogo pravedniji od onog koji žive. Ta egzistencijalna tjeskoba, ta muka, depresija, samoća i tišina koja ih ophrvava i lomi im kičmu su nam bili bitni kao emotivna i idejna čvorišta predstave, kazao je reditelj nakon premijere.

Pozorišna interpretacija priče „O miševima i ljudima“, zahvaljujući jasnoj, usredsređenoj, humanistički orijentisanoj, rediteljskoj viziji Mustafića, može se čitati u arhetipima, odnosno u kontekstu najuniverzalnijih ideja ljudske prirode i života, ne odmičući od vrlo konkretno definisanog hronotopa koji Stajnbek svojim klasikom zadaje. Dramaturgiju i dramatizaciju predstave potpisuje Stela Mišković. Njen rad na Stajnbekovom tekstu i već gotovom dramskom predlošku koji je napisao, podrazumijevao je dominantno intervencije u vezi sa razvijanjem likova koji su urađeni tako da nijedan od njih ne bude samo puka funkcija, već zaokružen od početka do kraja. Džordž je tako čestit i dobar čovjek okrenut realnosti i egzistencijalnoj borbi, dok je Leni, krupan i snažan muškarac sa smetnjama u razvoju.Tragika njegovog lika je u sudaru snage odraslog čovjeka i plemenitog uma i nevinosti djeteta.

Gradeći Lenijev lik nismo nužno kretali od pretpostavke da je osoba sa smetnjama u razvoju. Pošli smo od tačke da on ima svijest djetata, iako je u tijelu prilično jakog muškarca, koji pritom nema kontrolu nad svojim postupcima. Za razliku od drugih uloga i procesa u kojima se bavite motivom lika, onoga što on želi, odnosima sa drugima, kod Lenija je sve jasno i izrečeno. Ono što je bilo teže naći je taj njegov entuzijazam. Ja sam ga našao u tom prihvatanju svih, kazao je Miloš Pejović koji tumači ulogu Lenija.

On i Džordž bore se sa otuđenošću i usamljenošću koja im je obojici nametnuta. Zato su način da se izbore, našli u suživotu, prijateljstvu, sanjarenju boljeg i ljepšeg svijeta i međusobnoj brizi.

Ideja interpretacije Džordžovog lika je da drugi zapravo prvi, što je veliki izazov za savremenog čovjeka, koji je egocentričan. To je ideja o tome šta možemo da uradimo za drugog. Drago mi je da sam se suočio sa tom idejom kroz ovaj komad i lik, jer to je težnja vrlini. Džordž je danas svak onaj ko je nesebičan da se za drugoga, da „povuče“ za onoga koji ne može. Svako od nas je Džordž kad uspije to da uradi, kad uspije da se da za drugog, istakao je Mišo Obradović, koji je igrao upravo Džordža.  

Glavne uloge tumače Miloš Pejović i Mišo Obradović, dok ostale uloge igraju:  Branko i Pavle Ilić, Dejan Đonović, Marija Đurić, Božidar Zuber i Vule Marković. Scenografiju je uradila Smiljka Šeparović Radonjić, kostimografiju Lina Leković, dok je muziku komponovala Tamara Obrovac. Nakon premijere, igraće se i reprize i to 24. i 25. jula, kao i 06. avgusta.

 

Predstava Novo doba osvojila dvije nagrade u Banjoj Luci

Predstava bh. reditelja Dine Mustafića, “Novo doba”, nastala u produkciji sarajevskog Art Huba i beogradskog BITEF-a, osvojila je dvije nagrade na jubilarnom 20. Teatar festu “Petar Kočić” u Banjoj Luci. Nagrada za najbolju mušku ulogu festivala pripala je Borisu Isakoviću dok je nagrada za najbolji dramski tekst pripala autoru Vuku Boškoviću.

Ovaj komad govori o nama, o svijetu, o izborima u Americi, o izborima u Srbiji, o izbjegličkoj krizi i njenim posljedicama. O ratovima koji su se desili ovdje i o kojima niko ne priča, ali koji vrište iz podteksta, o onima koji su otišli i onima koji će tek da odu. O nama koji namjeravamo da ostanemo iako ne znamo tačno zašto. O haosu koji je svuda oko nas. O novom dobu” stoji u obrazloženju festivalskog žirija dok je za ulogu Borisa Isakovića naglašeno kako je u predstavi maestralno odigrao uloge bivšeg univerzitetskog profesora i tajkuna koji poželi da postane predsjednički kandidat.

Predstava “Novo doba” imala je svoju beogradsku premijeru u januaru, dok ju je sarajevska publika mogla vidjeti u aprilu. Predstava je uvrštena u zvanični program predstojećeg Sterijinog pozorja u Novom Sadu, što je drugi put uzastopno da produkcija nezavisne tetarske produkcije Art Hub predstavlja bh. pozorište na ovom renomiranom festivalu. Prošle godine to je bila izvedba predstave “Tuđe srce ili Pozorišni traktat o granici” u režiji Dine Mustafića, a po tekstu Biljane Srbljanović. Art Hub se ovom produkcijom potvrđuje kao važna umjetnička platforma za podsticanje i razvoj izvedbene umjetnosti jer su pomenute predstave uz višestruko nagrađivanu “What is Europe” u režiji Andraša Urbana kao i multimedijalni projekat “Atlete srca” autora Nermina Hamzagića, imale izuzetan prijem kod publike i bogat festivalski život regionalnog internacionalnog karaktera.

Predstavom “Naš razred“ Dine Mustafića nastavlja se program 22. Modula memorije

Program 22. Modula memorije Internacionalnog teatarskog festivala MESS, nastavit će se u četvrtak 20. aprila kada će na sceni Kamernog teatra 55 sa početkom u 20 sati igrati predstava “Naš razred“ reditelja Dine Mustafića. Priča predstave prati sudbine desetero učenika jednog razreda, petero Poljaka i petero Židova, od davne 1935. pa sve do danas. Publika postaje svjedok njihovog odrastanja, prvih ljubavi i prijateljstava koja se raspadaju pod pritiskom okolnosti, nesretnih brakova te iznevjerenih očekivanja. Ulaznice za predstavu moguće je kupiti na biletarnici Kamernog teatra 55, dok je rezervaciju ulaznica moguće je izvršiti pozivom na broj 033 550 476. Cijena ulaznice je 10 KM, a radno vrijeme biletarnice je u periodima 10 do 12 i 16 do 20 sati.

Najavljujući igranje predstave, reditelj Dino Mustafić, istakao je da ova priča opominje i podsjeća koliko je važno sjetiti se događaja iz prošlosti, što upravo čini Modul Memorije Festivala MESS. “Mi živimo u kulturi poricanja i laži, opravdavanja zla koje je činjeno drugima u ime nacionalnih prava, interesa i zaštite. Govoreći moralno, pa čak i politički, naša ravnodušnost i naviknutost na pojavu fašizma i nacionalizma je opasna za budućnost. Zato je važno postavljati ta pitanja kroz umjetnička djela, jer je ravnodušnost prema zlu početak novog fašizma“, istakao je Mustafić te pozvao građane i građanke da pogledaju predstavu.

Događaj koji je Tadeusz Słobodzianek, poljski dramatičar, dramaturg, pozorišni redatelj i kritičar izabrao kao okosnicu ove priče historijska je činjenica. Naime, 10. jula 1941. u malom mjestu Jedwabno u vrijeme njemačke okupacije, grupa mještana Poljaka upala je u domove svojih susjeda, Židova, zatvorila svoje dojučerašnje prijatelje u štalu i žive spalila. Njih 1600. Ova predstava prateći sudbinu desetero školskih kolega, pokazuje i prokazuje kako je taj pogrom, pitanje krivnje pa čak i broj žrtava okrutno podložan različitim tumačenjima ovisno o smjenama vlasti, promjenama režima i političkim interesima. Svako je novo vrijeme uzimalo za pravo proglasiti novu, svoju istinu, i uvijek nekom drugom zalijepiti krivnju na čelo, jer krivi su uvijek samo oni – drugi. Odgovornost nikad nije u modi krojačima historije.

Uloge u predstavi ostvaruju Dragan Jovičić, Izudin Bajrović, Tanja Šojić, Gordana Boban, Maja Izetbegović, Amar Selimović, Muhamed Hadžović, Boris Ler, Ermin Bravo i Senad Alihodžić.