Muzika Verdija i drama Shakespeara kroz lutke i marionete

0

Među raznovrsnim teatarskim estetikama koje će publika moći vidjeti na 57. Internacionalnom teatarskom festivalu MESS sigurno će posebno zanimljiva biti lutkarska opera za odrasle nastala na muzičkom predlošku Verdija, te još jedna maestralna lutkarska teatarska kreacija inspirisana društvom spektakla.

Predstava «Trubadur» koji je režirao Eugenio Monti Colla nastala u produkciji kultne italijanske trupe Compagnia Marionettistica Carlo Colla & Figli bit će nesvakidašnje teatarsko iskustvo i imat će dvije izvedbe (Pozorište mladih, 02.10. u 18h i 03.10. u 18h). Ovo gostovanje Festival je uspio organizirati uz nesebičnu podršku Ambasade Republike Italije u BiH te Ministarstva kulture Republike Italije. U prostoru Galerije Collegium Artisticum u utorak 03.10. u 17 sati i u srijedu, 04.10. u 18 i u 22 sata bit će izvedena predstava «Mnogo vike ni za što» nastala u produkciji El Local E.C. iza čije režije, kreacije i izvedbe stoji David Espinosa, španski umjetnik, a sama predstava izvodi se po pravilima i klišeima spektakularnosti, iznalazeći načine da zavede, zadivi, obmane i isprovocira publiku.

Priključujući se svijetu melodrame, lutke ne bivaju tek zamjena za pjevače od krvi i mesa, one predstavljaju svojevrstan jezik, svijet utemeljen na zakonitostima, arhetipima i kompleksnim estetskim i filozofskim ciljevima. Svojim pokretima lutke donose iznenađenje, iluziju i čaroliju. U Verdijevim notama sve ovo se pretvara u beskrajnu jeku koja čini pozadinu tragičnoj ljubavi Manrica i Leonore. Zadatak koji je povjeren lutkama nije oživjeti nalete emocija koje romanse, dueti i koncerti pobuđuju. Međutim, odlika je njihovog teatra da vizualiziraju atmosferu koju čuvene melodije opisuju čudotvornim zamasima punim patosa.

Tri godine nakon iznimnog uspjeha kako kod žirija tako i kod publike sa predstavom “Moje veliko djelo”, španjolski reditelj dolazi sa stotinama figurica pod naslovom Shakespearove drame Mnogo vike ni oko čega”. Na jednoj staroj komodi figurica su istaknute različitim sredstvima kako bi se dobio scenski pokret i dramaturgija uz određenu igru sjenki i brojne filmske, stripovske i umjetničke reference. Skriveno u ladicama komode je i nekoliko slika koje dopunjuju sekvence u kojima se govori o seksu, moći, nasilju, smrti, koje služe kao svojevrstan prikaz historije teatra.

 

Rezervacija ulaznica je u toku u festivalskom Box Officeu (M.Tita 54/I) svaki dan od 10 do 19h ili putem telefona 060 343 39 59, dok se svi detalji o predstavama i svim drugim festivalskim informacijama mogu naći na www.mess.ba.

Mali MESS donosi radost mališanima u Sarajevu, Zenici, Visokom i Konjicu

0

Program za djecu 57. Internacionalnog teatarskog festivala MESS, mali MESS, ove godine će se održati u Sarajevu, Zenici, Visokom i Konjicu, a najmlađi ljubitelji i ljubiteljice teatra imat će priliku učiti i uživati u pet predstava, projekcijama animiranog filma te edukativnim radionicama. Program za djecu zvanično će otvoriti predstava talijanske trupe Compagnia Marionettistica Carlo Colla&Figli “Čarobni frulaš“ u subotu, 30. septembra u Pozorištu mladih Sarajevo u 11 i 18 sati. Ulaz na sve sadržaje programa mali MESS je kao i prethodnih godina besplatan, uz obavezno posjedovanje ulaznica koje se mogu preuzeti u festivalskom Box officeu (Maršala Tita 54/1).

Naglašavajući da je mali MESS vanredno važan program koji ispunjava svoju misiju odgajanja budućih generacija ljudi koji će posjećivati pozorište, direktor Internacionalnog teatarskog festivala MESS, Nihad Kreševljaković, naveo je da pozorište edukuje djecu da razlikuju dobro i zlo. “Segment pozorišta za mlade javnost i nekad čak i ljudi iz struke, stavljaju u drugi plan, a mi se borimo protiv toga. Mali MESS želi biti prostor u kojem djeca istražuju svijet umjetnosti, prostor koji ih podstiče na kritičko razmišljanje i da im pruži jedno posebno estetsko iskustvo. Želimo da mali MESS bude praznik za nas i za djecu, a sve kako bismo stvorili ljepši svijet“, naveo je Kreševljaković te citirao Stanislawskog koji je rekao “Ne postoji suštinska razlika između teatra za djecu i odrasle osim što je dječiji teatar bitniji“.

Koordinator programa mali MESS, Oliver Jović, istakao je da je dječiji program sadržajno bogatiji nego protekle godine. “Program mali MESS nastavlja svoj razvoj i iz godine u godinu postaje sve bogatiji. Ove godine, idemo u prostore koji su teatarski skoro pa nezamislivi, izlazimo iz teatarskih okvira i odlazimo tamo gdje djeca nemaju baš često priliku da gledaju predstave i to je zaista jako bitno. Nadamo se da će i država raditi na tome da što više djece uskoro dobije pristup kulturi i umjetnosti“, rekao je Jović te pozvao roditelje i djecu da budu dio ovog programa.

Dramaturg Pozorišta mladih Sarajevo, Segor Hadžagić, kazao je da mali MESS sa sobom donosi relevantne sadržaje teatra za djecu iz Bosne i Hercegovini i svijeta. “Svima nama u Pozorištu mladih Sarajevo je ekstremno drago što nastavljamo saradnju sa Festivalom MESS. Nadam se da će javnost shvatiti koliko je važno to da mi kao Pozorište mladih ne možemo sami svojim snagama održavati dječije stvaralaštvo i nadam se da ćemo konačno dobiti podršku institucija i javnosti“, rekao je Hadžagić te posebno naglasio segment lutkarskog stvaralaštva koje se iz godine i godinu sve više gubi i za koji se moraju uložiti posebni napori da se revitalizira.

U ostatku programa mali MESS, najmlađi ljubitelji i ljubiteljice teatra moći će pogledati i predstave “Mali nauk o životinjama“, autorice Maje Zećo (01. oktobar Pozorište mladih Sarajevo u 11 sati), “Tri praščića dječak zvani vjetropir“, brazilskog autora Sergia Serrana (07. oktobar Pozorište mladih Sarajevo u 11 sati) te komad “Prodani smijeh“ Daria Kovačovskog (08. oktobar BNP Zenica u 11 sati). Predstava “Ružno pače“ zagrebačkog teatra PocoLoco igrat će u Domu za nezbrinutu djecu Bjelave (04. oktobar u 10 sati) i u Roditeljskoj kući za djecu oboljelu od raka i Zavodu Mjedenica (05. oktobar u 13 i 16 sati) dok će se animirani film “Ježeva kuća“ prikazati u kinu Meeting point (02. oktobar u 11:15 i 12:30), Kulturnom centru Altindag Visoko (03. oktobar u 18 sati) i Centru za kulturu-Narodni univerzitet Konjic (07. oktobar u 17 sati). Koncert i muzička radionica “Mali Mozart na malom MESS-u“ održat će se u subotu 07. oktobra u 12 sati, a mali MESS program zvanično će zatvoriti radionica Tamare Kučinović “Od predmeta do živog bića“ koja će se održavati 6., 7. i 8. oktobra u terminima od 9 do 11 i od 12 do 15 sati.

Više informacija o programu mali MESS i ostatku programa 57. Internacionalnog teatarskog festivala MESS dostupne su na www.mess.ba.

Propitivanje rodnih stereotipa na 57. MESS-u

0

U okviru 57. Internacionalnog teatarskog festivala MESS jedna od najznačajnijih tematskih okvira bit će razbijanje patrijarhalnih matrica i rodnih stereotipa. Od himne različitosti u predstavi MDLSX (SARTR, 04.10. u 20h) italijanske trupe MOTUS, preko intimne potrage za svrhom vlastitog postojanja u predstavi argentinske autorice Marine Otero Sjećati se trideset godina da bi se živjelo 65 minuta (SARTR, 02.10. u 20h), do potresnih autentičnih priča o djeci silovanih žena iz Ruande u predstavi Neželjena (Pozorište mladih, 05.10. u 18h), i ženske historije BiH u predstavi Harisa Pašovića, Otkrivanje žene (NPS, 05.10. u 20h) publika će imati priliku propitati vlastite stavove o ovim temama.

MDLSX je eksplozija zvuka, psihodelična i usamljena himna slobodi postajanja, stapanju rodova, bivanju nečega što nadilazi granice tijela, boju kože, reproduktivne organe, nečega što ne podrazumijeva nametnutu ili stečenu nacionalnost i pripadnost nekoj Domovini. MDLSX nastoji da prevaziđe granice društvenih i umjetničkih kategorija. Silvia Calderoni na sceni pruža jednu od naimpresivnijih izvedbi u evropskom teatru u posljednjih deset godina. New York Times je za nju napisao da mora da je satkana od žive, jer nijedno smrtno tijelo ne može proći takve transformacije.

Marina Otero dolazi na MESS nakon festivala u Singapuru, Vroclavu, Buenos Airesu i Santiago de Čileu. Kritičari i kritičarke su njenu predstavu svrstali u ispovijedni teatar, karakterišući je kao izrazito usrećujuću. Okružena svojim drangulijama nagriženim zubom vremena, Marina Otero na sceni u lepršavoj izvedbi priziva životna sjećanja, i tako se upušta u stvaranje drame o svom životu, koja nema kraj sve dok je Marina živa. Rezultat toga je predstava Sjećati se trideset godina da bi se živjelo 65 minuta. Svačiji život je vrijedan inscenacije i svačija priča je bitna.

 Nakon premijere na festivalu u Avignonu, uz pomoć projekta Teatroskop Francuskog instituta na MESS dolazi autorica i koreografkinja Dorothée Munyaneza. Predstava se bavi stotinama hiljada silovanih žena za vrijeme genocida u Ruandi, nakon čega su rođena neželjena djeca koju su odbacile majke, porodice, društvo. «Jako me zanima žensko tijelo, naročito u slučajevima zlostavljanja, kao i fizičkog i mentalnog nasilja za vrijeme rata. Ova predstava mogla je da ima korijene samo u mojoj zemlji, u iskustvima žrtava genocida. Brojke nisu precizne, ali između 100.000 i 250.000 žena je silovano za vrijeme masakra koji je trajao sto dana.”, o svojoj motivaciji da napravi predstavu Neželjene rekla je Dorothée Munyaneza.

Jedna od najzapaženijih produkcija prošle sezone u BiH, koju je za program MESS-a selektirala Alja Predan je Otkrivanje žene, Narodnog pozorišta Sarajevo i East West Centra.  Tema predstave je arhetipski, socijalni i kulturološki značaj žena u Bosni i Hercegovini. Jasno je da se ovako tretirana tema ne ograničava samo na BiH. Ona nužno govori i o univerzalnim aspektima vezanim za temu žena. Teret mnogostruke društvene uloge; kreativnost; strahovi i izloženost nasilju; snaga i slabost; kontroverze; intelektualna dostignuća i banalnost; majčinstvo i osobnost neovisna od majčinstva – teme su ove predstave. Ova predstava se bavi i periodom snažne emancipacije žene u BiH. U završnici, fokus je na savremenom društvu u BiH. Pitanje je: da li smo “otkrili” žene ili postoji još mnogo toga da se sazna i uspostavi u društvu kad su u pitanju žene?

 

Rezervacija ulaznica je u toku u festivalskom Box Officeu (M.Tita 54/I) svaki dan od 10 do 19h ili putem telefona 060 343 39 59, dok se svi detalji o predstavama i svim drugim festivalskim informacijama mogu naći na www.mess.ba.

Rediteljski lauerati na 57. MESS-u

0

Od 30. septembra do 08. oktobra, 2017. održat će se 57. Internacionalni teatarski festival MESS u okviru kojeg će biti odigrane 22 predstave iz 13 zemalja. Pored činjenice da festival u Zenici otvara predstava «Slijepi pjesnik» belgijske trupe Needcompany vrhunskog umjetnika i višestrukog festivalskog laureta Jana Lauwersa, tokom ostalih festivalskih večeri publika će se ponovo sresti sa vrhunskim i na festivalu nagrađivanim rediteljskim imenima kao što su Paolo Magelli, Arpad Schilling, Haris Pašović, David Espinosa, Boris Liješević.

 «Za svaki festival je važan spoj etabliranih teatarskih imena i mladih umjetnika i umjetnica, pa tako među predstavama 57. MESS-a, pored novih estetika, imamo predstave festivalskih laureata čija ostvarenja naša publika pamti kao neke od festivalskih vrhunaca», istakla je Selma Spahić, jedna od selektorica Festivala. Jedna od najuzbudljivijih evropskih teatarskih trupa Needcompany vraća se po četvrti put na MESS, u svom prepoznatljivom stilu, ali sa potpuno svježim tematskim i estetskim pristupom teatru («Slijepi pjesnik», BNP Zenica, 30.09. u 20h). Nakon petnaest godina i predstave «Radnički cirkus W», koja je dobila nagradu “Hrabri novi svijet”, reditelj Arpad Schilling se vraća sa predstavom crnogorskog Kraljevskog pozorišta «Zetski dom» «Dokle pogled seže» (SARTR, 08.10. u 18h).

Sasvim je sigurno da će veliki interes publike izazvati i predstava bh. reditelja Harisa Pašovića «Otkrivanje žene» (NPS, 05.10. u 20h) nakon brojnih ostvarenja koja su igrana u okviru festivalskih programa ranijih godina («Osvajanje sreće», «Za šta biste dali svoj život?», «Romeo i Julija», «Hamlet»…), kao i predstava Borisa Liješevića «Čuvari tvog poštenja» (NPS, 08.10. u 20h) Gradskog pozorišta Podgorica nakon nagrađivane «Elijahove stolice». Dobitnik nekoliko Zlatnih lovorovih vijenaca za najboljeg reditelja, Paolo Magelli, na 57. MESS dolazi sa predstavom Zagrebačkog kazališta mladih «Noćni život» (NPS, 06.10. u 20h).

 Na ovogodišnji MESS se vraća i sjajni španjolski reditelj David Espinosa koji je prije tri godine za predstavu «Moje veliko djelo» osvojio nekoliko festivalskih nagrada uključujući i nagradu publike, pa je vrlo vjerovatno da će i njegova lutkarska predstava «Mnogo vike ni za što» (Collegium Artisticum, 03.10. u 17h) i ove godine imati dobar prijem.

Rezervacija ulaznica je u toku u festivalskom Box Officeu (M.Tita 54/I) svaki dan od 10 do 19h ili putem telefona 060 343 39 59, dok se svi detalji o predstavama i svim drugim festivalskim informacijama mogu naći na www.mess.ba.

Počeo sa radom MESS Box Office

0

Od danas je počeo sa radom MESS Box Office u direkciji Festivala (ul. Maršala Tita 54/I) u kojem je svaki dan od 10 do 19 sati moguće rezervisati ulaznice za 57. Internacionalni teatarski festival MESS koji će se održati od 30. septembra do 08. oktobra, 2017. Kao i prethodnih godina rezervacije će se moći obaviti i putem telefona na broj 060 343 39 59. I ove godine Festival ima nekoliko kategorija ulaznica kao i popuste za različite kategorije publike. Broj ulaznica s popustima je ograničen. Uslijed tehničkih zahtjeva direkcija Festivala je odlučila da se i predstava «Elektra» u režiji Andriya Zholdaka u izvedbi Makedonskog narodnog teatra igra 02. oktobra u 20 sati u BNP Zenica. (Detaljan program dostupan na www.mess.ba).

„Do 19. septembra moguće je rezervisati komplete ulaznica sa popustom od 50%, dok se za pojedinačne ulaznice odobrava popust od 20%”, istakla je Dajana Gurda, šefica protokola Festivala MESS, te naglasila kako i ove godine, tradicionalno MESS daje popust na kupovinu kompleta za studente, pozorišne radnike i penzionere od 50 posto a za kupovinu pojedinačnih ulaznica popust iznosi 20 posto. Festival MESS je i ove godine odlučio da će za sve predstave u okviru dječijeg programa CHILDREN MESS biti slobodan ulaz, s tim da će svi posjetitelji/posjetiteljke morati imati ulaznicu koju će moći rezervisati i preuzeti u prostorijama prodajnog odjela od 20. do 28. septembra 2017. godine.

Ovogodišnje, 57. izdanje Internacionalnog teatarskog festivala MESS ponudit će 22 predstave iz 13 zemalja, a otvorit će ga 30.09. u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica predstava belgijske trupe Needcompany «Slijepi putnik».

Odabrana bh. selekcija programa 57. festivala MESS

0

Tri predstave nastale u produkcijama domaćih teatarskih kuća, “Mi djeca sa kolodvora Zoo“ Narodnog pozorišta Tuzla i reditelja Adnana Omerovića, “Otkrivanje žene“ Harisa Pašovića, Narodnog pozorišta Sarajevo i East West Centra te “Moja Fabrika“ rediteljice Selme Spahić i Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, odabrano je u bh. selekciju 57. Internacionalnog teatarskog festivala MESS.

Naglašavajući da se za bh. selekciju prijavilo ukupno 13 predstava iz 10 pozorišnih kuća, dramaturginja, teoretičarka i kritičarka iz Slovenije, Alja Predan, koja je selektorica ovogodišnjeg programa, istakla je da su odabrane predstave dokaz da se na osnovu klasičnog dramskog teksta ili adaptacije odnosno dramatizacije literature mogu napraviti odlične i vrlo aktuelne predstave. “Odabrane predstave se po temi, pozorišnom jeziku i umjetničkim ostvarenjima mogu označiti kao vrhunske. Sve tri izabrane predstave različite su po mnogim elementima, ali ipak imaju nešto zajedničko. Sve tri su angažirane, sve tri upozoravaju na društvene anomalije i sve tri se bave takozvanim društvenim marginama. Ženama, radnicima, mladima. To ukazuje da pozorište u BiH nije sasvim apatično i imuno na društvene probleme“, objasnila je Predanova.

Za predstavu “Mi djeca s kolodvora Zoo“, Predanova je naglasila da prilagođavanjem teksta lokalnoj sredini postiže intenzivnu i angažiranu participaciju publike. “Reditelj je uspio da načinom inscenacije, vođenjem glumaca i inteligentnom upotrebom videa (pogotovu u stanju delirija i fleševa) pronađe balans između naturalističke slike društvenog dna i savremenog shvatanja i doživljavanja pozorišnog čina“, objasnila je Predanova.

Prema riječima selektorice, komad “Otkrivanje žene“ govori o onome o čemu se do sada niko u regionu pa ni šire nije tako temeljito bavio i uspio estetski bogato tematizirati kroz pozorišnu formu. “Pašović kao autor kroz produbljeni istraživački proces analitički precizno razgaljuje poziciju žene u historijskim promjenama i rezultate tog procesa postavlja na scenu kao reditelj u formi jednog monumentalnog murala. Ova predstava nesentimentalno i iskreno otkriva ženu i njezinu ulogu u društvu, ali u isto vrijeme podstiče dijalog između nje i muškarca kako bismo već jednom mogli prevazići duboko zakodirane društvene stereotipe“, obrazloženje je selektorice Alje Predan.

U obrazloženju izbora predstave “Moja Fabrika“, Predanova je rekla da komad istovremeno savršeno funkcionira kao dokumentarna predstava i kao izuzetno umjetničko djelo koje na suptilan, rafiniran i poetičan način priča priču o usponu i padu zeničke Željezare. “Društveno angažirana, scenski lijepa i uzbudljiva predstava ukazuje na to da najmlađu generaciju pozorišnih stvaralaca u BiH zanimaju velike i važne teme koje kroz širi društveni i socijalni kontekst progovaraju i o vlastitom identitetu“, obrazložila je Predanova. Prema pravilima, zbog učešća umjetnika/ca angažiranih u radu Festivala, predstava je van konkurencije za nagrade za najbolju režiju i najbolju predstavu.

Podsjećamo, 57. Internacionalni teatarski festival MESS održat će se od 30. septembra do 8. oktobra 2017. godine, a u fokusu ovogodišnjeg festivala bit će atipični naratori i naratorke i oni čiji se glasovi rjeđe čuju u društvu. Više informacija o Internacionalnom teatarskom festivalu MESS dostupno je na www.mess.ba.

57. Internacionalni teatarski festival MESS od 30. septembra do 8. oktobra

0

Direkcija Internacionalnog teatarskog festivala MESS povodom Svjetskog dana teatra, uz poruku Internacionalnog teatarskog instituta koju je ove godine napisala Isabelle Huppert, francuska filmska i pozorišna glumica, čestita svim kolegama i kolegicama ovaj značajni datum te objavljuje internacionalni dio programa 57. MESS-a koji će se održati 30. septembra do 8. oktobra 2017. godine. U fokusu ovogodišnjeg festivala bit će atipični naratori i naratorke, oni čiji se glasovi rjeđe čuju u društvu, a pripovijedat će nam najčešće žene, ali i interseksualne osobe, djeca, izbjeglice ili osobe sa tjelesnim poteškoćama.

Vjerovatno najupečatljiviji evropski reditelj političkog teatra posljednjih godina Milo Rau, stiže na MESS sa “5 Easy Pieces“. Polazište je da li se može napraviti predstava o zloglasnom ubici djece, u kojoj igraju djeca? Estetska i teatarska pitanja spajaju se sa onim etičkim: kako djeca razumiju značenje empatije, gubitka, starosti, razočarenja ili otpora? Kako mi reagiramo kada ih vidimo da igraju scene nasilja ili ljubavi? Predstava je odabrana u selekciju Theatertreffena, u kojoj je naboljih deset predstava prošlogodišnje produkcije sa njemačkog govornog područja.

Italijanska trupa MOTUS će prvi put gostovati na MESS-u sa predstavom nastalom po romanu “Srednji spol“ Jeffreya Eugenidesa. “MDLSX“ je specifična predstava upravo po svojoj glavnoj glumici, Silviji Calderoni, za koju je jedan kritičar napisao da mora da je sačinjena od žive, jer niko smrtan i satkan od mesa i kosti ne može napraviti takvu transformaciju.

Iz Bugarske dolazi “Mir vam“ u režiji Nede Sokolovske, dokumentarna predstava trupe Vox Populi koja se bavi izbjegličkom krizom iz perspektive bugarskog društva. Protagonisti/kinje predstave su migranti/ce, izbjeglice i Bugari/ke kojima se životni putevi ukrštaju. Rediteljica bira zanimljivu perspektivu koja se nazire već u naslovu. Ljudi svih religija upućuju pozdrav “Mir s vama“. Šta znači taj mir u kontekstu izbjeglica, kada ljudi bježe iz rata u jednako nesigurnu budućnost? Gdje počinje i gdje završava tolerancija koja se toliko propagira?

Francuska predstava “Neželjena“, čija će se premijera održati u julu na festivalu u Avignonu, bavi se ženama i djecom žrtvama ratnog silovanja i nasilja. Dorotee Munyaneza, koreografkinja i autorica iz Ruande temi će pristupiti iz ugla preživljavanja: kako pjevati i govoriti, kako plesati poslije svega?

Dvoje enfant terriblea, rumunski reditelj Radu Afrim i poljska spisateljica Dorota Maslowska, ispred Narodnog pozorišta iz Bukurešta, dolaze sa predstavom “Bez obzira koliko se trudimo”. Radu Afrim kaže da ga nikada nije zanimao politički teatar, ali jeste onaj društveno angažirani, a u svijetu Maslowske društvena bol nalazi se i u kefiru i u plastičnim bocama od dva litra, kao i u papirnim avionima iz II svjetskog rata.

“Jedan gest” je predstava o znakovnim jezicima, jezicima u množini, jer se oni od države do države razlikuju. Bavi se komunikacijom između dva svijeta – svijeta osoba koje čuju i onih koje ne čuju. Ako jezik definira realnost, po čemu je jedinstvena realnost znakovnog jezika? U predstavi igraju osobe sa poteškoćama u sluhu i gluhe osobe. Ovaj komad iz Poljske producirao je Teatr Nowy Warszawa, a režirao Wojtek Ziemilski.

Argentinska koreografkinja i performerka Marina Otero publici će se predstaviti sa komadom “Sjećati se 35 godina da bi se živjelo 60 minuta”. Marina je ambiciozno krenula sa namjerom da kroz jednu predstavu da smisao svom životu. Napravila je izuzetno dirljivih, autoironičnih i duhovitih 60 minuta u kojima njena stvarnost izgleda kao fikcija, a fikcija kao njen stvarni život.

Na MESS se vraća ukrajinski reditelj Andriy Zholdak, kojeg pamtimo po silovitoj predstavi “Život sa idiotom”. “Elektra“, u produkciji Makedonskog narodnog teatra sirova je i brutalna i postavlja pitanje zašto je ljudska reakcija na ekstremne okolnosti gotovo uvijek nasilje i ciklus osvete i zašto se to od vremena kada je Elektra napisana nikada nije promijenilo?

Belgijska trupa Berlin postavit će vrlo uzbudljivu instalaciju za publiku od 30 ljudi. Berlin se bavi dokumentarnim teatrom i snima ljude neobičnih biografija širom svijeta. Krenuli su od slavne teze da šest osoba dijeli poznanstvo bilo koje dvije osobe na planeti zemlji. Šest osoba od vas do ubice iz Francuske, cirkuskog direktora iz Rusije, Indijanca u malom selu u Stjenovitim planinama. I osobe koja sjedi do vas u teatru. Berlin tvrdi da će izbrisati stepene između vas i bilo koga i upoznati vas direktno.

PORUKA ISABELLE HUPPERT, FRANCUSKE GLUMICE POVODOM

SVJETSKOG DANA TEATRA

 “Mjesta za pozorište”

 

Evo, dakle,  već 55 godina svakog proljeća obilježavamo Svjetski dan pozorišta. Jedan dan, odnosno 24 sata koja počinju sa Noh i Bunraku teatrom, prolaze kroz Pekinšku operu i Kathakali, zadržavaju se između Grčke i Skandinavije, od Eshila do Ibsena, od Sofokla do Strindberga, između Engleske i Italije, od Sare Kane do Pirandella pa, među ostalim, i u Francuskoj, ovdje gdje smo mi i gdje je također Pariz, svjetski grad koji ugošćava najviše stranih družina.

Potom nas naša 24 sata vode iz Francuske u Rusiju, od Racinea i Molijera ka Čehovu, prelaze Atlantik i završavaju u kalifornijskom kampusu u kojem mladi ljudi možda nanovo osmišljavaju pozorište. Jer se pozorište uvijek iznova diže iz pepela. Ono je tek konvencija koju neumorno valja razbijati. Samo tako može opstati. Pozorište ima obilan život koji prkosi prostoru i vremenu, najsavremeniji komadi napajaju se prošlim stoljećima, najklasičniji repertoari postaju moderni svaki put kad ih iznova postavljamo.

Svjetski dan pozorišta svakako nije običan dan u našoj svakodnevici. On oživljava ogromno prostor-vrijeme, a kad podsjetim na prostor i vrijeme, htjela bih se pozvati na francuskog dramaturga Jeana Tardieua, tako genijalnog, a tako skromnog. Navest ću njegove riječi.

O prostoru se pitao “koji je najduži put od jedne tačke do druge“. Za vrijeme nam sugeriše da “u desetinkama sekunda mjerimo vrijeme koje je potrebno da izgovorimo ‘vječnost’“.

O prostoru i vremenu kaže: “Odredite u mislima, prije no što utonete u san, bilo koje dvije tačke u prostoru i izračunajte vrijeme koje vam treba da u snu dođete od jedne do druge“. Pamtim riječi “u snu“. Kao da su se susreli Jean Tardieu i Bob Wilson.

Naš Svjetski dan pozorišta mogli bismo sažeti i prisjećajući se Samuela Becketta koji kroz Winnie, u njenom okretnom stilu, kaže: “Oh, bio je to sretan dan“.

Razmišljajući o ovoj poruci koju sam dobila čast napisati, prisjetila sam se svih tih snova o svim tim prizorima. Zato u ovu UNESCO-ovu dvoranu nisam stigla sama, sa mnom su i svi oni likovi koje sam utjelovila na sceni, uloge koje nam se čini da napuštamo kad je sve gotovo, no koje u nama vode tajni život, spremne poboljšati ili uništiti uloge koje će ih naslijediti: Fedra, Araminta, Orlando, Hedda Gabler, Markiza de Merteuil, Blanche DuBois… Pratnja su mi i svi oni likovi koji su mi se svidjeli, kojima sam aplaudirala kao publika. Tako pripadam cijelome svijetu. Grkinja sam, Afrikanka, Sirijka, Venecijanka, Ruskinja, Brazilka, Persijka, Rimljanka, Japanka, Marsejka, Njujorčanka, Filipinka, Argentinka, Norvežanka, Korejka, Njemica, Austrijanka, Engleskinja, zaista cijelom svijetu. To je baš prava mondijalizacija.

Godine 1964. povodom dana pozorišta, Laurence Olivier objavio je da je, nakon više od jednog stoljeća borbe, u Engleskoj konačno osnovano nacionalno pozorište, koje je on odmah potom želio vidjeti kao međunarodno pozorište, barem kad je bila riječ o repertoaru. Dobro je znao da Shakespeare pripada svima na svijetu.

Bilo mi je drago čuti da je autor prve poruke povodom Svjetskog dana pozorišta, 1962. godine, bio Jean Cocteau, baš prikladno, budući da je on, zar ne, poduzeo “put oko svijeta za 80 dana“. Ja sam na drugačiji način obišla svijet, kroz 80 predstava ili 80 filmova. Navodim i filmove jer za mene nema razlike između glume u pozorištu i glume u filmu, i svaki put kad to kažem izazovem čuđenje, ali tako je, istina je. Nikakve razlike.

Dok ovo govorim, ja nisam ja, nisam glumica, ja sam samo jedna od tako mnogo osoba zaslužnih za to da pozorište i dalje postoji. To je na neki način i naš zadatak. I naša potreba, da tako kažem: nismo mi zaslužni za to što pozorište postoji, prije će biti da zahvaljujući njemu postojimo mi. Pozorište je vrlo snažno, ono se opire, nadživljava sve, ratove, cenzure, nedostatak novca. Dovoljno je reći “kulisa je gola scena, u neodređenom razdoblju“ i uvesti glumca. Ili glumicu. Što će on napraviti? Što će ona reći? Hoće li razgovarati? Publika čeka, saznat će, publika bez koje nema pozorišta, nemojmo to zaboraviti. I jedna osoba u gledalištu čini publiku. Neka je ipak što manje praznih stolica! Osim kod Ionesca… Na kraju Stara kaže: “Tako je, umrimo na vrhuncu slave… umrimo da uđemo u historiju… Bar ćemo imati svoju ulicu…“

Svjetski dan pozorišta postoji sad već 55 godina. U 55 godina ja sam osma žena pozvana da prenese poruku; na kraju krajeva i ne znam je li riječ “poruka“ prikladna. Kad moji prethodnici (muški rod se nameće!) govore o pozorištu, oni govore o mašti, slobodi, porijeklu, prizivaju u sjećanje multikulturalnost, ljepotu, pitanja bez odgovora… Godine 2013. prije, dakle, samo četiri godine, Dario Fo kaže: “Jedino rješenje za krizu je nadati se da će se protiv nas i protiv mladih koji žele naučiti umijeće pozorišta organizovati velika hajka: nova dijaspora glumaca koja će svakako, iz nametnutih okolnosti, izvući nezamislive prednosti za novo pozorište“. Nezamislive prednosti, lijepa formulacija, dostojna nekog političkog programa, zar ne?… Budući da se nalazim u Parizu neposredno pred predsjedničke izbore, predlažem onima koji su skloni preuzeti vlast da vode računa o nezamislivim prednostima koje nosi pozorište. Samo bez hajke!

Pozorište za mene predstavlja onog drugog, ono je dijalog, odsutnost mržnje. Prijateljstvo među narodima, nisam sigurna što ono podrazumijeva, ali vjerujem u zajednicu, u prijateljstvo publike i glumaca, u jedinstvo svih onih koje pozorište spaja, onih koji ga pišu, koji ga prevode, onih koji ga rasvjetljavaju, oblače, dekorišu, onih koji ga izvode, koji ga čine, koji u njega odlaze. Pozorište nas štiti, pruža nam zaklon… Mislim i da nas voli… onoliko koliko mi volimo njega… Sjećam se jednog reditelja stare škole koji bi svako veče prije podizanja zavjese, iza kulisa, odrješitim tonom rekao: “Mjesta za pozorište!“ Time ću završiti.