Za sebe kaže da lijepo ne pjeva, da ga nema po festivalima, da se ne voli uvlačiti u guzicu strukturama vlasti, ali da ljudi ipak vole doći na njegove koncerte da vide i čuju šta ima za reći.
Skoro je objavljen i novi spot za pjesmu „Urbano”. Kako je tekao rad na spotu, jesi li zadovoljan rezultatima?
Kako da ne. Poslije spota sam postao toliko popularan da to ne mogu da opišem. Uzeo sam milion i pobjego u inostranstvo, otvorio kafanu.
Kad je već riječ o kafanama. Skoro si popio prvu solarnu kafu na Balkanu. Šta misliš o ekologiji i ima li ona šansu na ovim prostorima?
Ako se javite i dođete na site, ramboamadeus.com, možete vidit da za malo para, jeftinije od običnog šporeta, možete kupiti solarni gril. Na njemu možete peći kobasice, šnicle ili sebi skuhati kafu. Ekologija bi trebala da dobije šansu na svim mjestima.
Nedavno si rekao kako je tvoja karijera anomalija ili nus pojava u društvu. Zašto?
Pa, da u ovom društvu treba napomenuti da su mediji privatni, vlasnici medija se mogu sastati i reći, ovog više nikad u medijama i na taj način nekoga izbrisat, gotova pjesma. Sve dok bude otpor, prema jednom takvom desničarskom, kapitalističkom, skoro feudalnom načinu razmišljanja, do tada će moja karijera ostati anomalija u ovom drušvu. Niti lijepo pjevam, niti me ima po festivalima, niti se trudim da se uvlačim u guzicu strukturama, a ljudi ipak vole da dođu to da vide.
Od osamdesetih pa do danas, od punk-noise-jazz-a pa do danas, skoro čistog jazza, kako si se promijenio muzički?
Pa, noise je u oba slučaja. Čovjek koji je u muzici uči čitavo vrijeme. Mora biti napredak. Ja sporo učim, ali stalno učim i nadam se da se to čuje. Ako čovjek radi nešto u životu, a stalno se vrti u krug ili nema napretka ni na jednom planu, onda se ne osjeća dobro i vitalno. Ako se nešto radi, a samo se tapka u mjestu, onda ono, džaba ste krečili.
Koliko se u svom tom vremenu promijenio simbol Rambo Amadeus?
Ja sam uvijek, čini mi se, simbol onima koji vide da nešto nije uredu, ali još nisu formirali precizno mišljenje. Onda mi se čini da ja njima otvaram prozor. Kao prijedlog, ˝eto možda je ovako˝.
Poznato je da je Rambo „težak” sa novinarima i medijima. Zašto je to tako?
Kad dođe neki novinar bez škole ja mu stvarno nisam kriv, zašto se bavi poslom koji mu nije struka. Posao novinara je degradiran. Vlasnici privatnih medija su većinom polu pismeni, onda oni primaju i takve novinare. Većinom se prima po kriterijumu, da li voli plavuše ili crnke, punije ili mršave. Kad naiđem na takve novinare, ja ih zajebavam odmah, čim ih namirišem. Razgovor se ne može odvijati na nivou pametnijega, razgovor se uvijek odvija na nivou glupljega.
tip / efm