DJ Jasmina & Friends Sarajevo, 3.2.2017. Dom mladih/Amfiteatar

0

U Amfiteatru sarajevskog Doma mladih 3.februara, Red Bull Music Academy Radio Adria Show predstavlja prvi ovogodišnji DJ Jasmina&Friends, događaj koji Jasmina organizuje sa prijateljima, party o kojem je maštala godinama.

Prostor sam po sebi je idealan, ali trud uložen na produkciju upotpunit će cijeli ovaj audiovizualni događaj. Ovaj put sve će biti po njenoj mjeri: zvuk, svjetlo, 3D mapping, warm up, atmosfera i ugođaj.

Prijatelji Nazzif, Kido i Klabika Collective, zagrijat će prisutne ravnomjernim i melodičnim deep-house ritmom od 22:00 do 01:00.

Za svoj petosatni set, od 01:00 do 06:00, Jasmina je prirpemila dvije cjeline pomno odobranih ploča. U prvom dijelu seta od deep-house do deep-techna, domirat će labelovi kao što su Pokerflat, DIY, Pampa i Liebe Detail, dok će drugi dio seta biti po mjeri ljubitelja tvrđeg zvuka, muzika umjetnika koji potpisuju za 50 Weapons, Bitch Control, Dystopian…

Svi koji su Jasminu slušali i gledali uživo, kažu da osjete iskrenu ljubav i pozitivnu energiju koju u njoj budi muzika, i što je najbitnije, tu emociju prenosi na publiku.

https://www.facebook.com/events/191770597939172/

DJ Jasmina Bio:

Bila je 1999. godina kada je Jasmina Mameledžija prvi put stala za mix pult. Sada već jedna od veteranki elektronske scene,  DJ Jasmina učila je mixati na radiju 3, onomad njenoj drugoj kući. Kao prva bosanska žena DJ, probudila je interes domaće i svjetske javnosti, pa o njoj snimiše dokumentarce i napisaše novinske članke što joj je otvorilo i vrata mnogih međunarodnih klubova.

Svoje kofere sa pločama nosila je po vrhunskim klubovima od Berlina do Detroita. Način miksanja su jedna stvar, ali energija I konekcija sa publikom je nešto sasvim jedinstveno. Svjedoci tome su bila i velika imena kao što su Abe Duque, Mladen Solomun, Gebruder Teichmann, Martini Bross, Gudrun Gut, Eurokai, Mike vamp, K-Hand, Kevin Saunderson i mnogi drugi.
Jasmina i dalje isključivo vrti muziku samo na pločama, te samim tim jako puno vremena i novca troiši na slaganje seta. Pušta sve što voli: prljavo, minimalno, duboko, udarno. Nekad je to mračniji set, minimalan i ozbiljan, a nekad progresivan i eklektičan.
https://www.residentadvisor.net/dj/djjasmina

Koncert Gudačkog orkestra Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu!

0

U okviru Koncertne sezone 2016/2017. Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu sarajevskoj publici poklanja vrhunski muzički događaj u vidu koncertne večeri planirane za 23. januar u Gradskoj vijećnici Sarajevo s početkom u 19.30 sati.  Raskošni ambijent Vijećnice svoja vrata otvorit će jednom od najprespektivnijih orkestarskih ansambala u BiH – Gudačkom orkestru Muzičke akademije univerziteta u Sarajevu!

Gudački orkestar Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu izvođačko je tijelo formirano  pri  Muzičkoj akademiji, kojeg sačinjavaju studenti  Gudačkog odsjeka pomenute institucije.  Od 2013. godine Orkestar proživljava svojevrsnu renesansu, koju karakterizira sistematičan, temeljit i osmišljen rad, ali i pažljivo biran koncertatni repertoar. Na čelu s umjetničkom rukovoditeljicom, doc. dr. Belmom Alić, muzički izražaj Orkestra okrenut je ka odabiru nekih od  krucijalnih ostvarenja  pisanih za gudački ansambl, a koja se referiraju na stilske epohe baroka, klasike, romantizma, te 20. stoljeća.

Na koncertnom podijumu Vijećnice, Gudački orkestar će se predstaviti djelima H.I.F. von Bibera, A. Vivaldia, M. Brucha, A. Dvořáka, dok će uloga solistica pripasti mladim umjetnicama Tamari Arsovski (violina), Ilmi Hodović (violina) i Aidi Dajić (viola).

Ulaz na koncert je besplatan! Dobrodošli!

Koncert grupe Sikter u Studiju 2 MP BHRT-a

0

Za utorak 31.01. s početkom u 20 sati Muzička produkcija BHRT-a najavljuje specijalni koncert popularnog bosanskohercegovačkog sastava Sikter. Ovo je 6. koncert u sklopu serijala „Studio 2 Live“ koji se u zgradi BHRT-a održava jednom mjesečno. Za grupu Sikter će ovo biti poseban i emotivan s obzirom na najavu da se opraštaju od publike.

Sikter je sarajevska alternativna rock-grupa osnovana 1990. godine. Muzički program ove grupe se sastoji od više muzičkih stilova poput: soul-a, funk-a i rock and rolla. Njihovi koncerti su multimedijske izvedbe praćene video projekcijama raznih sarajevskih umjetnika.

Dobitnici su nagrade Davorin 2006 za najbolji video spot u kategoriji urbane rok muzike, za spot “My Music” u režiji Pro.ba  Prva su bosanskohercegovačka rock-grupa čiji video zapis “Pain in Brain” (bos. “Bol u mozgu”) se pojavio 1995. godine na MTV ju. Posebni su i po tome što su  1997. godine nastupili kao predgrupa na koncertu grupe U2 na  sarajevskom stadionu Koševo. Iste godine svirali su sa Bonom and Jovanottijem na otvaranju Muzičkog Centra Pavarotti u Mostaru.

Sikter je objavio raznovrsne albume: “Now, Always, Never”, Queen of The Disco“, „Don’t You Miss Me“, „My Music“ te „Ego Trip“ 2009.  godine u kojoj su napravili produkcijsku pauzu a nastavili sa povremenim turnejama i nastupima.

Sikter, jedinstven bend na našim prostorima, je veliku popularnost postigao upravo neobičnim muzičkih hitovima, sjajnim aranžmanima i „živom svirkom“ koju će svi prisutni na koncertu u Studiju 2 (studio Esad Arnautalić)  imati priliku osjetiti iz prve ruke. Ulaz na koncert je slobodan uz obaveznu najavu prisustva na mail muzicka.produkcija@bhrt.ba.

BH Radio 1 realizira živi prenos dok će BHT 1 snimiti i odloženo emitirati navedeni koncert.

PREMIJERA PREDSTAVE „SAVRŠEN KROJ“

0

„Savršeni kroj“ je duhovita komedija o gorkim tranzacijskim iskustvima ljudi na Balkanu.  Dešava se uoči Nove godine kada beskrupulozni biznismen Marko Milun  dođe do krojača Svetislava Šnajdera kako bi zakripio pantalone koje su mu pukle na ulici. Naizgled banalan susret pretvara su buran odnos između njih dvojice, a čemu je razlog jedna žena. Ali, tu je priča o propasti i gorkim ljudskim sudbinama u vremenu kada nestaje čitav jedan dosad poznati sistem vrijednosti u društvu.

Predstava „Savršeni kroj“ nastaje po tekstu darovitnog srpskog pisca i dramaturga Vladimira Đurđevića (Balada o Pišonji i Žugi, Ne igraj na Engleze, Tri klase i gospođa Nušić, Bajka o pozorištu) i u režiji poznatog filmskog reditelja i dramskog pisca Jasmina Durakovića.

Uloge u ovome komadu igraju Admir Glamočak (Svetislav Šnajder) i Sead Pandur (Marko Milun), dok ostatak autorske ekipe čine Osman Arslanagić (scenograf) i Lena Stevanović (kostim).

Predstava je koprodukcija SARTR-a i UG Scena, dok je izvršni producent predstave Amira Kudumović Gorgulu, viši asistent na odsjeku Produkcije ASU Sarajevo.

Partneri projekta su Depo  Portal i Bor Medya Yapim.  Sponzor projekta Tekstilna industrija Kismet iz Doboja.

Premijera ovoga komada koji će igrati u redovnom reportoaru SARTR-a zakazana je za srijedu 08. februar ove godine. Nakon premijernog igranja slijede reprize 09., 10. i 11. februar u 20h.

Predstava će se odigrati i u sklopu Festivala Sarajevska Zima 2017. u četvrtak 16. februara u 20h.

 

Rezervacije ulaznica možete obaviti svaki dan od 10h do 16h pozivom na broj 033 664 070 ili slanjem poruke u inboks Fb. profila https://www.facebook.com/sartr1992/ .

‘’Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla” u Narodnom pozorištu Sarajevo

0

Moguće kao odgovor na težak život, obični ljudi – narod – u Bosni i Hercegovini su stvorili likove Muje, Sulje i Fate. Ti narodni neobični junaci savladavaju životne probleme spojem mudrosti i humora, jedinstvenim u svijetu. Predstava “Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla” afirmiše ove naše junake i postavlja ih u kontekst današnjih političkih, ekonomskih i društvenih tema. Gledano sa humorne strane, današnjica ne izgleda bolje, ali izgleda lakše, savladivije. Šta se dogodi kad Muju i Fatu shvatimo ozbiljno?

U četvrtak, 19.1.2017. u 19.30 sati u Narodnom pozorištu u Sarajevu, dvoje vrhunskih glumaca Dženana Džanić i Saša Handžić će igrati ovu predstavu u režiji Harisa Pašovića i produkciji East West Centra.

U filmskom dijelu igraju Enes Salković, Mugdim Avdagić, Lana Delić, Hazim Begagić, Adis Mehanović, Miroljub Mijatović, Faketa Salihbegovć-Avdagić, Lana Zablocki-Džehverović i Anđela Ilić. Koreografiju je uradila zagrebačka koreografkinja Tamara Curić. U predstavi se uživo izvode nove i stare pjesme beogradskog benda S.A.R.S. Predstave “Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla” je koprodukcija East West Centra Sarajevo i BNP Zenica.

BO-BO, ZU I BZ PONOVO U AVANTURAMA NA SCENI SARTR-A

0

Sarajevski ratni teatar i Aparatteatar su za svoju najmlađu publiku pripremili nove avanture sa likovima BO-BO, ZU i BZ. Predstave „Plumbo BO-BO, ZU“ i „BO-BO i ZU prvi dan u vrtiću“ odigrat će se u sklopu Sedmice dječijih predstava na sceni SARTR-a.

BO-BO I ZU, PRVI DAN U VRTIĆU – petak, 20. i nedjelja 22. januar u 18h – kao što i naziv kaže, radi se o likovima BO-BO i ZU koji polaze u vrtić. To je, kako djeci, tako i roditeljima, veoma poseban dan, ispunjen jakim emocijama i zato se zauvijek pamti. Režiju za predstavu potpisuje Belma Lizde-Kurt, a uloge ostvaruju Maja Zećo, Merima Lepić-Redžepović i Hana Zrno.

 PLUMB BO-BO, ZU – subota, 21. januar u 16h – nova teatarska forma educiranja sasvim “male” publike, namijenjena prije svega djeci uzrasta od nula do 3 godine, njihovim roditeljima, odgajateljima, trudnicama i pravim ljubiteljima teatra. Režiju za predstavu potpisuje Belma Lizde-Kurt, a uloge ostvaruju Maja Zećo, Merima Lepić-Redžepović i Hana Zrno.

Nastavljajući svoju misiju da svakom djetetu omogući gledanje predstava, Sarajevski ratni teatar dogovorio je saradnju sa SOS Društvenim centarom “Hermann Gmeiner“, Udruženjem EDUS – Edukacija za sve i Udruženjem “Ruku na Srce“. Ovom saradnjom, posebni gosti svih igranja bit će djeca iz SOS društvenog centra “Hermann Gmeiner“, djeca sa poteškoćama u razvoju te djeca iz socijalno ugroženih porodica sa područja KS.

 Cijena ulaznice za predstavu “BO-BO i ZU, prvi dan u vrtiću” iznosi 7KM, dok za predstavu “Plumb, BO-BO, ZU” ulaznica za roditelje i školarce iznosi 12KM, a bebe i predškolski uzrast imaju slobodan ulaz. Family paket: 3 ulaznice + 1 gratis.

 Rezervacije ulaznica se mogu obaviti pozivom na 033 664 070 ili slanjem poruke na teatarsartr@yahoo.com ili u inbox Fb. stranice https://www.facebook.com/sartr1992/.

Satirična komedija u režiji Aleša Kurta, ”TEFERIČ”

0
  1. i 19. januara, u 20:00 satiu Kamernom teatru 55, će biti izvedena predstava pod nazivom ”TEFERIČ”. 

Predstava ”TEFERIČ” je komedija koja se vrlo vješto, i bez dlake na jeziku, razračunava sa vlašću. Na svim nivoima. Nije važno to što je vremenski smještena u doba turske vladavine na ovim prostorima. Još manje je važno što su glavni likovi seljani nekog malog i beznačajnog sela.

Ono što ovaj tekst čini bezvremenim je upravo to što on savršeno rezonira sa današnjim vremenom, sa današnjom vlašću i njenim (ne)odnosom spram svojih podanika, sa ulizivačkom sviješću potkazivača i sitnih vlastodržaca, mitom, korupcijom i nesvakidašnjim nepotizmom koji, neuništiv i vremenom nenačet, ostaje isti sad, kao i prije nekoliko stoljeća.

”TEFERIČ” je satira o vlasti i kandžiji. Jedno selo u zabiti je na meti svakojakih haramija, oslobodilaca, kadija i juzbaša. Selo je metafora za Bosnu, onakvu kakvu je svako u sebi može raspoznati (ako baš mora). Ovo je priča o strahu. Strahu od vlasti, ali i o dubokom strahu od bilo kakve promjene.

Predstava ”Teferič” je premijerno izvedena 7. marta 2015. godine, povodom obilježavanja dana osnivanja Teatra i devedeset godina od rođenja Derviša Sušića.

Pozivamo vas da dođete u Kamerni teatar 55, 18. i 19. januara, u 20:00 sati!

Art Night u Konjicu

0

Art Night je koncept u kojem pokušavamo skrenuti pažnju na fudamentalne vrijednosti knjige. Kroz različite forme umjetničkog izražavanja animiramo nove ćitaoce da otvore vrata Gradske biblioteke u Konjicu i nova saznanja otkriju kroz bibliotečki fond, te upoznaju se sa novim i starim izdanjima koja posjedujemo….

 Centar za kulturu Narodnog univerziteta Konjic i Gradska biblioteka predstavljaju ART NIGHT. Vaše vrijeme posvetite umjetnosti, književnosti, likovnosti, poeziji , humoru, muzici.  U društvu sa Vama bit će literarni stvaraoci iz Konjica: Aldina Medija, Ekrem Macić, Samra Alebić, Safija Mulić Herić, Elvedina Alić, Suvada Poturović, Ibro Hero, Irfan Jusufović, Adila Macanović.,

Likovni umjetnici: Ilvana Bakoš, Sanela Mustafić, Naila Habibija.,

Muzički stvaraoci: Bend“ Generacije“  i Duo Unplugged band: Enes Sokolivić & Tarik Golubić..,

Vokalne solistkinje: Amina Madžak, Lamija Badžak i Mia Bakoš.,

Bibliotekakerke: Edina Dizdarević, Azra Hamza Balić.,

Moderator: Benjamin Mušinović…

 ART NIGHT je u Bosanskoj sobi, tačno u 19:00, dan je utorak, Januar 17. tekuće godine… Provedite ugodne trenutke! Otkrivamo ko su čitaoci godine Gradske biblioteke Konjic???

Promocija knjige KAKO STE Barbare Matejčić u Pozorištu mladih Sarajevo

0

U ponedjeljak, 30. januara u 19 sati održat će se predstavljanje novinarsko-narativne knjige “Kako ste?” spisateljice i novinarke Barbare Matejčić na Maloj sceni Pozorišta mladih (Kulovića 8).

Organizator promocije je Udruženje za afirmaciju i ravnopravnost „Posterus“.

 O knjizi će govoriti:

Kristina Ljevak, novinarka i voditeljica večeri,

Goran Samardžić, književnik,

Đorđe Krajišnik, književni kritičar,

Barbara Matejčić, autorica.

 Žanr: publicistika, šest narativno-novinarskih priča o životu drugih

Izdavač: Heinrich Böll Stiftung – Ured za Hrvatsku

Urednici: Branko Čečen (direktor Centra za istraživačko novinarstvo) i Vedran Horvat (voditelj Ureda za Hrvatsku Zaklade Heinrich Böll)

 

O knjizi:

Što zapravo znamo o drugima? Što znači živjeti s psihičkom bolesti, koje sve prepreke mora nadići romsko dijete da bi se školovalo, što prolazi kroz glavu osobi kojoj je čitavo tijelo nepomično, kako preživljavaju obitelji s teškom stigmom nepoželjne nacionalnosti, kako izgleda običan dan u životu slijepe osobe? I što ih međusobno povezuje?

Nagrađivana novinarka Barbara Matejčić u zbirci narativno-novinarskih priča uranja u ljudske strahove, poniženja, nepravde, gubitke, ali i ponos i nesalomljivost te nam pruža priliku da nam životi drugih budu malo manje nepoznanice. A samo je jedan način da autorica zgrabi čitatelja i odvuče ga iz zone komfora duboko u živote ljudi koji nisu odabrali okolnosti koje su ih obilježile: taj se način zove narativno novinarstvo. Jezik dobre književnosti upotrijebljen za nešto što se zaista dogodilo. To je vrsta novinarstva koje posuđuje sredstva izraza od književnosti, ali ne prelazi granicu fikcije.

Iako su protagonisti naizgled sasvim različiti – i po tome kako i gdje žive, i po tome što ih je snašlo i kako se s tim nose – ono što ih međusobno spaja jesu predrasude, osuđivanja, nepravde, društvene i institucionalne barijere u koje se zabijaju. Bez obzira o kojoj se osnovi radi – fizičkim ili psihičkim teškoćama, rasi, etničkoj pripadnosti, seksualnoj orijentaciji  – predrasude u svojoj pozadini uvijek imaju isti pokretač: neznanje koje nadomještamo mentalnim okaminama.

Šest novih, neobjavljivanih novinarskih priča pružaju dubinski uvid u život građana „drugog reda“, ispisujući intimističke portrete svakodnevice „drugačijih“, poniženih,  obespravljenih.  „Kolovoz u Šarić Strugi“ odvija se u iščekivanju fešte za Veliku Gospu, najvažnijeg društvenog događaja u malom selu na jugu Hrvatske gdje živi četrdesetogodišnjakinja koja je u prometnoj nesreći ostala nepokretna od vrata naniže. „Jedna od sto“ autentična je dnevnička kronika posljednjih devet godina bolesti Zagrepčanke koja od 18 godine ima dijagnozu shizofrenije. „Petica iz zadnje klupe“ prati romsku tinejdžericu koja se uz pomoć obrazovanja pokušava izvući iz segregiranog geta u kojem se rodila. U „Običnom danu u Branimirovom životu“ ispisana su 24 sata onako kako ih čuje muškarac kojem je sa 17 godina nasljedna bolest, za koju nije znao da je ima, uništila vid. „Osječka obitelj Lovrić“ povijest je agonije obitelji čiji je suprug i otac kao civil srpske nacionalnosti ubijen u Osijeku 1991. „Živila pička“ višeglasna je priča o skupini lezbijki iz Splita koje pokušavaju živjeti slobodno, a onda ih u rano jutro napadnu mladi muškarci na plaži Bačvice.

 

Iz medija:

Jurica Pavičić, Jutarnji list: Tekstovi Barbare Matejčić iz knjige “Kako ste?” su briljantno, literarno prvorazredno pripovijedanje. Kad počnete čitati knjigu koja je koncipirana kao leksikon Drugih, od nje očekujete da bude angažirana, politički korektna, ideološki jasno svrstana, borbena. Od nje, međutim, ne očekujete da bude ujedno i senzacionalno dobro napisana. A knjiga Barbare Matejčić je upravo takva. (…)  Aleksandrijski pjesnik grčkog jezika Konstantin Kavafis jednom se pohvalio kako je najponosniji što ne postoje dvije njegove pjesme koje imaju istu versifikaciju i metriku. Tako i kod Barbare Matejčić ne postoje dvije priče u knjizi koje su napisane na isti način. (…) Knjiga “Kako ste?” je sjajna pripovjedna proza, odlična literatura u najčišće literarnom smislu. Ta knjiga je – međutim – istodobno i žestoko, borbeno angažirana.

Đorđe Krajišnik, Oslobođenje:“Kako ste?” nije tipična angažovanička literatura koja po svaku cijenu želi progovoriti o “marginaliziranim skupinama” društva. Matejčić u pogledu stila i građenja svojih naracija pokazuje vještinu dostojnu umjetničke proze. Prije svega jer pričama pristupa sa veoma istančanim osjećajem za detalje i atmosferu, a nerijetko se pojavljuju i obrati koji svjedoče da bi ove priče, da autorica nije bila rukovođena humanističkim i novinarskim nakanama, mogle funkcionisati i van okvira narativnog novinarstva. No, bez obzira na to, činjenica da je ova knjiga postavljena u okvir u kojem jeste ni u kom slučaju ne čini ove priče manje uspjelim.

Saša Ilić, Peščanik: Za novinare, ovo je knjiga novinarsko-reportažnih priča, za dokumentariste istraživanje na terenu sa obiljem faktografije, za aktiviste civilnog društva neuobičajeni izveštaj o radu sa fragilnim grupama, za književnike istinsko pripovedačko iznenađenje. (…) Način na koji Matejčić postavila pitanja ide u prilog njenoj nespornoj novinarskoj profesionalnosti, s jedne strane, ali isto tako izrazitom književnom talentu, s druge. Ukrštanjem ova dva principa neminovno se dolazi do literature svedočenja, čiji bi izdanak, danas redak u književnostima regiona, mogla biti i knjiga priča Kako ste?

Davor Mandić, Novi list: Knjigu »Kako ste?« mora imati svaka kućna biblioteka. Onako kako su se nekad imali egzistencijalisti ili novo izdanje bibliotke Hit, tako sada treba u knjižaru i kupiti knjigu. Svaka biblioteka mora imati ovu knjigu, ne može se to dovoljno puta ponoviti, pa i ako je sam kupac neće pročitati. Bit će netko u kući kome će jednom zapeti za oko, i za ruku, i koga će naučiti pokoje slovo o ljudskosti. (…) prevelika novinarka da bi bila spisateljica i prevelika spisateljica da bi bila novinarka.

Gordan Duhaček, Tportal: Fascinantna knjiga.

Sergej Županić, 24 sata Express: Izvrsna autorica, izvrsna knjiga.

Božidar Alajbegovć, Knjiški moljac:  Nedavno smo dobili knjigu koja je lakmus-papir za empatiju, koja nas potiče da se zamislimo nad načinom na koji doživljavamo druge ljude i na koji se prema njima odnosimo. To je knjiga koja nas tjera da se dubinski preispitamo i koja bi promptno morala ući u popis obavezne školske lektire jer svakom svojom stranicom razorno djeluje na naše predrasude (kojih možda i nismo svjesni). Rijetko se razbacujem ovakvim panegiricima, ali knjiga Barbare Matejčić “Kako ste?” naprosto je neprocjenjiva!

Siniša Pavić, Novi list: Ovo je publicistika s „ono malo duše“, ovo je dobra književnost što se koristi za pravu stvar.

Mašenjka Bačić, Lupiga: Jedna je to od onih knjiga koje se teško ispuštaju iz ruke iako sa svakom novom pričom čitatelja sve više udaljava iz njegove udobne svakodnevice, tjera na razmišljanje i preispitivanje o ljudima iz naše okoline na koje gotovo nikad ne potrošimo više od nekoliko minuta. Ne sjećam se kad sam neku knjigu domaćeg autora bezrezervno preporučila za čitanje, no ovu knjigu, bez grižnje savjesti da ću nekome oduzeti dragocjeno vrijeme, guram u ruke gdje god stignem.“

Siniša Jović, Slobodna Dalmacija: Ako ste se ikada zapitali kako je u Hrvatskoj živjeti u koži onih “obilježenih”, uzmite knjigu Barbare Matejčić u ruke, a mi vam obećavamo – nećete požaliti.

 

Iz knjige, autorica:

Što zapravo znamo o drugima? Iz tog je pitanja proizašla ova knjiga. Iz želje da zađem u svakodnevicu ljudi koje prethodno nisam poznavala, posebno onih o kojima često imamo već uobličene, zakržljale predodžbe. (…) No, ljudi portretirani u ovih šest priča nisu predstavnici „svojih skupina“, oni ne progovaraju u ime drugih s kojima dijele karakteristiku kojom su znatno obilježeni, već samo u svoje vlastito, jer je to jedino i moguće. Iako su naizgled sasvim različiti – i po tome kako i gdje žive, i po tome što ih je snašlo i kako se s tim nose – ono što ih međusobno spaja jesu predrasude, osuđivanja, nepravde, društvene i institucionalne barijere u koje se zabijaju. Bez obzira o kojoj se osnovi radi – fizičkim ili psihičkim teškoćama, rasi, etničkoj pripadnosti, seksualnoj orijentaciji  – predrasude u svojoj pozadini uvijek imaju isti pokretač: neznanje koje nadomještamo mentalnim okaminama.

 

Čak i kada bismo htjeli, nemamo svi priliku ulaziti u živote drugih, no zato novinarstvo može posredovati autentično tuđe iskustvo. Moja profesija i rad na ovoj knjizi omogućili su mi da osjetim kolovoz u malom mjestu pored Neretve, da budem s Ivanom na proslavi Velike Gospe, da joj pridržavam noge dok je mama kupa i da je pratim kad ide u Metković u dom za starije osobe. Da Jadranku posjećujem u psihijatrijskoj bolnici, da kroz svibanj i lipanj sjedim u Bojaninom razredu, klupu iza nje, i da budem u đačkom domu kada se tamo useljava. Da s Branimirom prođem njegov svakodnevni put i slušam ono što on čuje, da Mariju Lovrić promatram dok kuha za svoju obitelj i dok hoda obalom Drave. Da proživim jedno intenzivno ljeto s curama u Splitu. Vrijeme koje sam provela s njima omogućilo mi je da vjerodostojno prenesem ono čemu sam svjedočila i što su mi ispričali, na čemu sam im zahvalna. Ljudi koji su poput njih voljni izložiti svoju krhkost i bol, ali i inat i ustrajnost, daju nam priliku da nam životi drugih budu barem malo manje nepoznanice.

O autorici:

Barbara Matejčić slobodna je novinarka i urednica fokusirana na društvene teme i ljudska prava. Piše redovito za tiskane i internetske medije u Hrvatskoj i inozemstvu. Surađuje s Dokumentarnim programom Trećeg programa Hrvatskog radija i s međunarodnim istraživačkim, medijskim i ljudsko-pravaškim organizacijama. Nagrađena je za najbolje pisano novinarstvo u 2013. godini nagradom „Marija Jurić Zagorka“ (Hrvatsko novinarsko društvo, 2014.), dobitnica je Nagrade za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava “Krunoslav Sukić” (Centar za mir, 2013.) te priznanja za najbolje praćenje LGBT tematike u Hrvatskoj u razdoblju od 2000. do 2010. (Zagreb Pride, 2011.). Dobitnica je nekoliko europskih stipendija za novinarski rad. Diplomirala je Hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Rođena je u Splitu (1975.), živi u Zagrebu. Autorica je hvaljene narativno-novinarske knjige „Kako ste?“ (izdavač Zaklada Heinrich Böll).

Više na barbaramatejcic.com

 

 

 

 

 

Kad djeca ‘pobjegnu’ iz projektne dokumentacije

0

U sklopu projekta „Moje mjesto pod suncem“ Centar za Kulturnu i Medijsku Dekontaminaciju /eFM radio obilazi škole i mladu raju u 10 gradova u BiH i s njima učimo kako snimati za radio, pravimo radijske emisije i priče o lokalnim sredinama iz kojih ovi mladi dolaze, te predstavljamo sve ono što mlade tišti i sve ono čime se mladi ponose u svojoj sredini. Tema naših emisija je Moje mjesto pod suncem, a svome mjestu pod suncem pričali su nam i mladi ljudi iz Bočinje i Dubrava.

Daleko od Čovića, Dodika, Izetbegovića, Radončića i ostalih bitnih likova, nalazi se malo mjesto u Srednjoj Bosni zvano Bočinja, nedaleko od Maglaja. Udaljena je Bočinja nekih 150 kilometara od velikog i važnog Sarajeva, brojnih mikrofona, kamera, naslova i udarnih vijesti. Udaljeno od očiju, al nipošto daleko od srca. Barem nečijeg.

Učionica u Bočinji

Jednako daleko, odnosno, jednako blizu, nalazi se i mjesto Dubrave. Nadomak Tuzle, ali opet daleko od očiju svih onih gore mikrofona, kamera, naslova i udarnih vijesti. No, kao i u Bočinji, nađosmo tamo više srca, nego li ga sretosmo u nekim izvikano srčanim, tradicionalnim i po dobrodošlici poznatim mjestima.

Upoznali smo u Bočinji i Dubravama sjajne male ljude (namjerno ih ne zovem djecom, a zašto – shvatit ćete kasnije), male ljude posebne na hiljadu načina, ljude koji su prevazišli sve probleme o kojima se mi svakodnevno upljujemo pričajući. Ti mali ljudi ne mare za popise, nacije, entitete, vitalne i kojekakve druge interese. Oni mare za interese ljudi u potrebi i samo tako se i ponašaju. Isti ovi mali ljudi stvorili su koaliciju jaču od bilo koje političke koalicije u BiH u posljednjih 20 godina. Iskreniju i korisniju – svakako.

U Bočinji smo bili u maloj područnoj školi koju pohađa 13 učenika od 1. do 5. razreda. Dvije učiteljice, nastavnica engleskog jezika i domar čine osoblje škole. Graje na hodniku i nema, barem ne onakve na kakvu smo navikli u drugim škola u ”bitnim” i ”očima bliskim” mjestima. Svakog jutra, djeca putuju u školu, neki dolaze pješice, neke povuče učiteljica, dok neki do škole dospiju organiziranim kombi prijevozom, koji je jedini organizirani i redovni prijevoz koji ova djeca imaju. Iako povratničko mjesto, sa podijeljenim stanovništvom, u razredu se ne osjeti nikakva razlika. Djeca biće prevazišla ono na šta se ostatak ove države najviše pali. U školi koja je jedva obnovljena poslije prošlogodišnjih poplava, uvjeti i nisu bogzna kakvi. Krede se štede, tempera i plastelina nema – NIKAKO, učiteljice znaju ponekad same donirati materijale, ali to ne može biti trajno rješenje. Imaju jedan kompjuter, na kojem se uspiju izmijenjati na odmorima i to je njihov doticaj s tehnologijom. Kako kažu učiteljice, mnogi se sami snalaze, pa već od petog razreda zarađuju svoje prve novce, kako – tako. Kaže nam jedna učiteljica: ”Sevap bi ih bio odvesti u granap. Neki nikad nisu bili.” Druga nam kaže da bi djeci umjesto slatkiša bolje bilo donijeti materijale za rad, jer im je to najpotrebnije. Jer kad nemaš ništa, i malo ti je mnogo. Radionica je usprkos svemu protekla odlično, snimili smo mnoštvo materijala, igrali se sa zvukovima oko nas, diktafone nismo ispuštali iz ruku. ”Rijeka stvarno drugačije zvuči kad se sluša kroz diktafon”, primjećuje jedan od dječaka. Uskoro zavlada tišina, slušalice su na ušima. Sluša se ono što se svakodnevno „ne čuje“…

“Rijeka drugačije zvuči..”

U Donjim Dubravama područna škola izgleda nešto bolje. Graja je glasnija, djece i učionica je više, više je razreda i nastavnika, a škola izgleda prelijepo uzimajući u obzir da su sama djeca ukrašavala zidove škole, kako vanjske, tako i unutarnje. Mi smo imali priliku raditi sa ekipom novinarske sekcije ove škole, malim ljudima koji shvaćaju svoju odgovornost kao novinari, koji ozbiljno doživljavaju svoj zadatak informiranja škole kroz školski časopis, zidne novine i ostale aktivnosti koje provode. Ekipa nas je prvo iznenadila sjajnim snimcima za radijsku emisiju, koju možete čuti ovdje (link), svojim sluhom i talentom za radio novinarstvo, za prenošenje i pričanje priče općenito. Radio drama, intervjui i sjajni prilozi, zvučni efekti i ideje, učinili su nas da se osjećamo kao amateri. Pričali smo im o drugim malim ljudima s kojima smo radili i nekoliko puta im otvoreno rekli kako su jedna od najboljih ekipa koje smo upoznali. Sjajan prvi dan radionice opet nas nije mogao pripremiti za ono što je uslijedilo drugi dan. Mislili smo da samo naišli na odličnu ekipu, no sutra su pokazali da su i više od toga.

Mi još ne znamo šta nam se sprema. Samo snimamo.

Primijetili smo taj drugi dan da je raja nešto razigranija i da češće napušta učionicu. Dok smo mi bili zauzeti montiranjem emisije, slaganjem priloga i vođenjem ”improviziranog radija”, nešto se spremalo. Idemo u WC, moramo do direktora, zove nas razrednica, neki su od razloga i izgovora na koje smo pali, ne znajući šta nam spremaju. Oni koji su ostajali u učionici okupirali su nas s hiljadu pitanja, ne bi li nam odvratili pažnju od onoga što njihove kolege zapravo rade. Pred sami kraj naše radionice, dolaze razredne kolovođe i na naš stol stavljaju kutiju  punu školskog materijala. ”Pošto je njih 13, mi smo kupili svega tempera, plastelina, flomastera, olovaka, kistova, blokova, kreda i ko zna šta sve još, uspjela je naša raja kupiti za ”onu školu koju ste nam jučer spominjali i onu djecu što nemaju plastelin”.

Kažu kako im je žao što je njihov najveći problem to što nemaju gdje izaći u svome mjestu, dok druga djeca nemaju ni osnove za školovanje. Osviješteni, načelno dobri LJUDI, empatični i svjesni svoga okruženja, hodali su po školi krijući se od nas i skupljali donacije za djecu koju nikada nisu upoznali, za školu u mjestu za koje nisu znali da postoji. ”Neko marku, neko dvije, jedna nam je nastavnica dala 10 KM, pa smo uspjeli sve kupiti.” kažu i mole nas da ostanemo na drugoj smjeni, jer žele skupiti još novca i kupiti još materijala.

Na tabli su brzo napravili i natpis ”Dubrave za Bočinju” i predložili da se slikamo svi skupa ispred natpisa, sa kutijom koju su i ukrasili svojim potpisima i porukama učenicima iz Bočinje. Pozdravili smo se, još jednom poslušali emisiju koju smo napravili, uvjerili se da je sve uredu i krenuli kući. Autobus ih je čekao dok su nas pratili do auta i zezali nas što smo pustili suzu kad smo vidjeli kutiju.

Mali ljudi

Šamarčina koju nam je lupio njihov čin podsjeti nas još jednom zašto radimo sve što radimo. To su ljudi koji su budućnost, to je primjer pravog aktivizma i iskrene želje za promjenom i pomaganjem. To je napredak i koalicija vrijedna pažnje, to je ono gdje mikrofoni i kamere trebaju biti uprte.

Daleko od Čovića, Dodika, Izetbegovića, Radončića i ostalih bitnih likova, daleko od Jahorine i velikih i skupih konferencija, organizacija zajebanog imena i medijskih zvijezda aktivizma, nalaze se dva mala mjesta, Dubrave i Bočinja. I dok država bruji o koalicijama stranaka na čijim radarima političkih planova ova dva mjesta ni ne postoje, mali ljudi iz ovih mjesta redefinirali su značenje koalicije, napravili ogroman pomak za cijelu nam napaćenu zemlju i postali naše zvijezde aktivizma.

Bočinja se zahvaljuje
Stigli su i drugi paketići

Priča ovdje ne završava i ako smo, a da to čitatelj ne zna, bili stavili tačku. Ova sjajna ekipa prepoznata je i dato joj je i javno priznanje za njihov gest (koji i dalje ne smatraju naročitim, već nečim sasvim normalnim).

Fondacija Mozaik organizuje nagradu DOBRO za filantropiju. Cilj nagrade i kampanje DOBRO za filantropiju je da istakne i prepozna osobe i kompanije koje su svojim radom i finansijskom podrškom značajno doprinijele razvoju zajednica, ali i da osnaži druge kompanije i pojedince da svojim doprinosom potaknu razvoj utječući tako na poboljšanje kvaliteta života u našoj zemlji.

Mladi filantropi

Nagrada DOBRO za filantropiju sama je našla svoj put do naših protagonista. Prepoznati su kao najmlađi filantropi u BiH i ponosno danas nose svoje ”DOBRO” značke. Ako slučajno budete nekad prolazili kroz Dubrave, i ako slučajno nekad spazite mladića ili djevojku sa značkom ”DOBRO”, obratite pažnju, jer se tu sigurno nešto dobro sprema.  A ako slučajno budete prolazili kroz Bočinju i vidite malu područnu školu, također obratite pažnju, jer tamo se nalaze ljudi koji će svoju zahvalnost izraziti drugim dobrim djelima, kada za to vrijeme dođe. Da ne bi završili klišejski, nećemo reći da se dobro dobrim vraća. Reći ćemo da se dobro zasigurno ne vraća lošim. A to je veliki pomak naprijed.

 

Priča je nastala u sklopu rada Udruženja za Kulturnu i Medijsku Dekontaminaciju na projektu „Podrška trajnim rješenjima Revidirane strategije za provedbu Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma“ koji finansira Evropska unija iz IPA fondova, uz sufinansiranje i koordinaciju UNHCR-a zajedno sa sedam projektnih partnera, uključujući i UNICEF. Projektne aktivnosti među kojima i audio radionice se provode u 10 prioritetnih lokacija u BiH: Brčko Distrikt, Bijeljina, Bosanski Petrovac, Derventa, Foča, Gradiška, Maglaj, Mostar, Prijedor i Živinice.

Projekat ima slogan “Moje mjesto pod suncem” i osnovni cilj komponente koju sprovodi UNICEF u saradnji sa partnerima je osigurati podršku za najranjiviju djecu i njihove porodice kroz različite aktivnosti. #mojemjestopodsuncem