Književno predstavljanje – Stefan Bošković

0

Pen Centar BiH organizuje književno veče na kojem će se predstaviti crnogorski autori Stefani Boškovići. Predstavljanje će biti upriličeno u Udruženju za afirmaciju kulture i umjetnosti „Zvono“ u četvrtak, 20. jula, s početkom u 20h. S gostom će razgovarati Kristina Ljevak, a razgovor će moderirati Amela Balić.

 

STEFAN BOŠKOVIĆ rođen je 15. 2. 1983. godine u Podgorici. 2010. godine. diplomirao je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju. Jedan je od osnivača Alternativne teatarske aktivne kompanije (ATAK) koja se bavi pozorišnom, filmskom i književnom produkcijom. Osnivač je festivala BAFF – Boka Art & Film Festival kao i  multimedijalnog festivala – Besac festa.

Objavio roman “Šamaranje” koji je drugonagrađen na konkursu za “Najbolji neobjavljeni roman u Crnoj Gori”, izdavač Pobjeda, 2014.

Dobitnik je druge nagrade na “Festivalu Europske Kratke“  2016.  za priču “Fashion and Friends.“

Objavio kratke priče “Na samrti” (Proletter;  Balkanski časopis Idiot, 2014), “My favorite things” (Quest, 2014.), ”Transparentne životinje” (ARS, 2014.), “Transkripcija” (Idiot ; Quorum, 2015.), “ Romeo i Glok” (Idiot, 2015). Priče su mu prevedene na engleski, ruski i slovenački jezik.

Objavio dramu “Doba muva” u časopisu za književnost “Ars” i u antologiji “Nova crnogorska drama”, 2012.  Autor je dramskih tekstova „U ljubavnom toruglu“, „Komad“, te „Galeb“.

Scenarista je serijala od 16 epizoda sitkoma “ Dojč Caffe”  2015., dugometražnog filma „Ispod mosta, na travi, među stijenama, 2016., te kratkog filma „Umir krvi“ 2014., nagrađenog na festivalu Drama International Short Film u Grčkoj, kao i na Međunarodnom  festivalu kratkog filma u Banjoj Luci 2015.

Također, scenarista je i nekoliko dokumentarnih filmova: „Vice Verse“, „Žive oči“ te filma o slavnom crnogorskom slikaru Dadu Đuriću.

Stefan Bošković trenutno je na rezidenciji u Sarajevu, gdje radi na svojoj novoj zbirci priča, koja uskoro izlazi u izdanju Partizanske knjige iz Beograda. Sarajevskoj publici predstavit će se 20. jula u Udruženju za afirmaciju kulture i umjetnosti „Zvono.“

 

Transkripcija

Prvi put si zvanično zatražio uslugu. Vozio si me do primorja da bi skupa potražili vodoinstalatera koji će zamijeniti napuklu cijev u tvom porodičnom stanu. Situacija je bila znatno lošija kad smo stigli. Grohotom smo se smijali dok smo u povratku bacali skvašene majice iz kabrioleta. Sjutradan, stigla je moja nova sofa. Na povijenim leđima nosio si je do trećeg sprata. Ja sam je sa ostalim radnicima samo pridržavao. Između drugog i trećeg sprata glasno si vrijeđao polusvijet. Napravio sam ti sok od cijeđenog voća. Nisi ga popio. Dok sam razmišljao o poziciji sofe, izveo si mog psa u šetnju.

Hemijska olovka kojom si pisao važne redove u protekloj deceniji se trajno potrošila. Bio si primjetno nesrećan tih dana. Prije nego što sam otišao na dvomjesečne putešestvije po starom kontinentu, posudio sam ti sivu Faber Castell olovku sa prednjim težištem. Uvijek si držao do spisateljske udobnosti. Nije me pratilo lijepo vrijeme na putovanju. Kada si me čekao na aerodromu, nakon dva sata kašnjenja, pružio si mi crnu kutijicu iz koje sam izvadio skupocjeno Montblanc naliv pero na čijem vrhu su bili ugravirani moji inicijali. Zagrlio sam te s mjesta suvozača. Usta su mi bila suva, ispunjena neobičnom vrućinom.

Dok su posljednji gosti napuštali bar, otresao sam sa sebe kapljicu stida i sjeo na izdušenu klavirsku stolicu. Osnovna melodija je namjerno banalna, mada sam se trudio da disonantnim harmonijama stavim akcenat na neočekivana mjesta. Tvoj prodorni glas iz zadimljenog ugla jasno je objašnjavao da se izvanredan smisao za unutrašnju harmoniju i jedinstven pristup ritmu mogao prišiti samo Monkovoj neredovnosti i neregularnosti. Moje sviranje nije bilo ironično niti komično. Zauzvrat, poveo si me u glavni grad susjedne države gdje smo otvorenih usta gutali svemirske pasaže Breda Mehldaua, koji je imao solistički nastup. Monk’s Dream. Koristio je neuobičajene figure, male atonalne vrtloge u ravnomjernim kolonama odvlačio je daleko od struje osnovnog pulsa. Stid se vratio.

Tvoja žena ima veoma snažan stisak. Moja se uvijek smije, kao što si se uvjerio. Upoznavanje je bilo sažeto i prijatno. Večerali smo i u tišini odgledali novu epizodu Kosmosa. Tražio si još jednu porciju salate s biftekom. I ja sam cijenio kvalitetnu hranu. Kada si glasno hrkao na kraju večeri, s pažnjom sam pokušao da načujem što više iskrenih ljubavih savjeta koji su iz dubokog grla tvoje žene, dolazili do otvorenih očiju moje. Žena mi je te noći prvi put progutala spermu. Uzdasi su joj bili teški i duboki. Htio sam se zahvaliti tvojoj ženi na savjetima, ali nisam. Gutanje nije bila nikakva novost.

Ispred početnog poglavlja mog romanesknog prvenca, nalazila se posveta tebi. Na pompeznoj promociji tvog novog romana, nekoliko mjeseci kasnije, sklopljenih očiju gledao sam svoj život. Odmetnik oblog lica bježao je od zakona već danima, sakrivajući se u podzemnim skloništima napuštenih zgrada zbog pokušaja ubistva vlastite žene. Noću bi izlazio i pod mjesecom zavijao. Gosti na promociji su ostatak večeri govorili o briljantno cizeliranom psihologiji glavnog lika i snazi njegovog djelanja. Vjetar je najednom otvorio sve prozore u prostoriji. Gosti su se zadovoljno cerekali, dok smo ti i ja razmjenjivali poglede razumijevanja.

Kada si mi na ivici očaja saopštio da je tvoj najbolji učenik skoro počinio samoubistvo, odmah sam pozvao najodaniju ljubavnicu, i uputio je na adresu povrijeđenog mladića. Odmah, s vrata, pažljivo je sjela na njega. Nakon dva mjeseca doveo si je u moju kancelariju razbijenog nosa, i saopštio mi uz izvinjenje, da se mladić osjeća bolje i da mu drolja više nije potrebna. Kada si izašao iz prostorije, naguzio sam je preko radnog stola. Dok sam joj snažno pomjerao zadnjicu, u sebi sam komponovao pohvalu studentu koji mi je vratio osjetno usavršenu ljubavnicu. Krvarila je po započetom rukopisu.

Još jednom si mi pridržao čelo uz strogo obećanje da nijedan od nas više ne smije povraćati. Posljednje gorke kapi ispljunuo sam s osmijehom. Gledao sam tvoje teturanje nekoliko metara preda mnom. Usmjerio sam pogled prema mjesecu i počeo da zavijam. Iz pobješnjelog zavijanja, svoju žalopojku sam nježno rasuo po tihim planinskim vrhovima.  Ugurao si me u auto i poveo prema planinama u čijem podnožju se nalazila tvoja koliba. Vozio si brzo i samouvjereno. Kao Ričard Gir.

Sa drvene police na šanku skinuo si Glendalough Single Malt i usuo ga u čaše od debelog, izbrazdanog stakla. Nerazgovjerno si govorio o jednom od mnogobrojnih mornarskih rituala donoseći žilet iz kupatila. Najavio si bezrazložno da početak primitivnog rituala pripada samo tebi. Pred sobnim ogledalom počeo si da nagrđuješ lice tupim žiletom. Uz veliki napor izveo sam te ispred kolibe gdje smo sa niskih stolica posmatrali vatrene kugle kako sporo prolijeću nebom. Pod narandžastim treperenjem tvoje lice je izgledalo poput istopljenog želea.

U povratku, čekao si u kolima na parkingu moje zgrade. Iznio sam rukopis i zapalio ga. Nisi se potresao. Tvoje lice u osušenim i zgrušanim fetama izgledalo je komično. Iz gepeka si izvadio preostale primjerke novog romana i pobacao ih. Onda si pošao. Kada sam se vratio u stan, polomio sam  ogledala i dugačkim nožem iscijepao sredinu nove sofe. Kada si se vratio u stan, do prvog izlaska Sunca razarao si lice i um ćerke jedinice. Onda smo obojica zaspali, a Sunce se sporo podizalo.

Napisao sam ti pismo i rekao: Opraštam ti.

Nisi uzvratio.

Sada je vrijeme za ćutanje.

Jer mi smo prijatelji. Mi se mnogo volimo.

 

 

Promocija knjige Snena straža u Zvonu

0

Udruženje za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono sa zadovoljstvom vas poziva na promociju romana ‘Snena straža’ autora Ermina Lagumdžije u galeriji Zvono u utorak, 18. jula u 21:00.
Uz promociju, publika će imati priliku vidjeti izložbu Medius Promiscus grupe autora/ica.
Za predstavnike/ce medija istog dana u 13:00 u Zvonu bice organizovan susret s autorima/cama.

O knjizi će govoriti:
Fahrudin Kujundžić, asistent na Katedri za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Maja Ručević, knjiženica, novinarka i prevoditeljica.

O romanu:

SNENA STRAŽA (Udruženje za kulturu – Nova svjetlost (KNS), 2017.) pripovijeda o mladiću prepuštenom čarima dokolice, koji nastoji stvari vidjeti kakve jesu, a ne kakvim se doimaju. Razgrnuti paravane iza paravana, proniknuti u misterije svakodnevnice – njegov je cilj. Nakon slučajnog susreta sa tajanstvenim Poetom – i čitanja starčevih stihova – mladić počinje uviđati koliko je tanka granica između opipljive stvarnosti i književne fikcije…
Pozornica ovog kratkog romana jedno je drugačije Sarajevo: grad utonuo u more kazivanja – gdje talasi riječi zapljuskuju vrhove nebodera, vrtlozi snova prijete da usisaju sutrašnjicu, a dnom tumaraju utvare brodolomaca i pjesnici opsjednuti zaboravom…

Biografija autora:

ERMIN LAGUMDŽIJA rođen je 1987. godine u Sarajevu. Zvanje magistra historije umjetnosti i bibliotekarstva stekao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Godine 2011. objavio zbirku kratkih proza “Šta ptice znaju“ u izdanju TKD “Šahinpašić”.

Umjetnici/e koji izlažu su: Safet Begić, Amir Ćatić, Lamija Halilagić, Rikardo Druškić, Lea Jerlagić, Enis Čišić i Pavel Pavelka.
Koncept izložbe podrazumijeva priču o prigušenoj selektivnosti medija, bogatom izboru medija, zasićenosti prema čistoti umjetničkih tehnika i motivima umjetnika, hijerarhijskom odnosu ideje i izvedbe, sklonosti ka eksperimentisanju
u crtezu i medijima…

Izložba Emanuele Mascioni

0

Pod pokroviteljstvom Ambasade Italije u Sarajevu i Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo u Historijskom muzeju BiH od 22. jula do 20. augusta 2017. biće postavljena izložba EMANUELA MASCIONI-ja “THE MUSEUM IS CLOSED”. Otvorenje je zakazano za 22.07.2017. u 12:00 h. Isti dan, sat vremena prije, u 11:00, biće organizovana izjava za medije, a u 21:00 Brodac Party (Brodac 4, Sarajevo).

The Museum is closed je projekat Emanuele-a Mascioni-ja, nadahnut njegovim čestim putovanjima po svijetu. Nakon pet godina, 30 odabranih fotografija urađenih po Sjeveru Evrope, Teksasu, Italiji i ponajviše na Balkanu u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji biti će izložene u gradu u kojem je projekat i započeo, a ujedno će biti i njegova prva javna zvanična izložba.



                    
                

“Noć i dan” najavna pjesma s novog albuma Elvira Bandića

0

Muzičar Elvir Bandić objavio je singl i spot pod nazivom „Noć i dan“! Riječ je o dugo očekivanom prvom singlu s novog albuma koji će svjetlo dana ugledati krajem ove godine.

Prisutan već 20 godina na muzičkoj sceni, ovaj pjevač i autor muzike za filmove, pozorišta, videoigre i reklame poznat je po interpretacijama jazz, pop i rock standarda. No, s odličnim, profinjenim soul-pop singlom „Noć i dan“ Elvir se okreće autorskom stvaralaštvu. Pjesmu za čiju se produkciju, stihove i aranžman u potpunosti pobrinuo sam autor prati i originalan animirani spot u režiji Berina Tuzlića. Ova pjesma najava je i saradnje sa zagrebačkom izdavačkom kućom Menart.

„Ova pjesma donosi priču o dvoje mladih ljudi koji traže recept za zajednički život te poslije neuspješnih pokušaja pronalaze dimenziju u kojoj mogu funkcionirati kao jedno“, kaže Elvir o svojoj pjesmi i njenoj tematici.

Kako je pjesma odlično prihvaćena u regiji, danas je objavljen i novi spot s novim aranžmanom kompozicije, snimljen uživo u studiju, a potpisuje ga Miralem Smajlović sa snimateljima Midhatom Mujkićem i Almirom Čauševićem.

Collegium artisticum AMINA AVDIĆ: Izložba “REČENICA”

0

Podsjećamo vas da je u galeriji Collegium artisticum od 1. do 15. jula 2017. godine otvorena za posjete izložba “Rečenica” mlade autorice Amine Avdić.

Ova izložba označila je početak predfestivalskog i izložbenog programa ovogodišnjeg Internacionalnog festivala književnosti Bookstan.
Izložba “Rečenica” je nesvakidašnja vizuelna prezentacija književnog djela “Mađarska rečenica” autora Andreja Nikolaidisa i nastala je tokom postdiplomskog studija Amine Avdić na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.

AMINA AVDIĆ je rođena 13. maja 1986. godine u Priboju (Srbija). Odrasta u Sarajevu gdje završava Srednju školu primijenjenih umjetnosti, Odsjek za vajarstvo, a potom i Akademiju likovnih umjetnosti, Odsjek za produkt dizajn. Tokom studija na Akademiji posebno je zanima prostor i scenografija. Kao apsolvent svoju kreativnost nastavlja da istražuje i kroz rad na filmu što će u razvoju njene kreativnosti ostaviti veliki uticaj. Diplomirala je 2010. godine na Odsjeku za produkt dizajn nakon čega najviše istražuje rad na relaciji scenarija i scenografije. Sa prijateljima Tatjanom Kovačević, Emirom Ramovićem i Emirom Kapetanovićem radi na svom prvom samostalnom, multimedijalnom projektu “Scenografija uma“. U novembru 2011. godine u Meeting Pointu je predstavljen početak rada na projektu sa svim učesnicima, a 2012. godine predstavlja prvi dio projekta izložbom u Meeting Pointu.

Paralelno sa radom na scenografiji bavi se i drugim vidovima produkt dizajna, dizajnom enterijera, učestvuje na umjetničkim radionicama i izložbama. Pod uticajem rada na filmu i želje za kreiranjem vlastite priče i scenografije, 2016. godine je snimila svoj prvi kratkometražni film “Misao” sa Ivanom Bosiljčićem u glavnoj ulozi.

Tokom magistarskog rada, roman “Mađarska rečenica” autora Andreja Nikolaidisa inspiriše je da dizajnira konceptualnu knjigu, čija je osnovna ideja predstaviti rečenicu u jednom nizu, bez prekida. Tako je nastao dizajn trake duge oko 300 metara ispisanog romana. Vođena idejom da dočara dužinu jedne složene misli, dizajnira izložbu trake u neprekidnom nizu u prostorima galerije Collegium artisticum, pod nazivom “Rečenica”.

U galeriji je mrak, traku i tekst otvaramo svjetlom baterijske lampe (na taj način autorica sugeriše put izbjeglice, što je ujedno i tema knjige), a dok otvaramo sve više tekst, tako nailazimo i na različite elemente (fotografije, predmete, video projekcije,…) koji prate radnju rečenice.

 

Važan i jedinstven osjećaj postapokalipse

 

Piše: Ahmed Burić 

 

 

Hronologija priče o izložbi “Rečenica”, mlade sarajevske umjetnice Amine Avdić, zapravo, može biti nacrt jedne velike avanture, koja spajajući različite medije dolazi do neočekivano velikog rezultata.

 

Sve je krenulo, kako i obično biva kad su dobre stvari u pitanju, od znatiželje i u suštini pomalo naivne ideje da se knjiga, koja je star medij, predstavi u novom, konceptualnom obliku. Izbor je, slijedom tijeka recentne produkcije, pao na “Mađarsku rečenicu”, knjigu Andreja Nikolaidisa, koja je napisana u jednoj rečenici, i koja u osnovnom smislu govori o ostavljenosti pojedinca u današnjem svijetu. O jednoj vrsti egzistencijalne samoće koja nikada nije sama po sebi, nego je uvijek rezultat koji dolazi iz više pravaca: ksenofobije, mitova o historijskoj ‘zakinutosti’ i  nepravdi, glupavih težnji o čistoj nacionalnoj kulturi, momentu pauperizacije glasačkog tijela, koje se u takvim povijesnim okolnostima pomiče udesno. Sve u svemu, knjiga “Mađarska rečenica“ skoro je idealna točka s koje je moguće poći na (umjetničku) avanturu. U ritmu kloparanja vlaka, u tih 214 kilometara koliko je dug put između ta dva grada. Taj put je mjesto radnje, ali i njegovo vrijeme. Ali, to je vrijeme nemoguće izmjeriti.

 

Umjetnica je krenula fizički izmjeriti rečenicu: rezultat je bio 305 metara trake, široke 1,5 centimetara, na kojoj su otisnuta slova. Rečenica. Koju treba postaviti u prostor, i dati joj novo značenje.  Sasvim blisko u onome iz teksta Antonina Artauda “Pozorište i njegov dvojnik“ u kojem legendarni francuski vizionar naglašava da će “u jednom tako zamišljenom pozorišnom prizoru, sudbina artikulisanog jezika biti izmijenjena. Riječ neće biti ukinuta, ali će joj mjesto biti ograničeno, funkcija donekle izmijenjena. Riječ postaje pokret, ono vrijeme riječi prije riječi, trenutak kada riječ još nije rođena u svom logičkom značenju, već je samo artikulacija koja se nikada neće identično ponoviti”. Ta potreba da se tekstovi govore u vizuelnoj i plastičnoj materijalizaciji riječi, o korištenju riječi u konkretnom i prostornom smislu, na kraju rezultira da “one dobiju značenje koje imaju u snu.”

 

Ma koliko apsolutna ideja bila nedokučiva, nikada joj ne smijemo prestati težiti. Elementi kojima to radi Amina Avdić donekle jesu preuzeti iz Artaudovog postupka i Nikolaidisove knjige, ali tim se susretom rađa jedan novi jezik, možda i medij, jer u ovom radu ima nečega vizionarskog. A kako je vizionar uvijek omeđen medijem kojim se bavi, tako je valjalo pristupiti različitim materijalima i postupcima i sklopiti ih u cjelinu.

 

Posjetitelj ulazi u mračnu prostoriju. Upali bateriju na mobitelu i slijedi duž zida nalijepljenu traku teksta koja prati cijeli prostor. Isprva javlja se strah: sami ste u mračnoj prostoriji i idete kroz nepoznat prostor u kojem ćete susresti detalje koji prate događanja u slici. Tu su zvuk kloparanja točkova, dim, slike sa stanica i čekaonica, Tito, Casablanca, ogledalo, “sopstvena točka”, sve ono što na putu doživljava pisac, transponirano za jedno novo iskustvo posjete izložbi, koja u ovoj inkarnaciji postaje doživljaj priče, baš kao u teatru. Za svakog drukčija, ova izložba postaje (i) teatarski akt i to u onom smislu kako ga definira Peter Brook, u svom programatskom tekstu “Prazan prostor“: ”Mogu uzeti bilo koji prazan prostor i nazvati ga otvorenom scenom. Netko se kreće scenom dok ga netko drugi promatra i to je sve što treba da bi se stvorio teatar”.

 

Umjetnica je u svoje prikazivanje krenula iz jedne od ishodišnih točaka – percepcije sna. U kojoj se dim, zvuk lokomotive i scene iz romana, kao i iz podsvijesti prepliću kao prvorazredan doživljaj. I iskustvo. Stvara se novi prostor, novi hibridni medij, a gledana iz ptičje perspektive “Rečenica” izgleda kao jedan omeđeni prostor, urbani blok, ili ograđen prostor u kojem se odvija ostavljenost današnjeg trenutka o kojem govori knjiga. Ona ostavljenost koju nalazimo u velikom broju tekstova autora iz Srednje Evrope – od Kafke i Kiša, Rotha i Krleže, do Krasnohorkaija ili Tolnaija, ako ostajemo u prostoru literature. Ako ne, može se posegnuti i u teatarske radove Josepha Nadja ili filmove Bele Tarra. Jer, nema ničega što je izašlo iz nas, da prethodno nije bilo u nama.

 

Ova izložba je, zapravo, poezija o strahu. Strahu koji se javlja kao posljedica opustošenosti jučerašnjeg svijeta, kako ga naziva Stefan Zweig, možda i centralna figura toga mitteleuropskoga spleena, ali i kao posljedica sopstevog straha od vlastitih limita. Nas samih i prostora koji nas okružuje. Kreiranje novih prostora i susreti s vlastitim strahovima dio su one plemenite građe od kojih nastaju važne rečenice. Baš kao što je važna “Rečenica“, Amine Avdić, izložena u sarajevskom Collegiumu artisticumu, još jednom autentičnom mjestu postapokalipse.

 

 

 

 

 

 

 

Preko 30 izvođača na jedinstvenom festivalu u boji

0

Drugi „BiH Color Festival powered by Becks“ ove godine se održava 28. i 29. jula na poligonu bescarinske zone u Brčkom. Sve ljubitelje najboljeg mainstream i underground elektronskog zvuka na ovogodišnjem festivalu očekuje još bolji i još veći muzičko – scenski spektakl na dvije impresivne bine, kao i mnoštvo iznenađenja, te novih festivalskih sadržaja. Očekuju vas fenomenalni nastupi veoma popularnih i kvalitetnih izvođača kao što su: Lea Dobričić, Matroda, Ilija Đoković, Zap Me Strobe, Wreckage, Timo G, Miloš Stankić i mnogi drugi.

Preko 30 eminentnih kvalitetnih muzičkih imena elektronske muzike će uz više od 1.000 kilograma najkvalitetnijih boja iz Indije, učiniti ovogodišnji festival nezaboravnim. Bogat muzički program i sjajna atmosfera festivala, garantuju i ove godine odličan provod svim posjetiocima koji dolaze iz raznih gradova BiH, kao i regiona.

Prošlogodišnji BiH Color Festival je privukao veliku pažnju javnosti, što dokazuje više od 3.500 posjetilaca, koji su uživali u muzičkom programu, čaroliji boja, koje su dodatno obogatile euforiju i stvorile uspomene koje se dugo pamte.

Festival je nastao po uzoru na poznati indijski Holi festival of Colors. Na svaki pun sat se bacaju boje, što dodatno upotpunjuje ugođaj i oduševljava sve posjetioce. To je jedini festival u BiH, koji okuplja veliki broj ljudi tokom dana.

I ove godine svi posjetioci festivala će imati priliku da uživaju u kampu koji se nalazi u neposrednoj blizini festivala. Uslovi u kampu su odlični, gdje uz odličnu atmosferu i 24-dnevno obezbjeđenje, posjetioci mogu da koriste mobilne tuševe, mobilne toalete, wi-fi, punjače za telefone i još mnogo sadržaja, koji će im učiniti boravak prijatnim i nezaboravnim.

Festivalski „Warm up party“ počinje 28. jula, tačno u podne na lokaciji „Coffe Shop“, kao i pub „3 sobe“. Festival oba dana otvara svoje kapije u 16:00 sati, a završava obe večeri u 02:00 poslije ponoći. Za posjetioce željne još plesa i zabave, organizatori su pripremili i „After party“ svake večeri nakon festivala, na lokaciji Planinskog doma „Platani“.

Aktuelna cijena dvodnevne festivalske ulaznice iznosi 20 KM, dok dnevna festivalska ulaznica iznosi 12 KM. Veliki broj festivalskih ulaznica je prodato u pretprodaji, a ulaznice su i dalje dostupne putem web servisa www.kupikartu.ba, kao i na svim njihovim prodajnim mjestima.

Sve informacije izanimljivosti o festivalu, kampu, izvođačima i dodatnim sadržajima, možete pronaći na zvaničnoj Facebook stranici: BIH Color Festival.

Grayson Perry izložba “Taština malih razlika”

0

Na održanoj konferenciji za medije u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine u Sarajevu najavljeno je svečano otvaranje izložbe „Taština malih razlika“ Graysona Perrya, britanskog savremenog umjetnika i dobitnika prestižne Turner nagrade, u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine.

Ovom izložbom, British Council nastavlja saradnju sa muzejima i galerijama u regiji kako bi predstavili najbolje od britanske savremene umjetnosti i kroz rad na pripremi i realizaciji projekta unaprijedili muzejske prakse i pospiješili razmjenu iskustava naših i stručnjaka iz Velike Britanije. Govoreći na konferenciji za medije, Larisa Halilović, direktorica British Council-a u Bosni i Hercegovini istakla je: “Ova izložba je već pokrenula diskusiju među ljubiteljima umjetnosti, ali i među onima koji to možda i nisu. Nama je važno da generalno javnost ima priliku da vidi i izgradi svoje mišljenje o tome kakva je to umjetnost i tematika kojom se ova izložba bavi, a koja je svima nama relevantna.“

Strajo Krsmanović, direktor Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine, napomenuo je da: „Naši ugledni umjetnici, javni radnici kao što su Selma Spahić, Aida Begić i mnogi drugi će raditi specijalna vođenja kroz izložbu, za šta vjerujemo da je posebna vrsta događaja.”

Izložba „Taština malih razlika“ se sastoji od šest monumentalnih tapiserija koje istražuju britansku fascinaciju stilom i klasnim razlikama. Inspirisane ciklusom slika „Život razvratnika“ Williama Hogartha, engleskog slikara iz 18. vijeka, tapiserije prate život izmišljenog lika Tima Rakewella – od ranog djetinjstva, preko tinejdžerskih godina, pa sve do njegove smrti u automobilskoj nesreći. Tapiserije su bogate sadržajem, detaljima i bojom i prikazuju mnoge ekscentričnosti i jedinstvenosti koje se vezuju za život u Velikoj Britaniji – od dizajna enterijera do britanske kuhinje, političkih protesta i tračeva o životima poznatih ličnosti. Kompozicija svake od tapiserija donekle podsjeća na djela rane renesanse i podstiče na umjetničko, ali i socio-političko istraživanje. „Izložba je jako slojevita. Nema puno radova, ali na njima je veliki broj detalja, simbola i informacija,“ istakla je Ivana Udovičić, kustosica Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine, opisujući izložbu.

Grayson Perry je jedan od najpoznatijih britanskih savremenih umjetnika svoje generacije, prepoznatljiv po keramici, skulpturama, crtežima, grafikama i tapiserijama, kao i po nekonvencionalnom rodnom identitetu i ekscentričnom, ženskom alter egu Claire. Dobitnik je prestižne Turner nagrade za 2003. godinu. Koristi iskustva narodne umjetnosti i tradicionalnih zanata u realizaciji izrazito dekorativnih radova intimističke sadržine, narušavajući često elitističke podjele unutar akademske umjetničke scene čineći je otvorenijom za eksperimente.

„Taština malih razlika“ sastoji se od šest tapiserija velikog formata, osam printova djela Williama Hogartha, 20 faksimila i tri dokumentarna filma nastala tokom Perryevog putovanja kroz Britaniju u pripremnoj fazi projekta. Izložba je u zajedničkom vlasništvu kolekcije British Council-a i kolekcije Arts Council-a kojom upravlja londonski Southbank centar. Ona je poklon umjetnika i “Viktoria Miro” galerije, a realizovana je uz podršku britanske televizije Channel 4, organizacije Art Fund i fondacije „Sfumato“ i kompanije AlixPartners.

 

British Council i Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, uz podršku Courtyard by Marriot, organizuju izložbu u Sarajevu. Medijski partner je BHRT. Nakon Sarajeva, publika u Banja Luci će imati priliku da posjeti izložbu u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske od 7. septembra do 20. oktobra ove godine.

Tri meksička benda nastupaju 16.07. u Sarajevu

0
Here Comes the Kraken (poznati i kao HCTK) je meksički Deathcore bend nastao 2007. godine u meksičkom gradu Aguascalientes. Izdvojili su se u svom muzičkom izrazu i odsvirali turneje u dosta različitih muzičkih događaja u Evropi i Sjedinjenim Državama, sarađujući s međunarodnim bendovima kao što su Thy Art Is Murder, Veil of Maya, Impending Doom, Carnifex i drugi. HCTK su kreirali braća Tore i David González, koji su nakon odličnog odziva publike u njihovom gradu sa svojim bendom Antes del Accidente, odlučili da prošire asortiman, preimenovali bend u Here Comes The Kraken i počeli pisati na engleskom. Na ovaj način su uspjeli da dostignu međunarodnu publiku koristeći društvene medije, što im je omogućilo da premaše hiljadu pregleda u roku 24 sata za jedan od singlova svog prvog snimka na MySpace profilu. Posle nekog vremena publika širom svijeta počela je pokazivati ​​interesovanje za njih, tako da su uskoro započeli su svoju prvu nacionalnu turneju 2008. i snimili svoj prvi spot Do not Fail Me Darko. Iste godine su prvi put posjetili Evropu u zemljama poput Njemačke, Belgije, Austrije, Holandije, Švajcarske, Slovačke, Češke, Italije, Španije i drugih, što im je omogućilo da nastave nastupe na kasnijim turnejama kao što su Omen iznad Evrope (2010) i Hate Across Europe (2013). Iz trećeg albuma Hate, Greed & Death, sa Ulrich Wild-om za miks pultom (Deftones, Pantera, White Zombie, Breaking Benjamin, Static-X) i Tedom Jensenom zaduženim za mastering (Slipknot, Marilyn Manson), dolaze spotovi Never Regret i New Beginning. Ovo im je omogućilo da ponovo nastupe u Evropi, Sjedinjenim Državama i Meksiku na festivalu Vive Latino 2011, kao i na otvaranju za Avenged Sevenfold na njihovom nastupu u Meksiko Cityju. Singlovi Cruzades i Aguascalientes, budući da je ovaj drugi posvećen njihovom rodnom gradu i jedan od najvažnijih singlova benda, uključeni su u album Here Comes The Kraken Reissue, a nastupili su i na festivalima kao što su MXChaos (2012) , Vive Latino (2013), Hell and Heaven Fest (2013), Revolution (2013), između ostalog. Bend je nastavio da radi na novim stvarima, kao singl Rattus, koji je prvi put izveden uživo na Feria Nacional de San Marcos 2015 u Aguascalientesu, najvažnijem i najpoznatijem festivalu Meksika. U 2015. godini imali su nastupe na festovima poput Force Fest (2015), Knotfest (2015) i turneju po Meksiku i Sjedinjenim Državama pod nazivom La Muerte Tour (2016). Sredinom 2016. bend se obnavlja sa novom četvoročlanom linijom, dodajući Josea Macarija kao basistu i vrativši prvobitnog vokala Jose Manuela Tts, sa kojim su počeli da sviraju po Meksiku nastupajući na Corona Hell & Heaven Metal Fest (2016) otvarajući za bendove poput Rammsteina i Behemotha, na 666mx Aguascalientes Metal Fest (2016), Force Fest (2016), Punk Rock Fest (2016) i drugim. U januaru 2017. godine bend lansira stvar Mar de Obscuridad sa tekstovima na španjolskom, upoznajući fanove sa novim studijskim albumom koji izlazi uskoro. Tokom svoje karijere, HCTK je dijelio pozornicu sa bendovima poput Rammstein, Slipknot, Sepultura, Lamb of God, Atreyu, A Day to Remember, Megadeth, Fear Factory, Judas Priest, Brujeria, Resorte, Bring Me The Horizon, Ill Niño,
Alexandria, Emmure, P.O.D i drugima. Muzika je pod velikim utjecajem grupa poput Slipknot, Pantera i Sepultura, kao i drugih novijih metal bendova, ali uprkos tome oni se prije svega identifikuju kao “metal” bend.
-Parazit je trio koji kombinuje moć, suptilnost i vještinu u izbalansiranoj formi koja vas obuzme na prvu notu. Njihov zvuk, uporediv sa mješavinom King Crimsona i obnovljenim Primusom, vraća se u progresivne i metal momente bez pretpostavki virtuoznosti. Njihova muzika dolazi iz srca: groove i energija koja podstiče konstantan dijalog i teksture između gitare, basa i bubnjeva.
 
 
Atmosferu u pauzama zagrijavat će DJ SONIDO MATON.
SONIDO MATON
KORN KUMBIA TEKNO ELEKTO / MEXICO
https://www.facebook.com/SONIDOMATON

45. Teatarski festivali BiH FEDRA

0

Bugojno će u periodu od 13. do 20. jula biti domaćin 45. Teatarskog festivala BiH FEDRA. Na danas održanoj konferenciji za medije govorili su direktor Festivala Vahid Duraković, načelnik grada Bugojna Hasan Ajkunić, urednik biltena Nedžad Milanović i PR Festivala Edna Supur.

Organizator Festivala je Kulturno-sportski centar Bugojno, a generalni pokrovitelj općina Bugojno.
Direktor Festivala je rekao nešto više o historiji Festivala i njegovoj organizaciji, a urednik biltena je predstavio koncept ovogodišnjeg biltena u kome publika može svakodnevno pročitati detalje o predstavama i učesnicima Festivala. Načelnik je izrazio zadovoljstvo što je upravo Bugojno domaćin najstarijeg festivala amaterskih pozorišta u BiH.

Za ovogodišnju FEDRU od strane amaterskih pozorišta, te pozorišnih grupa prijavljeno je 15 predstava. Selektor Nedžad Ibrahimović u Zvanični program je uvrstio 7 najboljih:

– Teatar FEDRA Bugojno „Posljednja porodica“, režija: Vahid Duraković
– Teatar TOTAL Visoko „Ćelava pjevačica“, režija: Jesenko Muzaferija
– KUD Adem Alić Gračanica „Maratonci trče počasni krug“, režija: Mirela Trepanić
– Banjalučko studentsko pozorište „Tetovirani Isus“, režija: Aleksandar Pejaković
– HKUD “Dinara” Livno, Kazališna scena Cleuna „Žaba“, režija: Dinko Periša
– Gradsko pozorište Trebinje „Pisac porodične istorije“ režija: Slobodan Marunović i
– Amatersko kazalište Travnik „Pobuna u kokošinjcu“, režija: Anto Bilić.

Ove godine Stručni žiri je u sljedećem sastavu: Jelena Trepetova-Kostić, Nedžad Fejzić i Dragan Komadina. Moderator okruglih stolova je Strajo Krsmanović.

U okviru Pratećeg programa publika će imati priliku gledati četiri predstave:
– KS Male stvari Trebinje „Mala princeza“, režija: Željko Milošević
– Pozorište Travnik „Dugonja, Trbonja i Vidonja“, režija: kolektiv
– Teatar FEDRA Bugojno „Kontrolni“, režija: Senada Milanović
– Kazališna družina ŠTOLCER Čakovec „Ne izlazi bez čarapa“, režija: Dejan Buvač.

Pored toga, Festival je obogaćen i sa dvije izložbe koje će upriličiti Umjetnička galerija BiH i Antonio Džolan, te radionicama glume pod rukovodstvom Slađane Zrnić, glumice Narodnog pozorišta Republike Srpske.

JAZZ FEST SARAJEVO se vraća kući!

0
Nakon 12 godina, Jazz Fest Sarajevo se vraća u Dom policije gdje je od 2000. do 2005. godine bila glavna festivalska scena.

Ove i naredne godine koncerti Jazz Festa bit će organizirani na različitim lokacijama, ali najveći broj programa realizirat će se u sali Doma policije.

«Zahvaljujući podršci Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova, Jazz Fest se vraća u prostor u kojem je postao ono što danas jeste», izjavila je Đana Karavdić iz direkcije Jazz Festa.

Posljednji koncert koji je Jazz Fest organizirao u Domu policije bio je nastup Magic Malik Orchestra 6. novembra 2005. godine.

Osim koncerata u Domu policije će biti realizirani i sadržaji regionalnog edukativnog programa Music Meeting, a festivalski box office također će biti otvoren u Domu policije.