“Brašno u venama” u srijedu na sceni SARTR-a

0

U srijedu, 13. decembra u 20h publika Sarajevskog ratnog teatra ima priliku ponovo pogledati predstavu „Brašno u venama“. Predstava u režiji Borisa Liješevića rađena prema tekstu Igora Štiksa govori o emocionalnom i ideološkom jazu generacija i suočavanjem sa prošlošću kao bitnim segmentom budućeg života.

Uloge u predstavi ostvaruju Miki Trifunov, Kaća Dorić, Izudin Bajrović, Admir Glamočak, Selma Alispahić i Jasenko Pašić. Dramaturgiju predstave potpisuje Dubravka Zrnčić-Kulenović, scenografiju Vedran Hrustanović, kostimografiju Lejla Hodžić, dok je autor muzike Duško Šegvić. Koprodukciju predstave potpisuju Sarajevski ratni teatar i Internacionalni teatarski festival MESS – Scena MESS.

Navodeći kako je “Brašno u venama“ komad o porodici koju je rat rasuo po svijetu, a koja se poslije više od 20 godina susreće u jednom gradu, jednom stanu, jednoj noći, režiser predstave Boris Liješević naglasio je da su ljudska prošlost i traume postale pogled na svijet, način razmišljanja i obrazac ponašanja. “Na Balkanu gdje ratovi kreiraju historiju, geografiju, ekonomiju, kulturu, politiku, obrazovanje, trauma postaje nacionalno blago, identitet, političko sredstvo, tradicija, vaspitanje. Ovo je drama na koju su njeni junaci čekali decenijama. Drama povratka, susreta, progovaranja, krivice, prevazilaženja, raspleta i na kraju pomirenja“, istakao je Liješević te dodao da na Balkanu pomirenje postaje prijetnja jer zahtijeva suočenje, prihvatanje i otvaranje nove i nepoznate stranice.

Autor dramskog teksta, Igor Štiks, naveo je kako je priča ove drame nastajala godinama. “Prvi motivi su se pojavili još za vrijeme mog boravka u Chicagu gdje sam sretao porodice našeg porijekla u kojima sam vidio duboko generacijsko nerazumijevanje. Djeca nisu mogla u potpunosti razumijeti svoje roditelje, iskustvo i historiju koju su donijeli sa sobom u Ameriku. To mi je izgledalo kao nepravda, da naslijedite sve te traume, a živite i želite se razvijati u svijetu u kojem za njih nema mjesta i čak su prepreka za taj razvoj“, rekao je Štiks i dodao da moramo naučiti uhvatiti bumerang prošlosti prije nego nas ponovo povrijedi, ne da bismo ga odbacili i zaboravili, već da bismo spriječili da nam osakati budućnost.

 

Rezervacija ulaznica: 033 664 070 ili slanjem poruke u inboks https://www.facebook.com/sartr1992/.

 

 

Promocija romana Smrtova djeca Amile Kahrović Posavljak u Buybooku

0

Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom vas poziva na promociju romana „Smrtova djeca“ autorice Amile Kahrović Posavljak.
Roman objavljen u julu 2017. godine u ediciji Savremena bh. književnost i pretpremijerno predstavljen u programu drugog Internacionalnog festivala književnosti Bookstan, samostalnu promociju će imati u utorak, 12. decembra 2017. godine u 19:30 u knjižari Buybook (Radićeva 4).
Pored autorice o „Smrtovoj djeci“ će govoriti književnik Damir Ovčina i urednica knjige Kristina Ljevak.
Nadamo se vašem dolasku!

U dodatku možete pronaći više informacija o knjizi, fotografiju autorice koju potpisuje Milomir Kovačević Strašni, fotografiju naslovnice koju je dizajnirala Aleksandra Nina Knežević, pozivnicu za promociju i kalendar događaja koji vas očekuju tokom decembra u Buybooku.

Umorni od života, čekajući smrt

O romanu „Smrtova djeca“ Amile Kahrović-Posavljak

Piše: Kristina Ljevak

Neće biti dovoljno olova da se saliju sve naše strave niti načina da se procesuira iskustvo koje nas je obilježilo.
Možda su sva nesretna djetinjstva nalik jedna drugom, ali sarajevska ratna i poratna najčešće ni na šta ne liče. O užasu koji nas je definisao i propasti koja je došla po nas, Amila Kahrović-Posavljak piše onako kako niko do sada nije pisao u postratnoj bosanskohercegovačkoj književnosti. Ova knjiga biće, između ostalog, gorki saveznik na putu prihvatanja činjenice da cijeli svijet postoji samo da se polako pretače u groblje.

„Smrtova djeca“ nisu ispovjedna proza niti pokušaj dnevničkih bilješki o iskustvima odrastanja u ratu i poraću. Nema tu ničega što bi moglo biti simpatično, a da je ispričano iz perspektive tinejdžerke, što naratorica i jeste. Nema ni naznaka humora, kao dominantne mentalitetske odrednice, pa da zahvaljujući njemu čitalac i čitateljica udahnu vazduh i nastave. Nema strukture zbog koje bi vas bol u želucu barem na trenutak napustio. Ako neko pomisli da je ovo nemilosrdan pristup neka se sjeti da ništa drugačija nije ni smrt, kao što najčešće ni život drugačiji nije.

Ima ratova u kojima cijela generacija nestane zbog strijeljanja neprijateljske vojske. I ratova u kojima djeca nakon njih umiru. Jedno za drugim. Zbog nesretnog slučaja, ubistva, samoubistva ili života. U jednom sarajevskom naselju, a može to biti i naselje koje se nalazi u bilo kojem gradu, ako uopšte ima previše gradova sa iskustvima kao što je sarajevsko ratno, odrastala su djeca roditelja umornih od rata. U prividu mira izgubili su sve što bi ih pred djecom moglo učiniti autoritetima. Ostali su bez posla, novca, dostojanstva, sa raseljeničkim stanovima, namještajima iz nečijih tuđih života i tragovima tih istih života u njihovom „novom“. U nemogućnosti da definišu vlastitu budućnost, nisu mogli ni definisati trajanje boravka van kuće vlastite djece. A nisu ih djeca ni pitala. Jer uvijek se može formalno biti na folkloru a suštinski u ljubavničkoj postelji s vršnjakom, gdje se prva otkrivanja vlastitog i tuđeg tijela poklapaju s otkrivanjem halucinogenih droga. Nakon čega je lako povrijediti druga, drugaricu, dvogodišnju curicu ili psa. Kada se povrijede svi okolo, onda izbor podrazumijeva autodestrukciju. Za to je najbolje uzeti čakiju pa malo zarezati vlastitu kožu. I uživati u tom bolu koji skrene misli sa onog suštinskog.

Kada jednog dana ne bude svjedoka onoga o čemu Amila Kahrović-Posavljak piše, pitam se hoće li iko pomisliti da se sve opisano moglo desiti. I da se dešavalo. I da li će iko, iz te buduće pozicije, sagledavajući prošlost, pronaći odgovor na pitanja koja otprilike glase: „kako“ i „zašto“. Ili „kako je bilo moguće“. I s kojim pravom da očekujemo bilo šta od onih koji su odrasli u spoznaji da je naselje sve što su imali.

„Od smrti nismo imali nikakav strah – bila je za nas posve prirodan tok svijeta. Jedan trenutak se igraš sa svojim igračkama, drugi si očima zagledan u nebo koje više ne vidiš. I cijeli svijet postoji samo da se polako pretače u groblje. Tako smo osjećali njenu sveprisutnost. Osjećala sam je tako snažno da, kad bi se rodilo dijete u naselju, obično sam prvo zamišljala njegov grob“, piše Amila Kahrović-Posavljak u „Smrtovoj djeci“ i opisuje dječiju obiknutost na neprirodnost prekratkog životnog vijeka najmlađih.

Kada izgovorimo „smrt“, ona svakako „para“ uši. Kad je smjestimo u muški rod, umjesto „pravopisnog ženskog“ onda ta „parnica“ ostavlja dublji trag. U odabiru naslova sadržan je i autorski statement i ispravni odmak od uobičajene rodne pozicije smrti. Ona nije ženski već muški princip. I pripada joj novi rod radi donosilaca odluka, učesnika ratove, egzekucija i genocida.
Amili Kahrović-Posavljak bilo je važno da predoči kako se smrt oplođuje. I kako svaka nasilna smrt rađa novu. I uspjela je. I ne samo to…

Iako ću uvijek rado istaknuti feminističku poziciju ako autorica ili autor s nje polaze, nikada neću pristati da onu koja nastaje na tastaturi ženskog vlasništva označim i kao „žensko pismo“.
Sve i da imate suprotno mišljenje, „žensko pismo“ u „Smrtovoj djeci“ nemojte tražiti.
Ono što s razlogom trebate tražiti su kratice do vlastitih potisnutih trauma, primalnih krikova i boli koja nam se naslagala i čija težina može da se izrazi brojem dječijih ratnih i postratnih humki.


O romanu „Smrtova djeca“
Piše: Viktor Ivančić

Amila Kahrović Posavljak piše bez milosti. Moglo bi se reći da nas njezin uznemirujući romaneskni prvijenac vodi na putovanje u srce traume, kroz brutalnu stranu djetinjstva, kroz pakao odrastanja, prostor ispunjen okrutnošću i beznađem, unutar kojega skupina tinejdžera traga za smislom i prepušta se samodestruktivnom buntovništvu. Usko fokusirana perspektiva istovremeno omogućuje panoramski široku sliku, jer ne radi se tek o gradskome kvartu s njegovim prljavosivim i grafitima išaranim inventarom, već o ruševinama društva i ruševinama svih vrijednosti – uključujući one što su nekoć služile kao formativni orijentiri – nakon povlačenja ratne stihije. Rat se u ovome romanu izravno ne spominje, ali sve vrijeme pulsira svojim kobnim posljedicama. Iznimno sugestivnom naracijom, od koje će nježnije duše vjerojatno zaboljeti stomak, Amila Kahrović Posavljak približava nam hiperrealizam tranzicijske distopije, ambijent kao stvoren za drobljenje nade, pa će i fraza o onima što „tek zakoračuju u život“ voditi u kolektivno gubljenje tla pod nogama. Ako tu ima mjesta za budućnost, ona je takva da se do nje dopire kroz ušicu igle.

O romanu „Smrtova djeca“
Piše: Almn Kaplan

Roman „Smrtova djeca“ autorice Amile Kahrović Posavljak istinski je ispisana proza. Britkim jezikom autorica piše knjigu o odrastanju u ratnim okolnostima, o ratu koji se batrga u dječjim tijelima kao kakva bolest, kao nešto mračno i neopipljivo, kao kuga… To je vrijeme kada su roditelji djecu čuvali uglavnom od snajpera i gelera vjerujući da su tako i njihove duše bezbjedne. Dok očevi svoju brigu razvodnjavaju alkoholom po kvartovskim granapima, djeca po memljivim haustorima ruke mrljaju mrakom kao nekada tintom, s njim se stapaju i u njegove dubine propadaju kao u rupe u vremenu… U našim malim književnostima malo je ovakvih knjiga, hrabro i tačno napisanih, koje su ujedno i vjerodostojno svjedočanstvo jednog vremena i ozbiljna i snažna literatura. Smrtova djeca su sitnim dječjim očima prosijan ratni užas.

 

 

U prodaji ulaznice za Kraftwerk 3-D spektakl

0

U prodaji su Early Bird ulaznice za 3-D koncert koji će njemački Kraftwerk održati 25. februara naredne godine u dvorani Mirza Delibašić u organizaciji sarajevske agencije Gramofon.

Ovi pioniri elektronske muzike koje smatraju “najutjecajnijim bendom u istoriji nakon Beatlesa”, počinju stvarati početkom sedamdesetih, ali njihovi albumi nekoliko decenija kasnije i dalje zvuče kao da dolaze iz budućnosti.

Za svoj posljednji album 3-D Katalog iz prošle godine imaju dvije nominacije za ovogodišnji Grammy, pored Grammyja za životno djelo koji su osnivači Kraftwerka Ralf Hütter i Florian Schneider dobili prije tri godine.

Kraftwerk posljednjih godina publici predstavlja “potpuno umjetničko djelo” u vidu 3-D koncerata. Prvi 3-D koncerti održani su u Muzeju savremene umjetnosti (MoMA) u New Yorku 2012. godine kada su tokom osam večeri predstavili svoj kompletan repertoar. Isti repertoar tokom osam noći izveden je i u londonskom Tate Modernu naredne godine, a ulaznice su rasprodane za nekoliko sati.

Novu seriju 3-D koncerata Kraftwerk će održati u februaru 2018. godine kada prvi put nastupa u Sarajevu. Early Bird ulaznice po cijeni od 34 KM u prodaji su u sistemu kupikartu.ba. Listu prodajnih mjesta možete naći na ovom linku: http://kupikartu.ba/page/listaagencija

Budućnost muzejske industrije je u malim muzejima

0

“Ova nagrada je potvrda da mali muzeji mogu imati snažan utjecaj na društvo i da mogu imati doseg i daleko van granica matičnih država“, istakao je osnivač i direktor Muzeja ratnog djetinjstva, Jasminko Halilović  povodom osvajanja “Muzejske nagrade Vijeća Evrope” koja se dodjeljuje u okviru programa “Evropski muzej godine”.

Ovo je prvi put, u 40 godina dugoj historiji, da je jednu od najprestižnijih nagrada u muzejskoj industriji osvojio muzej uz našeg regiona. “Radi se o istinski inspirativnoj inicijativi, a poseban potencijal ovog muzeja je da bude snažan, samoodrživ model građanske inicijative te primjer koji može biti repliciran širom svijeta“, obrazložio je žiri svoju odluku. “Muzej ratnog djetinjstva polako, ali sigurno, izrasta u međunarodnu platformu koja je mjesto susreta i dijaloga, i koja pomaže ljudima da ispričaju svoje priče i suoče se sa svojim iskustvima. Ponosimo se što smo dobili ovu nagradu, što smo za kratko vrijeme doveli muzej u sam vrh industrije, i ostajemo vjerni svojoj misiji“, dodao je Halilović te naglasio da Muzej ratnog djetinjstva trenutno radi na projektima u Libanu, Ukrajini i SAD-u.

“Želim odati počast Jasminku Haliloviću i njegovom timu, ali i svim ljudima koji su podjelili svoja sjećanja. Nalazimo se u malom muzeju, a ne u nekoj velikoj zgradi ili palači, i ovo je dokaz da je srž važnija od forme“, naveo je šef ureda Vijeća Evrope u BiH, Drahoslav Štefánek, te dodao da je nagrada dokaz da se građanske inicijative mogu pretvoriti u nešto vrlo vrijedno i vidljivo.

Izvršna direktorica Muzeja ratnog djetinjstva, Amina Krvavac, naglasila je da je žiri dva puta posjećivao Muzej kako bi ocijenio sve segmente relevantne za izbor. “Detaljno su pratili naš način rada, od arhiviranja i menadžmenta kolekcije, do istraživačkih i edukativnih aktivnosti, te interakcije sa posjetiocima. Druga posjeta bila je nenajavljena. Ponosni smo jer je ovo potvrda da radimo u skladu s najvišim muzejskim standardima i što smo pokazali da jedan mali muzej iz BiH može napraviti ovakav uspjeh“, istakla je Krvavac.

Predsjednica Međunarodnog muzejskog vijeća za Bosnu i Hercegovinu (ICOM BiH), Alma Leka, kazala je da je nagrada dodjeljena jednoglasno za izniman doprinos razumijevanju evropske kulturne baštine. “Zvanično proglašenje pobjednika i uručenje nagrade desit će se u aprilu iduće godine na svečanosti u organizaciji Vijeća Evrope u Strasbourgu, a zatim i u maju u Warsawi u okviru događaja “Evropski muzej godine”“, rekla je Leka.

Nagrade u okviru izbora “Evropski muzej godine” dodjeljuju se od 1977. godine muzejima koji su napravili izniman doprinos razumijevanju Evropskog kulturnog naslijeđa, pokazali izvrsnost u svim aspektima muzejske djelatnosti, te donijeli inovaciju na evropsku muzejsku scenu. Muzej ratnog djetinjstva se ovim priznanjem pridružio nekim od najznačajnijih evropskih muzeja koji su u prošlosti dobili ovu nagradu, poput Liverpool Museum, Jewish Historical Museum, The Bavarian National Museum, Portimao Museum i drugi.

“Tramvaj zvani žudnja” u ponedjeljak na sceni SARTR-a

0

Publika Sarajevskog ratnog teatra ima priliku ponovo pogledati predstavu “Tramvaj zvani žudnja” u ponedjeljak, 11. decembra u 20h.

Broj mjesta je ograničen, a rezervacije se mogu obaviti svakim radnim danom pozivom na broj 033 664 070. Blagajna SARTR-a će raditi od 18h do 20h na dan predstave. Cijena ulaznice iznosi 10KM, studentima i penzionerima omogućen popust na 5KM.

Drama „Tramvaj zvani žudnja“, napisana 1947. godine, možda je i najpoznatije djelo čuvenog američkog dramatičara Tennessee Williamsa. Popularnost širom svijeta stekla je istoimenom filmskom adaptacijom režisera Elia Kazana iz 1951. godine, u kojoj su glavne uloge igrali Marlon Brando i Vivien Leigh. Također, po motivima ovog dramskog teksta Woody Allen, 2013. godine, stvara film „Blue Jasmine“.

Predstava koja se i nakon više od pet decenija čini aktualnom, dijelom je zasebnog teatarskog programa “Teatarski opservatorij”, a koji je Sarajevski ratni teatar pokrenuo sa ciljem afirmiranja mladih umjetnika/ica, glumaca/ica i reditelja/ica.  

Tennessee Williams: „Tramvaj zvani žudnja“
Igraju: Dina Mušanović, Staša Dukić, Igor Skvarica, Alban Ukaj
Režija: Ansambl predstave
Mentor: Alen Muratović
Dramaturg: Adnan Lugonić
Kostimografkinja: Lejla Hodžić
Dizajn plakata: Haris Jusović
Izvršni producent: Kerim Mašović
Produkcija: Sarajevski ratni teatar, Akademija scenskih umjetnosti Sarajevo i Otvorena scena Obala
Program: Teatarski Opservatorij

 

Muzej ratnog djetinjstva osvojio Muzejsku nagradu Vijeca Evrope 2018

0

Jedna od najprestižnijih nagrada u muzejskoj industriji koja se dodjeljuje u okviru programa “Evropski muzej godine” stigla je u Sarajevo zahvaljujući Muzeju ratnog djetinjstva. Ovo je prvi put, u 40 godina dugoj historiji, da ovu nagradu dobija neki muzej iz našeg šireg regiona.

Nagrada se dodjeljuje od 1977. godine muzejima koji su napravili izniman doprinos razumijevanju Evropskog kulturnog naslijeđa. Žiri izbora “Evropski muzej godine” sastavljen od muzejskih profesionalaca iz 13 država prvo je odabrao 40 kandidata, a zatim i 3 finalista za koje je dao preporuke Komitetu za kulturu, nauku i edukaciju Vijeća Evrope, koji je zatim odabrao pobjednika.

Muzej ratnog djetinjstva tako se pridružio nekim od najznačajnijih evropskih muzeja koji su u prošlosti dobili ovu nagradu, poput Liverpool Museum, Jewish Historical Museum, The Bavarian National Museum, Portimao Museum itd.

“Ovo je ogromna, ogromna čast za nas. Uzimajući u obzir način na koji je ovaj Muzej otvoren, sjećajući se ocjene Ministarstva kulture da nemamo nikakav internacionalni značaj, uzimajući u obzir okolnosti u kulturnoj industriji u BiH, donijeti ovakvu nagradu, u ovakvoj konkurenciji, u ovako malu zemlju, to je veliki uspjeh. Treba imati na umu da smo bili u konkurenciji s muzejima čiji su budžeti desetine miliona dolara. Ali imali smo svoje snage, i ponosan sam da ih je žiri prepoznao,” rekao je Jasminko Halilović, osnivač i direktor Muzeja ratnog djetinjstva.

U obrazloženju nagrade, žiri je istakao “da se radi o istinski inspirativnoj inicijativi pokretača Halilovića”, te “poseban potencijal ovog muzeja da bude snažan, samoodrživ model građanske inicijative, te primjer koji može biti repliciran širom svijeta”.

Muzej ratnog djetinjstva dobit će bronzanu statuu “La femme aux beaux seins” Joana Miroa, koju će zadržati godinu dana prije nego je preda narednom muzeju pobjedniku. Svečano uručenje nagrade desit će se u aprilu u organizaciji Vijeća Evrope u Strasbourgu, a zatim i u maju u organizaciji Evropskog muzejskog foruma, u Warsawi, na svečanoj manifestaciji “Evropski muzej godine”.

Znakovi pored puta, Maske i oltari, izložba Osmana Arslanagića u Zvonu

0

Udruženje za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono sa zadovoljstvom vas poziva na otvaranje izložbe Znakovi pored puta -Maske i oltari, Osmana Arslanagića u Zvonu.
Izložba će biti otvorena u četvrtak, 7. decembra u 21:00 u galeriji Zvono (Obala Maka Dizdara 10). A predstavnici/e medija istog dana će s autorom moći razgovarati u 13:00 u Zvonu.

Ova izložba nastavak je dugogodišnje saradnje Osmana Ome Arslanagića i galerije Zvono. Riječ je o trećoj fazi ciklusa „Znakovi pored puta“ . Prije „Maski i oltara“ imali smo priliku vidjeti  „Maske i totemi“ a u svakom od ciklusa prepoznajemo umjetnikovu potrebu za iskorakom od uobičajenih scenografskih rješenja kao dominantnog oblika profesionalnog izražavanja i odlazak u prostor prirode uz minimalne autorske intervencije na predmetima koje je odbacilo more ili ljudi.

Osman Arslanagić je završio Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu. Profesionalni je scenograf koji u svojoj biografiji ima šest igranih filmova, preko 200 teatarskih predstava, brojne televizijske serije i emisije. Kao scenograf je radio u Holandiji, Francuskoj, Mađarskoj, Hrvatskoj, Crnoj Gori… Redovni je profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu na predmetu Scenografija, kostim i maska i profesor Scenskog oblikovanja na Akademiji za scenografiju u Osijeku (Hrvatska). Dobitnik je 25 međunarodnih i domaćih nagrada za svoj rad i njemu najbitnije dvije godišnje nagrade Collegiuma Artisticuma. Kao slikar samostalno je izlagao u Študgartu, Londonu,Trebinju, Utrehtu, Amsterdamu i Sarajevu…

Izložba Osmana Arslanagića će biti postavljena do 22. decembra 2017. godine u galeriji Zvono.

Muzej ratnog djetinjstva kandidat za Evropski muzej godine

0

Muzej ratnog djetinjstva finalista je izbora za nagrade Evropskog muzejskog foruma, zajedno sa još 39 muzeja iz 22 države Evrope. Radi se o najprestižnijim nagradama u muzejskoj industriji koje se dodjeljuju još od 1977. godine.

Na ovom izboru dodjeljuju su četiri glavne nagrade: Evropski muzej godine, Muzejska nagrada Vijeća Evrope, Silletto nagrada, te Kenneth Hudson nagrada. Svaka od ovih nagrada predstavlja izniman prestiž i priznanje u svijetu muzeja.

Cilj nagrada manifestacije “Evropski muzej godine” je prepoznati izvrsnost na evropskoj muzejskoj sceni i ohrabriti i promovirati inovativne procese u muzejskoj industriji u međunarodnim okvirima. Nagrade se dodjeljuje muzejima koji najočitije doprinose privlačenju različitih publika, te se ističu kvalitetom posjete i zadovoljstvom posjetilaca, unikatnom atmosferom, kreativnom prezentacijom, i inovativnim pristupima edukaciji i društvenoj odgovornosti.

Osnivač Muzeja ratnog djetinjstva, Jasminko Halilović, kaže: “Kada smo osnovali Muzej ratnog djetinjstva, obećali smo izvrsnost i stojimo iza tog obećanja. Mislim da je Muzej ratnog djetinjstva zaista izuzetak na evropskoj muzejskoj sceni: nastao je uprkos državi, a ne uz pomoć države, a za manje od godinu dana započeo je projekte na tri kontinenta i postao internacionalna platforma za ljude koji dijele ovo iskustvo.”

Raznovrsnost kandidata oslikava raznovrsnost evropske muzejske scene. Tako su ove godine među kandidatima i: Muzej dizajna iz Velike Britanije, Muzej novca iz Njemačke, Muzej željeznica iz Portugala, Gradski muzej Helsinkija iz Finske, Muzej prirode iz Švicarske, Muzej nauke iz Velike Britanije, Estonski nacionalni muzej iz Estonije itd.

O dobitniku nagrada odlučuje žiri u kojem je 13 istaknutih muzejskih profesionalaca iz 13 evropskih država. Nagrade će biti zvanično uručene na ceremoniji u Poljskoj u maju 2018. godine.

“Iako su u konkurenciji i veliki muzeji sa nemjerljivo većim budžetima i resursima, mi također imamo svoje snage, među kojima su relevantnost za evropski kontekst i vrijeme u kojem živimo, inovativnost, involviranost zajednice, jedinstveno iskustvo posjetioca muzeja, održivost, i mnoge druge stvari. Posvetili smo ogromnu pažnju pripremi svih materijala koji su od nas traženi, a sama posjeta žirija trajala je preko sedam sati. S nestrpljenjem i dosta optimizma čekamo objavljivanje pobjednika”, rekao je Halilović.

Decembar u Buybooku

0

Promocijom romana „Smrtova djeca“ autorice Amile Kahrović-Posavljak u utorak, 12. decembra, počinje decembarski Buybookov program u okviru kog će biti predstavljene knjige Adise Bašić, Saide Mustajbegović i Ahmeda Buriće te obilježena 21 godina rada ove izdavačke kuće.
Svi programi održaće se u knjižari Buybook (Radićeva 4) i počinjaće u 19:30. Sa autoricama i autorom razgovaraće Kristina Ljevak.
„Amila Kahrović-Posavljak svojim romanesknim prvijencem vodi nas u srce traume i približava nam hiperrealizam tranzicijske distopije, ambijent kao stvoren za drobljenje nade, pa će i fraza o onima što tek zakoračuju u život voditi u kolektivno gubljenje tla pod nogama. Ako tu ima mjesta za budućnost, ona je takva da se do nje dopire kroz ušicu igle“, napisao je, između ostalog, o romanu „Smrtova djeca“ književnik i novinar Viktor Ivančić.
O užasu koji nas je definisao i propasti koja je došla po nas, Amila Kahrović-Posavljak piše onako kako niko do sada nije pisao u postratnoj bosanskohercegovačkoj književnosti. Ova knjiga biće, između ostalog, gorki saveznik na putu prihvatanja činjenice da cijeli svijet postoji samo da se polako pretače u groblje.  O ratovima nakon kojih djeca umiru, zbog nesretnog slučaja, ubistva, samoubistva ili života, o jednom  sarajevskom naselju, smrti kao muškom principu i nedovoljno lijeka za sve naše traume 12. decembra u Buybooku govoriće Amila Kahrović-Posavljak.

Tri dana kasnije, 15. decembra, nakon Bookstavovog predpremijernog predstavljanja, s autoricom Saidom Mustajbegović razgovaraćemo o njenoj knjizi priča „Kuća bez krova“.
„U romanu Flaubertova papiga Juliana Barnesa neki engleski doktor, zaljubljenik u Flauberta, prelazi u Francusku da prati tragove autora i njegovih junaka. (…) To je izvanredno pisan tekst, ali to postaje velika literatura negdje pred kraj kada saznajemo da se doktorova supruga otrovala na isti način kao i Emma Bovary. U priči Kuća bez krova Saide Mustajbegović riječ je o vožnji taksijem po Sarajevu, po njegovim brdima i vijugavim sokacima. Prožeta je sjećanjima, mislima, komentarima, i također je vrlo dobar tekst koji postaje dobra književnost na kraju kad prikaže staricu koja vadi hranu iz kontejnera, besprijekorno čisto odjevenu, osim što su bijele pantalone zamrljane žutim flekama nastalim iz upravo uzete konzerve. (…) Ova zbirka priča iskače iz prosjeka i po svojoj vrijednosti i po svojoj vrsti i ne spada među one aktuelne proze koje su preplavile naš književni život“, napisao je o prvoj zbirci priča Saide Mustajbegović književnik i profesor Tvrtko Kulenović.
O tradiciji kao inspiraciji, bremenu ženskog nasljeđa, nužnosti a ne izborima kojima je žensko iskustvo definisano i jednom specifičnom jeziku kog pomno istražuje i u prozi koristi, razgovaraćemo sa Saidom Mustajbegović 15. decembra u Buybooku.

Još jedan snažan ženski prozni glas stiže nam u ovogodišnjoj Buybookovoj produkciji. Nakon uspješnih knjiga poezije Adisa Bašić se prvi put predstavlja s knjigom proze pod nazivom „A ti zaključaj“. Na promociji 19. decembra razgovaraćemo o ljubavima, brakovima i nesvakidašnjem putovanju na koje nas je povela i koje vodi ka ženskom, u prvom redu emotivnom iskustvu. Adisa Bašić predstavila nam je galeriju junakinja kod kojih možda postoji razlika u starosnoj dobi, socijalnom statusu i vremenu u kojem su živjele ili još uvijek žive, ali ih povezuje patrijarhalna matrica po kojoj su formirane i rijetki pokušaji iskoraka van uobičajenog. „Tamo gdje je pokazivanje osjećaja čin slabosti i sramote, ljubav pod kožom podivlja; kao kakva zapuštena biljka u nama naraste toliko da nas protjera iz vlastitog tijela. Takvi su brakovi mnogih naših očeva i majki, tihi i nevidljivi, povinovani redu koji su stoljećima uspostavljali naš palanački duh i naša sirota, traljava istorija… O braku, o dvoje u patrijarhalnom društvu Adisa Bašić piše nježno, baš onako kako i treba u dobroj književnosti. Ona razumije i nesreću i nesretnika, a pričajući o njima ne prestaje se diviti životu,“ napisao je književnik Almin Kaplan o knjizi priča „A ti zaključaj“ autorice Adise Bašić.

Posljednja promocija u 2017. godini održaće se 22. decembra i posvećena je romanu „Tebi šega što se zovem Donald?“ autora Ahmeda Burića.
„Luksuz je imati ovakav tekst pred sobom: on istovremeno teče, i od njega vam zastaje dah. Govori o sadašnjem trenutku, i podsjeća na neke najljepše i najteže momente. A onda se u brzom čitanju, čitatelj dosjeti da postoji sutra, pa ostavi nešto i za naredni dan. Tebi šega što se zovem Donald? je, možda, predložak za neki uradak u drugom mediju – monodramu ili seriju – ali knjiga funkcionira kao prvorazredno iskustvo,“ napisao je o Burićevom romanu prvijencu jedan od najznačajnijih svjetskih fotografa Damir Šagolj.
S Ahmedom Burićem razgovaraćemo o „nama“, onima kakvi smo nekada bili/e i o nama današnjim koje je iskustvo rata i godina nakon njega trajno definisalo, te o hronici našeg nečinjenja i posljedica činjenja koja se nalazi  iza korica s njemačko-jugoslovenskom zastavom i koja ostavlja utjehu da, kad je već svakako ovako kako jeste, onda je dobro što ponajbolji od nas imaju dara da o tome i najbolje napišu.

Sve knjige možete pronaći na Buybookovim prodajnim mjestima a na dane promocije možete ih kupiti po promotivnim cijenama.

Pred Novu godinu, 26. decembra, obilježićemo i 21 godinu rada Izdavačke kuće Buybook. Biće ovo prilika da sa kolegama/icama iz medija te našom brojnom publikom rezimiramo godinu za nama koju je obilježilo nekoliko kapitalnih naslova, bogata domaća i regionalna produkcija, još jedno uspješno izdanje Bookstana te najznačajnije književne nagrade koje su osvojili Buybookovi autori.
Radujemo se pretprazničnim druženjima uz potpisivanje novih knjiga, promotivne cijene naših izdanja i najbolje želje za predstojeću godinu.

 

“Noći arhitekture” u Sarajevu

0

Peti događaj u serijalu “Noći arhitekture” će se održati u utorak, 05.12. u 20h u Mikseru – Sarajevo, u organizaciji “LIFT –prostornih inicijativa.

Na “Noćima arhitekture”  će biti predstavljena tema Dana arhitekture 2018 – Prostor slobode.

Temu će  predstaviti ovogodišnji moderator festivala, nagrađivani hrvatski arhitekt Dinko Peračić.

Panel diskusija  će također obrađivati temu “Prostor slobode”, a u diskusiji će pored Peračića učestvovati i vodeći arhitekti bh. mlade generacije. Učesnici panel diskusije će biti: Gorica Mehić (ispred Dana arhitekture), Ana Bosankić (ispred AABH), Vernes Čaušević (Project V) i Kenan Vatrenjak (Filter arhitektura).

Oni su mladi arhitekti – aktivisti, dobitnici najvažnijih državnih nagrada i pobjednici velikog broja međunarodnih konkursa. Nakon panel diskusije će se održati i party sa početkom u 22:30.  

 “Noći arhitekture 05” će se održati pod pokroviteljstvom AluKönigStahl Schüco.

“Noći arhitekture” su komplementarni dio festivala Dani Arhitekture i podrazumijevaju seriju događaja koji će se održavati tokom cijele godine u večernjim satima, sa ciljem kontinuiranog okupljanja arhitekata.