CIN: Otrovni otpad pod nogama Tuzlaka

0

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Krug nekadašnjeg giganta predratne hemijske industrije u Tuzli izgleda kao scenografija za postapokaliptični film. Vegetacija osvaja ostatke betonskih građevina i puteva koji su povezivali pogone i skladišta „Hlor alkalnog kombinata“ (HAK) I i II. U ovim zgradama su se proizvodili poliol i toluendiizocijanat (TDI), osnovni elementi za proizvodnju spužve i pur-pjene. Dijelove industrijskih postrojenja koje novi vlasnici još nisu isjekli i prodali danas iskopavaju skupljači otpadnog željeza. Nepripremljeni, sreću se sa neosiguranim opasnim otpadom nekadašnjeg proizvođača koji im je ostavljen nadohvat ruke.

U zgradi bez vrata i prozora je 120 buradi napunjenih mješavinom zemlje i žive. Bijele breze nadvisuju velike metalne tankove i splet cijevi u kojima su tone eksplozivnog propilenoksida, a potencijalno kancerogeni kruks je zakopan po cijelom krugu.

Tridesetogodišnji Aldin Bejhanović priča kako je sa ocem i stricem prekopavao ovu zemlju u potrazi za metalom:

„Da prehranimo se i porodica i mi. (…) Ventile gusane u cijevima u šahtovima skidali, bilo je posla, ali je došlo nakon nekog vremena da su se bačve ovdje kopale. Počelo je smrdit'“.

Smrad je dolazio od kruksa, toksičnog industrijskog otpada koji liči na katran.

„Smrdilo je jako da je klalo za oči, nije se moglo izdržat’. (…) Neko sam vrijeme prest'o, ali smo kasnije došli opet ja i otac i komšija i vadili cijevi. I tu smo našli. Nismo znali da je to otrov, nije bilo ni obilježeno mjesto“, opisuje Bejhanović.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su poslali uzorak ove zemlje na analizu. Rezultati su pokazali da je u njoj višestruko povećano prisustvo teških metala, opasnih po zdravlje.

Bejhanović je prije četiri godine dobio emboliju pluća – začepljenje arterija koje vode krv do ovog organa. Postoji nekoliko uzroka ove bolesti, a među njima je i trovanje.

„Prilikom saginjanja me gušilo i trpio sam jedno 14 dana, mislio sam da su cigare. Al’ kad me je uhvatilo i bacilo i kad je crnilo na oči udarilo, nisam mog'o doći do kola svojih“, prisjeća se ovaj mladi Tuzlak.

Njegov otac je 2016. godine umro od raka pluća, a stric je stradao godinu dana kasnije, režući ventil na instalacijama u krugu fabrike. Kada je izgubio svijest nakon udisanja plina iz cijevi, odvezli su ga u bolnicu i tamo je umro nakon petnaestak dana.

„Izgorila mu pluća“, kaže Bejhanović koji se više nije vraćao u krug HAK-a.

„Pa trebali su očistiti ovo zemljište od otrova. Čim je napuštena firma, trebali su i to izvući za sobom – svoj otrov. (…) Može ih hiljadu doći i oboliti od iste situacije“, komentariše Bejhanović.

Nadležno Federalno ministarstvo okoliša i turizma (FMOiT) nema pouzdane i kompletne podatke o vrstama i količinama opasnog otpada niti zna gdje su sve „crne tačke“ – mjesta zagađena opasnim otpadom. Kako nikada nije urađen plan upravljanja opasnim otpadom koji je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) od njih očekivala, tako ni Ministarstvo ne može odrediti prioritete saniranja kritičnih odlagališta niti planirati potreban novac.

Ipak, Ministarstvo je dalo skoro 850 hiljada maraka za uklanjanje dijela kruksa u Tuzli. Za uklanjanje kompletne deponije nije bilo dovoljno novaca.

Kopanje po vlastitom grobu

Porodica Bejhanović je kopala na zemljištu postrojenja HAK II u kojem je nivo tri teška metala visoko iznad zakonom dozvoljene granice. To je dokazala analiza Instituta za kvalitet, standardizaciju i ekologiju TQM iz Lukavca kojeg je CIN u maju ove godine angažovao da ispita uzorak uzet na ovom tlu.

Profesor na Tehnološkom fakultetu u Tuzli Abdel Đozić je pristao da sa novinarima CIN-a ode u krug fabrike kako bi zajedno pronašli i, u skladu sa pravilima, predali uzorak na analizu.

Rezultati su pokazali da je količina nikla skoro osam puta veća od dozvoljenog dok su količine kadmija i arsena premašile dozvoljenu granicu za 40, odnosno 60 procenata.

„Moramo znati da je arsen kralj otrova. To je najtoksičniji teški metal koji postoji. (…) Kadmij – on nema esencijalne funkcije u našem organizmu. Naš organizam ga ne treba ni u bilo kojim biološkim funkcijama i on se taloži u kostima i oštećuje jetru i mozak“, objašnjava profesor Đozić, zaključujući da je ovo tlo „izraženo kontaminirano toksičnim teškim metalima“.

U blizini industrijskog kruga su kuće i poljoprivredna dobra naselja Hudeč, Nikešići i Husino. Vjetar ovamo brzo donosi otrovne čestice sa odlagališta. Sa kišom dio kruksa dolazi i do podzemnih voda, potoka i rijeka koje ga nose i do udaljenijih mjesta.

Izlaganje ovim toksičnim metalima može izazvati zdravstvene probleme koji su opasni po život: rak disajnih puteva, pluća i kože, alergije te kardiovaskularne i bubrežne bolesti.

Inspektor za zaštitu okoliša Kantonalne uprave za inspekcijske poslove u Tuzli Muamer Hajdarević je ranije radio u ovim postrojenjima na poslovima zaštite. Kaže da je očvrsnuti kruks zakopavan po cijelom dvorištu kruga, a korišten je i kao posipni materijal za ravnanje puteva i vododerina u dijelu fabrike ispod naselja Husino.

„Znači, ima ga svuda. I to je priča o kruksu“, zaključuje Hajdarević.

U danima kada je HAK II radio punom parom, proizvodio je skoro devet tona kruksa dnevno i on je, uglavnom, spaljivan u peći za uništavanje otpadnih voda. Kada bi ona bila van upotrebe, ovaj opasni otpad je zakopavan u krugu fabrike. Manji dio je spaljivan i u tuzlanskoj „Termoelektrani“.

Lokalne vlasti su krajem osamdesetih godina tražile od uprave postrojenja HAK I i HAK II da izgrade deponiju kruksa unutar fabrike. Kruks koji nije mogao biti spaljen u pećima je do tada odlagan na gradsku deponiju, ali kako je to inspekcija zabranila, iskopana je jama na površini od oko hiljadu kvadrata sa drenažnim kanalima za odvod vode. Tu je, u skladu sa tadašnjim pravilima, uskladišteno nešto više od 2,3 hiljade kubika kruksa, što je dovoljno da se skoro do vrha napuni olimpijski bazen.

Neuspješni pokušaji ministarstva

Strategijom zaštite okoliša FBiH za period 2008-2018. godine i Planom upravljanja otpadom za period 2012-2017. godine federalne vlasti su zacrtale više ciljeva upravljanja opasnim otpadom: planirana je izgradnja deponija za privremeno i trajno odlaganje opasnog otpada, uspostavljanje registra vrsta i količina opasnog otpada, osposobljavanje industrijskih spalionica, uvođenje naknada koje bi motivisale firme da manje proizvode otpad te sanacija polovine lokacija na kojima je neadekvatno zbrinut. Ove godine ističe vrijeme planirano za realizaciju ciljeva Strategije, a oni nisu ostvareni.

U Federalnom ministarstvu okoliša i turizma pokušali su uspostaviti registar zagađivača u FBiH pa su 2010. godine kupili softver i deset kompjutera za kantonalna ministarstva, plativši ih nešto više od 320.000 KM. Šef Ureda ministrice okoliša i turizma FBiH Tomislav Lukić kaže da sistem ne funkcioniše jer ministri sedam godina nisu ulagali u njegovo održavanje.

U posljednjih deset godina ovo ministarstvo je dalo najmanje 2,47 miliona maraka za više projekata sanacija opasnog otpada.

Do 2011. godine je urađena djelimična sanacija sedam „crnih tačaka“: vojnog otpada iz tvornice „Soko“ iz Mostara, otpadnog ulja iz Tvornice transformatora „Energoinvest“ iz Visokog, starih lijekova u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i Kantonu 10, hemikalija iz Rudnika olova i cinka „Vareš“, otpada iz kožare „Livno“ te kruksa u Tuzli. Međutim, povremeni i nasumični pokušaji čišćenja pojedinih lokacija kontaminiranih opasnim otpadom su uglavnom neuspješni.

Početkom 2004. godine Fabrika deterdženata „Dita“ je prilikom radova u svom dvorištu naišla na deponiju kruksa koja je krajem osamdesetih iskopana na parceli koju danas dijele „Dita“ i nekadašnji HAK I.

Nadležna kantonalna ministarstva su odmah formirala komisiju koja je imala zadatak utvrditi količinu kruksa i predložiti način njegovog odlaganja.

Komisija je predložila da kruks ostane gdje jeste do konačnog rješenja – spaljivanja u termoelektrani ili jednoj od fabrika u Tuzlanskom kantonu, bezbjednog zakopavanja na gradskoj deponiji „Desetine“ ili izvoza iz zemlje. Ništa od toga nije realizovano, a kruks je ostao na starom mjestu.

Pet godina kasnije FMOiT je raspisao poziv da se jave svi koji imaju prijedlog za rješavanje konkretnog problema opasnog otpada. Izabran je prijedlog firme „Kemokop“ za sanaciju kruksa iz dvorišta firmi „Dita“ i HAK I. Sljedeće godine Ministarstvo je raspisalo poziv firmama da taj program sprovedu u djelo.

„Kemokop“ se javio na ovaj poziv, zajedno sa sarajevskim „Reciklonom“ i „Griossom“ iz Gruda. Prema ugovoru vrijednom 846 hiljada maraka, „Grioss“ je bio vodeći partner zadužen za komunikaciju sa Ministarstvom i nadzor nad radovima koje su trebali izvesti tuzlanska i sarajevska firma.

Ministarstvo je za uklanjanje novih količina kruksa iz kruga „Dite“ sklopilo novi ugovor sa „Kemokopom“ godinu dana kasnije.

U ova dva čišćenja iskopano je nešto manje od 600 kubika kruksa, što je četvrtina ukupnog otpada koji je ovdje uskladišten. Firme su trebale preraditi kruks u neopasni otpad i transportovati ga  na komunalnu deponiju u Kalesiji. Međutim, tadašnji direktor kalesijske deponije Osmo Muminović i šef Službe za komunalne poslove i civilnu zaštitu u Općini Kalesija Hazim Halilović tvrde da otpad nije stigao na lokalnu deponiju.

„Iz Općine je to zabranjeno“, rekao je Muminović novinarima CIN-a.

Inspektor za zaštitu okoliša Hajdarević kaže da je svjedočio odvozu kruksa u Kalesiju: „Zato što sam ja to sve organizovao. (…) nije mi jasno što kaže da nema, kad ima sto posto“.

Novinari CIN-a su sa profesorom Đozićem na ovoj deponiji pronašli okamenjene komade kruksa i poslali ih na analizu kojom je utvrđeno da je količina potencijalno kancerogenog kadmija za 60 posto viša od dozvoljenog nivoa.

Šef Ureda ministrice okoliša i turizma FBiH Lukić kaže da je Ministarstvo cijenu i količinu radova na sanaciji kruksa iz Tuzle dogovorilo sa izvođačem na osnovu budžeta raspoloživog za taj projekat.

Kaže da je uklanjanje kruksa utvrđeno kao prioritet jer je firma koja ga je proizvela prestala sa radom pa je otpad ostao nepravilno uskladišten i van kontrole.

Međutim, Lukić nije mogao objasniti zašto je otpad uklanjan samo sa područja fabrike „Dita“, a ne i sa državnog zemljišta. Kaže da se detalja ne može sjetiti jer je iz Ministarstva ovaj spis nestao.

„To je predmet star osam godina koji otvarate, kojeg ovdje nema, koji je neko da li namjerno ili nenamjerno uklonio. I gdje, ja nemam nikakav argument“, kaže Lukić.

Nezbrinuti kruks, živa i zapaljivi gas

Prije nego što ga je počeo zakopavati u dvorištu industrijskog kompleksa, HAK II je svoj kruks odvozio na tadašnju deponiju smeća u naselju Paša Bunar. Ona je sanirana 1998. godine, ali se i dalje koristi kao divlja deponija ovog kraja. Kantonalni i federalni inspektori 2014. i 2016. godine opisuju u svojim izvještajima da su mještani koji prikupljaju otpadno željezo u ovom kraju iskopali burad sa kruksom koji je danima naseljem širio zagušujući smrad.

Nadležne institucije ne mogu utvrditi da li iko upravlja deponijom i ko je vlasnik ovog zemljišta. Općinske, kantonalne i federalne institucije međusobno prebacuju odgovornost pa ovaj problem godinama nema ko da riješi.

„Ne znaš kog uhvatiti ni za glavu ni za rep. Svi od sebe, čim je problem, svi od sebe šutaju, ali onda kažu – inspekcija nek riješi. Koje? Šta sam ja moćan i kako ću ja to riješit’? Nema sile. Ne postoji ta mogućnost“, kaže inspektor za zaštitu okoliša Hajdarević.

Dok je HAK II tokom proizvodnje TDI-ja stvarao i kruks, komšijski HAK I je u svom radu koristio opasnu živu i zapaljivi propilenoksid. Ovaj opasni otpad sa više od 47 tona zapaljivog propilenoksida i 120 buradi žive pomiješane sa zemljom i danas se nalazi u krugu nekadašnje fabrike koju je 2006. godine kupila firma kćerka poljske „Organike“.

Enes Jaganjac je bio vatrogasac u fabrici i novinarima je objasnio da se propilen mora redovno kontrolisati jer je izuzetno zapaljiv ako izađe iz cijevi. Prisjeća se da je propilen bio uzrokom nesreća i dok je fabrika radila:

„Radnik je bio u džemperu koji je sintetički i kako je rukama kren'o, šta li, i čovjek se zapalio. Znači, iskra koju ne vidiš golim okom. (…) Uspjeli smo ga spasit'“.

Bivši radnici kažu da je ovaj opasni otpad ostavljen bez nadzora. Poljski investitor je prema nalogu inspekcije 2014. godine zemlju zagađenu živom počeo pakovati u burad, ali su radove zaustavili bivši radnici kojima nisu isplaćene pune plate pa je otpad još nezbrinut. Jaganjac objašnjava da su to uradili jer je investitor uz čišćenje sjekao i ostatke fabrike što nije smio raditi.

„Par puta smo ih puštali da odu i očiste, a oni nam kradu fabriku“, kaže Jaganjac.

Iz firme „Organika“ nisu odgovarali na pozive novinara.

Zavod za javno zdravstvo FBiH u svom izvještaju o zdravstvenom stanju stanovništva iz juna 2016. godine navodi da je nepropisno uklanjanje opasnog industrijskog i medicinskog otpada jedna od najozbiljnijih prijetnji zdravlju stanovništva.

 

U Trebinju održan SHL Event „Stvarajmo zajedno“

0

Sada već tradicionalni SHL Event „Stvarajmo zajedno“ održan je od 18. do 20. juna u Trebinju. Događaj je okupio preko 100 mladih ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine s ciljem daljeg povezivanja i osnaživanja mladih koji su pokretači promjena u svojim lokalnim zajednicama.

Na događaju su sudjelovali mladi koji su bili aktivni u progamima Fondacije Schüler Helfen Leben u proteklom periodu. Mladi su na ovom događaju razmijenili iskustva i prakse iz omladinskog angažmana, izabran je najbolji projekat koji je SHL podržao u prethodnom periodu i novi SHL Ambasador aktivizma, te su sudjelovali u velikoj volonterskoj akciji u okviru koje su mladima u Trebinju na poklon oslikali dva murala.

„SHL Event je kruna našeg rada u toku cijele godine na kojem okupljamo mlade ljude iz cijele Bosne i Hercegovine. Okupljamo one koji imaju šta da kažu i poruče, te one koji ne čekaju da im stvari budu servirane na gotovo, već sami preuzimaju inicijative i rješavaju svoje probleme.“ – rekla je Aida Bećirović, direktorica Fondacije SHL BiH.

Ceremonija otvaranja održana je u Domu mladih u Trebinju, a nakon nje mladi su imali priliku da razgovaraju sa Radetom Aleksićem, ocem pokojnog Srđana Aleksića.  Rade Aleksić govorio je mladima o svom sinu i njegovom djelu i važnosti onoga što je Srđan ostavio u naslijeđe svima nama.

„Izuzetno mi je drago što ste vi ovdje i što sam danas s vama. Drago mi je što ste u Trebinju, drago mi je što ćete ostaviti trag i u duši ljudi onako kako je uradio moj Srđo, ali i vidljivi trag na fasadama zgrada.“ – rekao je gospodin Aleksić.

 Glavni dio SHL Eventa „Stvarajmo zajedno“ jeste velika volonterska akcija u sklopu koje su naslikani murali na zidovima Doma mladih i Tehničke škole. Nakon Mostara i Jajca, ekipa iz Obojene klape koja je pripremila murale i mladi iz preko 40 gradova BiH, i Trebinje je dobilo mural koji je stvoren zajedničkim snagama. Osim oslikavanja murala, mladi su učestvovali i u uređenju školskog dvorišta Tehnčke škole.

Novi Ambasador aktivizma

 Na SHL Eventu „Stvarajmo zajedno“ za novog SHL Ambasadora aktivizma izabran je Mehmed Mahmutović iz Bihaća koji će u narednih godinu dana raditi na promociji omladinskog aktivizma. Mehmed je student Ekonomskog fakulteta u Bihaću, aktivista i član Upravnog odbora Omladinske novinske asocijacije u BiH i mladi književnik u nastanku.

„Smatram da od danas treba da budem još uporniji u svemu što radim, ali pored toga sada treba da još više mladih  motiviram i uključujem u aktivizam.“ – rekao je Mehmed.

Kao četvrti SHL Ambasador aktivizma, Mehmed će u narednih godinu dana raditi sa aktivistima fondacije kroz programe i projekte, te ih dalje motivirati da djeluju.

Osim novog Ambasadora aktivizma, učesnici događaja izabrali su i projekat za koji oni smatraju da je najbolji, a koji je podržan od strane SHL-a u prethodnoj godini. Mladi su još jednom pokazali da prepoznaju probleme oko sebe tako što su za najbolji projekat odabrali  „Tabu 21. vijeka“ iz Bijeljine koji se bavio seksualnim obrazovanjem mladih.

„Mladi nisu dovoljno edukovani o polno prenosivim bolestima, rizičnim seksualnim odnosima, itd., što predstavlja veliki problem. Mladi imaju kome da se obrate, ali nemaju hrabrosti da to urade. Mi smo tu da srušimo tabue i da pokažemo da o tome treba da se priča.“ – rekao je Igor Krnjić, koordinator projekta.

SHL Event „Stvarajmo zajedno“ bio je prilika da mladi obnove već postojeća prijateljstva, stvore neka nova ali i da razgovaraju o problemima u svojim lokalnim zajednicama te zajedno pronađu rješenja za iste.

 

Poziv za mlade: budite dio regionalnog žirija za izbor najboljeg filma za mlade

0

Tri filmska festivala, DokuFest, Pančevo Film Festival i Pravo Ljudski Film Festival biraju svoj prvi regionalni mladi žiri za izbor najboljeg filma za mlade, na sva tri festivala.

Mladi kreativci i kreativke u dobi između 16 i 20 godina iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova mogu se prijaviti za učešće u žiriju u sklopu projekta Re:thinking Films, a pored filmskog programa i razgovora o filmovima, sudjelovati će i u radionicama medijske i filmske pismenosti.

Takmičarski programi za mlade sačinjeni su od aktuelnih, angažovanih, kreativnih dokumentarnih filmova koji se bave kako globalnim, tako i lokalnim temama, a od posebnog su interesa za mlade. Mladi žiri na svakom od tri festivala bira najbolji film za mlade, koji je iz estetskih ili narativnih razloga najdraži mladima.

Radionice filmske i medijske pismenosti, koje će učesnici i učesnice žirija paralelno pratiti tokom sva tri filmska festivala, će se fokusirati na filmsku pismenost, audivizualno izražavanje, ali i alternativne načine izražavanja mišljenja i društvenog angažmana putem medija, sa fokusom na video, društvene mreže i blog.

Poziv je otvoren za sve mlade ljude iz BiH, Srbije i Kosova, između 16 i 20 godina. Radni jezik radionica, te diskusija za odabir najboljeg filma za mlade, je engleski. Sve troškove učešća (putovanje, hrana i smeštaj u Prizrenu: 03 – 11.08.2018., Pančevu: 05 – 09.09.2018. i Sarajevu: 07 – 12.11.2018.) snose organizatori.

Molimo vas da se prijavite putem sljedećeg formulara.

Rok za prijavu je 29.06.2018.

Malinari vrijedno rade, očekujemo veću zaštitu države!

0

Mirzeta Hadžiavdića smo pronašli pred ulazom kompanije „Herbos Nature“ u Hrasnici, gdje sa timom službe za kontrolu kvaliteta vrši nadzor u hladnjačama i preradi. U toku je pakovanje zaleđene maline. Pored ove, kompanija ima svoje ispostave sa hladnjačama manjeg kapaciteta i otkupnim mjestima u Bratuncu i Ustikolini. Mirzet nam pojašnjava da se kompanija bavi otkupom, preradom i izvozom šumskih plodova i jagodastog voća na tržište Evropske unije, Švicarske i Turske.

Iz skupine jagodastog voća, malina dominira i ove godine „Herbos Nature“ je jedini otkupljivač u Kantonu Sarajevo. Proizvođači malina dostavljaju tek ubrane plodove, kažu da je berba krenula znatno ranije u odnosu na proteklih 10 godina, a mnoge hladnjače su zatvorene od prošlog ljeta, što sada donosi i veća opterećenja za one koji su opstali. Prevelika ponuda obara cijenu maline, a nedovoljni kapaciteti hladnjača stvaraju dalju paniku među malinarima. Hadžiavdić upozorava da su na sva ova pitanja predstavnici hladnjača upozoravali već ranije, te da oni sami ne mogu odgovoriti na sve izazove u sektoru. „Pomoć države proizvođačima neophodna da bi ovaj sektor opstao“, poručuje.

„Problem u Bosni i Hercegovini je što mi upozoravamo na ključna pitanja i rizike znatno ranije, a u javnosti se tema malina pojavljuje tek u trenutku kada je vrijeme branja, te je tada pitanje šta institucije mogu uraditi. Ono na čemu mi insistiramo je strateški pristup, koji će zaštititi malinare, i prerađivače i hladnjače, odnosno dalje distributere. Poštenim odnosom i adekvatnim procjenama možemo stvoriti okvir za zaštitu i umanjiti udare oscilacija kako na domaćem tržištu, tako i prema svjetskim kretanjima“, govori nam Mirzet.

„Otkup se razlikuje od godine do godine. Mnogo je stvari na koje mi ne možemo utjecati. Imali ste prošle godine hiperprodukciju širom svijeta, kao rezultat toga cijene padaju. Na nas utiče kako je malina postala trend i u Poljskoj, Srbiji, Ukrajini, Bugarskoj, pa i na Kosovu. Većina naše maline ide zamrznuta na zapadnoevropska tržišta. Otkupna cijena kilograma maline prošle godine iznosila je 1,80 KM plus 5% paušalne naknade po kilogramu, a u posljednjih pet godina bilo je trenutaka i kada je dostizala cijenu od 3,50 KM. U Bosni i Hercegovini imamo situaciju da su proizvođači uglavnom mali i ograničeni na nekoliko dunuma, govorim u prosjeku, te ako gazdinstvo ovisi o tome – izazovi postaju sve veći. S druge strane, sa promjenama u otkupnoj cijeni se možda mogu nositi oni kojima je ovo porodični posao, pa jedna porodica može pokriti branje malina na ograničenom prostoru, na par dunuma zemlje. Ali za veće površine, čim morate nekome dodatno plaćati za to, polako se krene gubiti računica, u odnosu na uloženo“, pojašnjava.

„Sarađujemo sa preko hiljadu kooperanata. Kroz saradnju sa USAID/Sweden FARMA II Projektom smo osigurali sufinansiranje šok komore za duboko zamrzavanje, što je mnogo rasteretilo naš prijem 2017. godine,  također – uzeli smo učešće na najvećem sajmu hrane na svijetu u Kelnu. Otvorili smo prostor prema novim tržištima, i tu leže novi izazovi. Investirali smo protekle tri godine, uložili u nabavku sortex mašine, koja je u Bosni još uvijek inovacija, da bismo obezbijedili kvalitet za kupce za koje radimo i trudimo se da ni jedan naš kooperant ne ostane bez sigurnog otkupa i plasmana proizvoda. Moramo dalje rasti, osigurati adekvatnu tehnologiju, koja će omogućiti da se naš proizvod prepozna kao kvalitetan. Bosanskohercegovačka malina ima šansu da se nudi kao visokokvalitetni proizvod, te da kao rezultat toga u narednom periodu dobijemo više na cijeni. Duboko smrznuta malina, koja nema plijesni, oštećenja, tragova fermentacije, te bez deformisanih plodova, je nešto što je na cijeni na zapadnoevropskim tržištima“, dodaje.

Mirzet poručuje da je na tom putu, jedini ključ uspjeha je kompromis sa proizvođačima i povjerenje, a koje „evo već par godina bez podrške države postaje sve teže i teže. Mi se borimo i ostaćemo uz naše kooperante, svjesni činjenice da jedni bez drugih ne možemo uspjeti u ovom sektoru.“

„Inače, na prodajnu cijenu svježe maline se dodaju troškovi rada, repromaterijala, smrzavanja i transporta. Imamo dovoljno kvalitetne proizvode, možemo opskrbiti tržišta, izvozimo skoro 100% proizvodnje. Ono što je samo potrebno jeste strateški pristup u kojem će postojati veća koordinacija svih strana. Zajedno moramo raditi na povećanju prinosa, podizanju kvalitete i prilagođavanju novim tehnologijama. Tu je potrebno i stimulisanje proširenja rashladnih kapaciteta, kako nam ne bi malina propadala, jer u suprotnom, tu gube svi“, zaključuje Mirzet.

Izvoz smrznute maline prelazi 70 miliona konvertibilnih maraka godišnje. Od proizvođača, berača do prerađivača preko 20 000 ljudi je neposredno vezano za ovaj sektor. Mirzet Hadžiavdić i dalje vjeruje da ovaj sektor može izdržati pritiske, ali da država zajedno sa proizvođačima i prerađivačima mora promijeniti odnos i donijeti veću zaštitu svima u lancu vrijednosti.

„Mali Ambasadori“ posjetili Trebević

0

        Učenici osnovnih škola “Skender Kulenović” iz Sarajeva i “Sveti Sava” iz Istočnog Sarajeva nose sa Trebevića nova znanja, prijateljstva i nezaboravna iskustva. Dječaci i djevojčice iz pomenutih škola boravili su na ovoj planini, gdje su učestvovali u brojnim edukacijama, te su imali i vremena za zabavu. Oni su postali istinski “Mali Ambasadori” i znanja o zaštiti okoliša i prirode prenosit će u svom okruženju.

“Učenici iz jedne škole iz Sarajeva i jedne škole iz Istočnog Sarajeva posjetili su skupa planinu Trebević, kako bi naučili više o zaštiti okoliša. Naučili su da smeće ne bacaju na pod, već da se bave reciklažom. Drago mi je što su mnogo toga naučili i dobili su titulu “Malih Ambasadora” okoliša, kako bi i druge naučili da se tako ponašaju i kako bi okoliš, pogotovo planina Trebević, bili zaštićeni u budućnosti”, rekla je ambasadorica Švicarske u BiH Andrea Rauber Saxer.

“Na radionicama djeci smo pokazali konkretne primjere zaštite okoliša i dali smo im primjere kakav je zrak kojeg dišemo, koliko je on opasan po zdravlje, na koji način mogu dobiti informacije o stepenu zagađenosti zraka i šta oni mogu uraditi u svojim porodicama da zrak koji dišu bude kvalitetniji”, izjavio je Anes Podić iz udruženja Eko Akcija, koji je bio predavač na radionici za učenike.

“Naučili smo da se priroda mora čuvati”, poručila je Sučnica, učenica III-5 razreda  iz Osnovne škole “Sveti Sava”, a Dino iz Osnovne škole “Skender Kulenović” dodao je “Zaštita okoliša je jako bitna i mnogo smo o tome slušali i učili”.

U prelijepom ambijentu planine učenici su uživali vožnjom Alpine coasterom, koji se nalazi u skupu objekta Sunnyland, te su imali organizovanu šetnju kroz šumske staze Trebevića, a na kraju dana vozili su se Trebevićkom žičarom. Članovi PD Trebević (https://trebevic.net) naučili su učenike o sigurnosnim mjerama prilikom planinarenja, te koje su najvažnije karakteristike planine Trebević kada govorimo o flori i fauni, a EKOPAK (https://www.ekopak.ba) bio je zadužen za adekvatno recikliranje otpada u toku ovog jednodnevnog izleta.

Ovaj projekat realizovan je uz podršku Vlade Švicarske.

Leon Lučev o problemu onečišćenja mora plastičnim otpadom

0

Glumac Leon Lučev u suradnji s neprofitnom inicijativom Green Sail snimio je video o opasnostima plastičnog otpada u Jadranskom moru.

Inicijativa Green Sail pokrenuta je radi promocije i potpore aktivnostima koje vode prema razvoju održivog turizma u Hrvatskoj, s naglaskom na ekološki odgovorno korištenje Jadranskog mora. Ove programe prepoznale su već mnoge marine i čarteri. Trenutačno inicijativa Green Sail okuplja preko 40 čarter kompanija te više od 25 marina koje će usmjeriti goste na ekološki osviještene prakse tijekom jedrenja ili boravka u marinama.

Leon Lučev istaknuti je glumac zavidne dugogodišnje karijere te dobitnik brojnih filmskih nagrada. Netom prije odlaska na Filmski festival u Cannes, gdje je još jednom zapažen zbog svog izvanrednog glumačkog angažmana, pronašao je vremena unutar svog zauzetog rasporeda za snimanje videa osvještavanja o problemu plastike i mikroplastike u Jadranskom moru kako bi lokalno stanovništvo i dolazeće turiste podsjetio na važnost recikliranja i razdvajanja otpada.

Prisutnost plastičnog i mikroplastičnog otpada sve je veći problem u Jadranskom moru. Broj turista koji posjećuju obalu Hrvatske stalno raste pa je količina proizvedenog otpada tako proporcionalno veća. S obzirom na to da određene lokalne zajednice još uvijek nemaju potrebnu infrastrukturu za recikliranje, a da lokalno stanovništvo još uvijek nema neophodnu ekološku svijest o važnosti odvajanja otpada na odgovarajući način, to dovodi do sve većeg onečišćenja nekad uistinu čistog morskog i obalnog okoliša. Zbog toga se, kako zaštita okoliša, tako i ljudsko zdravlje ugrožava jednostavnom ljudskom nepažnjom.

Svojim sudjelovanjem u videu, g. Lučev je želio ne samo privući pažnju na ovaj problem, već ukazati na potrebnu osobnu odgovornost lokalnog stanovništva i mnogih posjetitelja u rješavanju ovog rastućeg problema smanjenjem stvaranja nepotrebnog otpada i praćenjem načela smanjene uporabe i recikliranja. Donošenjem drugačijih odluka i mijenjanjem dosadašnjeg načina života, svi možemo imati važnu ulogu u očuvanju vlastitog okoliša.

Plastika u moru/Plastic Pollution

Prije odlaska na Filmski festival u Cannes, nagrađivani glumac Leon Lučev snimio je video u suradnji s inicijativom Green Sail kako bi ukazao na potrebu zaštite Jadranskog mora. Onečišćenje plastičnim otpadom nema samo štetan utjecaj na more i morski život, već i na cjelokupni okoliš i samo ljudsko zdravlje.Poslušajte Leonovu poruku u videu!#GreenSail #ZaštitaOkoliša #JadranskoMore #PlastičniOtpadBefore leaving for the Cannes Film Festival, Leon Lučev, an award-winning actor, filmed a video with the Green Sail initiative to call for the protection of the Adriatic Sea. Plastic pollution does not only have a harmful effect on our seas and marine life, but also on the overall environment and human health itself. More on Leon's message in the video!#GreenSail #EnvironmentProtection #AdriaticSea #PlasticPollution

Posted by Green Sail on Wednesday, 13 June 2018

CIN: Uložili milione, dobili zagađenu vodu

0

Na sarajevskoj deponiji je zbog nemara i nedostatka saradnje nadležnih službi prestala raditioprema vrijedna milione maraka. Stepen zagađenosti vode je visok, a lokalno stanovništvo je zabrinuto zbog utjecaja na zdravlje.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Na rubu sarajevskog naselja Smiljevići živi porodica Kasapović.Pored njihovog doma neuređenim koritomprotiče Lepenički potok koji njima i desetini komšijskih kuća donosi vodu sa sarajevske deponije smeća.

Njihova trinaestogodišnja djevojčica od prije tri godine ima teško oboljenje koštane srži. Ona bi zbog toga trebala imati posebne uslove života i ne bi trebala živjeti kraj deponije.

Na deponiji ne radi prečistač voda, koji je bio u funkciji samo tri mjeseca tokom 2011. godine, pa potok mještanima donosi toksičnu vodu.Samo mali dio otpada se reciklira, a sonde za otplinjavanje, koje su skupljale plinove na deponiji, su uništene prije pet godina.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su otkrili da je u uređenje deponije za dvije decenije uloženoviše od 32 miliona maraka, ali je kontrola potencijalno toksičnih materija i dalje minimalna.Dio opreme je uništen ili propada jer se ne koristina pravi način.Nadležniprebacuju krivicu jedni na druge i kažu da treba još mnogo novca za poboljšanje stanja na deponiji.

U međuvremenu, najmanje petero djece iz kuća u blizini deponije je oboljelood karcinoma, alergija i drugih bolesti. Dvije djevojčice, učenice osnovne škole, su preminule.

Bolesni đaci

Sarajevska deponija „Smiljevići“ je do 1997. godine bila obično odlagalište smeća. Tada je počelo uređenje i do 2011. godine ugrađeni su otplinjivači, novi sistem za regulaciju procjednih voda, kupljeni su buldožeri i druganeophodna opremada „Smiljevići“ postanu moderna deponija.

Tada prestaju ulaganja, a počinju problemi.Kantonalno ministarstvo prostornog uređenja, gradnje i zaštite okoliša i Agencija za vodno područje rijeke Save su 2005. godine kupili sistem procjednih voda za 1,9 miliona maraka, a Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo (KS)je nadgledao izgradnju sistema.

U Kantonalnom javnom komunalnom preduzeću (KJKP)„Rad“, koje upravlja deponijom, kažu da je sistem neupotrebljiv, ali da nisu učestvovali ni u nabavci ni u izradi projektne dokumentacije. Direktor „Rada“Selim Babić kaže da nikadanije potpisao danjegovo preduzeće preuzima postrojenje„zato što ne daje rezultate prečišćavanja onakve kakvisu traženi projektnim zadatkom“.

Sistem je pušten u rad 2011. godine. Trimjeseca kasnije se pokvario. „Pa zato što nisu mogle ove membrane da vrše to prečišćavanje.Došlo do zagušenja“, kaže Babić, odbijajući da je „Rad“ odgovoran za kvar.

Građevinski inžinjer iz Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo Fuad Babić, koji je rukovodio projektom,kaže za CIN da je problem bio u različitim vrstama otpada koji je odlagan na deponiju:

„Nažalost, kako se od kliničkog otpada, od animalnog otpada, od svega što se može bacati na Kantonu, baca gore, neuspjeh je bio neminovan.“

Prošle godine je ovaj sistem očišćen od mulja, a na deponiji „Smiljevići“ bi ovog ljeta trebao biti testiran novi uređaj za pročišćavanje otpadnih voda.

U međuvremenu, vode sa deponije se bez prečišćavanja slijevaju u Lepenički potok koji teče pored desetina kuća prije ušća u rijeku Bosnu.U jednoj od njih žive Kasapovići i njihova trinaestogodišnja djevojčica. Ona je prije tri godine oboljela od aplastične anemije, teške bolesti koštane srži. DoktoricaKliničkog centra Univerziteta u Sarajevu je u njenom nalazu napisala da bi se sa nadležnim organima trebala razmotriti mogućnost sanacije ili izmještanja deponije.

Djevojčicinotac Selmir je sa tim mišljenjem otišao kod direktora „Rada“ Selima Babića.

„Primila me njegova tajnica i tu su mi se nasmijali i rekli su zašto sam napravio kuću u blizini deponije“, prisjeća se Kasapović, dodavši,„prvo tad ja nisam znao da je to deponija. Druga stvar, takva sudbina bila“.

Većina kuća je napravljena bez dozvolei nadležni često podsjećaju na to kada se mještani požale na deponiju. Mještani su krajem 2016. godine protestvovali, zahtijevajući poboljšanje uslova na deponiji.

„Imali su nešto sluha, nešto su uradili gore na ovom smetljištu, ali nije dovoljno. Ostali su tragovi. Kod djece najviše, kod mlađih, a naročito kod starijih, da ne govorim“, priča mještanin Ahmo Ahmetspahić.

U baštama ovog kraja skoro ništa ne uspijeva, a mještani misleda je to zbog Lepeničkog potoka.

„Još popodne kad oni puste odozgo, petkom naročito, kad puste vodu nekakvu crnu, pa to je haos! To smrdi, to zaudara“, kaže Ahmetspahić.

Tik uz deponiju živi Dževad Muharemović. Kaže da su mu prošle godine rodile crne jabuke i trešnje iod tada više ništa ne uzgaja na 12 duluma zemlje. Kaže da je teško izdržati mirise sa deponije.

„Otpadaju trepavice i dlačice iz nosa. Bježim u kuću, sakrivam se, zatvaram vrata i prozore jer je nemoguće disati taj zrak“, opisuje Muharemović život u blizini deponije.

Deponiju okružuju naselja Buča Potok, Smiljevići, Zabrđe i Briješće.U mnogim domovimaovih naselja ima bolesnih. Ovi ljudi najčešće obolijevaju od karcinoma, bolesti disajnih puteva i krvi. Većina njih misli da je uzrok zagađenje sa deponije, ali svoje slutnje ne mogu dokazati jer su za to potrebna kompleksna istraživanja koja još niko nije uradio.

Tokom prethodnih godina oboljelo je najmanje petero djece. Dvije djevojčice su preminule.

Bolesna djeca su učenici osnovnih škola „Sokolje“ i „Behaudin Selmanović“ u Briješću. U prvom polugodištu ove školske godine u OŠ „Sokolje“ koja broji 749 đaka bilo je 14.658 izostanaka zbog bolesti.

Direktor Bećir Hasanović kaže da je to veliki broj izostanaka i da u ovoj školi mnogo djece ima problema sa disajnimorganima.

Zdravstvene ustanove ne vode statistiku o ovim oboljenjima po naseljima pa nema ni zvaničnog stava institucijao zdravstvenom stanju stanovništva oko sarajevske deponije.

Životinjski otpad

Na „Smiljeviće“ svaki dan stigne oko 550 tona smeća koje bi trebalo, isključivo,biti kućni otpad, ali na ovoj deponiji ima svega.

Otpad bi trebao biti recikliran u reciklažnom dvorištu i sortirnici prije nego što stigne do mjestagdje se odlaže. U dvorište je uloženo 600.000 maraka i trebalo bi uskoro biti otvoreno dok se u sortirnici, vrijednoj800 hiljada maraka, odvajaju dijelovi otpada koji mogu opet biti upotrijebljeni. Međutim, postrojenje ne radi punim kapacitetom jer je za to potrebno na deponiju dovoziti već razvrstan otpad.

Stručnjaci kažu da je reciklaža najefikasnija ako je rade građani pri bacanju smeća. Međutim,„Rad“nema novca za dovoljan broj kontejnera.

Dok su novinari razgovarali sa upravnikom Abidom Mulaomerovićem, na deponiju jestigao kamion životinjskog otpada iz mesne industrije. Iako se takav otpad ne bi trebao odlagati ovdje, Mulaomerović kaže da imaju naredbu veterinarske inspekcije da ga ipak prihvate:

„Jer, gdje će ga? Kuda s njim? (…) Možda je bolje ovdje nego u korito rijeke“, Kaže Mulaomerović i objašnjava da je ovo veliki problem deponije za kojinema rješenja.

Ovakav otpad trune i otpušta plinove. Zbog toga je 2001. godine napravljen sistem sondi koje su ih skupljale i od njih pravile struju koju su koristili građani Sarajeva.Ovaj sistem je uništen prije pet godina prilikom iskopavanjau potrazi za tijelima ubijenih u ratu kojejerađeno po nalogu Tužilaštva BiH. Inžinjer Babić kaže da su bez konsultacija sa Zavodom za izgradnju KS počeli da rade. Zbog toga je Zavod tražio nadoknadu štete koja još nije plaćena.

„Mi smo tražili u startu 650 hiljada.Međutim, kad smo utvrdili stepen oštećenja plinskih instalacija,to je preko miliona“, kaže Fuad Babić.

U Tužilaštvu BiH nisu htjeli o ovoj temi razgovaratisa novinarima CIN-a. Umjesto toga su poslali kratak odgovor u kojem sunapisali da će snositi troškove popravke kako bi se sve dovelo „u stanje u kome se nalazilo prije ekshumacije“. Nisu rekli kada će se to desiti i zašto se godinama čeka.

Svi sagovornici CIN-a kažu da je za redovno održavanje deponije potrebno mnogo novca koji se dobija tek kada se usaglase sve nadležne kantonalne institucije.Direktor „Rada“ Babić objašnjava da oni u tom procesu mogu samo čekati, jer zavise od drugih:

„(…) mora se uložiti da biste imali rezultat ovdje. A kod nas se ulaže minorno, a traži se da bude ko u Evropi“.

On kaže da je od ministarstvatražio novac za deponiju, ali je Vlada KS imala druge prioritete. Bivši kantonalni ministar okoliša Zlatko Petrović objasnio je novinarima CIN-a da se posljednjih godina novac ne ulaže kao ranije, jer su budžetska sredstva preorijentisana zapotrebe drugih ministarstava.

Stručnjaci kažu da je za osnovno održavanje sarajevske deponije potrebno oko dva miliona maraka godišnje. Bivši premijer Kantona Sarajevo Elmedin Konaković kaže za CIN da bi se taj novac mogao obezbijediti: „Znam da je budžet Kantona takav da se čak i rebalansom Vlade može za tili čas naći nekoliko miliona koji su vjerovatno potrebni“.

U njegovom mandatu u posljednje dvije godine Vlada je za deponijudala više od dva miliona maraka.

Vode iz deponije „Smiljevići“ suznačajan zagađivač sliva Save.Svaki mjesec se radi kontrola kvalitetavode i vazduha te ispitivanje buke u Smiljevićima. Rezultati za vodu godinama imaju „crvenu“ oznaku, odnosno pokazuju visoko zagađenje. Zbog zagađenja KJKP„Rad“Agenciji za vodno područje Save svake godine plati u prosjeku između 20 i 30 hiljada maraka penala. „Rad“je za 15 godina po ovom osnovu platio više od 407 hiljada KM.

Mještane najviše brine to što ih sve više obolijeva pa kažu da će nastaviti tražiti od nadležnih sređivanje deponije.„Dešavaju se misteriozne smrti pojedinih ljudi koje niko ne može ustanoviti čime su izazvane.No, međutim, niko nema ni prava ni osnova da kaže da je to prouzrokovano samom deponijom,ali je činjenica da se dešavaju i obolijevanja i smrtni slučajevi“, kaže mještanin Dževad Muharemović.

SHL Event “Stvarajmo zajedno”

0

Osnaživanje mladih i ostvarivanje njihovog potencijala za preuzimanje vodeće uloge u društvu oduvijek je bilo u fokusu rada Fondacije Schüler Helfen Leben (SHL). U našem radu mladi su nam bili partneri, te smo kroz edukacijske programe, savjetovanje, mentorstvo i podržavanje omladinskih projekata  zajedno pokretali promjene u društvu.  Jedna od naših najvažnijih aktivnosti je konferencija „SHL Event – Stvarajmo zajedno“, na kojoj sudjeluje 100 mladih koji su bili aktivni u progamima Fondacije Schüler Helfen Leben u proteklom periodu.

Trodnevni događaj pod nazivom SHL Event „Stvarajmo zajedno“ će biti organizovan od 18. do 20. juna u Trebinju. Svečano otvorenje SHL Eventa zakazano je za 18. juni u 15:00h u Domu mladih u Trebinju.

Na konferenciji pod nazivom „SHL Event – Stvarajmo zajedno“ stotinu mladih iz cijele Bosne i Hercegovine razmijeniti će iskustva i prakse iz omladinskog angažmana, izabrati najbolji omladinski projekat koji je Fondacija SHL podržala u protekloj godini, izabrati novog SHL Ambasadora aktivizma i učestvovati u velikoj volonterskoj akciji.

Navedena volonterska akcija je glavni dio naše konferencije jer za cilj ima da se mladi okupljeni na konferenciji bolje upoznaju sa gradom u kojem se konferencija održava, te na kreativan i mladalački način doprinesu razvoju tog grada. Za volontersku akciju u Trebinju izabrali smo uređenje školskog dvorišta u okviru srednjih škola u Trebinju. Dvorište su nekada zajednički koristili učenici svih škola, no ono je već godinama zapušteno. Vraćanjem školskog dvorišta u upotrebljivo stanje učesnici SHL Eventa šalju poruku o važnosti udruženih volonterskih akcija. Pored uređenja školskog dvorišta, učesnici konferencije će oslikati dva murala u Domu mladih.

Već petu godinu zaredom SHL Event pruža priliku mladim ljudima da otvoreno govore u problemima u zajednicama iz kojih dolaze, ali im također pruža priliku da zajedno sa svojim vršnjacima iznađu rješenja za te probleme.

Osim već navedenih aktivnosti, u toku SHL eventa učesnici će imati priliku razgovarati s ocem Srđana Aleksića te od njegovog oca lično saznati više o ovom velikom čovjeku koji je postao sinonim ljudskosti i hrabrosti.

 

Senad Omerović u Konjević Polju širi posao s paprikom

0

Prošla je gotovo decenija od kada je Senad Omerović pokrenuo plasteničku proizvodnju povrća u Konjević Polju. Poljoprivredna zadruga “Agrofood”  kojom rukovodi danas predstavlja primjer održivog povratka i vraća nadu u rast i razvoj ruralnih zajednica. U razgovoru s njim prepoznaje se koliko truda i stalnog rada poljoprivrednici moraju uložiti kako bi pratili moderne trendove u poslu kojim se bave.

“Radimo sa plastenicima, tu možemo lakše pratiti stanje i imamo pozitivna iskustva. Riješili smo plasman robe kroz saradnju sa trgovačkim lancima, te smo u stalnoj potrebi da rastemo, ulažemo i dalje zapošljavamo”, govori nam Senad.

O zadruzi Agrofood mnogi prolaznici, ali i stanovnici ove regije, pričaju pozitivno. Senad je zbog toga odlučio proširiti saradnju sa vanjskim dobavljačima, te kontinuirano radi na obuci i okupljanju potencijalnih kooperanata.

“Uposlili smo nedavno tri nove radnice, nabavili smo dodatni alat za sijačicu, izvršili smo nabavku sjemena, kontejnera i zaštite za proizvodnju sadnica sa kooperantima. Dosta smo se fokusirali na pripremu brošura za kooperante, njihov izbor na terenu, potvrdu uslova za sadnju paprike i edukaciju lica koja će raditi posao na terenu”, napominje Senad.

Smatra da je pored rada na terenu i odgovornog upravljanja, izuzetno važno širiti znanje u lokalnoj zajednici. Zbog toga je čest predavač i organizator treninga i obuka za druge proizvođače. Uz podršku USAID/Sweden FARMA II Projekta, proširio je  kapacitete zadruge za prozivodnju presadnica povrća. Nabavili su automatsku liniju za sjetvu rasada, te izgradili smještajni prostor za kompresor i liniju. Izuzetno je važno što kroz programe saradnje, Senad dijeli svoje znanje sa drugim iz lokalne zajednice koji su zainteresovani za zaposlenje ili pokretanje vlastite zadruge.

“Postoje ljudi koji imaju želju za novim znanjem, i na tom putu mi želimo pomoći kroz ovu vrstu edukacije. Uvijek nam nedostaje obučene radne snage i to je izazov s kojim se poljoprivrednici stalno susreću u Bosni i Hercegovini.“

“Agrofood” je proizveo rasad paprike od 127.500 komada, a uspješno realizuju saradnju sa 24 kooperanata na regiji Birač. Senad Omerović ne misli stati u širenju i ulaganju, te želi biti primjer mladim ljudima u svom kraju da se od poljoprivrede i vrijednog rada može živjeti.

 

 

Prioritet podršci za djecu izbjeglica i migranata

0

Na zahtjev međunarodnih organizacija koje rade u sektoru dječijih prava u Bosni i Hercegovini, završena je procjena situacije djece migranata i izbjeglica, uključujući djecu bez pratnje i razdvojenu djecu. Formirana je koalicija sastavljena od Međunarodnog foruma solidarnosti – Emmaus (IFS-Emmaus), Save the Children, SOS Kinderdorf, UNICEF-a i World Vision-a za nadgledanje dizajna i implementacije procjene. Međunarodna organizacija za migracije (IOM), Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) i Ured rezidentne koordinatorice Ujedinjenih nacija (UN RCO) doprinijeli su realizaciji ove procjene kroz logističku i tehničku podršku prikupljanju podataka.

Ukupno je popunjen 381 upitnik, u kojem je učestovalo 29 djece bez pratnje i razdvojene djece (UASC), 34 djece sa pratnjom od 15 godina i više (od kojih je četvero imalo 18 i jedno 20 godina), 40 djece neodređenog uzrasta, i staratelji koji prate 278 djece uzrasta od 0 do 14 godina. Vredi napomenuti da je u Velikoj Kladuši identifikovano još 37 muške djece bez pratnje, koji nisu pristali na intervju. Identifikovano je da 12 djece ima različite oblike fizičkih i/ili intelektualnih smetnji, od kojih je petoro djece bez pratnje ili odvojeno od roditelja. Kod djece koja su sa svojim porodicama nalazi se približno jednak broj djevojčica i dječaka (39% njih je mlađe od 4 godine, 52% djece je uzrasta 5-14 godina i 9% djece ima od 15-17 godina). Sva djeca bez pratnje su dječaci (24% ima 14 godina, 35% ima između 15 i 16 godina i 38% ima 17 godina).

Ključne preporuke za hitan odgovor uključuju osiguravanje da:

  • Sva djeca bez pratnje i radvojena djeca, kao i djeca sa pratnjom i njihove porodice imaju smještaj i sklonište.
  • Sva djeca, sa pratnjom ili bez pratnje, imaju hitnu medicinsku pomoć (pregled) i potrebnu odjeću, snadbjevanje higijenskim proizvodima i adekvatnu hranu (uključujući tri obroka dnevno i dodatke kao što su vitamini, kad je to potrebno).
  • Sva djeca bez pratnje i razdvojena djeca odmah dobijaju zakonskog staratelja.
  • Sva djeca bez pratnje i razdvojena djeca, kao i djeca sa pratnjom i njihove porodice imaju pristup stalnom psihosocijalnom savjetovanju.

Ostale preporuke iz procjene uključuju adekvatnu zaštitu, ishranu, obrazovanje i ostale neprehrambene prozivode. Preporučuje se naknadna procjena obrazovanja djece kako bi se osiguralo da djeca koja traže azil imaju koristi od osnovnog i srednješkolskog obrazovanja.