Oni šutke promatraju uništavanje djece sa poteškoćama u razvoju

0

Piše: Interview.ba

Razgovarao/la: Abela Purivatra
Foto: Lična arhiva

U martu 2017. godine umro je desetogodišnji autistični dječak Konstantin Stijepić koji je odlutao od kuće i smrznuo se. U martu iste godine državna zastupnica Maja Gasal-Vražalica podnosi inicijativu za nabavku GPS narukvica (lokator) za djecu sa poteškoćama u razvoju, kako više niti jedno dijete ne bi stradalo.U januaru 2018. godine inicijativa je odbijena. Država BiH nema 200 000 KM za spas autističnih dječaka i djevočica. “Borba ovdje neće prestati” – rekla je za Interview.ba Maja Gasal – Vražalica.

PROCEDURALNA GREŠKA ILI POTRAGA ZA IZGOVORIMA? Dakle, ovaj amandman nije pao s neba. Ja sam se vrlo dobro, kroz zakonodavne i druge nadležne službe, konsultovala koji bi model bio najbolji. Ovaj koji su službe uradile je bio najprihvatljiviji: od sredstava koja iznose 3 miliona za kulturne projekte u Ministarstvu civilnih poslova BiH uzme samo 200 000 KM, dakle da se prestruktuira i ide u sektor za zdravstvo kao sredstva za nabavku GPS narukvica u Ministarstvu civilnih poslova BiH.

INTERVIEW.BA: Državni parlamentarni zastupnici odbili su Vašu inicijativu za nabavku GPS narukvica za djecu sa poteškoćama u razvoju. Isti dan, protiv drugih rješenja za djecu sa autizmom glasali su i federalni zastupnici. Kako to komentarišete?

GASAL – VRAŽALICA: Država Bosna i Hercegovina radi protiv djece sa poteškoćama u razvoju. Niti jednom aktivnošću i niti jednim komentarom, ni na državnom ni na federalnom parlamentu, nije bilo očitovanje kolega po tim prijedlozima i amandmanima. Dakle, oni šutke promatraju uništavanje djece sa poteškoćama u razvoju. To je ponižavajuće. Ako posmatrate izbliza, vidjet ćete da se dio onih koji su glasali protiv postidio. Oni su bili prisutni na sjednici, a isključili su svoje računare (to znači da nisu ni suzdržani ni protiv). Znate, moraju ispoštovati naredbe iz stranačkih centrala, a moraju ispoštovati i ljudskost.

To je ono što se dešava u Bosni i Hercegovini, politikanstvo koje je uzelo toliko maha. Na ovom pitanju su sve stranačke barijere trebale ostati po strani, a djeca su trebala dobiti narukvice koje im mogu spasiti život. To bi bila politika, to bi bilo služenje građankama i građanima Federacije.

INTERVIEW.BA: Nakon sjednice pojavile su se tvrdnje da amandman nije izglasan zbog proceduralne greške. Da li ste i u čemu pogriješili?

GASAL – VRAŽALICA: To nije istina. Predsjedništvo BiH šalje prijedlog budžeta parlamentarcima na usvajanje. Ovlašteni predlagač bio je Vjekoslav Bevanda koji, kada se analiziraju svi amandmani na Komisiji za finansije i budžet, kaže svoj stručni stav. On kaže da li je proceduralno i tehnički ispravan amandman.

Moj amandman koji se tiče GPS narukvica bio je tehnički ispravan i ocijenjen je kao najprovodljiviji.

Dakle, ovaj amandman nije pao s neba. Ja sam se vrlo dobro, kroz zakonodavne i druge nadležne službe, konsultovala koji bi model bio najbolji. Ovaj koji su službe uradile je bio najprihvatljiviji. Taj dio kaže da se od sredstava koja iznose 3 miliona za kulturne projekte u Ministarstvu civilnih poslova BiH uzme samo 200 000 KM, dakle da se prestruktuira i ide u sektor za zdravstvo kao granska sredstva za nabavku GPS narukvica u Ministarstvu civilnih poslova BiH. Dakle, najveći laik može da shvati o čemu se tu radi. Zašto se sada to politizira? Zato što je SBB glasao protiv narukvica, a sebe predstavljaju kao konstruktivnu opoziciju u državnom parlamentu. Da se opravdaju sada javnosti, da navedu razloge koji su njima opravdani zašto nisu podržali narukvice, a veliki su zaštitnici građana i građanki u BiH. Oni su na toj komisiji predložili da ja odustanem od tog modela (granska sredstva) i da tražim 200 000 KM iz tekućih rezervi članova Predsjedništva BiH koji   imaju po 134 000 KM svaki od tekućih rezervi da raspoređuje kako njima odgovara. Imala sam informacije da većina ne bi podržala taj model koji bi išao kroz tekuće rezerve, a da bi htjeli podržati ovo iz granskih sredstava. Sada, da se Klub SBB opravda građanima, kažu se zastupnica Gasal, ustuknula ispred njihovog prijedloga. To je jako poražavajuće.

INTERVIEW.BA: Da li je ovo kraj inicijative – postoji li neki drugi institucionalni put do njenog ostvarenja?

GASAL – VRAŽALICA: Nažalost, budući da smo usvojili ovakav budžet ne vjerujem da će se u ovom mandatu išta moći uraditi da se nabave GPS narukvice za populaciju kojoj su prijeko potrebne. Ovo datira od aprila mjeseca 2017. Godine kada mi je ministar civilnih poslova BiH, Adil Osmanović, rekao da se u tadašnjem budžetu ne mogu pronaći sredstva ali da se on obavezuje, kao ministar mi je obećao, da će se u projekciji budžeta za 2018. godinu naći sredstva za GPS narukvice.  To se nije desilo. Ali ja neću odustati.

 

Interview.ba računa!

Inicijativa zastupnice Gasal Vražalica zahtjevala je transfer od 200.000 KM za pomoć nekoliko stotina djece u BiH. Novca za to nije bilo. Ali jeste za uvećanje budžeta određenim institucijama:

VSTV sa 4.866,000 KM na 5.072,000 KM, Tužilaštvu BiH sa 13.102,000 KM na 16.681,000 KM, Generalnom sekretarijatu Vijeća ministara sa 3.980,000 KM na 4.075,000 KM, Ministarstvu vanjskih poslova sa 56.818,000 KM na 57.055,000 KM, Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa sa 7.924,000 KM na 8.004,000 KM, Memorijalnom centru Potočari sa 906.000 KM na 1.038,000 KM…

Usvojeni budžet iznosi oko 2 milijarde KM od čega čak 950 miliona ide na finansiranje institucija. Prijedlog budžeta možete pogledati ovdje.

Počeo je projekat “Digitalni gradovi”

0

Projekat Digital Cities, koji implementiraju British Council i britanska Vlada, predstavljen je u budvanskom hotelu Splendid, što je u isto vrijeme bio i zvanični početak njegove realizacije. Cilj projekta je povezivanje kreativnih centara i habova, startapa, malih i srednjih preduzeća iz kreativnih industrija, tehnologije i obrazovanja, ali i lokalnih samouprava gradova Zapadnog Balkana sa kolegama i partnerima iz Velike Britanije. Ovaj oblik povezivanja je istovremeno i početak buduće suradnje i zajedničkih projekata.

Projekat su predstavili Gavin Vesi, zamjenik šefa misije u Britansoj ambasadi u Crnoj Gori, i Larisa Halilović, direktorica British Council-a u Bosni i Hercegovini i direktorica projekta „Digitalni gradovi“. Jednodnevna konferencija pružila je učesnicima priliku da saznaju više o najnovijim trendovima u ovoj oblasti i primjerima dobre prakse iz Velike Britanije. Posebnu pažnju privuklo je predavanje koje je održao Džon Nubign, generalni direktor organizacije Creative England i jedan od pionira u razvoju kreativnih industrija.

Projekat „Digitalni gradovi“ doprinosi razvoju znanja i vještina u području strateškog i poslovnog razvoja, planiranja i umrežavanja, te stimulira kapacitete i vještine lidera digitalnih habova i kompanija. Predstavnici odabranih digitalnih centara će imati priliku da se povežu sa lokalnim samoupravama i razmene iskustva. Razvoj zajedničkih projekata sa partnerima iz Velike Britanije, koji rade u području digitalizacije gradskih uprava, obrazovanja i kreativnih industrija biće još jedna prednost ovog programa.

„Velika mi je čast smo u mogućnosti da realizujemo tako važan projekat, koji ima za cilj povezivanje odabranih kreativnih centara Zapadnog Balkana sa kreativnim centrima iz Velike Britanije. Projekat će doprinijeti razvoju primjene digitalnih tehnologija, s naglaskom na inovacije u kreativnim industrijama te korištenje tehnologija u obrazovanju, kako na Zapadnom Balkanu, tako i u Velikoj Britaniji“, izjavila je ovim povodom Larisa Halilović, direktorica British Council-a u Bosni i Hercegovini i direktorica projekta „Digitalni gradovi“.

Projekat „Digitalni gradovi“ trajaće do kraja marta, a učesnici će imati priliku da se ponovo sastanu od 21. do 24. februara 2018. godine u Srbiji. Tokom narednog susreta, fokus će biti na razvijanju kapaciteta organizacija i njihovom umrežavanju, uz prisustvo eksperata sa Zapadnog Balkana i iz Ujedinjenog Kraljevstva. Finale projekta, kom će prisustvovati svi učesnici, biće održano krajem marta u Velikoj Britaniji, dok će predstavnici kreativnih centara sa Zapadnog Balkana biti u prilici da posjete svoje kolege i partnere širom Engleske tokom cijelog trajanja programa.

 

Hoće li djeca sa poteškoćama u razvoju krenuti u školu 29. januara

0

Savjet roditelja Udruženja EDUS uputio je otvoreno pismo premijeru KS, Elmedinu Konakoviću, te članovima Skupštine KS na čelu sa predsjedavajućom, Anom Babić, u vezi sa provođenjem zaključaka donesenih na 35. sjednici ovog zakonodavnog tijela. Iako se Vlada KS nakon prezentacije elaborata Savjeta roditelja EDUS-a obavezala da će u roku od 15 dana formirati interresornu grupu za sistemsko rješavanje pitanja programskih, prostornih i kadrovskih rješenja za djecu sa poteškoćama u razvoju te da će za navedenu namjenu izdvojiti potrebna finansijska sredstava i obezbijediti adekvatan prostor do kraja školske godine 2017/2018, ovi zaključci nisu adekvatno implementirani.

Iz Savjeta roditelja Udruženja EDUS istakli su da formiranje interresorne grupe nije učinjeno u predviđenom roku te da je Vlada kao rok za kreiranje prijedloga za javnu raspravu dala period od 30 dana, iako je Skupština KS za te potrebe naložila rok od tri mjeseca. “Pored činjenice da je ovaj rok prekratak te da može dovesti samo do ishitrenih i kratkoročnih rješenja koji prolongiraju stvarno rješavanje problema, sastav interresorne grupe ne odgovara potrebnim stručnim kvalifikacijama i znanjima iz ove oblasti. Od ukupno četrnaest članova interresorne grupe, samo dva člana posjeduju kvalifikacije i stručna  znanja iz ove oblasti, a najveći propust u svemu je činjenica da u grupu nije imenovan predstavnik Savjeta roditelja koji je svojim vlastitim znanjem kreirao elaborat koji je prezentovan Skupštini i koji je trebao biti polazna osnova za formiranje i rad interresorne grupe“, navedeno je u otvorenom pismu te naglašeno da je Ministarstvo obrazovanja, nauke i mladih KS u potpunosti ignorisalo dostavljenu molbu i prijedlog za imenovanje predstavnik Savjeta roditelja u interresornu grupu.

Iako je interresorna radna grupa formirana 11.12.2017. godine, njen prvi sastanak je održan tek 17.01.2018. godine i to nakon medijskog pritiska. Nakon poziva primljenog putem SMS-a, predstavnica Savjeta roditelja ipak je prisustvovala prvom sastanku, ali je nakon glasnog negodovanja drugih članova fizički odstranjena sa sastanka“, naveli su roditelji.

U prijedlogu novog budžeta našla se i nova stavka u iznosu od 600 000 KM za Strategiju inkluzivnog obrazovanja i implementaciju zaključaka Skupštine KS. Savjet roditelja smatra da je ovaj iznos sramotno mali i nedostatan za realizaciju planiranog rješenja, naročito kada se ima u vidu da Strategija još nije usvojena i nejasno je da li su sredstva namijenjena aktivnostima na usvajanju Strategije ili realizaciji zaključaka Skupštine. Ministarstvo obrazovanja, nauke i mladih KS do danas nije sprovelo niti jedan element prostornog i kadrovskog rješenja za svu djecu sa poteškoćama u razvoju u KS do kraja školske 2017/2018 godine, što predstavlja konstantan izvor frustracije roditelja koji mjesecima iščekuju neke konkretne korake za rješavanje situacije. Podsjećanja radi, novo polugodište školske godine 2017/2018 počinje 29.01.2018. godine.

Trenutna situacija ovog slučaja je takva da je ugovor roditelja sa JU Zavod Mjedenica istekao 31.12.2017. godine, zgrada bivše škole “Isa beg Ishaković” još uvijek nije nikakvim pravnim aktom dodijeljena JU Centar Vladimir Nazor, a ista ustanova istovremeno nije izvršila preregistraciju djelatnosti, dok o upošljavanju potrebnog kadra nema ni naznaka.

Predsjedavajuću Skupštine KS, Anu Babić, pozivamo da zaštititi dignitet donesenih zaključaka u njihovom sprovođenju i pokaže autoritet parlamentarne većine, dok premijera KS, Dinu Konakovića, pozivamo da poništi rješenje o osnivanju interresorne grupe, detaljno pojasni namijenjeni budžet u iznosu od 600 000 KM, jasno kaže očekivani datum početka nastave za djecu s poteškoćama u razvoju u osnovnoj školi na području Općine Novo Sarajevo i očekivani datum registracije predškolske ustanove pri JU Centar Vladimir Nazor, kao i status potrebnog kadra za rad po EDUS obrazovnom programu te izdvajanje finansijskih sredstava za sve navedeno

“Poticaji u Lijanovićevim džepovima”

0

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Kantonalni sud u Tuzli nepravosnažno je osudio bivšeg federalnog ministra poljoprivrede Jerka Ivankovića Lijanovića na devet godina zatvora, uz obavezu da vrati nezakonito stečenih oko 650.000 maraka. Prema presudi, on je organizovao kriminalnu grupu koja je od poljoprivrednika tražila pola novca od svakog isplaćenog poticaja. Uz Lijanovića, osuđen je i njegov stranački kolega iz Narodne stranke Radom za boljitak (NSRZB) i bivši savjetnik Stipe Šakić na godinu dana zatvora i novčanu kaznu od 18.000 KM.

Kantonalno tužilaštvo u Tuzli je krajem 2015. godine podiglo optužnicu protiv Lijanovića, Šakića i još dvojice članova NSRZB-a za organizovani kriminal i zloupotrebu položaja, dok je treći ranije priznao krivnju. Lijanović je kao ministar odlučivao o tome kome će se isplatiti poticaji, a ostali su na terenu od poljoprivrednika uzimali polovinu tog novca. Deset posto su zadržavali za sebe, a ostatak davali ministru.

Poljoprivrednici koji su to odbili ili su prestali davati novac, kasnije nisu ni dobijali poticaj. Jedan od njih je i svjedok Tužilaštva Fahrudin Delibajrić. On je otac suvlasnice kalesijske firme „Kornišon Bosnia“. Njega i drugog suvlasnika – Ahmeta Hublića – kontaktirale su Lijanovićeve kolege kada su tražili novac.

Delibajrić kaže da je iznos koji Lijanović mora vratiti nakon presude sitnica u poređenju sa milionima koje je njegova grupa godinama iznuđivala od poljoprivrednika.

„Svi su morali dat’. Jer ko ne da – neće ni dobit’“, rekao je Delibajrić novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).

Tri člana ove grupe su priznali da su uzimali novac od poljoprivrednika i dijelili ga sa Lijanovićem. Mersed Šerifović, dopredsjednik NSRZB-a i predsjednik Kantonalnog odbora stranke u Tuzli, dobio je dvije i po godine zatvora i novčanu kaznu od 18.000, a oduzeto mu je 50.000 KM nezakonite dobiti. Istu zatvorsku i novčanu kaznu je dobio i Lijanovićev savjetnik u Federalnom ministarstvu poljoprivrede Suad Čamdžić, a oduzeto mu je 70.000 KM. Tadašnji ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Tuzlanskog kantona (TK) Edin Ajanović je osuđen na godinu zatvora.

Lijanović negira da je počinio bilo kakvo krivično djelo. Za optužujuće izvještaje pet institucija, svjedočenja više od 400 svjedoka te dva sudska procesa na državnom i na tuzlanskom sudu kaže da su djelo političke konkurencije, prvenstveno Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH).

„I oni su sigurno jedni koji su vodili taj proces, ali sigurno to nisu mogli sami…”

Pola-pola

Kalesijska firma „Kornišon Bosnia“ otkupljuje od poljoprivrednika krastavce koje u svojim postrojenjima obrađuje i izvozi u zemlje Evropske unije.

Ovoj firmi su isplaćeni poticaji za izvoz u dva navrata u iznosu od skoro 380.000 maraka. Međutim, pola od ovog iznosa Delibajrić i Hublić su morali dati Lijanovićevom kolegi Šerifoviću.

Delibajrić je prepričao kako se to desilo.

Prvi put su poticaj dobili 2011. godine. Šerifović je prvo nazvao njegovog partnera Hublića i tražio da se sastanu u restoranu u tržnom centru „Dramar“ u Tuzli. Na sastanku im je Čamdžić rekao da zna koliki iznos poticaja im je odobren i dodao: „…od toga pola je naše.“

Delibajrić kaže da su on i Hublić negodovali, na šta je Čamdžić pokazao iznos od 108.429,50 KM na telefonu. To je bila polovina iznosa koji im je odobren za poticaje. Rekao im je: „…evo, tu sam poruku dobio od šefa i toliko trebate dati.“

“Tačno pola, u fening”, kaže Delibajrić.

On i Hublić su pristali na ucjenu.

“Mi smo iz tog prvog poticaja kad je bio, dividendu digli lično iz tog ‘Kornišona’ i dali. Svoje pare dali. 108.000 KM. I sad nema više dividende“, prepričao je Delibajrić novinarima CIN-a.

Hublić je Tužilaštvu opisao kako se odvijala primopredaja novca. On je, po Šerifovićevom pozivu, dolazio pred „Dramar“ i na sjedište njegovog automobila ostavljao koverte sa novcem od 10.000 do 15.000 maraka. Na ovaj način su isplatili cijeli traženi iznos u narednih devet mjeseci.

Slično su uradili i godinu poslije kada su dobili drugi poticaj.

Nakon trećeg odobrenog poticaja od 350.865 maraka u 2014. godini, Šerifović ih je ponovo nazvao kako bi mu dali pola novca. Međutim, njih dvojica ovaj put nisu pristali.

„Ja nisam htio to više da radim. Ja sam dva puta njemu dao. I kad je ponovo tražio, ja rek’o više ne dam. On kaže – nećeš ni dobit. (…) I ja kažem – nema problema“, kaže Delibajrić za CIN.

Odobreni poticaj nakon toga nije isplaćen firmi „Kornišon Bosnia“.

Delibajrić je nakon toga sve ovo prijavio. „I zakažu mi u Tužilaštvu termin i šest sati tamo budem i cijeli sistem otkrijem.“

Presudom tuzlanskog suda je utvrđeno da je Lijanovićeva grupa na ovaj način uzimala novac od poljoprivrednika iz TK, Visokog, Kiseljaka i Mostara.

Milioni podijeljeni bez ispunjenih uvjeta

U augustu 2012. godine Vlada FBiH je zadužila nekadašnjeg savjetnika premijera Ivicu Mladinu da predvodi Radnu grupu koja treba istražiti optužbe poljoprivrednika o zloupotrebi novca. Uz Mladinu su imenovani i Lijanovićev savjetnik Stipe Šakić, predstavnik Federalnog ministarstva finansija Marko Musić, te predstavnici Odbora za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo pri Parlamentu FBiH Enver Mehmedović i Hajrudin Bećirović.

Mladina je tokom istrage objasnio tužiocima da je Radna grupa tražila od Federalnog ministarstva poljoprivrede dokumentaciju o isplaćenim poticajima. Međutim, Lijanović i Šakić su odugovlačili s odgovorom skoro dva mjeseca. Zbog toga je Mladina počeo sam obilaziti poljoprivrednike za koje je čuo da su dobili poticaj. Ispričao je da su mu tada nepoznati ljudi počeli nuditi mito i prijetili smrću pokušavajući ga spriječiti da objavi službeni izvještaj.

Kada je Radna grupa dobila na uvid dokumentaciju iz Ministarstva, završila je izvještaj i predala ga Vladi FBiH.

Mladina je izjavio da je tadašnji premijer Nermin Nikšić vidio izvještaj, ali ga nije stavio na dnevni red Vlade. Zatražio je od Mladine da zadrži dokument kod sebe. Nikšić je u decembru 2015. godine tužiocima rekao da izvještaj nije predložio Vladi jer je znao da „oko njega neće biti saglasnosti“. Tužiocima je objasnio da se Vlada tada podijelila na dva približno jednaka bloka, pa je ocijenio da treba sačekati bolje političke uvjete.

Radna grupa je kontrolisala isplate za 61 pojedinca i firmu koji su dobili poticaje za kapitalna ulaganja i zaključila da je tekst javnog poziva za poticaj nejasan i neusklađen sa važećim propisima. Naime, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva je 2012. godine pozvalo sve poljoprivrednike koji su ulagali u svoja gazdinstva između 1. juna 2010. i kraja 2011. godine da traže od Ministarstva isplatu četvrtine uloženog novca. Radna grupa je uskoro utvrdila da su poticaje dobili oni koji nisu vlasnici objekata te vlasnici koji su u svoje objekte ulagali mnogo prije perioda iz javnog poziva.

Pri tome su bili oslobođeni zakonske obaveze da ulaganja dokazuju računima, već im je dovoljna procjena sudskog vještaka o vrijednosti ulaganja u objekte.

Radna grupa nije mogla utvrditi na osnovu kojih propisa je ministar Lijanović dozvolio da procjena sudskog vještaka bude dokaz visine ulaganja. Uz to, službenici Ministarstva su isplaćivali poticaje iako nisu utvrdili stanje na terenu, a od nekih klijenata su tražili da dopune dokumentaciju nakon zatvaranja javnog poziva.

Mladina je tužiteljima ispričao kako je uvjete ispunjavalo tek oko deset posto kontrolisanih dobitnika poticaja.

Poticaj za kapitalna ulaganja dobila je i „Farma Spreča“ – 354.822 KM za nabavku junica, koje je kupila od firme „Milkos“. Ove dvije firme imaju zajedničkog vlasnika – „Teloptic“, koji je, također, dobio poticaj. „Telopticu“ je odobren poticaj od 775.299 KM za nabavku opreme i rekonstrukciju „Farme Spreča“. Budući da su ove firme povezane, federalni revizori su u izvještaju naveli da isplata poticaja za nabavku junica „Spreči“ nije bila opravdana.

Direktor „Milkosa“ Adin Fakić je za CIN rekao da ne može detaljno komentarisati primjedbe revizora, jer se odnose na davni period. Kaže da su „Farmu Spreča“ kontrolisale nadležne službe, koje nisu tražile da vrate poticaje.

“Ono što mogu reći je da smo je kupili devastiranu i napuštenu. Uložili smo 20 miliona maraka,  zapošljavamo 80 radnika, 800 hektara obrađujemo i poticaje ostvarujemo u skladu sa zakonom i programom.”

Radna grupa Vlade FBiH je izvještaj o uočenim nezakonitostima prilikom dodjele poticaja za kapitalne investicije završila u martu 2013. S obzirom na to da ga nije mogao predstaviti Vladi, Mladina ga je sedam mjeseci kasnije predstavio Parlamentu FBiH, na tematskoj sjednici posvećenoj poljoprivredi. Parlament je naložio Vladi FBiH da u roku od 30 dana razmotri izvještaj i obavijesti istražne i inspekcijske organe.

Međutim, Vlada FBiH je to uradila tek u augustu 2015, kada je, između ostalog, naložila i Ministarstvu poljoprivrede da obradi preostalih 420 zahtjeva za dodjelu kapitalnih poticaja koji su ostali neotvoreni.

Ministar Šemsudin Dedić je u aprilu 2017. godine na tematskoj sjednici Parlamenta FBiH posvećenoj poljoprivredi iznio podatke da je Vlada poništila 68 rješenja o dodjeli poticaja, od kojih se dio odnosi na kapitalne investicije. Sudovi su donijeli 54 osuđujuće presude protiv poljoprivrednika. Oko 200.000 KM nezakonito isplaćenih poticaja je vraćeno u budžet.

Kupovina glasova i poticanje vlastitih firmi

Lijanović je kao ministar koristio budžet i za kupovinu glasova na općim izborima, o čemu je CIN ranije pisao. Inspektori Federalne uprave policije (FUP) su opisali kako je Lijanović organizovao grupu sa 56 osoba i novcem od poticaja nagrađivao birače koji su glasali za njegovu stranku, što joj je pomoglo da 2010. godine uđe u vlast. Lijanovićevi aktivisti su lobirali građane slabog imovnog stanja. Obećavali su im po 100 KM za glas koji će dati kandidatima NSRZB-a. U vrijeme kada je Lijanović postao ministar, oni još nisu dobili obećani novac. Aktivisti stranke su ih na terenu upućivali da pošalju zahtjeve za jednokratne poticaje u Ministarstvo ili su ih sami ispunjavali u njihovo ime.

Lijanović je po dolasku na ministarsku poziciju promijenio Program za podršku poljoprivredi i tako omogućio isplatu jednokratnih poticaja, bez posebne kontrole. Time je skoro tri miliona maraka dodijelio ljudima koji su glasali ili prikupljali glasove za NSRZB. Prema uputama koje je dobila, Stajka Aukst iz Zavidovića poslala je zahtjev za poticaj. Glasala je za NSRZB i dobila poticaj za voćnjak, iako živi u stambenoj zgradi i ne bavi se uzgojem voća. Na stotine osoba je policiji dalo slične iskaze. FUP je podnio krivičnu prijavu protiv ministra Lijanovića i njegovih saradnika. Svjedočilo je najmanje 400 osoba, a predočeni su i materijalni dokazi, poput rješenja o isplatama i upute o glasanju. Prijava je proslijeđena Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu, ali navodi iz nje nikad nisu provjereni, jer još nije utvrđeno koji sud je za to nadležan.

Lijanović je poticaje dodjeljivao i firmama povezanim sa njegovom porodicom. Za tri godine je iz budžeta Ministarstva za poticaj izvoza isplaćeno 2,7 miliona KM firmama „ZD.I. Produkt“ i „Alpen – Mit“. U Upravi za indirektno oporezivanje (UIO) BiH sumnjiče članove porodice Lijanović da su osnivali ove firme kako bi izbjegavali plaćanje PDV-a. Osim toga, ove firme su im služile da nastave poslovati sa mesom, nakon što bi prethodne kompanije stvorile poreska dugovanja zbog kojih im je blokiran rad. Sve firme radile su u pogonima Mesne industrije Lijanovići, zapošljavale iste radnike i koristile istu opremu i robu.

Fatima Insanić – Jusufović: Razlika između života i smrti je 80-120 KM.

0
Interview.ba
Razgovarao/la: Abela Purivatra
Foto: Lična arhiva

Djeca s poteškoćama u razvoju veliku nesreću imaju ukoliko se rode u Bosni i Hercegovini. Institucionalna podrška djeci i njihovim roditeljima u ovoj zemlji ne postoji. Jučer (17.01.18.) je to postalo potpuno jasno. Zastupnici Parlamenta FBiH nisu podržali amandmane za obrazovanje djece s autizmom, a državni parlamentarci nisu glasali za nabavku GPS narukvica koje su ključne za sigurnost djece s poteškoćama. Fatima Insanić – Jusufović majka je četverogodišnjih blizanaca od kojih jedan dječak ima poteškoće u razvoju sa elementima autizma. Jučerašnji dan, kaže Fatima, roditeljima je bio kao dan iz pakla. Za Interview.ba govorila je o tome koliko bh. vlastima košta jedan život, a najavila je i vrlo izvjesne proteste ove populacije.

AUDI VS DJEČIJI ŽIVOT „Vrijednost GPS narukvice na online portalima je između 80 i 120 KM. Znate da je bilo tragičnih slučajeva koji su se mogli spriječiti: nedavno je odlutala djevojka od 16 godina sa poteškoćama, prije toga dječak se na smrt smrznuo. Kod nas se sva priča oko toga uvijek svede na „Žao mi je“. Ako imamo novca da kupimo novi vozni park našim političarima onda novca mora biti i da se spase životi djece sa poteškoćama.“

INTERVIEW.BA: Jučer su zastupnici državnog ali i federalnog Parlamenta glasali, slobodno možemo reći, protiv obrazovanja i sigurnosti djece s poteškoćama u razvoju. Kako to komentarišete?

INSANIĆ – JUSUFOVIĆ: Mi, roditelji djece s poteškoćama u razvoju, ostali smo u šoku nakon ovih vijesti. Paralizirali smo se. Jučer nam je kao šamar stigla vijest sa federalnog i državnog nivoa da se odbijaju takve stvari. Mi smo u ovom momentu jako razočarani i pogođeni. Možemo reći da upravo sada pokušavamo shvatiti da li nam naše vlasti ovim potezom pokušavaju reći da nismo dobrodošli u ovoj zemlji i da iz nje trebamo seliti. Nakon ovog poteza potpuno je jasno da političari nemaju nikakav senzibilitet prema najugroženijim kategorijama i da ona država apsolutno nije zainteresirana da na bilo koji način pomogne. Mnogi roditelji su već počeli razmišljati o tome da su to signali koji nas tjeraju iz ove zemlje i mislim da će većina porodica sreću pokušati pronaći drugdje. U svakoj normalnoj, naprednoj i razvijenoj državi ovo je prioritet svih prioriteta. Bilo je jučer i suza i ružnih riječi po društvenim mrežama, a danas pokušavamo da pokupimo djeliće na koje smo se raspali i da pokušamo usmjeriti priču u konstruktivnom smjeru ponovo.

INTERVIEW.BA: Koliko uopšte košta jedna GPS narukvica koja bi uveliko olakšala život i roditelja i djece s poteškoćama u razvoju?

INSANIĆ – JUSUFOVIĆ: Iskreno rečeno, vrijednost nečijeg života ne može se mjeriti novcem. GPS narukvice su sigurnost za roditelje kada su u pitanju djeca i osobe koje jednostavno mogu odlutati. Te narukvice se ne mogu kupiti u BiH. Mi roditelji želimo lično uraditi ono što nadležni neće ali nemamo gdje kupiti narukvice. Njihova vrijednost na online portalima je između 80 i 120 KM. Znate da je bilo tragičnih slučajeva koji su se mogli spriječiti: nedavno je odlutala djevojka od 16 godina sa poteškoćama, prije toga dječak se na smrt smrznuo. Kod nas se sva priča oko toga uvijek svede na „Žao mi je“.

Ako imamo novca da kupimo novi vozni park našim političarima onda novca mora biti i da se spase životi djece sa poteškoćama.

INTERVIEW.BA: Koliko jednu porodicu košta skrb o djeci sa poteškoćama u razvoju?

INSANIĆ – JUSUFOVIĆ: Košta mnogo. Naročito zbog činjenice da je sistem u BiH potpuno neadekvatan. Djeca sa autizmom imaju šansu da dožive inkluziju u drušvo, u redovnu nastavu i redovne životne aktivnosti. Sramotno je da im se to osporava. Vi ste, kada shvatite da postoje odstupanja od normalnog razvoja, prisiljeni da kucate na mnoga vrata, u sektoru zdravstva, obrazovanja. Budući da ne postoji sistem, prisiljeni ste da se okrenete komercijalnim varijantama koje zaista mnogo koštaju. Briga o djetetu s poteškoćama košta hiljade KM mjesečno, a znamo svi kakva je finansijska situacija u BiH.Samim tim, vi dolazite u situaciju da kao porodica postanete socijalni slučaj, mnogima se to događa. Često jedan roditelj mora napustiti posao i ona plata koja ostane, ne može biti dovoljna. Stopa razvoda brakova daleko je veća u ovim slučajevima, pa je mnogo samohranih roditelja.

INTERVIEW: Protesti? Mislite li da bi se izlaskom na ulicu moglo nešto riješiti?

INSANIĆ – JUSUFOVIĆ: Spremni smo izaći na proteste. Jučerašnji dan nas je dodatno stimulisao, roditelji su čekali da se na demokratski način nešto riješi. Ipak, pokazalo se nekoliko puta da ni protesti skoro ništa ne rješavaju. Šta vi mislite? Koliko bi građana koji nemaju isti problem izašlo na ulicu s nama?

Interview.ba računa!

Za 4 godine mandata državni parlamentarac zaradi oko 200 000 KM samo po osnovu plaće, što ih svrstava u red najplaćenijih parlamentaraca u Evropi. Prosječna mjesečna plaća iznosi oko 4000 KM što je čak 40 GPS narukvica za 40 djece.

Zakon o udžbenicima u KS

0

Pravo nastavnikova izbora između više ponuđenih udžbenika dostignuće je svih civiliziranih zemalja. Ne postoji nijedna zemlja u Evropskoj uniji u kojoj se provodi politika jedan predmet jedan udžbenik. Takva praksa provodi se u bh entitetu RS, Sjevernoj Koreji… Kanton Sarajevo uskoro će se pridružiti ovom “odabranom“ klubu.  

Vlada Kantona Sarajevo je na prijedlog Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade usvojila Nacrt zakona o udžbenicima u KS. Ukoliko skupština usvoji taj prijedlog, Kanton Sarajevo postat će prvi kanton u Federaciji BiH koji će potpuno samostalno provoditi udžbeničku politiku. Naime, iako je prema postojećem ustavnom uređenju obrazovanje u nadležnosti kantona, u dosadašnjoj praksi udžbeničku politiku su, zbog potrebe ujednačavanja obrazovanja u Federaciji BiH, provodile tzv. koordinacije ministara obrazovanja. Ovakva politika bila je važna, između ostalog, i zbog međukantonalne mobilnosti učenika, a poseban značaj imala je za razmjerno male kantone koji samostalno ni ne bi mogli provoditi udžbeničku politiku. Kao posljedicu takve politike imamo važeće nastavne planove i programe koji su u većini kantona prilično ujednačeni, a učenici u Bihaću, Goraždu, Travniku, Zenici, Tuzli, Sarajevu… koriste udžbenike s istog odobrenog spiska. (Slična situacija je i s nastavom na hrvatskom jeziku. Isti udžbenici koriste se u Orašju, Livnu, Žepču, Širokom Brijegu…). Udžbenička politika je, dakle, do sada usaglašavana i provođena u međusobnom dogovoru i koordinaciji kantona. Kanton Sarajevo sada je odlučio prekinuti takvu praksu i obrazovnu politiku početi provoditi samostalno, bez konsultacija i usaglašavanja s drugim kantonima ili Federalnim ministarstvom obrazovanja i nauke. Ovakva javna politika u oblasti obrazovanja, zbog posljedica koje će dugoročno izazvati, može se bez ikakva ustezanja nazvati antibosanskom, jer ima za cilj Kanton Sarajevo odvojiti od ostatka zemlje i učiniti ga zasebnim entitetom unutar Federacije BiH.

Jedna od temeljnih odredbi Nacrta zakona o udžbenicima u Kantonu Sarajevo jeste ta da se za jedan nastavni predmet koristi jedan udžbenik. Zajednica izdavača/nakladnika u Bosni i Hercegovini podsjeća javnost da je pravo nastavnikova izbora između više ponuđenih udžbenika dostignuće svih civiliziranih zemalja. Ne postoji nijedna zemlja u Evropskoj uniji u kojoj se provodi politika jedan predmet jedan udžbenik (jedan udžbenik se ne koristi ni u Srbiji, ni u Crnoj Gori, ni u Makedoniji…). Takva praksa provodi se u bh entitetu RS, Sjevernoj Koreji… Izgleda da će se i Kanton Sarajevo uskoro pridružiti ovom “odabranom“ klubu.

Zajednica izdavača/nakladnika u Bosni i Hercegovini pozdravlja stav Vijeća roditelja i Sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Kantona Sarajevo da je nedopustivo da roditelji svake školske godine izdvajaju značajna finansijska sredstva za nabavku udžbenika. Slažemo se i u tome da je neophodno roditelje osloboditi blamaže pri kupovini udžbenika i beskrajnog obilaska knjižara i buvljaka na kojima se prodaju rabljene knjige. Zbog toga pozivamo Vijeće roditelja i Sindikat da kod nadležnog ministarstva u KS odmah iniciraju akciju kojom će se svim učenicima u osnovnim školama osigurati besplatni udžbenici. Uprkos tome što stalno ističe svoju brigu o učenicima i njihovim roditeljima, Kantonalno ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade prvi put od osnivanja Kantona Sarajevo u ovoj školskoj godini nije izdvojilo sredstva za nabavku udžbenika (udžbenici su kupljeni samo od novca koje je izdvojilo Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke). Roditelje osnovnoškolaca u Kantonu Sarajevo podsjećamo da su, naprimjer, učenici od prvog do petog razreda (I–V) u Zeničko-dobojskom kantonu od tamošnjeg ministarstva obrazovanja dobili besplatne udžbenike, a ukoliko se nastavi dosadašnja politika tog kantona, u narednu godinu-dvije svi učenici u osnovnim školama u ZE-DO kantonu imat će potpuno besplatne udžbenike. Usporedbe radi, Zeničko-dobojski kanton ima višestruko manji budžet od Kantona Sarajevo, a slična situacija je i u nekim drugim kantonima koji također osiguravaju besplatne osnovnoškolske udžbenike. Za to vrijeme, Ministarstvo obrazovanja, nauke i mladih KS skršilo je više od 2.000.000 KM (tačnije, prema podacima Ministarstva, 2.211.596,80 KM – dva miliona dvije stotine jedanaest hiljada pet stotina i devedeset šest konvertibilnih maraka i osamdeset konvertibilnih pfeninga) za projekt tzv. elektronske učionice. Prema svim relevantnim procjenama, rezultati tog projekta su žalosni, budžetska sredstva utrošena su neefikasno i nesvrsishodno, a prema pisanju pojedinih medija pri implementaciji tog projekta došlo je i do ozbiljnog kršenje Zakona o javnim nabavkama BiH. Za taj i novac iz ovogodišnjeg budžeta koji se planira utrošiti za slične namjene, većina djece u Kantonu Sarajevo već je mogla imati besplatne udžbenike. Umjesto toga, Ministarstvo za obrazovanje, nauku i sport KS, koristeći se poluistinama i podmetanjima, zapada u populizam i demagogiju, obmanjuje javnost i donosi antibosanski i antievropski zakon, a sve će, uz navedeno isključenje KS iz dosadašnjeg provođenja zajedničke udžbeničke politike na nivou Federacije BiH, rezultirati uništenjem i ono malo preostalih bh izdavača.

UWC Mostar najavljuje “Zimski umjetnički festival 2018”

0

Učenici Koledža ujedinjenog svijeta u Mostaru  (UWC Mostar) organiziraju tradicionalni “Zimski umjetnički festival” od 24. do 27. januara 2018.

Ovogodišnji festival nudi mnogo kulturnih i umjetničkih dešavanja uključujući izložbe, večer poezije i plesne izvedbe, te zajednički koncert učenika Gimnazije Mostar i Koledža ujedinjenog svijeta u Mostaru.

Festival predstavlja kreativna umjetnička dešavanja koja će obogatiti kulturni život grada Mostara, a ujedno je i odlična prilika učenicima UWC-a Mostar da pokažu bogatstvo svojih talenata kroz muzičke nastupe, umjetničke radove i kreativne  radionice.

Službeno otvaranje će se održati u srijedu 24.1.2018., a posljednji dan festivala tradicionalno će se održati učenički koncert u OKC-u Abrašević.

Iz programa izdvajamo:

Srijeda, 24.1.2018.

12:00h – Zagrijavanje za Zimski umjetnički festival likovnom radionicom u predvorju Gimnazije Mostar

16:00-17:00h – Radionica izrade životinja od balona u predvorju Gimnazije Mostar

19:00h – Službeno otvaranje Festivala izložbom fotografija „Mostar viđen međunarodnim očima“ u OKC Abrašević

Četvrtak, 25.1.2018.

19:00h – Likovna  izložba učenika UWC Mostar u Gornjoj Galeriji HKD Kosača

Petak, 26.1. 2018.

19:00h – Poetska večer – pjesnici iz cijeloga svijeta u Gornjoj Galeriji HKD Kosača

Subota, 27.1. 2018.

19.00h – Plesne izvedbe i zajednički koncert učenika UWC Mostar i Gimnazije Mostar, OKC Abrašević

Ulaz na sve izvedbe zimskog umjetničkog festivala je besplatan.

Upravljanje javnim preduzećima: stranka prije struke

0

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Sarajevskim javnim preduzećima često upravljaju članovi političkih stranaka čija struka i radno iskustvo obično nemaju veze sa poslovima tih preduzeća.

U glavnom gradu Bosne i Hercegovine (BiH) u ljeto 2017. godine temperature su dosezale i do 35 stepeni. Sarajlije su teško dolazile do osvježenja. Zbog nedovoljno vode i kvarova na mreži gradski vodovod je i danju i noću isključivao vodu. „Vodovodom i kanalizacijom“ je tada upravljala skupština ovog preduzeća koju su činili stranački kadrovi i nestručne osobe. Među njima je bila i 28-godišnja Mersiha Duraković koja je imenovana na osnovu lažnog uvjerenja o radnom iskustvu.

„Vodovod i kanalizacija“ je jedno od 14 sarajevskih javnih preduzeća. Polovina ih godinama posluje sa milionskim gubicima. Preduzećima upravljaju tročlane skupštine čiji je posao da zastupaju interese Kantona Sarajevo (KS), planiraju rad i odlučuju o važnim finansijskim pitanjima.

Istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) je pokazalo da u skupštinama sjede ljudi koje najčešće postavljaju političke stranke i na taj način kontrolišu rad preduzeća. Novinari CIN-a su razgovarali sa 28 bivših i sadašnjih članova skupština i većina njih je priznala da su u političkim strankama.

Član Kadrovske komisije Stranke demokratske akcije (SDA) Mirza Čelik kaže da kandidate najprije u Stranci intervjuišu o radu javnih preduzeća, a nakon toga idu na razgovor u ministarstvo koje „ima svoje pravo da odabere jednog od tih koji su delegirani ispred stranke“.

Obrazovanje i radno iskustvo kandidata često nisu bili u vezi sa djelatnošću preduzeća i obavezama članova skupštine. Tako su gradskim tržnicama upravljali šumarski inženjer i profesor razredne nastave, javnim prevozom vojno lice, isporukom plina pedagog i socijalni radnici, a gradskom čistoćom menadžer sporta.

„Tu su sve politike pale na ispitu i to je imalo jako loše posljedice po društvo. Danas imate u Kantonu Sarajevo preduzeća koja su u katastrofalnom stanju zbog tog lošeg gazdovanja“, kaže premijer KS Elmedin Konaković.

Funkcije za stranačke kadrove

Skupštinu preduzeća čine predsjednik i dva člana koji imaju pravo na naknadu oko 390 KM, odnosno 300 KM. Na javnom konkursu skupštinu bira komisija a imenuje Skupština Kantona.

„Vrlo često su konkursi farsa. (…) Vrlo rijetko se desi da na konkursu prođe neki zaslužni – pametan“, kaže Konaković. On objašnjava da se nakon izbora podijele pozicije u javnim preduzećima i onda stranačke kadrovske komisije dostavljaju imena za skupštine.

Članovi Stranke za bolju budućnost (SBB) Zajim Aljićević i Bosanskohercegovačke patriotske stranke (BPS) Safet Baltić su ispričali za CIN kako to izgleda u praksi.
„Ja sam bio na putu i tražili su CV da pošaljemo. Ja sam poslao CV. Slučajno sam saznao da su me predložili“, priča Aljićević kako je dobio poziv iz Stranke za Skupštinu „Toplana“. Kaže da je u to vrijeme o ovom preduzeću znao „kao i svi ostali građani“. On je samo mjesec dana nakon imenovanja odlučivao o dvogodišnjem planu poslovanja, planu javnih nabavki te promjeni Statuta preduzeća.

Baltić je uz pomoć prijatelja iz svoje stranke došao u Skupštinu „GRAS-a“:

„Plaća li se to, pitam ga. Kaže plaća se negdje oko 400 maraka, ovako otprilike.

Reko’ – taman, odlično – rata. Moram kredit da dignem“.

Nakon toga je ušao u skupštinu preduzeća i postao član BPS-a.

Javna kantonalna preduzeća su 2009. godine prvi put dobila skupštine. Formirane su da štite interese KS kao osnivača preduzeća.

Posljednji potpuni podaci o njihovom poslovanju su iz 2015. godine, kada je sedam preduzeća imalo više od 63 miliona maraka gubitka. Drugih sedam ostvarilo je ukupnu dobit nešto veću od pola miliona. Ova preduzeća pružaju komunalne usluge, upravljaju prirodnim resursima, turističkim potencijalima i javnom imovinom.

Međutim, političke stranke ne vode računa da li su stručna sprema i radno iskustvo ljudi koje predlažu za upravu u vezi sa radom javnih preduzeća.

Niski kriteriji za odgovorne pozicije

 Sredinom 2015. godine u Skupštinu „Parka“ je imenovana magistrica pedagogije Larisa Vlahovljak iz Demokratske fronte (DF). Preduzeće „Park“ je, između ostalog, zaduženo za održavanje zelenih površina u glavnom gradu BiH. Ono upravlja i Zoološkim vrtom „Pionirska dolina“. Posljednjih osam godina ovo preduzeće posluje sa gubitkom.

Vlahovljak za CIN kaže da je do tada volontirala i radila u svojoj struci: „Ništa specijalno“. Ona tvrdi da je poziv u Skupštinu dobila sa biroa za nezaposlene, a u novinama je vidjela da je imenovana.

„Ljudi su me počeli svi zvati – a nisi ništa pričala. Ljudi, reko’, nisam imala pojma“, kaže Vlahovljak koja tada o radu „Parka“ ništa nije znala. „Kad smo došli, upoznali smo se tako što smo uzeli knjige da sve proučimo i da naučimo“.

Bez radnog iskustva vezanog za poslovanje gradskog prevoza u Skupštinu „GRAS-a“ je imenovan socijalni radnik Denis Hajdarević. On je prethodno radio na televiziji kao grafičar, tonski snimatelj i rukovodilac naplate takse. Kaže da je na poziciju vjerovatno došao preko kadrovske liste stranke, ali nije htio reći koje. Nije mogao reći zašto su izabrali baš njega. „To ćete pitati one koji su me izabrali među tim kandidatima. (…) Vjerovatno mi je dobra biografija“, kaže Hajdarević.

„GRAS“ je sarajevsko preduzeće zaduženo za javni prevoz i ima najveće probleme u poslovanju. Dok je Hajdarević bio u Skupštini, preduzeće je bilo u gubitku većem od 27 miliona maraka. Skupština KS je u maju 2017. godine smijenila aktuelnu i uvela prinudnu upravu kao posljednji pokušaj spašavanja preduzeća od stečaja.

Član SDA Alem Avdibašić je ušao u Skupštinu Poljoprivrednog dobra „Butmir“ zahvaljujući stranci. On je pedagog u osnovnoj muzičkoj i baletskoj školi.

„Stranka pita hoćeš ti da budeš, da te imenujemo na privremeno za vršioca dužnosti“, prisjeća se Avdibašić i objašnjava da su mu onda rekli koji su problemi u preduzeću i šta treba da radi. Njega je u „Butmir“ pozvao član Kadrovske komisije SDA Mirza Čelik.

Čelik kaže da stranka za praćenje rada preduzeća nekada može bolje iskoristiti pedagoga nego ekonomistu ili pravnika.

Kantonalna Vlada je odredila da je za članstvo u skupštinama javnih preduzeća potrebna diploma bilo kojeg fakulteta i najmanje tri godine staža u struci. Ranije su postojali precizniji kriteriji prema kojima je struka članova skupštine trebala odgovarati djelatnostima preduzeća. Oni su doneseni 2011. godine i važili su samo tri mjeseca.

Kroz skupštine 14 preduzeća u proteklih osam godina prošlo je 252 ljudi. Novinari CIN-a od nadležnih ministarstava nisu dobili biografije svih kandidata. Ipak, uspjeli su prikupiti biografske podatke za njih 100. Prema tim podacima, najmanje njih 40 ne bi zadovoljili precizne kriterije koji su važili kratko vrijeme.

Bivši i sadašnji članovi Vlade kažu da bi kriteriji trebali biti oštriji, ali promjene nisu predlagali.

„Mene bi pojeli kad bih ja sad zamijenio procedure.(…) I mi sad kažemo – ti ne mogu, nisu stručni – koalicija pada“, kaže Senad Hasanspahić, ministar komunalne privrede i infrastrukture KS u čijoj je nadležnosti sedam komunalnih preduzeća.

Lažnom potvrdom do skupštine preduzeća

Ovo ministarstvo je u proljeće 2016. godine raspisalo javni oglas za Skupštinu „Vodovoda i kanalizacije“. Na oglas se prijavila i pravnica Mersiha Duraković. Uz prijavu je dostavila uvjerenje da je tri godine i mjesec dana radila u privatnoj firmi „Tripoli“. Novinari CIN-a su utvrdili da je taj dokument lažan.

Na nepotpisanom uvjerenju je samo jedna rečenica o periodu rada Duraković na administrativnim i pravnim poslovima u firmi.

Na uvjerenju piše da je direktorica „Tripolija“ Hajrija Šeta, ali je ona novinarima CIN-a rekla da taj dokument nije napisala niti je ikada radila sa Mersihom Duraković.

Prema podacima iz sudskog registra, Šeta je bila prokuristica, a direktor „Tripolija“ Mustafa Elbukshi koji kaže da firma nikada nije poslovala te da Mersihu Duraković uopće ne poznaje.

Broj telefona, naveden na uvjerenju kao kontakt „Tripolija“, pripada uredu Poreske uprave na Ilidži, a na napisanoj adresi se nalazi porodična kuća. Vlasnica kuće kaže da nikada nije čula za ovu firmu.

Komisiji za izbor članova Skupštine ovaj dokument nije bio sporan i dali su joj maksimalan broj bodova. Adnan Begić, jedan od pet članova Komisije, kaže da oni nisu istražni organ da detaljno provjeravaju sve prijave, ali ponekad zovu bivše poslodavce ako im je nešto sumnjivo.

Duraković je 14 mjeseci bila članica Skupštine „Vodovoda i kanalizacije“. Za to vrijeme nije prisustvovala na više od pola sjednica, ali je redovno dobijala naknadu. Duraković je odbila razgovarati sa novinarima CIN-a.

U njenom mandatu je preduzeće bilo na gubitku skoro 16 miliona KM. Uz noćne redukcije koje su trajale godinama, građani Sarajeva su sve manje vode imali i tokom dana. Nakon što Skupština Kantona Sarajevo nije usvojila izvještaj o poslovanju ovog preduzeća, Skupština „Vodovoda i kanalizacije“ je smijenjena u julu 2017. godine.

Prije ovog mandata Duraković je 2015. godine bila vršilac dužnosti člana Skupštine, zajedno sa Teom Teskeredžić. Njih dvije povezuje činjenica da su u skupštine javnih preduzeća došle na osnovu potvrda firmi kojima je rukovodila Hajrija Šeta.

Teskeredžić je nakon angažmana u „Vodovodu“ izabrana u Skupštinu „Pokopa“. U njenoj biografiji piše da ima dvije godine radnog iskustva u Union banci i firmi „Unis Group“. Kako bi zadovoljila uvjet o trogodišnjem stažu, dodatno je priložila uvjerenje o godini dana rada u firmi „Josco“ u kojoj je Šeta bila zamjenica direktora. Iako se firma „Josco“ bavila dovođenjem pacijenata iz inostranstva na liječenje u BiH, u uvjerenju je navedeno da Teskeredžić „poznaje propise o radu i poslovanju kantonalnih javnih komunalnih preduzeća“.

Šeta kaže da za Teskeredžić nikada nije čula i da ne zna gdje bi mogao biti pečat kojim je ovjerena potvrda o njenom iskustvu.

„Mi smo imali jednog momka koji je od Mersihe muž i on je nama završavao papirologiju. I on je valjda to iskoristio“.

Broj mobitela koji je naveden na uvjerenju Teskeredžić pripada Dženisu Durakoviću, suprugu Mersihe Duraković. On se nije javljao na pozive novinara.

Tea Teskeredžić kaže da je godinama nezaposlena i da se svakodnevno prijavljuje na konkurse. Unatoč tome, ona kaže da je biografiju pravila „brzinski“ i da zbog toga nije navela firmu u kojoj je stekla godinu dana iskustva. Objasnila je da je već skoro četiri godine nezaposlena, dok u uvjerenju firme „Josco“ piše da je tu radila do prije dvije godine.

“Ne znam jeste li vi sudija ili kadija?! Znači, prošlo je. Dala sam im papire, dala sam im sve, prošlo je to“, objašnjava Teskeredžić koja je prije angažmana u Skupštini preduzeća pokušala postati općinska vijećnica. Na lokalnim izborima 2012. godine bila je kandidatkinja Socijaldemokratske partije BiH (SDP), a četiri godine kasnije predstavljala je Bosansku stranku (BOSS). Novinarima je rekla da nije član nijedne političke stranke.

O radu Duraković i Teskeredžić novinari su razgovarali sa Abidom Jusićem, njihovim bivšim kolegom iz Skupštine. „To Vam je primjer kako politiku treba odmaknuti iz toga i kako treba imenovati ljude koji znaju, koji su to radili, koji će dati doprinos da to bude bolje“, kaže on, dodavši da su izborom njih dvije u Skupštinu „pali svi kriteriji”. Jusić je član SDA i u Skupštinu je došao bez konkursa. Smatra da ga je Skupština Kantona izabrala jer su ocijenili da se razumije u ove poslove. On je prije toga bio kantonalni ministar prostornog uređenja i zaštite okoliša.

Polaganje računa stranci

Sagovornici CIN-a smatraju da je uloga skupštine važna samo u teoriji, dok je u praksi tek formalnost. Ova tijela se koriste da bi stranke preko njih držale pod kontrolom javna preduzeća. O tome svjedoči i član Kadrovske komisije SDA Mirza Čelik. On kaže da kandidate koje njegova stranka delegira u skupštine koristi za praćenje rada preduzeća.
„Mi svako tri mjeseca tražimo izvještaj o svim preduzećima – od skupštine, nadzornog i članova uprave. Onamo gdje smo delegirali, tražimo kompletnu informaciju“, objašnjava on.

S druge strane, zastupnici u Skupštini KS kojima bi skupštine preduzeća direktno trebale odgovarati, teško dolaze do informacija o njihovom radu.

„Pravi uvid ne postoji“, tvrdi zastupnik SDP-a Slaviša Šućur. On kaže da se preko skupština zadovoljavaju interesi stranaka: „U skupštini vi izaberete upravni odbor. Upravni odbor vodi vrlo važne postupke, on donosi odluke o zapošljavanjima. E, sad, tu dolazimo do onog što sve političke stranke imaju interes da zaposle svoje ljude, da nagrade za određenu lojalnost“.

Sa tim se slaže i ministar Hasanspahić. On kaže da se stranke bore da dobiju upravljačke strukture u preduzećima: „Kad se provedu izbori i kad se završe, podvlači se crta i pravi se nekakav ratni plijen, u ovom slučaju izborni plijen. Kome šta pripadne, drži pod kontrolom i to je tako“.

Pred početak drugog polugodišta djeca s poteškoćama u razvoju ponovo na čekanju

0

S obzirom da je Skupština Kantona Sarajevo, a nakon prezentacije Elaborata Savjeta roditelja EDUS-a na njihovoj 35. redovnoj sjednici, održanoj 15.11.2017. godine, donijela zaključke kojima se obavezuje Vlada Kantona Sarajevo da, zaključno sa 15.12.2017. godine, formira interresornu radnu grupu, obezbijedi potrebni budžet, te kadrovske i prostorne kapacitete potrebne za rad po EDUS obrazovnom sistemu sa djecom s poteškoćama u razvoju za 2017/2018. školsku godinu kao kratkoročno rješenje, te je naložila da spomenuta interresorna grupa iznađe dugoročno sistemsko rješenje za našu djecu u roku od tri mjeseca nakon osnivanja, obavještavamo javnost i medije o sljedećem:

Od svega navedenog,  do danas je jedino formirana interresorna radna grupa koja se još niti jenom nije sastala, a svi ostali zakonski obavezujući zaključci Skupštine KS spram Vlade KS su ostali neriješeni ili na čekanju.

Na našu veliku žalost tromost sistema sa izgovorom u administrativnim preprekama dovodi do toga da se na pragu drugog polugodišta nalazimo u istoj agoniji koju smo već proživjeli 4. septembra 2017. godine kad su naša djeca ostala u kućama mimo njihovih vršnjaka, te smo više od mjesec dana čekali da i oni krenu u svoj vrtić.

Sama dodjela prostora OŠ Isa Beg Ishaković Centru Vladimir Nazor, kako je ranije dogovoreno između MONKSa, načelnika općine Novo Sarajevo, te Centra Vladimir Nazor, trebala bi biti tek 28. januara 2018. godine na dnevnom redu redovne sjednice Općinskog vijeća Novo Sarajevo. Pretpostavljamo da, ako odluka Vijeća bude pozitivna i prostorije se dodijele na korištenje JU Centar Vladimir Nazor, treba napraviti i potpisati ugovor, potom se sama škola treba pripremiti za ulazak djece, okrečiti, postaviti namještaj, didaktika, radni materijal itd, a za što je potrebno dodatno vrijeme.

Do danas, 13. januara 2018. godine nismo dobili niti slova od Vlade KS o upošljavanju potrebnih edukatora za rad sa djecom sa poteškoćama u razvoju po spomenutom sistemu, kao što ne znamo šta konkretno znači stavka u budžetu od 600.000 KM „za strategiju u inkluziji“, kada i koliko će biti odvojeno za rad sa djecom.

Napominjemo, našoj djeci su zaključno sa 31. decembrom 2017. godine istekli ugovori sklopljeni sa JU Zavod Mjedenica, što je formalno pravno trebalo biti samo prelazno rješenje, i od tada su na „raspustu“ pa iako je školski raspust u toku, za djecu sa poremećajima u razvoju svaki diskontinuitet čini štetu, jer gube dragocjeno vrijeme za rad! Oni su zapravo već do sada izgubili puno jer su u „prelaznom rješenju“ već predugo, pa su bili smješteni u dvije smjene, po skraćenoj nastavi od po 3 sata, na trećem spratu škole, sa jednim toaletom, ni jednom čistačicom i bez obroka! Tvrdimo da je ovo presedan u obrazovanju za većinu zemalja svijeta. Mi smo makar geografski Evropljani i ne pristajemo na ovakav tretman spram naše djece!

Savjet roditelja EDUS-a

Međunarodni festival queer filma po 6. put u Sarajevu

0

Sarajevski otvoreni centar će 26. i 27. januaraorganizovati po šesti put u Sarajevu, u Art Kinu Kriterion, Međunarodni festival queer filma Merlinka, koji se već devet godina organizuje u Beogradu sa idejom promocije filmove koji se bave LGBTI temama. Ovogodišnja Merlinka u Sarajevu ponudiće najnovije i nagrađivane filmove, sa gošćama i gostima Festivala razgovaraćemo o zaljubljivanju i ljubavi, ugostićemo Kabare Tiffany iz Slovenije, koji će obje večeri nastupiti sa svojim umjetnički i društeno angažovanim performansima, a uživat ćemo i u akustičnoj svirci, dok će festival zatvoriti veliki party za koji će biti zadužene cure iz ZbeLeTrona iz Hrvatske.

U petak, 26.01, nakon svečanog otvorenja Merlinke, biće prikazan film Tom od Finske reditelja Doma Karukoskog (Finska, 2017, 116’). Film prati Touko Laaksonena, odlikovanog oficira, koji se poslije odbrane domovine u Drugom svjetskom ratu vraća kući samo da bi otkrio kako ni život u miru nije nimalo manje uzbudljiv. Uočava kako u mirnodopskom Helsinkiju buja progon homoseksualaca, kao i pritisak na gej muškarce da se ožene i imaju djecu. Touko pronalazi utočište u svojoj slobodnoj umjetnosti usavršavajući se u homoerotskim ilustracijama nagih muškaraca nesputanih nagona. Njegov rad poznat po čuvenom potpisu „Tom of Finland“ postao je simbol jedne generacije homoseksualaca i podstakao plamen gej revolucije.

Nakon filma će Vulgarne Akne, side-projekat Kabarea Tiffany, izvesti performans Tragedija današnjih gejeva. Ovaj izvođački duo će nas povesti na polusatno putovanje kroz queer historiju, književnost, umjetnost, kulturu i zajedničke osjećaje današnje queer zajednice u heteronormativnom svijetu. Njihovi nastupi inspirisani su dadaizmom, nadrealizmom, ritualima, body-artom i bdsm-om. Prvo festivalsko veče će zaokružiti Amramuzičkim pop-rock hitovima izvedenim na akustičnoj gitari.

Drugog dana Merlinka počinje u 15h projekcijom kratkometražnog filma Zemlje izgubljenog sadržaja rediteljice Elene Horn (Ruanda, Srbija, Velika Britanija, 2017, 45’). U pitanju je dokumentarac o pravoslavnom gej studentu Niku iz Srbije koji se upoznaje sa baletanom koji je preživio genocid u Ruandi. Ishimwa Muhimanyi se poslije mnogo godina vraća u Ruandu da bi, suočavajući se sa fragmentima svojih sjećanja, u razgovorima sa preživjelim članovima svoje porodice istražio uticaj religije na genocid. Nik putuje u Srbiju gdje želi da svojoj porodici otkrije svoju homoseksualnost suočavajući se sa brojnim preprekama na tom putu.

Od 16h do 18h ćemo sa specijalnim gošćama i gostima Festivala razgovarati o zaljubljivanju, strasti, sreći i patnji, jednom rječju o iskustvima ljubavi, te sa kojim se preprekama suočava naša ljubav u društvu određenom heteronormativnošću.

Od 18h slijedi film Voćnjak kajsija reditelja Pouria Heidary Oureha (Jermenija, 2016, 80’). Mladić Aram, iranski Jermenin koji je u djetinjstvu napustio otadžbinu kako bi živio u Sjedinjenim Državama sada se, po prvi put, vraća u zavičaj kako bi zaprosio jermensku djevojku sa kojom se upoznao i koja živi u Americi. Na jednodnevnom putovanju Aram vidi mnoštvo kulturoloških, vjerskih i nacionalnih razlika, ali pred njim su još veće prepreke.

Od 20h sati prikazujemo najkontraverzniji film Festivala Mizandristkinje poznatog reditelja Bruce La Bruca (Nemačka, Kanada, 2017, 91’). Mizandristkinje je priča o tajnoj feminističkoj terorističkoj organizaciji koja ima cilj da oslobodi žene, uništi patrijarhat, i uspostavi novi feministički svjetski poredak. Ovu organizaciju vodi Velika Mama koja je upravnica seoskog prihvatilišta za napuštene djevojke koji služi kao fasada iza koje se krije teroristička organizacija. Kada mladi radikalni ljevičar bježeći od policije završi u ovom ženskom uporištu jedna djevojka ga iz sažaljenja sakriva u podrumu ustanove. Njegovo prisustvo narušava ustaljen život i otkriva brojne skrivene tajne. Otkrivamo novi stil lezbejske pornografije kao oruđa u propagandnom ratu, ali i kao svojevrsnu pozivnicu za novu vrstu ženske revolucije.

Nakon filma, Kabare Tiffany će izvesti svoj performans koji propituje teme poput spola, body-arta, podzemlja, kulture, seksualnosti, ponavljanja, slaganja, dekonstrukcije i traume.

Festival zatvara cjelonoćni party, koji počinje malo prije ponoći u 6/6 Vine Clubu, a za atmosferu su zadužene članice ZbeLeTrona. One su pionirke LGBT clubbinga u Zagrebu i garantuju posebno party iskustvo i nezaboravan provod.