Autor: urednik

Nina Zupan i Dajana Stajić, psihoterapeutkinje od povjerenja tuzlanske LGBTI zajednice

PIŠE: Matej Vrebac

„Posao koji se radi s ljubavlju nije opterećujući!“ – riječi su Nine Zupan i Dajane Stajić te temeljna misao vodilja u njihovom zvanju, a upravo je njihov posao pomagati drugima onda kada je to potrebno. Ova dva imena i lica poznata su mnogima na području šireg tuzlanskog kraja, a sama lokalna LGBTI zajednica prepoznala ih je kao svoje saveznice kojima se mogu obratiti za brigu o vlastitom mentalnom zdravlju i očuvanju duševnog blagostanja. Vremenom se tako stvorila mreža LGBTI osoba koje su u Dajani i Nini prepoznale povjerenje i siguran prostor za dijeljenje svojih osjećaja, briga, bojazni te potrebe za podrškom, slušanjem i razumijevanjem. Dajana Stajić magistrica je psihologije, gestalt psihoterapeutkinja te EMDR praktičarka pod supervizijom, a njena kolegica Nina Zupan je diplomirana psihologinja-pedagoginja te gestalt psihoterapeutkinja pod supervizijom. Uz podršku organizacija Tuzlanskog otvorenog centra (TOC) i Amica Educe obje pružaju usluge psihoterapije, savjetovanja te psihosocijalne podrške te su pravi kontakt za prevladavanje teških životnih trenutaka, ali jednako tako podrška te pomagačice pri učvršćivanju vlastitih potencijala.

Dosadašnji Dajanin i Ninin rad s osobama iz manjinskih skupina nikada nije iziskivao drugačiji tretman i profesionalne principe od drugih klijenata/ica. Svjesne su da je jedina razlika u tome što je ponekada u radu potrebno malo više pokazati razumijevanja jer se mnogi/e od njih susreću s dosta predrasuda, diskriminacije, odbacivanja u društvu te je potrebno vrijeme da se pokaže da s njihove strane, terapeutske, takvo nešto ne postoji. Dajana Stajić se prisjeća kako je na početcima u Amica Educi krenula u rad s LGBTI osobama: „Pažljivo su me upitali: Da li radiš sa klijentima iz LGBTI populacije? Znaš nisu svi terapeuti spremni… Meni je to nekako bio prije svega rad s ljudskim bićem. Onda se ispostavilo da to ide lijepo, već sada se stvorila mreža klijenata i klijentica koji/e prvenstveno dolaze kroz Tuzlanski otvoreni centar, ali i po preporukama izvan njega jer mnogi korisnici dijele informacije da im je tretman pomogao.“ Nije začuđujuće pitanje koje je postavljeno Dajani budući da su Nina i ona u svom profesionalnom iskustvu sretale zatvorene stručnjake/inje iz oblasti mentalnog zdravlja koji se vode negativnim predrasudama te ličnim uvjerenjima. Imale su priliku raditi s osobama koje su prošle strašno traumatičan i bolan put konverzivne „terapije“, ali uz njihovu podršku pomagale su povratiti ugroženi dignitet ljudskog bića.

Važno je znati kada se obratiti za pomoć i zaštititi mentalno zdravlje, naročito u trenutcima kada osoba osjeća anksioznost, ima opsesivne misli, probleme sa snom te nema odgovore na neka pitanja, što joj stvara konfuziju. „Nema pravog trenutka kada potražiti pomoć i zatražiti terapiju, svaki je pravi. Kada osoba osjeti potrebu da s nekim razgovara, to je trenutak njegove/njene spremnosti da radi na sebi, prva stepenica ka rastu i svojoj autentičnosti. Ne znamo nikada kada se može desiti, možda nam je potreban razgovor od povjerenja da bismo dobili to nešto šta ne dobivamo inače“, kazuje Nina Zupan. Veliki broj LGBTI osoba, a naročito mladih, u bosanskohercegovačkom društvu se i dalje osjeća izolirano, marginalizirano te nepodržano, što vodi do niskog samopouzdanja i slabe slike o sebi, odnosno niskog samopoštovanja. Mnogi mladi osjećaju strah od nepripadanja, prije svega u primarnoj porodici, pa onda s vršnjačkom skupinom te širom zajednicom. Nažalost, mnogo njih doživjelo je i doživljavaju dugogodišnji, kontinuirani vršnjački bullying što predstavlja izrazito kritičnu tačku u nivoima razvoja pretpuberteta i puberteta.

Premda naše društvo očekuje još dosta rada na senzibiliziranoj i prilagođenoj psihosocijalnoj podršci za LGBTI osobe, one same pronalaze dodatne načine kako ojačati svoje ličnosti i unutrašnje potencijale. Za mnoge je ulazak u aktivizam prvi korak u prihvatanju sebe, a naša sagovornica Nina Zupan dodaje: „Veoma bitan faktor je aktivistička nota kod LGBTI osoba. Dosta se kroz različite aktivnosti nevladinih organizacija, kulturne manifestacije i generalno aktivizam doprinosi u napredovanju pojedinaca i pojedinki. Ne bih izostavila momenat uključivanja u rad određenih organizacija gdje imaju dodatnu podršku, osnaže se i svoje samopouzdanje dosta jačaju.“ Aktivizam, i sve ono što nosi sa sobom, podaruje LGBTI osobama osjećaj pripadnosti određenoj skupini, ali i širem građanstvu, budući da na javne događaje dolaze saveznici/ce u njihovoj borbi koji/e ih podržavaju. „Meni se čini da se oni svojim angažmanom te vrste nađu u situaciji da su percipirani kao cjelovite ličnosti i to im da boost takav da porastu i da im izrastu krila tako da to bude prelijepo“, dodaje Dajana Stajić.

Nina i Dajana bi voljele kada bi što više ljudi iz zajednice znalo da postoje mjesta te stručne osobe i grupe koje će ih rado saslušati i pomoći. Naglašavaju da je LGBTI osobe potrebno informirati o postojanju sistema podrške za njih, ali i da se još puno može uraditi na povećanju kapaciteta tog sistema. Najbitnije je da je njihov rad prepoznat i vrednovan od strane samih krajnjih korisnika/ca njihovih usluga. „Jako bitan trenutak u terapiji jeste kada se klijent osjeća tako da ga neko čuje i vidi onakvim kakav on autentično jeste, a da pri tome ne mora da se zaustavlja. To je osjećaj koji svi mi kao ljudska bića u dubini duše priželjkujemo da nam se desi. I to je najljepši osjećaj,“ smatra Dajana Stajić. Nini i Dajani je važno da neprestano rade na sebi i povećanju vlastitih mogućnosti kako bi što više pomogle onima koji se nalaze nasuprot njih, a u tome im pomažu organizacije civilnog društva. „SOC i TOC rade fantastične stvari, umrežavanjem s drugim organizacijama i institucijama dolazi se lakše do krajnjih korisnika/ca, odnosno svih ostalih građana/ki. Sve aktivističke akcije i zagovaračke aktivnosti itekako doprinose da se društvo više informiše, ali i prihvata i razumije drugog/u i drugačije,“ govori Nina Zupan.

Projekt kao što je Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini  je od iznimne važnosti za samu LGBTI zajednicu, ali i širi mentalni okvir našeg društva, smatraju ove dvije sjajne psihoterapeutkinje. Bitno je informirati, educirati i raditi sa stručnjacima/injama iz oblasti mentalnog zdravlja kako bi došli/e do nivoa senzibiliziranosti za rad s onima iz ranjivih skupina našeg društva. Rezultati takvog rada osjetit će se najprije kroz samu zajednicu, odnosno kada zajednica prepozna osobe od povjerenja u sistemina mentalnog zdravlja, kao što su Nina Zupan i Dajana Stajić. 

„Moj lični i osnovni motiv u radu s ljudima koji žive svoje duševne boli je da svako ljudsko biće zaslužuje da se ostvari na neki način te da bude sretno i zadovoljno. Bez obzira odakle dolazi, kako se zove, koliko mu je godina, to je apsolutno nebitno“, zaključuje za kraj Dajana i poentira jedan od rijetkih životnih imperativa kojeg bismo se trebali/e držati: da na sebi svojstven način tragamo za ličnim ostvarenjem, koje nam može donijeti sretniji i ispunjeniji život.

Pisanje ovih članaka i kreiranje medijskih kampanja, kroz projekat „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“, finansirala je Evropska unija. Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su autorski i ne odražavaju nužno stavove Evropske unije.

Centar ženskih prava iz Zenice – siguran prostor u kojem LGBTI osobe mogu dobiti i psihosocijalnu podršku i savjetovanje

Piše: Vanja Šunjić

Centar ženskih prava iz Zenice je pravno-zagovaračka nevladina organizacija koja radi i djeluje širom Bosne i Hercegovine. Bavi se  promocijom i unaprjeđenjem koncepta rodne jednakosti na svim društvenim nivoima i u svim društvenim odnosima. Početkom 2021. godine pokrenuta je implementacija projekta „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“ kojeg u partnerstvu provode Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Krila nade, finansira Evropska unija, a Centar ženskih prava iz Zenice je jedna od organizacija koja učestvuje na projektu i pruža psiho-socijalnu podršku LGBTI osobama.

Projekat ima za cilj stvoriti okruženje u kojem će LGBTI osobe biti ohrabrene i podržane u pristupu sistemima mentalnog zdravlja i socijalne zaštite koji pružaju inkluzivne i senzibilizirane usluge, te ojačati i proširiti institucionalnu i mrežu organizacija civilnog društva koje pružaju psiho-socijalnu podršku za LGBTI osobe u BiH.

Centar ženskih prava iz Zenice je osnovan prije 25 godina, kako bi osobama koje su tokom rata ostale obespravljene na bilo kojem nivou pružio adekvatnu pravnu pomoć. Centar od samog osnivanja osluškuje potrebe građanki/a i u skladu s tim razvija svoje programske aktivnosti usmjerene ka stvarnim potrebama građana/ki, posebno žena i djevojčica.

„Usprkos svim poteškoćama, od dana osnivanja do danas nismo odustajale i nikada prekidale pružanje

besplatna pravne pomoć i psihološke podrška za žene žrtve nasilja i marginalizovane koji je naš glavni resurs  i indikator stanja u društvu. Tokom našeg djelovanja pravna pomoć nam je pomogla da imamo opću sliku gdje postoje problemi.“- navodi Meliha Sendić, Predsjednica Centra ženskih prava.

Pri Centru ženskih prava na raspolaganju je deset stručno osposobljenih žena koje djeluju u okviru tri Odjela (Odjel za besplatnu pravu pomoć i psihološku podršku; Odjel za edukaciju profesionalaca u insitucijama koje se nalaze u lancu sistema zaštite, edukaciju žena; Odjel za mlade).

Centar ženskih prava nudi direktnu podršku ženama u pristupu pravdi i ostvarenju prava. Pored toga, Centar zagovara primjenu dostupnih zakonskih rješenja u osiguravanju ravnopravnog uživanja prava za žene pred pravosudnim i servisnim institucijama; javno reaguje i djeluje ka oblikovanju pravednih politika ranog upozoravanja na diskriminatorne trendove; realizuje edukativne programe u oblasti ljudskih prava, rodne ravnopravnosti, rodno zasnovanog nasilja, diskriminaciji; izrađuje i objavljuje publikacije. Ne postoje druge organizacije u Zenici koje rade slične stvari, no Centar ženskih prava može pokriti sve kapacitete.

„Skoro da ne postoje dva dana u mjesecu koja su u Centru ženskih prava „preslikana“. Jako dinamičnom tempu rada, pored svakodnevnog rada sa klijenticama putem Odjela besplatne pravne pomoći i psihološke podrške, doprinosi  i svakodnevna saradnja sa institucijama na svim nivoima, međunarodnim organizacijama i asocijacijama, nevladinim organizacijama i stručnim udruženjima, kao i sa drugim organizacijama u zemlji i inostranstvu. Iako mnogo surađujemo sa institucijama, aktivističke aktivnosti su dio naše svakodnevnice, posebno smo prepoznate po brzim reakcijama koje se odnose na izlazak na ulicu u vidu znaka protesta, zbog kršenja osnovnih ljudskih prava bilo koje marginalizirane skupine, s posebnim fokusom na žene žrtve i preživjele nasilje.”- kaže Edina Sejmenović, PR Centra ženskih prava.

Centar ženskih prava je  matična organizacija neformalnoj feminističkog grupi mladih djevojaka „Stop the violence before it's too late“ koja djeluje širom BiH. Mladi u organizaciju dolaze iz raznih razloga, nekima je potrebna pravna ponoć i psihološka podrška, a nek se javljaju jer su zainteresovani za edukacije na teme kojima se Centar bavi. Ono što je značajno jeste da niko ne može postati dio Centra, niti neformalne grupe ko nije prošao edukartivni dio Centra na temu predrasuda i stereotipa, sa posebnim akcentom na homofobiju.

„U tom segmentu posebno moramo istaknuti mlade djevojke – studentice i srdnjoškolke s kojima radimo i sarađujemo. Centar stoji na raspolaganju i marginaliziranim skupinama, najčešće po pitanju diskriminacije, pravne i psihološke podrške, od kojih izdvajamo osobe/djecu sa invaliditetom, migrante/kinje, rome/kinje i  LGBTI populaciju.“- ističe Sendić.

U dvadesetpetogodišnjem iskustvu rada na edukaciama/obukama/treninzima/radionicama u različitim segmentima  sa različitim ciljnim skupinama (mladi, žene, profesionalci/ke, marginalizirane skupine) Centar ženskih prava neizbježno u edukativnom programu govori na temu predrasuda i stereotipa. U sklopu toga, nezaobilazna tema je homofobičnost bh. društva s akcentom na razbijanje predrasuda i stereotipa o LGBTI zajednici. U preko 50 održanih edukacija na nivou jedne godine, edukacijski tim Centra često kao jedan od rezultata ističe napredak po pitanju osvještavanja ciljnih skupina u segmentu predrasuda i stereotipa, mjereći to pute ulaznih i izlaznih skala koje se rade u početnom i završnom dijelu edukacije/obuke/treninga. Praktično bi to značilo da na naše upite „ Da li je homoseksualnost bolest“ većina učesnika/ca odgovori sa „da“, dok u završnom dijelu edukacija odgovor većinski bude obrnut uz veliki iskazani interes za izučavanje više o temi i problemima s kojima se susreću LGBTI osobe.

„Upravo nas je to motivisalo da i na ovaj način damo podršku LGBTI osobama i postanemo dio realizacije projekta „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“- govori Sejmenović.

Govoreći o tome šta LGBTI osobe detektuju kao najveće probleme sa kojima se susreću, Sendić ističe: „Jedan od glavnih problema koje LGBTI osobe detektuju u svojim zajednicama svakako je neprihvatanje i nerazumijevanje od strane porodice, prijatelja i bliže okoline. Zbog toga, njihovo mentalno zdravlje često je narušeno i u tom segmentu, Centar ženskih prava pruža ruku podrške putem psihosocijalne podrške i savjetovanja. Pored toga, Centar je u našoj zajednici LGBTI populaciji poznat po tome što biva sigurnim prostorom. Centar im ostavlja mogućnosti za volontiranjem, uključenjem u aktivističke aktivnosti ali i uvažavanjem njihovih prijedloga za aktivnosti. Centar se nerijetko odazove da na njihove predložene teme i ciljne skupine održi edukaciju, trening, radionicu.  Neprihvaćenost i nerazumijevanje od strane porodice i bliže okoline, neprihvaćenost u zajednici. Centar jeste siguran prostor u kojem LGBTI osobe mogu dobiti i psihosocijalnu podršku i savjetovanje.“

Govoreći o svoj iskustvu rada na projektu „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“ prihološkinja Nurka Babović ističe: „Moje iskustvo u pružanju usluga psihološke pomoći osobama koje se nose sa raznim problemima, posebno problemom prihvatanja svog traumatskog iskustva, datira još od 1992. godine.  Cilj mog rada je da se osoba sa kojom radim osnaži, da prije svega prihvati sebe takvom kakva jeste, bez očekivanja da je prihvate drugi /porodica, prijatelji, zajednica.Imala sam priliku raditi sa LGBTI populacijom i ono što je razlikovalo rad sa ovom u odnosu na druge populacije je teže imenovanje problema s kojim se nose, a samim time i prihvatanje sebe i svog identiteta.Iako je tehnologija napredovala i pomogla širem informisanju i traženju podrške drugih, s druge strane je otvorillo prostor za govor mržnje kojem se teško može stati u kraj, što je predstavlja dodatan problem i pritisak na LGBTI populaciju.“

Da bi se LGBTI osobama osigurao pristup senzibiliziranoj i inkluzivnoj podršci, potrebno je ojačati kapacitete specijaliziranih ustanova za mentalno zdravlje i organizacija civilnog društva koje pružaju ove usluge te obučiti njihovo osoblje o LGBTI temama. Budući da je zaštita mentalnog zdravlja okružena stigmom i predrasudama, neophodno je podići svijest ove zajednice i šire javnosti o važnosti održavanja njihove dobrobiti, brige o mentalnom zdravlju i traženja podrške pružatelja usluga.

Što se tiče zajednica u kojima djeluje Centar ženskih prava, fizičko nasilje nad LGBTI osobama nije izraženo. Međutim, kroz komunikaciju s njima, jastno je da trpe ogroman pritisak od strane javnosti-zajednice-porodice-prijatelja, što ostavlja ogromnu štetnu posljedicu po njihovo mentalno zdravlje, zaključuju iz Centra.

Pisanje ovih članaka i kreiranje medijskih kampanja, kroz projekat „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“, finansirala je Evropska unija. Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su autorski i ne odražavaju nužno stavove i Evropske unije.