Collegium artisticum povodom 45 godina postojanja i rada galerije

Tokom mjeseca avgusta u galeriji Collegium artisticum možete pogledati dokumentarnu izložbu povodom 45 godina postojanja i rada galerije (1975.-2020.)

Izložba obuhvata odabranih 100 plakata izložbi i drugih kulturnih događaja koji su održani u prostoru galerije Collegium artisticum od njenog osnivanja 1975. godine do danas.

Galerija Collegium artisticum nalazi se u sklopu Centra Skenderija, a projekat adaptacije i enterijerskog uređenja prostora galerije izradili su arhitekti Milana Cindrić, Slavko Cindrić i Halid Muhasilović. Svečano je otvorena u aprilu 1975. godine, na Dan oslobođenja grada Sarajeva, kolektivnom izložbom članova i članica tri umjetnička udruženja Bosne i Hercegovine: ULUBIH (Udruženje likovnih umjetnika), ULUPUBIH (Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera) i AABIH (Asocijacija arhitekata). Fuad Hadžihalilović Fuko je bio prvi direktor galerije i obavljao je funkciju direktora u periodu od 1975. do 2005. godine.

Od svog osnivanja do danas, galerija Collegium artisticum predstavlja relevantno izlagačko mjesto i jedan od značajnih centara okupljanja umjetničke, intelektualne i kulturne scene. Tokom 45 godina postojanja i kontinuiranog rada na promociji vizuelnih umjetnosti i kulture, u galeriji je održano preko hiljadu individualnih i kolektivnih izložbi i drugih kulturnih događaja lokalnog, regionalnog i međunarodnog karaktera i značaja (kamerni koncerti, pozorišne predstave, promocije knjiga, stručni skupovi i okrugli stolovi sa aktuelnim temama iz kulture, prezentacije i diskusije iz oblasti društvenog djelovanja i umjetničkog stvaralaštva, sajmovi knjiga, etc.). Svojom dinamičnom aktivnošću i programom galerija nastoji da proprati sve aktuelne tokove savremene umjetnosti, da ostvari svoju misiju koja počiva na idejama avangardnog intelektualnog i umjetničkog pokreta COLLEGIUM ARTISTICUM s kraja četvrte decenije XX vijeka, sa ciljem da otvori prostor za sve inicijative koje podstiču duhovnu i kulturnu klimu u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.

Galerija nije prestajala s radom čak ni tokom rata i opsade grada Sarajeva.

“Umjetnički paviljon Collegium artisticum je od osnivanja, aprila 1975. godine, koncipiran kao program aktivnog odnosa prema kulturi uopšte, nastojeći da oko sebe okuplja najangažovanije snage kako sa područja likovnih umjetnosti, tako i sa područja književnosti, teatra i muzičkog stvaralaštva. Tako raznovrsnim sadržajima, odnosno, njihovim međusobnim prožimanjima ostvaruje određeni profil savremene bosanskohercegovačke kulture,…“ [1]

Za doprinos razvoju i afirmaciji likovnog stvaralaštva, muzičke i književne umjetnosti, galerija Collegium artisticum je odlikovana Šestoaprilskom nagradom Grada Sarajeva 1982. godine.

Na svečanom otvorenju Umjetničkog paviljona i kolektivne izložbe Collegium artisticum 1975. godine, Jahiel Finci je istakao: “Otvaranjem ovog Umjetničkog paviljona otvara se i nov period, ne samo u oblasti likovne kulture, nego i kulture uopšte. I danas, kada nas sjećanje vraća u prošlost, u vrijeme kad je osnovan Collegium artisticum, u doba kada je svaka napredna misao bila proganjana i kažnjavana, u doba kada je u Sarajevu živilo i radilo samo dvadesetak arhitekata i urbanista, petnaestak likovnih umjetnika i samo nekoliko muzičara i pozorišnih umjetnika, u doba kada nisu postojala mnoga umjetnička društva, ne možemo a da ne istaknemo da, bez obzira što smo bili veliki entuzijasti, nismo mogli pretpostaviti da će nakon trideset pet godina Sarajevo imati svoju Operu, svoj balet, svoj radio, televiziju, svoj Arhitektonski fakultet, svoju Muzičku akademiju, Akademiju likovnih umjetnosti, Odsjek za glumu, itd.itd., nismo mogli pretpostaviti da će u njemu raditi 300 arhitekata, preko 120 likovnih i primijenjenih umjetnika i još mnogo, mnogo drugih stvaralaca na polju umjetnosti.

Danas, kada slavimo trideset godina oslobođenja našeg grada, kada obilježavamo trideset godina života i rada u slobodi, kada smo u prilici da ove prostorije predamo građanima Sarajeva i stvaraocima na polju umjetnosti, možemo samo da poželimo da nas u daljem radu povezuje onaj isti entuzijazam, onaj isti duh, ona ista ljubav, ono isto drugarstvo i ona ista iskrenost kao u vrijeme prije trideset pet godina koji su povezivali ljude koji su radili ne samo u Collegiumu artisticumu, nego i u nizu tada legalnih i ilegalnih organizacija.

Želimo da ovi prostori služe širenju kulture i umjetnosti. Želimo da se ostvari do kraja misao da umjetnik stvara za druge isto toliko, pa možda i više, nego za sebe. Želimo da umjetnici kroz ove nove prostore odigraju onu društvenu ulogu koja im ne samo pripada, već koja se od njih i očekuje. Ovim proglašavam otvorenim izložbeni paviljon Collegium artisticum i prvu likovnu manifestaciju Collegium artisticum 75“[2].

Meliha Husedžinović je povodom tridesetog rođendana galerije 2005. godine zapisala:

“I tako, od aprila 1975. do aprila 2005. Collegium navrši trideset godina postojanja i plodnog rada na unapređenju naše kulture – kako se to već svečarski kaže. Prošli su kroz njega, umjetnici svih generacija i najrazličitijih orijentacija i senzibiliteta. Bilo je izložbi iz različitih epoha i zemalja, različitih retrospektiva i “homage-a” i najrecentnijih prezentacija. Bilo je projekata specijalno osmišljenih za ovaj prostor i onih sa tekuće trake drugih sredina i institucija. Gotovo nijedno od tih otvorenja nije prošlo bez Fukine pozdravne riječi. Kao i Collegium i on je, do odlaska u penziju 2005-te, bio tu svih tih 30 godina. S obzirom na mali broj uposlenih u ovoj, po sadašnjim propisima “javnoj ustanovi”, u njegov djelokrug je ulazilo sve – od pregovora sa direktorima galerija, muzeja i kulturnih centara, pregovora sa ambasadama i sa umjetnicima do traženja majstora koji će u djelo pretvoriti neke zahtjevne muzeološke i umjetničke ideje. Ponekad je morao da vodi brigu o transportu, utovaru i istovaru, o publicitetu i o čemu sve još, zna on sam. Visokim profesionalizmom i stručnošću, moralnom odgovornošću da će se držati svake preuzete obaveze, brigom da nikada ne dođe do krađe ili oštećenja bilo kojeg izloženog artefakta i dokumenta, sticao je ugled i za sebe i za Collegium, zato i nije čudo što je imao toliku podršku u čitavom lancu umjetničke infrastrukture, kod umjetnika i svojih uposlenika, čiji angažman oko svakog projekta ne smije ostati neuočen i nepohvaljen, kako nekada tako i sada. Pogotovo sada, kada se oko nas razmnožava “trulo tkivo besperspektivnog vremena” i mrtvilo u koje su nas doveli složeni razlozi; od nedograđenog sistema finansiranja do nedostatka kritike i medija koji bi je njegovali, do pretvaranja kulturnih programa u lični i činovnički hir onih koji odlučuju o novcu, koji su, izgleda, važniji od društvenih zadataka zbog kojih su na tom mjestu – pitam se kako dalje? To pitanje postavlja se i pred same umjetnike zbog kojih ovaj prostor i postoji. Jer, došli smo do umjetnosti bez utopije u blohovskom shvatanju tog pojma, bez sna o sutrašnjici, bez svijesti da je sadašnjost u kreiranju budućnosti; jednostavno – naš likovni umjetnik danas preživljava da bi preživio, veliki broj ih se samomarginalizirao i u takvoj situaciji, pitam se kako vratiti ovom prostoru nešto od nekadašnjeg sjaja…“[3]

Collegium artisticum, jedan od najvećih izložbenih prostora u Bosni i Hercegovini i regionu (površine preko 1843 m2), prostor-objekat od vojnostrateškog značaja za odbranu Kantona Sarajevo, kultno mjesto ovoga grada, nažalost posljednjih godina radi u ekstremno teškim uslovima koji su posljedica višegodišnjih ekonomskih i političkih previranja i kriza u našoj zemlji, nemara i nebrige nadležnih odgovornih institucija, nerazumijevanja vrijednosti i kulturno-istorijskog značaja ove galerije, nerješavanja nagomilanih problema (neriješen status galerije, neriješen status pojedinih uposlenika, prokišnjavanje, poplave, devastacija i fizička oštećenja izložbenog i kancelarijskog prostora, nedostatak i dotrajalost opreme za rad, manjak uposlenika – tehničkog osoblja i stručnog, kvalifikovanog kadra, …).

Tokom posljednjih nekoliko godina sve poslove oko održavanja prostora (izložbenih, kancelarijskih i magacinskih prostorija) i arhive galerije, sve programske aktivnosti organizuje i realizuje kolektiv galerije kojeg čine ukupno 4 uposlenika!

Opstanak galerije i njena budućnost su već godinama ugroženi i neizvjesni a njene mogućnosti i kapaciteti nisu dovoljno iskorišteni.

Na sjednici održanoj u septembru 2014. godine, Skupština Kantona Sarajevo donijela je Odluku o spajanju tri kantonalne Javne ustanove (Collegium artisticum, Bosanski kulturni centar i Sarajevo art) u jednu Javnu ustanovu pod nazivom Centar za kulturu Kantona Sarajevo. Pomenutom Odlukom galerija je izgubila svoju samostalnost te je postala jedna od Organizacionih jedinica (zadužena za galerijsku djelatnost) u sklopu novoosnovane Javne ustanove.

U oktobru 2017. godine, na inicijativu Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, Skupština Kantona Sarajevo je donijela Odluku o izdvajanju Organizacione jedinice Collegium artisticum iz Javne ustanove Centar za kulturu Kantona Sarajevo u samostalnu Javnu ustanovu a potom, na sjednici održanoj u junu 2018. godine, Odluku o osnivanju JU Collegium artisticum Sarajevo. Od tada pa do danas galerija sa svojim uposlenicima i dalje ”funkcioniše” i radi kao dio Javne ustanove Bosanski kulturni centar Kantona Sarajevo, a njen budžet, status i status njenih uposlenika i dalje nije riješen.

Kako se kolektiv galerije zna našaliti: “izgleda da Collegium artisticum i danas svoje programe organizuje i radi u ilegali kao i 1939. godine“.

Uz sve postojeće brojne probleme i poteškoće dodatne otežavajuće okolnosti desile su se proglašenjem stanja nesreće u našoj zemlji u martu ove godine. Usljed novonastalih okolnosti i vanredne situacije bili smo primorani, kao brojne druge institucije, da određene ranije planirane programe prolongiramo ili otkažemo, te da se prilagodimo novonastaloj situaciji i okolnostima. U ovoj kriznoj i teškoj situaciji, koja nas je nažalost nenadano sve zadesila, naročito su nas pogodile odredbe Zakona o ublažavanju negativnih ekonomskih posljedica i uštedama – odnosno nemogućnost realizacije projekata sanacije i rekonstrukcije, nemogućnost nabavke neophodne tehničke opreme, alata i sredstava za rad i realizaciju planiranih programa, nemogućnost angažovanja (po osnovu Ugovora o djelu) ili zapošljavanja neophodnog osoblja kako bi se sve aktivnosti u galeriji pravovremeno isplanirale, organizovale i realizovale u ovoj ali i u narednim godinama…

Ipak, zahvaljujući prevashodno nesebičnom i predanom radu kolektiva galerije, Collegium artisticum sa statusom ”ni na nebu ni na zemlji”, u ovom turbulentnom vremenu ”nekim čudom” opstaje, preživljava i prkosno istrajava u svom radu i svojoj kulturno-umjetničkoj misiji, iz godine u godinu opravdava svoju programsku galerijsku djelatnost dajući značajan doprinos prezentaciji i afirmaciji bosanskohercegovačke kulture i umjetnosti.

Pored dokumentarne izložbe Collegium artisticum-45 godina, u drugoj polovini avgusta planirana je priprema retrospektivne izložbe istaknute samostalne umjetnice Ljiljane Majkić “Architouch“, a za septembar je planirana reprezentativna izložba “60 godina MESS-a“.

Dokumentarnu izložbu povodom 45 godina postojanja i rada možete pogledati u periodu od 10. do 27. avgusta, od ponedjeljka do petka u terminu od 10:00 do 18:00 sati.

Srdačno vas pozdravljamo i radujemo se vašem dolasku!

* * *

Radi zaštite i sigurnosti, a prema preporukama Zavoda za javno zdravstvo FBiH, naše cijenjene posjetitelje molimo da prilikom ulaska u galeriju dezinfikuju ruke i obuću, te da tokom posjete nose zaštitnu masku i održavaju fizičku distancu (najmanje 2 m) od drugih posjetilaca.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *