Lično je politično!- Blog Inicijative “Građanke za ustavne promjene”

Piše:Selma Hadžihalilović koordinatorice Ženske mreže BiH

Imam sjajnu frizerku Hanu iz Zenice. Ne samo što je majstorica svog zanata, ona je i duša pokretačica mnogih šala, okupljanja, društveno odgovornih akcija. Hana je i majka dvoje maloljetne djece, i prije neke 3 sedmice je zatvorila svoj salon po nalogu Kriznog štaba. Prije dva dana obavijestila je vlasnike prostora u kojem drži svoj salon da nema novca da plati najamninu. Vlasnici su joj javili da nije nikakav problem i da kad salon nastavi da radi – i ona će nastaviti plaćati najamninu.

Ali ova informacije nije jedina zbog koje spominjem svoju Hanu. Na nekim od mnogobrojnih trač kafa u salonu, Hana se prisjećala svog djetinstva u ratu. Odrastajuću u porodici samohrane majke ne jednom su bili gladni. Naime kao „krnja“ porodica nisu bili ni na kakvom spisku za humanitarnu pomoć, jer kategorija samohranih roditelja nije nigdje bila, ili je vrlo rijetko spomenuta u kriterijima podjele humanitarne pomoći. Znam da sam se često pitala kako je moguće da oni koji su dijelili humanitarnu pomoć nisu uzimali u obzir i ovakve porodice.

Jednom nevidljive – uvijek nevidljive

Ne tako davno, grupa aktivistkinja za ženska prava u Bosni i Hercegogini je pripremila tzv. „policy paper“ kojim je nastojala novom Specijalnom predstavniku Evropske Unije u Bosni i Hercegovini skrenuti pažnju na položaj žena. Dokument koji je objedinila saradnica najveće ženske fondacije u Evropi Fondacija Kvinna till Kvinna, još uvijek nije predstavljen široj javnosti.

Šteta, jer su u njemu predstavljeni najveći problemi našeg društva iz perspektive najbrojnije kategorije našeg društva – žena.

Ženska mreža BiH je 26.03.2020.g. poslala mail upit vladama Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine.

„Poštovani,

U tijeku krize izazvane Covid 19 virusom, želimo da izrazimo svoju zabrinutost uslijed nedostatka mjera podrške i zaštite društveno ranjivih kategorija.

Posebno nas zabrinjava nedostatak mjera usmjerenih prema zaštiti društveno nevidljivih žena poput žena sa invaliditetom, roditeljki djece sa invaliditetom, Romkinja, žena koje su preživjele domaće nasilje ili koje trenutno žive u situaciji porodičnog nasilja, kao i prema samostalnim roditeljkama/samohranim majkama.

Svjedokinje smo da ženske formalne i neformalne grupe na području cijele BiH daju svoj maksimum kako bi zaštitile ove kategorije u ovim kriznim momentima, ali bez direktnih mjera Vlade i Štaba za vanredne situacije – neće doći do konkretnih aktivnosti.

Šta ćete konkretno uraditi da:

Sredstva zaštite dođu do ovih kategorija

Da ove kategorije imaju osigurane minimalne prehrambene i higijenske artikle

Da pojačate mjere zaštite u situacijama domaćeg nasilja

i kakve ćete ekonomske mjere osigurati da ove kategorije ne budu izložene dodatnom siromaštvu i ekonomskom pritisku?

U ime Ženske mreże BiH zahvaljujem se na Vašim odgovorima.“

Do dana današnjeg, samo je Generalni sekretarijat Vlade Republike Srpske uputio svoj odgovor, u kojem navode:

„…ovim putem vas informišemo da je Vlada Republike Srpske, od pojave korona virusa na teritoriji Republike Srpske, sve svoje kapacitete i resurse stavila u funkciju zaštite svakog građanina bez obzira na pol, starosnu strukturu ili bilo koji drugi status.“

Odgovor od Vlade Federacije još uvijek nismo dobile.

Politički poeni idu kome?

Prateći razvoj situacije, i slušajući krizne štabove i štabove za vanredne situacije, ne jednom sam se upitala da li će naši političari i političarke smoći snage i pokrenuti dijalog u smislu istinskog unapređenja kvalitete života svih građanki i građana. Zaista se izvinjavam, ali meni je pomalo smiješno da lego igračka tzv. žirokopter prenosi uzorke na analizu iz Bihaća u Sarajevo umjesto u Banja Luku. Do Sarajeva mu treba 90 minuta a do Banja Luke nekih 15. Gdje je tu analiza efikasnosti sistema i utroška budžetskog novca?

Zastrašujuće mi je slušati o različitim postupanjima kriznih štabova iz entiteta, kantona, gradova. Užasavajuće mi je spoznati da naš politički sistem koji je svakako nefunkcionalan, glomazan i preskup nema mehanizme premoštavanja političkih podjela i centralizovanog upravljanja krizom. Ako COVID19 nije kriza – onda zaista ne znam šta treba da se desi da naši političari i političarke jedinstveno djeluju.

Međutim, ne mogu a da ne spomenem lokalne zajednice. Liderstvo koje su pojedini gradonačelnici/ce i načelnici općina iskazali u ovim vremenima krize je zaista za svaku pohvalu. Gradonačelnik Banja Luke je pokrenuo niz aktivnosti podrške osobama starijim od 65 godina, dok Načelnik Općine Centar Sarajevo neumorno organizuje podršku u dostavi hrane, obezbjeđuje dodatna sanitarna vozila, a Gradonačelnica Visokog je davno prije svih pokrenula postupak dezinfekcije ulica.

Međutim da li je to dovoljno?

Jedno od velikih problema sa kojima se svaka lokalna zajednica suočava je nedostatak socijalne slike stanovništva na njenom području. Navodno, Zakon o zaštiti ličnih podataka ne dozvoljava vođenje evidencija koje bi omogućile lokalnim zajednicama da učinkovito provode svoje politike podrške socijalno ugroženima. Pojednostavljeno to znači da lokalne zajednice nemaju spisak osoba npr. koje žive u siromaštvu, izolaciji (da, znate i prije corone je bilo osoba koje su živjele u društvenoj izolaciji, posebno porodice koje imaju članove sa invaliditetom), koje imaju poteškoće u kretanju i slično. Informacije koje lokalne zajednice imaju se uglavnom odnose na spiskove osoba koje po određenim kriterijima primaju dodatnu socijalnu pomoć od svoje lokalne zajednice. Ne postoji jedinstvena baza podataka koja će nam ukazati na to da na toj i toj adresi živi samohrana majka djeteta sa invaliditetom, da tu i tu živu osoba koja se kreće uz pomoć kolica, ili da na toj adresi živi nekoliko osoba starije životne dobi koje žive same.

Informacije o ovakvim osobama možete dobiti jedino uvidom u datoteke organizacija civilnog društva. A šta ćemo sa zajednicama koje nemaju takvu vrstu datoteka?

Donatori i aktivnosti u lokalnim zajednicama

Ne mogu a da ne spomenem BH Telecom. Naime, ta kompanija koja je jednim dijelom i u društvenom vlasništvu ovogodišnja sredstva u iznosu od 1 milion konvertibilnih maraka namijenjenih donacijama usmjerila je na podršku u vrijeme krize.

Mnoge/i od vas će reći da, pa to je upravo zašto bi ta sredstva trebala biti iskorištena, ali ja ne mislim tako. Kroz svoj program donacija BHTelecom je finansirao (doduše, više novca je odlazilo vjerskim zajednicama, al’ eto) stotine malih organizacije koje su upravo brinule o onima koji su društveno nevidljivi, marginalizirani i ranjivi. Kako će, i od čega male organizacije koje jedine u svojim lokalnim zajednicama pručaju podršku djeci sa poteškoćama u razvoju, osobama sa invaliditetom, sigurnim kućama – finansirati svoj rad? Pitanje za podobro razmišljanje, jer finansiranje ovih organizacija i njihovog rada na podršci ranjivim kategorijama je i ranije bio upitan. A da ne spominjem da Bosna i Hercegovina nema jedinstvenu definiciju ranjivih kategorija.

Među nevidljivim kategorijama su zasigurno i višestruko marginalizovane Romkinje i Romi. Njih niko ne spominje. Izrazito mi je drago da naše prijateljice i prijatelji iz Ženske romske mreže uspijevaju obezbijediti makar minimalnu podršku svojim zajednicama. Za mnoge od njih je to jedini obrok koji će danas imati.

Da li su ljudska prava privilegija bogatih ili smo sve/i jednake/i?

Negdje u preambuli Ustava Bosne i Hercegovine piše da svi (nažalost ne piše i sve – ženski rod) imamo ista prava bez obzira na ekonomski status. Ovih dana se zaista pitam da li je to tačno.

Mnoge ranjive kategorije nemaju privatno vozilo. U danima kada je naredbom ukinut javni gradski saobraćaj – zaista se pitam kako uspijevaju otići u nabavku osnovnih životnih namirnica. Ako uopšte imaju sredstva kojim bi to platile. Sigurno nisam jedina koja u inbox dobija pitanja od građana i građanki koji nemaju hrane sa upitima da li znam gdje mogu dobiti pomoć. Neke od naših kolegica iz Ženske mreže BiH su već organizovale stotine akcija individualne podrške dostave hrane onima koje/i su zaista gladni.

A ako imate male, da ne kažem sitne djece, on-line učenje je zasigurno noćna mora. Jeste, svi se nešto trude da pomognu, ali kako da osigurate da dijete zaista ima uslove da prati nastavu? Lud je onaj koji misli da se nastava na telefonu može pratiti na pametnom telefonu. Za bilo kakvo ozbiljnije učenje potreban vam je veći ekran, inače odoše male oči. Za nekoga je telefon luksuz, a tablet da ne spominjemo. A još ako ima 2-3 sitne djece u kući, dodatna kriza vam ne gine. A tek ako nemate wifi. Ili imate dijete sa poteškoćom.

Da li je moguće npr. fizikalne vježbe raditi on-line? Pitam za komšinicu.

Ostanite kući

Zaštitnice ženskih prava upozoravaju na porast domaćeg nasilja (nasilja u porodicu) u danima u kojima je naređena kućna izolacija. Nažalost, od naših uvaženih Vlada nismo dobile nikakav odgovor na koji način će pružiti podršku ženama koje su preživjele nasilje ili se nalaze u situaciji nasilja. Zaštitnice ženskih prava koje vode sigurne kuće u Republici Sprskoj su prije dva dana poslale dopis Ministarstvu tražeći konkretna uputstva o postupanju.

Bojim se da će sav teret ponijeti ženske organizacije koje pokušavaju on-line pružiti psihosocijalnu podršku, pravni savjet ili nekim drugim savjetom osnažiti žene koje se nalaze u takvim situacijama.

Međutim, nešto drugo me brine. Juče je osvanula molba jedne organizacije koja pruža pomoć ženama sa invaliditetom da je jednoj njihovoj članici, u jeku COVID 19 krize,  „gazda“ otkazao podstanarski ugovor. Gdje će žena sa invaliditetom i malim djetetom u ovaj nevakat naći novi stan i preseliti svoje domaćinstvo? Ko će joj pružiti direktnu pomoć?

Ne znam.

Nisam sigurna da ćemo ovu krizu prebroditi bez mnogih posljedica i to trajnih.

Ovaj tekst završavam ipak u uvjerenju da ćemo uspjeti konsolidovati svoje snage i odgovoriti na potrebe zajednice. Ženske grupe su i ranije iskazale nevjerovatno solidarnost, sposobnost i kreativnost u pružanju podrške najranjivijim kategorijama našeg društva, i već mnoge od nas, u skladu sa svojim kapacitetima to upravo i rade. Na terenu su i odgovaraju na potrebe.

Ostaje još da nas i Vlade konsultuju i da jednom konačno možemo reći da niti jedna žena nije zapostavljena.

Ostajte kući i budite zdravo!

Za Inicijativu Građanke za ustavne promjene napisala Selma Hadžihalilović, koordinatorica Ženske mreže BiH

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *