Zakon(i) o uzbunjivačima u BiH

0

https://www1.wdr.de/radio/cosmo

Sanjin Sinanović prijavio je i dokumentovao kršenje zakona u instituciji u kojoj radi ali agencija nadležna za dodjelu statusa uzbunjivača već u dva navrata ne dodjeljuje mu status osobe koja bi trebala biti zaštićena.

„Nadležna agencija prvo je rekla da se radi o instituciji na koju se ne može primjeniti ovaj zakon, nakon čega sam ja tražio da mi se to obrazloži. Kad nisu mogli da mi daju pojašnjenje onda su rekli da nisu sigurni u moju dobru volju i da je to razlog zašto sam odbijen. To je njihovo diskreciono pravo. Kad očigledno nemaju drugog razloga da mi odbiju status a u mom slučaju su svi formalno pravni uslovi bili ispunjeni ipak su me odbili zbog dobre volje.“

Termin „zviždač“ se povezuje sa zviždaljkom kojom fudbalske sudije tokom utakmice označavaju da je došlo do kršenja pravila igre, tj. osobe uzbunjuju institucije i javnost da je došlo do kršenja zakona.

Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama Bosne i Hercegovine usvojen je 2014. godine. On propisuje da samo zaposleni državnih institucija mogu dobiti status uzbunjivača, dok su ostali građani izostavljeni. Taj status dodjeljuje Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK).

Eldin Karić, izvršni direktor Centra za razvoj medija i analizu: „Da bi imali kvalitetan zakon o prijaviteljima korupcijemoramo imati ambijent. Druga stvar je da bi morali imati ljude koji znaju da tim upravljaju, da ne bi došli u situaciju da ljudima uskratimo njihova prava jer neko nije znao kako se to postiže. I treće, da se zakon zaista i implementira, a ne da on bude način kako da se neko zatvori i da se zatvori ta priča. Najnoviji slučaj koji se desio s Obradovićem u Srbiji pokazuje kako se taj zakon može zloupotrijebiti da na kraju on završi u zatvoru a ne oni koje je on prijavio.“

2017. godine usvajanjem Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju Republika Srpska je pravno obezbijedila zaštitu svim građanima koji se odluče da prijave korupciju, kako u javnom, tako i u privatnom sektoru. Razlika između državnog i republičkog zakona je u tome što prvi uzbunjivačima garantuje upravnu, a drugi sudsku zaštitu.

Dženana Alađuz direktorica Asocijacije za unapređenje informacijskih nauka INFOHOUSE, i jedna od kreatorki Zakona: „On je urađen što bi se reklo školski. Konsultirana je struka kao i nevladin sektor, iznimno detaljno. Mi smo se borili za svaki član tog zakona. I one koje nismo progurali kao radna grupa, gurali smo na javnim raspravama pa smo i tu dobili neke bitne. Na primjer da prijavljivač korupcije ne treba da plati sudsku taksu. Ono što je također zanimljivo u ovom zakonu, a razlikuje se od državnog, je to da je prijava nevladine organizacije validna. Paralelno u Federaciji BiH padaju Vlade a mi se i dalje borimo za nacrt. I uvijek kad dođemo do pred kraj, dođe do promjene Vlade.“

„Najgore je što sve te mehanizme na neki način kontrolišu institucije sistema. A dobro znamo da su institucije u Republici Srpskoj pod popriličnom političkom kontrolom i da vi tu mnogo rizikujete ukoliko odlučite da prijavite koruptivne slučajeve .“ – ističe Eldin Karić.

APIK u svom godišnjem izvještaju navodi porast anonimnog prijavljivanja korupcije iz straha za gubitak radnog mjesta ili represije koju bi mogli trpiti prijavitelji ili njihova porodica. Do sada je Agencija dobila četiri zahtjeva za dodjelu statusa zaštićenog prijavitelja korupcije, te je nakon analize slučajeva odlučila da dvije osobe dobiju taj status.

„U odnosu na prvobitni zahtjev, štetne aktivnosti protiv mene u mojoj firmi su samo nastavljene, na način da su se pokrenuli novi disciplinski postupci, da sam suspendovan sa posla. Na sve načine me se pokušava otjerati iz mog radnog kolektiva. Moja plata je smanjena čak da je rata mog kredita koji otplaćujem veća od moje plate. Ja neću odustati jer ne tražim nikakve benefite izuzev onih koji su propisani zakonom, a to je da mi se dodjeli status uzbunjivača, kako bi se zaštitio od daljnjih radnji protiv mene kojih će sigurno biti, a jedna od njih je i davanje otkaza.“

Prvi zviždač u BiH bio je Milan Vukelić, iz Banja Luke koji je ubijen u novembru 2007. godine. To su još bile i Višnja Marilović i Irina Lovrić kao i Alma Šehović  koja je nakon prijave postala žrtva mobinga te se u novembru 2015. ubila. Slučaj Danka Bogdanovića jedini je, reklo bi se, pozitivan, jer je nakon prvobitnih posljedica zbog svoje prijave kasnije, djelovanjem APIK-a, uspješno vraćen na posao.

„Do sada imam na stotine dokumenta koji potvrđuju da sam u pravu ali još uvijek mi ne daju status uzbunjivača. Najveću podršku imam od svojih najbližih i pojedinih prijatelja. Na žalost kada se čovjek upusti u borbu protiv korupcije, to ode toliko daleko da svakodnevno gubi prijatelje, jer ljudi su jednostavno u strahu.“

Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama Bosne i Hercegovine usvojen je 2014. godine. On propisuje da samo zaposleni državnih institucija mogu dobiti status uzbunjivača, dok su ostali građani izostavljeni. Prvi uzbunjivač u BiH bio je Milan Vukelić iz Banja Luke koji je ubijen u novembru 2007. godine. Taj status su još dobile i Višnja Marilović i Irina Lovrić kao i Alma Šehović koja je nakon prijave postala žrtva mobinga te se u novembru 2015. ubila. Slučaj Danka Bogdanovića jedini je, reklo bi se, pozitivan, jer je nakon prvobitnih posljedica zbog svoje prijave kasnije, djelovanjem Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, uspješno vraćen na posao.Sanjin Sinanović prijavio je i dokumentovao kršenje zakona u instituciji u kojoj radi ali agencija nadležna za dodjelu statusa uzbunjivača već u dva navrata ne dodjeljuje mu status osobe koja bi trebala biti zaštićena.https://www1.wdr.de/radio/cosmo/programm/sendungen/radio-forum/region/bih-uzbunjivaci-100.html

Posted by Cosmo – Radio Forum on Wednesday, 15 January 2020