Počeo treći Bookstan

0
Iza organizacije Bookstana stoji Izdavačka kuća “Buybook” a ovaj festival snagu crpi iz prisustva istaknutih književnih imena i predstavljanja njihovih najnovijih naslova, čime je postao prepoznatljiv u regionalnim i međunarodnim okvirima.

Osim produkcijskog i izdavačkog segmenta kao važnog doprinosa Festivalu, Bookstanov program obogaćuje i edukacijska platforma uz organiziranje radionica za književnu kritiku koje se ove godine realiziraju pod nazivom – Kako čitati pisca?, a uz angažman istaknutih međunarodnih predavača i mentorstvo urednika i književnog kritičara Krune Lokotara.

Jedna od specifičnosti Bookstana jeste i činjenica da mu, pored istaknutih međunarodnih autora, prisustvuju oni stvaraoci koji dijele iskustvo odrastanja unutar “iste geografije”, a danas žive van granica nekadašnje domovine i nerijetko pišu na stranim jezicima poput Aleksandra Hemona, Dubravke Ugrešić, Miljenka Jergovića … koji će, među ostalima, biti predavači na spomenutim radionicama.

Kako je najavljeno, Frank Westerman, David Mitchell, Eric Faye, Femke Halsema i Griet Op de Beeck samo su neki od festivalskih gostiju i gošći koji će govoriti o tome koliko književnici mogu doprinijeti razmišljanju i djelovanju izvan vlastitih granica.

Jedan od predavača na spomenutoj Bookstanovoj edukativno-kritičkoj radionici je i John Freeman, suosnivač Bookstana.

Istovremeno, poznati pisac i novinar, Chris Keulemans, u sklopu trećeg izdanja Bookstana, pojavit će se u ulozi moderatora programa okruglih stolova objedinjenih u tematsku cjelinu Granice i ograničenja, a o sve većem značaju Festivala svjedoči i najavljeni dolazak Urlicha Schreibera, direktora Međunarodnog književnog festivala iz Berlina, koji je najveći festival književnosti u svijetu.

Predfestivalska pres-konferencija bila je i prilika za predstavljanje bh. pisaca – Faruka Šehića, Olje Runjić, Nine Tikveša i Selvedina Avdića, koji su govorili o najnovijim literarnim ostvarenjima u kojima progovaraju o aktuelnim životnim temama i savremenoj epohi, opterećenoj brojnim nedoumicama i neizvjesnostima.

Prema kazivanju autora, radi se o djelima koja govore o pitanjima identiteta, prošlosti i budućnosti, strahovima i dilemama te psihološkoj drami savremenog čovjeka, nerijetko iz perspektive odbačenih i marginaliziranih protagonista.

Predavanje o akademskoj kritici sa Nenadom Veličkovićem

Drugog dana književne radionice „Kako čitati pisca?“ na Akademiji likovnih umjetnosti, voditelj radionice, Kruno Lokotar, polaznicima i polaznicama popratne aktivnosti književnog festivala Bookstan predstavio je Nenada Veličkovića koji je iz vlastite perspektive bh. pisca, profesora i novinara pričao o temeljnim odlikama književne kritike.

Fokusirajući se ponajviše na akademsku književnu kritiku kojom se bavi već desetak godina i predstavivši vlastitu knjigu „Laža i apanaža: o upotrebi književnosti u obrazovanju“, Veličković je u uvodu predavanja naglasio da se relativno mali broj ljudi zanima za pisane kritike akademske zajednice. U pokušaju da ukratko izloži i jednostavno sažme najbolji način pisanja književne kritike, uvaženi sarajevski profesor je polaznicima i polaznicama radionice savjetovao da književne tekstove čitaju na isti način kako je Laza Kostić čitao Jovana Jovanovića Zmaja, odnosno, sa simpatijama, poštovanjem i izuzetnim fokusom na sam tekst.

U nastavku predavanja, Veličković je ponovio činjenicu o važnosti književnosti na privatnom planu gdje ona postaje ogledalo vlastitih propitivanja, misli i svijesti, te se ne bi trebala smatrati za puku distrakciju i bijeg od pojavne stvarnosti. Pored njenog značaja za pojedinca, književnost ne gubi na važnosti kada se iz privatnog prenese u javni diskurs jer postaje forma kolektivnog i kulturnog pamćenja koja je, za razliku od historije, mnogo sugestivnija. Zamišljajući prošlost više u slikama iz književnosti nego na osnovu povijesnih činjenica, omogućava se ispisivanje nove prošlosti koja govori o pričama običnog čovjeka i pojedinca pri čemu se nikada ne smije zaboraviti da iz umjetnosti pisane riječi čitamo upravo ono što ona jeste – književnost i nadasve fikcija.

Nenad Veličković je u toku predavanja kao primjere posljedica pojednostavljene književne kritike naveo indoktrinaciju u obrazovnom sistemu i nepotpune interpretacije djela Ive Andrića  zbog kojih nastaju stavovi o njegovoj tzv. antimuslimanskoj poetici. Međutim, tumačeći Andrićevo djelo u njegovoj  cjelovitosti, postaje jasno da je glavni lik njegovog opusa upravo pojedinac gurnut u granice podijeljenog svijeta što ni u kojem slučaju ne treba razumjeti kao bilo koju vrstu autorove pristrasnosti, već glas protiv   potiskivanja supostojanja i jedinstva različitosti.

S obzirom da književnost nikada nije samo zabava, već počesto i ideološko sredstvo, Veličković je na kraju predavanja ponovio da dobre kritike ne može biti bez podjednako dobre analize što je u stanju da prepozna, iznese i dekonstruira ideološke teze kako bi se smanjila pojava učitavanja iskrivljenih i neodgovarajućih konteksta u tijela književnih tekstova.