Školgijum: Kupujmo domaći Porše

0

Preuzeto sa: skolegijum.ba

Pišu: Nenad Veličković, Rubina Čengić

U utorak, 20.2.2018. u zbornicama sarajevskih osnovnih škola osvanuo je album (a zapravo reklamni katalog) sa znakom kampanje Kvalitetan proizvod, Proizvedeno u Bosni i Hercegovini, a pod naslovom Skupimo domaće.

Na listi proizvoda koji se u albumu reklamiraju – a kako bi učestvovali u nagradnoj igri od učenika se očekuje da ih sve kupe – nalaze se smoki, čokolada, kečap, paštete, hrenovke, zaslađeni sokovi… dakle, sve ono što je pravilnikom o ishrani u školama zabranjeno ili redukovano na dva puta mjesečno. Među reklamama u ovom albumu pod znakom Kupujmo i koristimo domaće našla se i firma Porsche Sarajevo.

Album nema impresum, ne zna se ko ga je i gdje štampao, ko su stručnjaci, pedagozi i metodičari koji su ga uobličili, ko je odgovoran za sadržaj. Fingirajući didaktičnost, autori su marketinške poruke naslovili sa Da li ste znali, koristeći jezik i informacije neprilagođene uzrastu đaka, uz jednolična i neinventivna grafička rješenja.

 Ministar ne čita sve što potpisuje

Ministar Elvir Kazazović i njegov pomoćnik Abid Fejzić, dan kasnije, 21. februara, u razgovoru drugim povodom izjavili su da album nisu vidjeli i da ne znaju da je u školama. Suočen s pitanjem kako je to moguće, kad Zakon izričito zabranjuje svaki oblik reklame, davanja usluga i prodaja proizvoda drugih pravnih i fizičkih lica bez saglasnosti ministra, ministar je, priznajući da ne čita sve što potpisuje, jer toga nekad bude hrpa na njegom stolu, pozvao i uključio u razgovor savjetnicu Nihadu Čolić, koja je taj predmet vodila. Ona u cijeloj stvari ne vidi ništa problematično, a nije se ni udubljivala, jer je sve Kapo dogovorio sa premijerom. Njen je posao bio da pazi da se ispoštuje pravilnik o ishrani.

 

Bjanko-saglasnost

Sumnjajući da se 27.000 primjeraka nečega može naći u školama uz saglasnost ministra a samo na osnovu dogovora Kape sa premijerom, zatražili smo dosije predmeta, odnosno, zahtjev koji je Udruženje Kupujmo i koristimo domaće – kvalitetno proizvedeno u BiH dostavilo Ministarstvu, kao i rješenje Ministarstva po tom zahtjevu.

Iako je jedan od zaključaka sastanaka bio da će Školegijum ubuduće do ovakvih informacija dolaziti brže i lakše, tražene dokumente (dva lista) dobili smo tek 5. marta.

Na prvom, neprotokolisanom, poslanom najvjerovatnije faksom, bez datuma, s potpisom Admira Kape i pečatom Udruženja, stoji (doslovno):

“Predmet: Molba za davanje saglasnosti

Poštovani dr. Kazazović

Obraćamo Vam se sa molbom ispred udruženja Kupumo I koristimo domaće – kvalitetno proizvedeno u BiH da nam izdate saglasnost za realizaciju projekta “Upoznajmo BH proizvode”. Projekat planiramo realizovati u Školama KS I to među učenicima od prvog do šestog razreda. Planiramo da štampamo album u koji bi djeca lijepa bar kodove BH prizvoda. Projekat ima za cilj da naši učenici razviju svijest o BH artiklima.”

Na ovaj zahtjev odgovoreno je iz Ministarstva 28.11.2017. na sljedeći način (i opet, doslovno, tj. sa pravopisnim greškama):

“Predmet: Saglasnost, dostavlja se

Cijenjeni,

Obratili ste se Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo sa molbom za reali

zaciju projekta. “Upoznajemo BiH proizvode” u osnovnim školama Kantona Sarajevo, a koji ima za cilj razvijanje svijesti kod naših učenika o artiklima koji se proizvode u našoj domovini.

S obzirom da se radi o promociji bosansko-hercegovačkih proizvoda putem štampanih albuma koje dijelite učenicima, ovim putem Vas obavještavamo da smo saglasni sa aktivnostima koje želite provesti ovim Projektom.

Želimo vam puno uspjeha u budućem radu.

S poštovanjem.

Ministar

Elvir Kazazović”

Uz ministrov potpis, na saglasnost koje se ne sjeća, jer ga nije ni pročitao, stoji i potpis osobe koja je materijal pripremila – Čolić Nihada.

 Jaranstvo kao jedini kriterij

Ministarstvo je, dakle, dalo saglasnost bjanko, na materijal koji nije vidjelo, samo zato jer se radi o promociji bosansko-hercegovačkih proizvoda putem štampanih albuma koji će se dijeliti učenicima. Nije postavilo niti jedan uslov (npr. da se album dostavi na recenziju, prije distribucije), nije zatražilo dopunske informacije (npr. o kriterijima izbora proizvoda koji će se reklamirati), nije postavilo uslove o didaktičkim standardima koji bi taj materijal morao zadovoljiti.

Institucija od koje se očekuje da štiti interese učenika i roditelja, tako što će svoje odluke zasnivati na potpunom uvidu u relevantne činjenice i njihovoj stručnoj obradi i analizi, ovdje se pojavljuje kao instrument jaranskog dogovora. Dogovorio Kapo s premijerom, savjetnica poturila ministru na potpis, i 27.000 reklama za Porše, kupujmo domaće i kvalitetno osvane jedno jutro u svim sarajevskim školama. A čips i čokoladice, koje je to isto Ministarstvo stavilo svojim pravilnikom o ishrani na crnu listu, moraju se kupiti ukoliko se želi osvojiti nagrada.

 Upoznajmo artikle da bismo voljeli domovinu

Na web-sajtu Udruženja Kupujmo i koristimo domaće – kvalitetno proizvedeno u BiH nema kriterija po kojima se postaje član Udruženja, odnosno opisanih standarda koje proizvod mora zadovoljiti da bi dobio markicu/znak i podršku udruženja. Time se možda može objasniti da se djeci polovni folksvagenovi auti predstavljaju kao domaći proizvod.

Admir Kapo, direktor Udruženja Kupujmo i koristimo domaće – kvalitetno proizvedeno u BiH, na naš upit o kriterijima za sadržaj izjavio je:

“Mi smo poslali upit svim preduzećima, u oko 70 kompanija, i jedini uslov je bio da su njihovi proizvodi stalno dostupni u prodavnicama na području kantona Sarajevo i to u svim prodavnicama. To je oko 70 kompanija. Konkretno DITA-e nema jer su oni ušli u neku svoju vlastitu kampanju i nisu bili zainteresovani.

Neke kompanije su plaćale, neke ne, u zavisnosti od onog što su željeli da vide u ovom našem materijalu,  ideja je bila da djeca barem vide kako izgledaju svi ti domaći proizvodi, da ih znaju prepoznati kada ih vide u prodavnici, ali morate znati da je fond nagrada oko 30.000  KM i da smo štampali 27.000 ovih albuma, a sve to treba isfinansirati.”

Na naknadno postavljena pitanja –

Kada je Ministarstvu poslao zahtjev za saglasnost?

Koji su kriteriji Udruženja za dobijanje znaka Kvalitetan proizvod – Proizvedeno u BiH?

Šta određuje jedan artikal kao strani, a šta kao domaći? (Kako se u albumu našao Porše?)

Koje su sve kompanije bile pozvane da učestvuju, po kojem su kriteriju odabrane?

Koliko se od njih tražilo da plate rekamni prostor u albumu?

– Kapo je odbio odgovoriti, jer projekat nije obavezujući za učenike.

Savjetnicu Nihadu Čolić, čiji se potpis nalazi pored ministrovog, pitali smo kako objašnjava neusklađenost sadržaja albuma sa pravilnikom o ishrani i kako ocjenjuje tačnost tvrdnji u albumu, ali je i ona izbjegla da odgovori.

Do premijera Konakovića, ni nakon nekoliko pokušaja, nismo uspjeli doći.

Voditeljica programa zdrave ishrane u školama, a na osnovu Pravilnika o ishrani djece – učenika u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama, čija primjena je počela početkom oktobra 2017. godine, Suada Karić, ne zna ništa o ovom projektu. Nisam vidjela taj album i ne znam o čemu govorite, niko me nikada nije konsultovao oko davanja te saglasnosti, kaže ona.
I Dževad Mehmedović, predsjednik Sindikata u DITA-i koji je inače i zamjenik direktora, tvrdi da njih niko iz Kupujmo domaće nije zvao: Znam ja ko su oni, ali nas niko nije zvao nikada ili nam nudio takvu neku saradnju i reklamu, nikada nisam čuo za to i baš mi je čudno jer mi smo školama pomagali i dok smo u stečaju bili.

 

Ukoliko ovaj slučaj ne dobije epilog u Ministarstvu, u vidu povlačenja saglasnosti i pokretanja disciplinskih postupaka za odgovorne, onda vrata sarajevskih škola ostaju širom otvorena za sve slične talove, vješto upakovane u par faksiranih rečenica o razvijanju patriotske svijesti. Drugim riječima: Ko ne voli Bosnu, nek ne vozi Porše.